On je musliman, a ona Srpkinja / Poslije 28 godina saznali su da su brat i sestra

8947

Život na ovom području je neobičan i složen sam po sebi, ne baš uobičajen. Prosječan čovjek sa Balkana u svom burnom životu imao je priliku da živi u teškom periodu sa mnogim podjelama po vkeri, naciji i nacionalnosti.

Eldar Nurković započeo je svoju neobičnu ispovjest o potrazi za sestrom koju je upoznao poslije 28 godina.

„Rodio sam se u turbulentnom periodu u bivšoj Jugoslaviji i moj život je, kao i većini ljudi ovdje, bio sve, samo ne i jednostavan. Dijete sam uspješnih jugoslovenskih roditelja srednje klase, oca, profesora ekonomije i majke, doktora medicine. Imao sam potencijalno dobru genetsku strukturu i svijetlu budućnost. Ali, kao što to obično biva, preokret sudbine upliće njene duge prste i komplikuje stvari“, rekao je Eldar, poznati sarajevski fotograf i osnivač E2 Studija, koji se bavi kinematografijom.

Prije braka sa Eldarovom majkom, njegov otac Čerim je bio u vezi sa ženom druge vjere, koju roditelji nisu podržavali. Čak su prijetili da će ga se odreći ako je oženi.

„Bila je to zabranjena ljubav. Prema mojim saznanjima, skoro pred kraj njegovog života, dok je bio oženjen mojom majkom, pojavila se ta žena koja je saznala za njegovo vrlo teško stanje i dovela moju sestru rekavši da ona ništa ne traži i da mu samo želi reći da ima još jedno dijete prije nego što napusti ovaj svijet.

Imao je pet godina kada je izgubio oca, kada je izbio građanski rat u bivšoj Jugoslaviji. Bio je odvojen od majke i živio je kod bake i djeda.

„Sa 18 godina sam od majke saznao da imam polusestru i njeno ime i da mogu da je tražim ako želim. I htio sam i počeo sam da je tražim. Od nekih ljudi koji su bili bliski mom ocu saznao sam da je živjela u Mostaru. Kad sam konačno stigao na adresu, saznao sam da su zbog situacije otišli u Srbiju, a možda i negdje dalje. „Ponovo sam se našao na samom početku … Svih tih godina razmišljao sam kako bi bilo dobro da je pronađem, upoznam i popunim tu ogromnu prazninu u životu koja je bila puna nekih gubitaka“, rekao je Eldar.

Takođe je postojala mogućnost da se njegova sestra Milena udala i promijenila prezime, što bi pretragu učinilo gotovo nemogućom.
„Mislio sam i osjećao sam da bi me sigurno tražila kada bi znala da postojim negdke na ovom sviketu. Tada je došlo vrijeme društvenih mreža i tri godine pretraživanja putem Fejsbuka. U jednom trenutku nakon pretrage na društvenim mrežama dobio sam pet rezultata, tačnije pet profila sa tim imenom i prezimenom. Na te profile sam poslao poruku neobičnog sadržaja.

„Zovem se Eldar Nurković, živim u Sarajevu i postoji mogućnost da sam vaš brat. Zamislite reakciju Milene J, iz sela nadomak Kikinde, koja je pročitala tu poruku … Dobio sam negativne odgovore, jedan za drugim. „Moja sestra je poslkednja odgovorila“, prisjetio se Eldar.

O ocu je znala samo da se preziva Nurković. Pozvala je majku da vidi poruku koju je dobila.

„Njena majka je odmah počela da plače i otrčala u kupatilo gdje se zaključala. Moja sestra je pokucala na vrata tražeći odgovor na hiljade pitanja koja su joj se pojavila u glavi. Pogotovo zbog činjenice da je cijelog života želkela da ima brata i maštala o tome moleći majku da rodi brata …

„Njena majka je, nažalost, unaprijed odlučila da se ne poznajemo, jer kao dijete iz vanbračne zajednice i druge vjere, mislila je da je ja nikad ne bih prihvatio kao sestru, moju Milenu“, rekao je Eldar, koji vkeruje da niko i ništa ne može ispuniti vrijeme koje su Milena i on izgubili u maštanju jedno o drugom.

„Ubrzo nakon te poruke, Milena je došla kod mene u Sarajevo i nismo se razdvajali sedam dana … Čudan osjećaj, ne poznajete je, a njen genetski kod vas privlači kao nikada ranije … Žao nam je samo što toliko dugo nismo imali međusobnog kontakta. „To nam više niko ne može oduzeti“, rekao je Eldar, koji je nedavno postao ponosni daidža malog Konstantina.




Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *