Cetinje – U sportskoj sali na Cetinju, tišina je bila teža od bilo koje riječi. Kada je majka Dragana Vuletić stala pred publiku na otvaranju prvog košarkaškog memorijala „Jovan i Vukan Vuletić“, posvećenog njenim ubijenim sinovima, emocije su preplavile sve prisutne. Suze, jecaji i aplauzi ispunili su prostor, dok je svaka njena rečenica odzvanjala kao bolna istina majke koja je izgubila sve.
Turnir, koji je organizovao Košarkaški klub „Lovćen“ uz podršku Prijestonice Cetinje, Košarkaškog saveza Crne Gore i Crnogorsko-američke asocijacije, okupio je brojne građane, sportiste i prijatelje porodice Vuletić. Bio je to čin sjećanja, ali i ljubavi – dokaz da uspomena na Jovana i Vukana neće nikada izblijedjeti.
– „Teško je pronaći riječi koje bi opisale koliko mi znači da ste danas ovdje. Ne samo da se sjetimo jednog dječaka, već da zajedno čuvamo sjećanje na dva brata, Jovana i Vukana. Moj Jovo imao je samo 13 godina, bio je dijete, ali u njemu je kucalo srce lovca. Na terenu nepokolebljiv, uvijek nasmijan i željan igre. Van terena topao, nježan, velikodušan, duhovit – brat, drug, sin kakvog samo možete poželjeti“ – rekla je Dragana sa suzama u očima.
Podsjetimo, 1. januara ove godine Crnu Goru je potresao nezapamćen zločin. Aco Martinović (45) počinio je masakr na nekoliko lokacija na Cetinju, ubivši 11 ljudi, među kojima su bili i dječaci Jovan i Vukan Vuletić, te njihov stric Mirko Vuletić (42), vlasnik kafane „Velestovo“, gdje je ubica sjedio neposredno prije krvavog pohoda. Još nekoliko osoba je ranjeno u tom bezumnom napadu.
– „Zajedno s Jovanom stradao je i njegov mlađi brat Vukan, moj anđeo čiste duše. Njihova ljubav bila je neraskidiva. Otišli su zajedno, kao što su i rasli. Ubijeni su na način koji niko nikada neće razumjeti. Ali ono što smrt nije mogla da odnese, jeste ono što su ostavili iza sebe – ljubav, osmijeh, uspomene, prijateljstva i Jovanovu košarku“ – kazala je majka, dok su mnogi u publici brisali suze.
Njen govor bio je više od sjećanja – bio je to poziv na dobrotu, saosjećanje i zahvalnost životu.
– „Hvala vam što niste zaboravili. Hvala vam što ste prepoznali da dva mlada života vrijede više od bilo čega na svijetu. Neka ovaj turnir bude svjetionik da nikada ne zaboravimo koliko su djeca važna i dragocjena. Neka Jovan i Vukan budu vječno mladi – u svakom koraku, u svakoj lopti koja pogodi koš, u svakom osmijehu i aplauzu“ – završila je Dragana svoj govor, dok je publika ustala i dugim aplauzom odala počast snazi jedne majke.
