Piše Sandžak Danas
Albanska mafija više od tri decenije važi za jednu od najopasnijih i najuticajnijih kriminalnih sila na svijetu. Od planinskih sela na jugu Albanije, preko Kosova, Crne Gore i Balkana, pa sve do Londona, Ciriha, Toronta i Njujorka – albanski klanovi izgradili su mrežu koja nadilazi okvire regionalnog kriminala.
Procjene međunarodnih stručnjaka govore da se oko 75 posto svjetskog tržišta heroina i značajan dio trgovine drugim narkoticima nalazi u rukama albanske mafije. Računa se da albanski dileri mjesečno prokrijumčare između četiri i šest tona heroina, čija se godišnja vrijednost penje i do dvije milijarde dolara.
Kako je jedna mala, siromašna balkanska država od izolirane komunističke tvrđave postala baza svjetskog kriminala?
Od diktature Envera Hodže do potpunog bezakonja
Nakon Drugog svjetskog rata Albanija je živjela pod rigidnim komunističkim režimom Envera Hodže. Granice su bile zatvorene, tajna policija nemilosrdna, a država jedini pravi „šef“ u zemlji. Organizirani kriminal u klasičnom smislu gotovo da nije postojao – šverc je bio sveden na preživljavanje, a ne na stvaranje mafijaških carstava.
Slom komunizma početkom 1990-ih mijenja sve. Sa padom režima, otvaranjem granica i uvođenjem višepartijskog sistema, zemlja uranja u tranzicioni haos. Institucije su slabe, korupcija buja, policija je nedovoljno opremljena, a siromaštvo ogoljeno.
U takvom vakuumu moći rađaju se prve ozbiljne kriminalne grupe – najčešće sastavljene od prijatelja iz djetinjstva, rođaka i komšija. Granice prema Italiji i Grčkoj postaju kanali za ilegalne migracije, šverc cigareta, goriva i uskoro – narkotika. Ubrzo dolazi do prvih saveza između albanskih bandi i italijanske mafije, prije svega sicilijanske Kozanostre i kalabrijske Ndranghete.
1997: Piramidalne prevare, oružje iz kasarni i eksplozija mafije
Godina 1997. označila je prekretnicu. Kolaps velikih piramidalnih finansijskih šema ostavio je stotine hiljada građana bez ušteđevine. Protesti prerastaju u nasilne nerede, građani upadaju u vojne magacine, a iz kasarni nestaju stotine hiljada komada oružja – od pištolja i pušaka, do automatskih puškomitraljeza i minobacača.
Dok se država raspada, kriminalne grupe jačaju. Naoružane do zuba, preuzimaju kontrolu nad ključnim švercerskim rutama, uspostavljaju balkansku rutu za heroin iz Turske i Afganistana, te ulaze u profite od trgovine ljudima, prostitucije, reketiranja i pranja novca.
U tim godinama formiraju se porodični klanovi koji će kasnije postati jezgro albanske mafije. Njih vežu krvne veze, stroga hijerarhija, kodeks časti i tradicionalni koncept bese – zadate riječi koja se mora ispoštovati po cijenu života. Takva zatvorena struktura čini ove grupe gotovo neprobojnim za policijsku infiltraciju.
Početkom 2000-ih fokus se prebacuje na proizvodnju i šverc kanabisa. Ruralna sela na jugu Albanije postaju ogromne plantaže marihuane, a država godinama ili ne reaguje, ili reaguje simbolično. Simbol tog fenomena bio je Lazarat, selo koje je godinama slovilo za „evropsku prijestonicu kanabisa“. Procjene su govorile o stotinama tona marihuane godišnje, čija vrijednost dostiže više milijardi eura. Lokalni klanovi otvoreno, pod punim naoružanjem, brane svoje plantaže.
Slično se dešava i u drugim dijelovima zemlje. Nakon što je albanski predsjednik Bujar Nišani javno upozorio na dramatičan rast ilegalne proizvodnje i najavio sazivanje Savjeta za nacionalnu bezbjednost, specijalci su u okolini mjesta Rešen zaplijenili oko tri tone marihuane i uhapsili 15 osoba. Tim akcijama prethodile su serije racija i zapljena nekoliko tona narkotika spremnih za „izvoz“ u Zapadnu Evropu.
