U vremenu kada vijesti prebrzo dolaze i odlaze, postoje trenuci koji nas zaustave i podsjete na istinske vrijednosti – dobrotu, skromnost i posvećenost čovjeku. Jedan takav trenutak zadesio je našu zajednicu viješću o odlasku čovjeka kojeg su svi poštovali, rahmetli Idriza Ike Trtovca. Njegov odlazak nije samo gubitak za porodicu i najbliže, već i za širu zajednicu koja je u njemu prepoznavala tihog, ali snažnog nosioca ljudskosti. Iza njega nije ostala buka, već tišina ispunjena poštovanjem i sjećanjima koja će, kako svjedoče njegovi prijatelji i kolege, još dugo živjeti među ljudima. U nastavku prenosimo emotivan tekst koji potpisuje Fatih Hadžić, posvećen rahmetli Idrizu Iki Trtovcu:
Piše: Fatih Hadžić – ODLAZAK ČOVJEKA KOJEG SU SVI POŠTOVALI
RAHMETLI IDRIZ IKO TRTOVAC
„Sve što je na Zemlji prolazno“ (Kur'an, Er-Rahman, 26)
Na ovom prolaznom svijetu čovjek za sobom ne nosi ništa osim svojih djela i uspomena koje ostavi u srcima ljudi. Neki odu tiho, ali iza sebe ostave prazninu koju je teško riječima opisati. Takav je bio naš dragi kolega, rahmetli Idriz Trtovac — svima nama poznat kao Iko.
Svoj radni vijek posvetio je najplemenitijem i najodgovornijem pozivu — radu sa djecom, i to sa djecom sa posebnim potrebama. To nije bio samo njegov posao, već njegova istinska životna misija. Sa nevjerovatnim strpljenjem, toplinom i predanošću prilazio je svakom djetetu, vjerujući u njihove mogućnosti i boreći se za svaki njihov napredak. Njegova upornost i iskrena posvećenost donosili su rezultate koji su nadilazili očekivanja, a osmijesi i uspjesi djece bili su njegova najveća nagrada.
U kolektivu bio je poseban na jedan tih, nenametljiv način. Krasila ga je rijetka blagost koja se ne može naučiti, već nosi u sebi. Bio je tih i skroman, gotovo neprimjetan dok prolazi hodnicima — skoro nečujan, a opet toliko prisutan u našim životima. Nikada nije tražio pažnju, niti isticao sebe. Govorio je malo, ali je svojim djelima rekao mnogo više nego što riječi mogu prenijeti.
U njegovoj smirenosti krila se velika ljudska snaga. Bio je oslonac, čovjek na kojeg se moglo računati, osoba blagih riječi, toplog pogleda i plemenitog srca. Znao je saslušati, razumjeti i pomoći, bez ikakve potrebe da za to bude pohvaljen ili istaknut. Njegova tišina bila je ispunjena mudrošću, a njegova skromnost govorila je o istinskoj veličini.
Tek kada takvi ljudi odu, shvatimo koliko su značili. Njihova prisutnost bila je tiha, ali njihovo odsustvo odjekuje snažno.
Od nedavno je bio u penziji, ali ni tada nije prestao biti uzor i inspiracija. I dalje je ostajao isti — dostojanstven, blag i skroman. Takvi ljudi ne odlaze zaboravljeni, jer su svoje mjesto pronašli u srcima drugih. Rahmetli Idriz Trtovac nije živio samo za sebe. Živio je kroz pomaganje drugima, kroz služenje zajednici i kroz ljubav prema djeci kojoj je posvetio svoje najbolje godine. Njegov život bio je primjer dobrote, predanosti i istinske ljudskosti.
Molimo Uzvišenog Allaha da mu podari najljepše mjesto u Džennetu, a njegovoj porodici, prijateljima i svima nama sabur i snagu. Njegovo ime, njegov osmijeh i njegova dobrota ostat će zauvijek dio našeg kolektivnog sjećanja. Neki ljudi ne odlaze — oni nastave živjeti kroz trag koji su ostavili u drugima. Rahmet ti duši, dragi naš Iko.