Tačno uoči početka svetog mjeseca ramazana, vijest koja je tri godine čekana stigla je u Bijelo Polje – Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore donijela je rješenje da se Hadžidanušina džamija neće obnavljati.
Odluka je stigla nakon dugog administrativnog procesa, ali njen tajming izazvao je dodatne reakcije. U gradu u kojem simbolika ima posebnu težinu, mnogi su ovu odluku doživjeli kao više od puke birokratske procedure. Posebnu dimenziju cijeloj situaciji daje politički kontekst. U lokalnoj vlasti u Bijelo Polje većinu čini Bošnjačka stranka u koaliciji sa Demokratska partija socijalista.
Podsjetimo, sjednica Skupštine opštine Bijelo Polje krajem prošle godine odložena je zbog bojkota odbornika Bošnjačke stranke, koja je tada javno izrazila nezadovoljstvo saradnjom sa koalicionim partnerom – DPS-om. Prema nezvaničnim informacijama, Demokratska partija socijalista odbila je ključne zahtjeve BS-a, što je dodatno produbilo političke tenzije unutar lokalne vlasti.
U tom kontekstu, odluka o Hadžidanušinoj džamiji dobija i političku težinu – jer se postavlja pitanje političke odgovornosti i uticaja unutar vladajuće strukture. Hadžidanušina džamija za Bošnjake u Bijelom Polju nije samo građevinski objekat, već dio kulturnog i vjerskog identiteta. Odbijanje obnove mnogi doživljavaju kao poruku o odnosu prema nasljeđu koje je duboko ukorijenjeno u istoriji grada.
Dio javnosti otvoreno postavlja pitanje – kako je moguće da većinu u gradu čini Bošnjačka stranka, a da se ovakva odluka donese bez političkog epiloga ili jasnog odgovora prema biračima?
Neizbježno je i šire političko pitanje. Ovo je ista vlast Milo Đukanović i DPS-a koju godinama podržava značajan dio bošnjačkog biračkog tijela. U svjetlu ove odluke, dio građana postavlja pitanje – da li je dosadašnja politička podrška rezultirala zaštitom kulturnog i vjerskog nasljeđa ili su očekivanja ostala neispunjena?
Predstojeći izbori dodatno pojačavaju značaj ove teme. Građani će imati priliku da odluče da li su zadovoljni odnosom prema identitetskim pitanjima i kulturnom nasljeđu, ili smatraju da je vrijeme za drugačiji politički pristup. Odluka o Hadžidanušinoj džamiji tako prevazilazi okvir urbanizma i administracije – postala je simbol šire rasprave o političkoj odgovornosti, partnerstvima i pravcu u kojem se Bijelo Polje kreće.