Sanja Domuz Sadiković nosi hidžab s ponosom i smatra ga izrazom svoje duhovne ispunjenosti. Odrasla u pravoslavnoj porodici, nikada nije bila duboko vezana za religijske obrede, ali je, nakon godina preispitivanja, pronašla smiraj u islamu. Ime koje nosi često izaziva reakcije okoline, ali njoj to ne smeta.
- Nikada ne kažem da sam promijenila vjeru jer nisam odrasla u porodici koja je praktikovla vjeru u njenom punom značenju. Islam sam prihvatila kao svoju vjeru, ali prije toga nisam imala konkretno vjersko opredjeljenje. Moja porodica je tradicionalno pravoslavna, ali religija je bila prisutna uglavnom kroz običaje poput Vaskrsa i Božića. Zato često kažem da sam islam prihvatila kao vjeru u kojoj sam se oduvijek osjećala kod kuće – kaže Sanja.
Još kao dijete, osjećala je potrebu da istraži vjeru i pronađe dublji smisao. Već sa osam godina počela je pohađati mekteb, gdje je prvi put došla u kontakt s islamom na ozbiljniji način. Tokom adolescencije, preispitivala je svoja uvjerenja, istraživala različite pravce, ali se uvijek vraćala islamu kao putu u kojem je osjećala istinski mir.
- Pokušala sam da pronađem duhovno ispunjenje i na drugim mjestima, ali me ništa nije ispunjavalo kao islam – priznaje.
Sanjin život nije bio lagan. Gubitak roditelja u ranim godinama ostavio je dubok trag, ali ju je i natjerao da razmišlja o smislu života i sudbine. Ratna dešavanja i tragedije koje je proživjela dodatno su je uputile ka islamu, gdje je pronašla sigurnost i utjehu.
- Priča o Poslanikovom teškom djetinjstvu, njegovom siromaštvu i iskušenjima kroz koja je prolazio, bila mi je inspiracija. Poistovijetila sam se s njim i u djetinjstvu sam vjerovala da, ako je on imao tako težak život i zauzeo posebno mjesto kod Allaha, mogu se i ja nadati nečemu sličnom – dodaje.
Danas, Sanja smatra da joj je život stabilniji i ispunjeniji jer ima jasan cilj.
- Hidžab je obaveza svake žene i ja sam ga prihvatila onda kada sam se osjećala dovoljno zrelom i psihološki spremnom za sve što nosi sa sobom. Komentari okoline su neizbježni, ali ja se ne obazirem na njih. Zato sam i čekala momenat kada ću moći da ih ignorišem i jednostavno se nasmijem – kaže.
Jedno od najčešćih pitanja s kojima se susreće odnosi se na njeno ime.
- Ljudi kod nas najviše sude po imenima. Kad kažem da se zovem Sanja, a nosim hidžab, odmah slijede zbunjeni pogledi i pitanja. Naše društvo nije uvijek otvoreno za promjene i ima mnogo predrasuda, ali mene to ne pogađa – objašnjava.
Sanjina majka Vesna prihvatila je islam sa 36 godina. Iako odrasla u porodici u kojoj religija nije igrala značajnu ulogu, životni izazovi i lična iskustva približili su je islamu.
- Udala sam se, pa je došao rat, pogibija muža, borba za djecu, poslijeratna izgradnja života. Taj period bio je neprestana borba. Islam mi je donio novi pogled na život i upotpunio ono što mi je nedostajalo – kaže Vesna.
Za Sanju i njenu majku, islam nije bio promjena vjere, već put do istinske duhovne pripadnosti i unutrašnjeg mira.