Albanski kanal „News 24“ objavio je da u zemlji postoje dva tajna aerodroma sa kojih se lakim avionima – „pajperima“ – marihuana prebacuje u Italiju. Jedan od pilota je nedavno uhapšen. Zbog tolikog obima uzgoja, italijanski mediji su Albaniju nazvali „Kanabistan“ – državom u kojoj se kanabis gaji na stotinama hektara, a policija je, suštinski, nemoćna da u potpunosti obuzda fenomen. Kada je pritisak vlasti na proizvodnju kanabisa pojačan, klanovi su se preusmjerili na još profitabilniji posao – heroin i kokain. Prema procjenama međunarodnih službi:
-
Albanski dileri mjesečno prokrijumčare 4–6 tona heroina,
-
vrijednost tog prometa se na godišnjem nivou procjenjuje na oko dvije milijarde dolara,
-
čak 75% aktivnosti vezanih za promet heroina i drugih teških droga u Evropi vodi se preko albanskih mreža.
Albanska mafija više nije samo „logistika“ za druge. Ona je potisnula i Kolumbijce sa prvog mjesta, preuzimajući ključnu ulogu u lancu snabdijevanja evropskog tržišta kokainom. Umjesto da budu samo distributeri, albanski bosovi su uspostavili direktne veze sa kolumbijskim i latinoameričkim kartelima.
Velike pošiljke stižu u evropske luke – Roterdam, Antverpen, pa i jadranske luke – gdje albanski i kalabrijski klanovi (Ndrangheta) zajednički kontrolišu ulaz kokaina. Poslovni model je jednostavan: visok kvalitet, niža cijena, veći obim. Konkurentske grupe postaju zavisne od albanskih kanala. Za razliku od nekih tradicionalnih mafija, albanska mafija nema jednog „don“ ili „kuma“ na vrhu piramide. Umjesto toga, organizovana je u klanove (fisove) – porodične i regionalne grupe koje međusobno sarađuju, ali i čuvaju sopstvenu autonomiju. Snaga sistema počiva na:
-
posebnom jeziku i šiframa,
-
izrazito snažnoj porodičnoj tradiciji,
-
strogo poštovanoj hijerarhiji,
-
brutalnim internim kaznama za izdaju ili kršenje pravila.
U jednom od izvještaja američkog Stejt departmenta Albanija je označena kao „zemlja–baza svjetskog kriminala“, tranzitna država za šverc droge, oružja, ilegalnih migranata i falsifikovane robe. Operativni podaci svjetskih službi godinama navode četiri najjača albanska klana:
-
Kula – važe za najopasniji klan; kontrolišu trgovinu drogom iz pravca Turske i ozbiljan dio „balkanske rute“ heroina.
-
Abazi – pored narkotika, bave se i švercom oružja; dio poslova preusmjeravaju ka Italiji.
-
Borici – primarno vezani za prostituciju, koju koriste kao paravan i kanal za distribuciju droge širom Evrope.
-
Brokaj – specifična grupa sastavljena uglavnom od bivših pripadnika albanske tajne službe; njihova snaga leži u vezama u obavještajnim službama, carinama i političkim krugovima više država.
Pod njihovom komandom nalazi se oko 20 kosovskih „familija“, koje zajedno kontrolišu ne samo tržište narkotika, već i šverc oružja, cigareta, kradenih vozila, pranje novca, ucjene i reketiranje. Na Kosovu je struktura organizovanog kriminala jasno teritorijalno podijeljena. Poslovi su raspoređeni po regionima, pravila su stroga, a prekoračenje „tuđe“ zone često se završava nasiljem. Najpoznatiji klanovi su:
-
Kelmendi, Luka, Selimi – posebno jaki u regionu Peći, gdje se koncentrira najveći promet droge i druge ilegalne robe.
-
„Bratski“ sa njima sarađuju klanovi Eljšani i Haljiti, čiji su poslovi mahom usmjereni prema Crnoj Gori.
-
Kita(j) – kontroliše zonu između Kline i Istoka, bavi se švercom kradenih vozila i prodajom oružja.
-
Suma – jedan od najozloglašenijih klanova, sa bazom u okolini Kačanika; bave se reketiranjem, ucjenama, te švercom oružja i droge iz Sjeverne Makedonije na Kosovo i dalje.
