Autor Suad K Zoranić
U vremenu kada se političke prilike u Srbiji prelamaju kroz prizmu globalnih ekonomskih i regionalnih izazova, Bošnjaci Sandžaka suočavaju se s važnom odlukom: da li da slijede politiku odgovornosti i stabilnosti ili da se prepuste rizicima političkog avanturizma?
Realnost je neumoljiva. Sandžak, kao jedan od najautentičnijih i historijski najbogatijih regiona u Srbiji, poslednjih godina svjedoči konkretnim promjenama koje su, malo je reći, čekane decenijama. Aktuelna vlast na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem donijela je investicije koje su doslovno transformisale život u ovom kraju. Asfaltiranje puteva kroz Pešter i sela sjeničkog i tutinskog kraja nije samo simbol već napredak koji svakodnevno osjećaju ljudi kojima su ovi putevi životna arterija.
Izgradnja trafostanice u Dubovu, koja je koštala više od 2,5 miliona evra, pokazuje stratešku orijentaciju prema infrastrukturnom jačanju Sandžaka. Ta trafostanica je san brojnih generacija od davne 1983. godine. Još veći poduhvat, Klinički centar u Novom Pazaru, pruža Sandžaklijama zdravstvenu sigurnost dostojnu 21. vijeka. Riječi su suvišne kad čovjek pogleda konkretna djela.
Da se razumijemo, kao nacionalna manjina od svega tri procenta u Srbiji, Bošnjaci ne smiju sebi dozvoliti luksuz političke avanture. Svaki nepromišljen potez, svaki korak u pravcu destabilizacije države, može nanijeti nepopravljivu štetu Sandžaku. Istovremeno, opozicione snage, u svojoj neujednačenosti i haotičnosti, ne nude ni stabilnost ni plan. U njihovim redovima ima i onih koji nose prizvuk ideologija koje ni na koji način ne idu u prilog miru i napretku.
Postavlja se pitanje: zar ćemo zanemariti sve što je urađeno i okrenuti leđa onima koji su ulagali u Sandžak? Politička sebičnost u ovom kontekstu nije grijeh već mudrost. Bošnjaci trebaju prepoznati svoje interese i podržati one koji im pružaju siguran razvoj i ekonomsku perspektivu.
Nijedna regija, pa ni Sandžak, ne smije biti talac politikantstva pojedinaca koji, svojim djelovanjem, ugrožavaju dosadašnji napredak. Ovaj trenutak zahtijeva jedinstvo i odgovornost, jer u suprotnom, čekamo scenarij koji može donijeti samo neizvjesnost.
Stoga, podrška predsjedniku Vučiću i onima koji rade za boljitak Sandžaka nije puko političko opredjeljenje, već egzistencijalna potreba. Vrijeme je da budemo sebični prema svojim interesima i zajednici koja zavisi od mudrih odluka. Sandžak nije prostor za političke eksperimente, već regija kojoj su mir, razvoj i stabilnost jedina budućnost.