Priča da je porodična kuća poznatog pjevača Šekija Turkovića u njegovom rodnom selu srušena u nesrećnim okolnostima uzburkala je javnost. Međutim, odlazak u njegovo selo otkriva drugačiju – i mnogo složeniju – istinu. Ekipa novinara Telegrafa posjetila je selo Krnja Jela, smješteno usred surove, ali veličanstvene Pešterske visoravni. Do imanja Turkovića vodi nepristupačan put kojim rijetko ko prolazi. Na jednoj čistini nalaze se dva usamljena domaćinstva, a prvi komšija udaljen je kilometrima.
Danas cijelo selo broji svega pet kuća. Upravo tu nalazi se plac na kojem je nekada stajala stara porodična kuća Šekija Turkovića.
Ko je zaista srušio kuću?
Iako su mnogi pomislili da je kuća stradala u nesreći ili da je riječ o nekom vandalskom činu, istina je drugačija. Prema riječima komšije, staru i trošnu kuću srušio je Šekijev brat po ocu – Ismet.
„Tu staru kuću je srušio njegov brat po ocu Ismet, jer je već bila stara i trošna. U dvorištu je sada napravio dvije kuće – jednu za sebe, a jednu za Šekija. Šekijeva kuća podignuta je na mjestu gdje je nekada bila štala. Temelj je ostavljen i na njemu je podignut novi dom“, ispričao je komšija.
Ipak, dodaje da Šeki u toj kući gotovo nikada ne boravi.
„Siguran sam da Šeki nije ni dva puta godišnje ovdje. Mislim da nikada nije ni prespavao u toj kući, iako je mnogo uloženo. Kakvi su im odnosi, u to ne bih ulazio.
Tokom boravka u selu saznali smo i za nedavnu porodičnu tragediju. Žena Šekijevog brata od amidže oduzela je sebi život. Pjevač je potvrdio ovu informaciju.
„Jeste, ubila se dok sam ja bio ovdje. Čuo sam, ali ne znam detalje. Sa Reškom sam u dobrim odnosima, ali mi se ne javlja. Ponekad se sretnemo na veselju, ali sada se nismo čuli. Brat me zvao iz Njemačke i rekao mi za taj slučaj. Žao mi je stvarno, ali… Ja nju nikada nisam ni upoznao“, rekao je Šeki.
U ovakvim situacijama najvažnije je podsjetiti da pomoć postoji i da razgovor može spasiti život. Šeki Turković, pravim imenom Šućro Turković, kao dijete se iz Krnje Jele preselio u Novi Pazar, a potom u Beograd.
Sjeća se dugih pješačenja do škole u selu Tuzinje – pet kilometara u jednom pravcu i pet nazad. Nakon četiri razreda osnovne škole porodica se 1973. godine preselila u Novi Pazar.
Njegovi roditelji su se razveli kada je imao četiri godine. Odrastao je sa dvije sestre i maćehom Hajrušom, poznatom kao Gara. Majku je ponovo vidio tek sa 14 godina, kada je došao da pjeva na jednom veselju u blizini njenog sela. Otac Ćazim radio je kao specijalista za miniranje stijena u tadašnjoj Sekciji za puteve – palio je mine i rušio kamen kako bi se gradili putevi.
U Beogradu je radio u firmi „Hidrotehnika“ – kopao kanale, miješao malter i živio u samačkom hotelu. Upravo tu počinje njegova muzička priča. Jedne večeri, u kafani kod Cvetkove pijace, društvo ga je nagovorilo da zapjeva. Skupili su novac da plati orkestru kako bi mu dozvolili da otpjeva nekoliko pjesama. Publika ga nije puštala sa bine.
Šef orkestra ga je upitao gdje inače pjeva. „Nigdje“, odgovorio je tada. Ubrzo odlazi na audiciju u udruženje „Melos“, uzima bolovanje i polaže ispit. Dobija diplomu kvalifikovanog pjevača.
„Ne KV kopač kanala, nego KV pjevač“, kroz smijeh je znao da kaže.
Prve profesionalne korake napravio je u kafani „Tri golubice“, a harmonikaš iz Ripnja bio je čovjek koji mu je dao prvu ozbiljnu priliku. Pravo ime mu je Šućro Turković. Nadimak „Šeki“ dobio je spontano, dok je pjevao u gradskoj pivnici. Kolege su tražile umjetničko ime – nizale su se ideje Šuki, Daki… Na kraju je ostalo Šeki. I tako je zapamćen širom bivše Jugoslavije, gdje je krajem osamdesetih bio jedan od najtiražnijih pjevača.
Slava i novac, kako ističe, nikada ga nisu promijenili. Rodnog sela se nije odrekao, niti ga je krio. Kuća u Krnjoj Jeli nije srušena iz osvete, niti je riječ o tragediji skrivene pozadine. Stara kuća je uklonjena jer je bila trošna, a na njenom mjestu podignut je novi dom.
Ipak, simbolika ostaje. Na Pešterskoj visoravni, među pet preostalih kuća, stoji temelj prošlosti jednog od najpoznatijih pjevača sa ovih prostora – i podsjeća da bez obzira na slavu, estrada i gradove, korijeni uvijek ostaju tamo gdje je prvi put zapaljena vatra u šporetu na drva. Pogledajte video ispod teksta.
Izvor Telegraf.rs