Pored ovih, postoje i manje poznate grupe: Sujla, Aguši, Geci, Baballija, koje pokrivaju Prištinu, Mitrovicu i Đakovicu. Teritorija Kosova podijeljena je na tri interesne zone:
-
Drenica – povezuje Crnu Goru sa Sjevernom Makedonijom preko Prizrena, Kline i Istoka; grupacije se bave trgovinom oružjem, kradenim vozilima, ljudima, cigaretama i gorivom, povezane sa albanskom, crnogorskom, makedonskom, bugarskom i čak češkom mafijom.
-
Dukađini (Metohija) – teritorija Peći, Dečana i Đakovice; ovdje djeluje tzv. metohijska grupa fokusirana na ilegalnu trgovinu oružjem, drogom, akciznom robom, reketiranjem i prebacivanjem robe u Makedoniju, jug Srbije, Rašku oblast i Crnu Goru, preko pravca Peć–Kula–Rožaje.
-
Lab – zona važna za krijumčarenje droge prema sjeveru; i ovdje su kanali pod kontrolom povezanih metohijskih i albanskih struktura.
Čak i kada pojedini članovi porodica budu uhapšeni, klan se ne raspada – organizovan je u više nivoa, a ključne odluke i tok novca uglavnom završavaju na sjeveru Albanije, gdje su „glave“ strukture. Albanska mafija se ne zaustavlja na drogi. Prema istraživanjima organizacije „Transparency International“ i drugih međunarodnih tijela, trgovina ljudima predstavlja jedan od ključnih izvora zarade. Kao centri za trgovinu ljudima u Albaniji navode se rute:
-
Valona, Tirana, Fier, Skadar,
-
pogranična područja prema Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Grčkoj.
Procjenjuje se da je samo 1999. godine albanska mafija prebacila najmanje 70.000 ljudi u zapadnu Evropu, zaradivši oko 50 miliona dolara. Mnoge žene i djevojke završile su u lancima prostitucije pod kontrolom balkanskih i albanskih grupa. Albanske mafijaške mreže danas su prisutne u:
-
Italiji, Švajcarskoj, Austriji, Njemačkoj,
-
skandinavskim zemljama,
-
Kanadi i SAD-u.
U Italiji su, prema tamošnjim bezbjednosnim službama, za kratko vrijeme potisnuli turske trgovce drogom i postali partneri sicilijanske, napuljske i kalabrijske mafije. U Švajcarskoj su, osim trgovine drogom, koristili kriminalne aktivnosti i za ilegalnu kupovinu oružja (kalašnjikovi, „uzi“), pa čak i za finansiranje paravojnih struktura na Balkanu.
Albanska mafija u Americi: od „likvidatora Koza Nostre“ do novih kartela
Malo je poznato da je Sammy Gravano – „The Bull“, najpoznatiji likvidator američke Kozanostre i čovjek čije je svjedočenje doprinijelo slomu brojnih italijanskih „familija“, porijeklom Albanac. Današnji „vladari“ albanskih kartela u SAD smatraju ga svojevrsnim utemeljivačem albanske mafije u Americi.
Jedan od poznatih albanskih kartela, naveden u međunarodnim izvještajima, svrstava se među pet najjačih mafijaških grupa na svijetu, s tim da mu je primarna specijalizacija trgovina drogom, a zatim trgovina ljudima. Korupcija ostaje rak rana albanske države. Brojni policajci, službenici, pa i političari, kroz godine su povezivani sa kriminalnim grupama – bilo preko finansiranja kampanja prljavim novcem, bilo preko „gledanja kroz prste“ ključnim figurama.
Albanska mafija nema glamur kolumbijskih kartela, niti epsku mitologiju italijanske Kozanostre. Njeni šefovi uglavnom bježe od kamera i naslova. Ali:
-
droga kojom preplavljuju evropske ulice,
-
strah lokalnih biznismena koji znaju kome se plaća reket,
-
političke teme koje se pažljivo izbjegavaju u javnim debatama,
pokazuju da je riječ o nevidljivoj sili koja duboko utiče na društvo.
Od zatvorene komunističke tvrđave do globalne mafijaške super-sile – priča o albanskoj mafiji priča je o tome kako se iz istorijskog haosa rađa mračna moć koju je kasnije gotovo nemoguće obuzdati.