Na živopisnim, kaldrmisanim ulicama Montmartre, gdje se umjetnost susreće sa svakodnevnim životom, a turisti iz cijelog svijeta traže djelić čarolije Pariz, krije se priča koja dolazi iz Sandžaka. Priča o upornosti, radu i neprekinutoj vezi sa zavičajem. Za volanom malog turističkog vozića, koji svakodnevno prolazi pored čuvenog Moulin Rouge i vodi posjetioce ka veličanstvenoj bazilici Sacré-Cœur, nalazi se Mersudin Kalač – čovjek iz Rožaja koji je svoj životni put izgradio daleko od kuće.
Kao i mnogi ljudi iz Sandžaka, Mersudin je sredinom devedesetih godina napustio rodno Rožaje i krenuo u nepoznato – prema Francuskoj. Nije imao sigurnost, niti garancije, ali je imao ono najvažnije – vjeru u rad i istrajnost. Prvi koraci u novoj zemlji bili su teški. Novi jezik, drugačiji mentalitet i potpuna promjena okruženja zahtijevali su snagu i strpljenje. Ipak, odustajanje nije bilo opcija.
„Nije bilo lako, ali čovjek mora da ide naprijed“, prisjeća se Kalač.
Korak po korak, posao po posao – Pariz je od nepoznatog grada postao njegov dom. Danas Mersudin radi posao koji na prvi pogled djeluje jednostavno – vozi turistički vozić kroz jednu od najpoznatijih četvrti svijeta. Međutim, za njega je to mnogo više od posla.
Svaka vožnja predstavlja novi susret, novu priču i priliku da ljudima približi duh Pariz. Dok vozić prolazi kroz uske ulice Montmartre, među umjetnicima, muzikom i istorijom, Mersudin ne vozi samo – on komunicira, objašnjava i dočekuje goste iz svih krajeva svijeta.
„Volim kada vidim osmijeh kod ljudi. Kada uživaju u vožnji, znam da radim pravu stvar“, kaže.
U moru stranih jezika, često se desi da čuje poznate riječi sa Balkana. Tada se, kako kaže, sve mijenja.
„Odmah prepoznam naš jezik. Pitam odakle su, pa krenemo priču. Nekako mi bude puno srce“, govori kroz osmijeh.
U tim trenucima, udaljenost između Rožaja i Pariz nestaje – ostaje samo osjećaj pripadnosti.Iako već decenijama živi u Francuskoj, Mersudin nikada nije zaboravio odakle dolazi. Rožaje ostaje njegov temelj – u mislima, pričama i planovima za povratak.
„Čovjek može otići bilo gdje, ali korijeni ostaju“, poručuje.
Njegova priča danas predstavlja inspiraciju mnogima iz dijaspore – dokaz da se uz rad i upornost može uspjeti, ali i podsjetnik da se zavičaj nikada ne napušta u potpunosti. Pogledajte video prilog ispod teksta.