Krvna osveta je srednjovjekovni običaj koji se u nekim dijelovima Kosova, Albanije i Crne Gore zadržao do danas. Sukob dvije porodice, započete ubistvom člana jedne od njih, nastavlja se međusobnim ubijanjem. Porodica ubice duguje krv porodici ubijenog i dug se vraća samo ubistvom muškaraca. Pomirenje se teško postiže i događa se nakon 20 ili 30 godina međusobnog ubijanja.
O ubistvu ali i pomirenju kako bi se izbjegla krvna osveta govorile su dvije albanske porodice sa Kosova.
“Teško je, kako nije teško. Otišao je u školu i posle sat i nešto me zovu i kažu – dođite, ima jedan problem, desilo se sa vašim sinom nešto, dođite u bolnicu. Otišao sam odmah u bolnicu. Kad sam stigao saznao sam da je uboden nožem. Ali već je bilo gotovo kad sam stigao, već je umro. Nije bilo nikakve svađe prije toga”, kaže otac nastradalog mladića Arsim Sula.
On je po savjetu hodže dao Besu i oprostio porodici mladića koji je ubio njihovog sina.
“To sam uradio zbog mog sina što je bio mlad i zbog toga sam se pomirio sa njima. Imam tri sina još”, rekao je on.
Ubica je osuđen na 12 godina zatvora ali bez oprosta krvi svi muški članovi njegove porodice danas bi bili u krvnoj osveti sa rizikom da budu ubijeni čim napuste kuću.
“Mogu reći da mi je tada bilo najteže u životu. Taj događaj mi je pred očima, kao da se danas dogodio. Teško za moju familiju a isto tako teško i za familiju Arsima Sulia. Mi smo sina poslali u školu. Nikad se kao familije nismo poznavali. Ničega lošeg nije bilo među nama. A ipak nas snađe ono što nas je snašlo. Pročulo se po familiji, među prijateljima, po cijelom Kosovu”, priča Mon Huseni, otac mladića koji je ubio školskog druga i dodaje:
“Mi smo bili slobodni, mogli smo izlaziti iz kuće i slobodno se kretati i živjeti. Odmah su nas oslobodili. Bili smo slobodni, bez straha, data je riječ – besa. Iskreno da vam kažem, ja, evo ovaj što me gledate, od dana kada mi je pružio ruku pomirenja u Šipolskoj džamiji, pred 4.000 ljudi, pred imamom i prijateljima, i od dana kada nas je sud pozvao – ja od tada više nikad nisam video Arsima. Ne izlazim iz kuće jer se osjećam loše, ni u grad ne izlazim jer mi je neprijatno da se slučajno ne sretnemo. Izrazito ga cijenim i poštujem. Obojici nam je teško, svakom na svoj način.”
Majka ubice ističe kako nemaju čega da se boje ali da žalost i tuga nikad neće prestati.
“Zato smo se bratski zagrlili, pridržavamo se dogovora, mada tuga i bol nikad neće prestati. Kako njegovi roditelji, tako i mi osjećamo istu bol. Nek niko ne pomisli da je nama lakše nego njima. Ne prođe dan da o tome ne razmišljam. Kako to preživljavamo samo mi znamo. Neka Alah svakoga nagradi ko je pripomogao da se ovo uspješno okonča”, rekla je ona u razgovoru za Al Džaziru.
Fatmir Latifi imam u džamiji Šipol kaže da je od 1999. godine do 2017. na Kosovu je počinjeno više od 1.500 kako oni to kažu bratoubistava. On objašnjava i koliko je Besa značajna za pomirenje dvije porodice kako bi se izbjegla krvna osveta.
“Prva tačka je Besa. Nije prva stvar pomirenje već Besa koji je već hiljadama godina ukorijenjen u našu tradiciju. I ona još uvjek funkcioniše. A šta je zapravo Besa? Besa je dogovor koji važi određeno vrijeme koje postigne posrednik. To je data riječ kao garancija da za određeno vreme oštećena strana neće vršiti osvetu nad krvnikom. Ovo oslobađa članove familije da se mogu slobodno kretati, da djeca slobodno mogu ići u školu. Nakon toga uzavrela krv se smiri, smanje se tenzije i na kraju se sagleda realnost i uvide da drugog izbora nemaju nego da prihvate naše prijedloge”, ispričao je imam Latifi.
(MONDO)
