„Zašto niste dovele još curica?“ – pitanje koje je zgrozilo javnost
Tuzlanski kanton potresa nezapamćen skandal koji otkriva najmračniju zloupotrebu moći u institucijama koje bi trebale štititi djecu. U centru afere nalazi se Besim Kopić, službenik Policijske uprave Kalesija, koji je prema navodima istrage i svjedočenjima, podvodio maloljetnice rođene 2009. godine u svrhu prostitucije — zajedno sa svojim saradnikom Šemsudinom Kadrićem, konobarom u lokalu „Febi 1“, te još nekoliko policijskih službenika i biznismena s područja Tuzlanskog kantona.
Prema izvorima bliskim istrazi, sve je počelo kada su dvije djevojčice pobjegle iz Prihvatilišta JU Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli, gdje su bile smještene kao štićenice socijalnih službi. Nakon bijega, završile su u kafiću „Febi 1“ u općini Kalesija, čiji je vlasnik policajac Besim Kopić. Tamo ih je dočekao konobar Šemsudin Kadrić, koji je, nakon što je saznao koliko imaju godina, ponudio djevojčicama posao.
Kadrić je potom pozvao svog šefa — Besima Kopića, koji je sjeo za njihov sto i, iako je znao da su maloljetne, nije ih prijavio nadležnim institucijama. Naprotiv, pitao ih je:
„Zašto niste dovele još djevojčica iz Doma?“
Tako je, prema izjavama iz istrage, počela jedna od najvećih afera trgovine ljudima i dječije prostitucije u Bosni i Hercegovini.
Djevojčice su ubrzo bile primorane da rade kao konobarice u pomenutom lokalu. Radile su u drugoj smjeni — od 15 do 23 sata, a često i duže, „ako bi mušterije ostale do 4 ujutro“. Za to bi dobijale 80 konvertibilnih maraka po danu. Spavale su u zgradi prekoputa lokala i u stanu iznad kafića „Febi 1“, gdje je, kako se sumnja, Kopić imao seksualne odnose s obje djevojčice.
Prema navodima istrage, Kopić im je prijetio da će ih strpati u maloljetnički zatvor i odvesti službenim policijskim automobilom na Sokolac ukoliko progovore. Te prijetnje izazvale su kod žrtava ozbiljan strah i osjećaj potpune nemoći.
Besim Kopić, prema svjedočenjima, naređivao je djevojčicama da se oblače provokativno – s dekolteima i kratkim suknjama, uz objašnjenje da moraju „biti fine s gostima“.
„Rekao im je da mora imati mušterije za njih, da sa njima spavaju za novac, a pola iznosa ide njemu, pola njima,“ stoji u jednom od iskaza.
Djevojčice su zatim odvođene u apartmane u okolini – u Višću, VIVO u Živinicama, pa čak i prema Zvorniku, gdje su bile primorane da pružaju seksualne usluge. Prema saznanjima, cijene koje su naplaćivane iznosile su od 150 KM do 500 KM po klijentu.
Istraga pokazuje da su među korisnicima seksualnih usluga bile i osobe iz policije, ali i lokalni poduzetnici. Među imenima koja se spominju nalaze se:
- Zijad Jagodić, koji je maloljetnice odvozio u apartmane u Višći i VIVO,
- Miralem Halilović, načelnik Odjeljenja kriminalističke policije PU Živinice,
- Jasmin Modrić, takođe službenik MUP-a TK,
- Dževad Požegić, policajac MUP-a TK,
- te Sulejman Šehić, koji je prema navodima djevojčicama govorio da „voli mlađe curice“.
Svi oni su, prema do sada poznatim informacijama, navodno koristili usluge maloljetnica, a Tužilaštvo TK je za dio njih pokrenulo istrage. Ipak, pojedini od spomenutih još nisu formalno osumnjičeni ni pritvoreni.
Kopić i Kadrić su, kako se sumnja, zajedno povezivali maloljetnice s imućnim ljudima — vlasnicima firmi i kolegama iz policije. Kad bi mušterije došle u kafić, Šemsudin bi pozvao Kopića, koji bi potom dogovorio susret i odvezao djevojčice svojim BMW-om u apartmane.
Ukoliko Kopić nije bio prisutan, Kadrić je preuzimao ulogu posrednika, dogovarajući cijene i uslove. Sve to dešavalo se bez ikakvog straha od otkrivanja, jer su, kako se sumnja, imali zaštitu unutar policijskih struktura.
Tužilaštvo TK potvrdilo je da je otvoren predmet protiv više osumnjičenih osoba, a prema posljednjim informacijama, osam ih je privedeno, među njima i četiri policijska službenika.
U međuvremenu, socijalne ustanove iz kojih su djevojčice pobjegle oglasile su se, navodeći da su više puta upozoravale policiju na njihove bijegove, ali da reakcije nije bilo.
Na društvenim mrežama i u Tuzli održani su protestni skupovi građana, koji traže stroge kazne i odgovornost institucija. Organizacije za zaštitu djece pozvale su medije da se uzdrže od objavljivanja imena žrtava, dok javnost zahtijeva da svi umiješani, bez obzira na funkciju, budu procesuirani.
Slučaj „Tuzlanske maloljetnice“ razotkriva brutalnu realnost sistema koji je zakazao na svim nivoima — od socijalne zaštite do policijskih institucija.
Ovo nije samo kriminalna priča, već ogledalo društva u kojem su djeca iz domova prepuštena predatorima sa službenim značkama.