Piše: Redakcija Sandžak Danas
Malo je primjera da neko s 25 godina života iza sebe ima kuću, zemlju, tri traktora i sopstveni biznis. Još je manje onih koji su to postigli bez kredita i pomoći države. Mirsad Mehić iz vlašićkog sela Mudrike jedan je od tih rijetkih mladih ljudi.
- „Sve što imam stekao sam sopstvenim rukama. Od djetinjstva sam uz rahmetli oca učio zanate – stočarstvo, obradu drveta, kamen, gradnju… danas radim sve, od pečenja janjadi do pravljenja krova“, kaže Mirsad koji ponosno ističe da je zemlju počeo kupovati još kao maloljetan, sa 17 godina.
U njegovom dvorištu nalaze se balirke, kupalice, plugovi, mehanizacija za svaki posao. Ima oko 100 ovaca, uzgaja Vlašićke pramenke, proizvodi sir, prerađuje vunu i peče janjce za različite prilike – od akika i kurbana, do prazničnih narudžbi.
- „Mene Njemačka ne zanima. Ovdje imam sve – posao, porodicu, slobodu. Ko zna organizovati život na selu, može pristojno živjeti“, poručuje Mehić i dodaje da mu je ponos porodica: supruga zaposlena u trgovini, sin Ibrahim od dvije i po godine, te brat koji se bavi kravama i sirarstvom.
Pored stočarstva, Mirsad se bavi i građevinom. „Volim trgovinu najviše. Od proizvoda koje sam sam proizveo, do gotovog proizvoda – sve volim raditi i prodavati.“
Uskoro planira i novi projekat – izgradnju ugostiteljskog objekta gdje će gosti moći probati domaću hranu, vidjeti proces proizvodnje i doživjeti Vlašić na pravi način.
Iako često, kaže, ne osjeti podršku sistema, ne odustaje.
- „Ne čekam pomoć. Ako dođe – dobrodošla, ali se ne oslanjam na to. Znam šta je nemati i cijenim kad imam.“
Na pitanje zašto se sela prazne, jednostavno odgovara:
- „Ljudi se umore, misle da je negdje drugo lakše. Nije. Samo kad si svoj gazda, imaš vremena i za rad i za odmor.“
Mirsadov primjer je potvrda da se upornošću, porodičnim zajedništvom i vjerom u sopstvene mogućnosti, može uspjeti i na selu. A kako sam kaže, ovo je tek početak. Pogledajte video prilog ispod teksta.