Od ponedjeljka se u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini spekulira o tome da li je premijer Slovenije Janez Janša doista poslao neslužbeni diplomatski dokument “non-paper” u Brisel, koji govori o novom crtanju granica na području bivše Jugoslavije.
TEKST SE NASTAVLJA ISPOD OGLASA
Niko nije službeno potvrdio da je predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel iz Slovenije dobio dokument takvog sadržaja. No, neslužbeni diplomatski dokument koji predviđa raspad Bosne i Hercegovine, pripajanje Republike Srpske Srbiji i ujedinjenje Kosova s Albanijom zapravo postoji, piše slovenački portal necenzurirano.si.
Prema informacijama ovog portala, dokument pod nazivom “Zapadni Balkan – put naprijed” primljen je u februaru u Michelovom kabinetu. Ko ga je napisao, ne može se službeno znati. Prema izvorima ovog slovenačkog portala, zasigurno nije stvoren u slovenačkom Ministarstvu vanjskih poslova.
Prema nekim informacijama, dio njegovog sadržaja napisan je u Budimpešti. Ipak, u briselskim diplomatskim krugovima o njemu se govori kao o “slovenačkom” dokumentu, jer je navodno Janšin kabinet učestvovao u slanju na razne adrese. Budući da se radi o neslužbenom diplomatskom dokumentu namijenjenom za saopćavanje različitih stavova i inicijativa bez službenog karaktera, on nema ni glavu ni potpis. Došao je k Michelu mimo službene diplomatske pošte, pa se njegovo postojanje može u bilo kojem trenutku javno poreći.
Stoga to nije službeni stav Slovenije, već samo jedan od neformalnih prijedloga za moguće rješenje pitanja koja se tiču zemalja bivše Jugoslavije. Ali njegov je sadržaj u potpunoj suprotnosti sa svim važećim dokumentima na kojima se temelji vanjska politika Slovenije. Štaviše, dokument je prilagođen srpskim i hrvatskim nacionalističkim krugovima, koji već tri desetljeća rade na raskomadavanju Bosne i Hercegovine.
Dokument tako u uvodu spominje “neriješena nacionalna pitanja Srba, Albanaca i Hrvata” koja su se pojavila nakon raspada Jugoslavije. Autori dokumenta ističu da i nakon uspostave mira nakon završetka ratova, obećanih evropskih perspektiva i napretka Sjeverne Makedonije i Crne Gore u ovom smjeru u regiji, “ključna pitanja ostaju neriješena”.
To su:
– da je Dejtonski sporazum 1995. godine, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini, koji je odnio više od 100.000 života, praktički prepoznao ono što je postignuto u ratu, ali ne u načelu.
– da je u ovom trenutku teško zamisliti evropske perspektive Srbije i Kosova.
– da se članstvo BiH u EU može u potpunosti isključiti.
– da je u međuvremenu Turska iskoristila prazan prostor povećavajući svoj utjecaj u BiH i Sjevernoj Makedoniji.
– da, osim Turske, nekolicine lokalnih političara i njihovih pristalica koji lično imaju koristi od haosa i nefunkcionalnih institucija, niko nije zadovoljan situacijom u BiH.
Ovdje se dolazi do ključnog dijela dokumenta – predloženih “rješenja” za gore opisane probleme. Autori dokumenta naglasili su da Srbija, Hrvatska i Albanija trenutno imaju stabilne vlade i da su njihovi izabrani političari sposobni donositi strateške odluke. Pa, što oni predlažu?
1) Ujedinjenje Kosova i Albanije. “Na Kosovu se 95 posto stanovništva želi ujediniti s autohtonom albanskom nacijom. Slična je situacija i u Albaniji. Granica između Albanije (članice NATO-a) i Kosova praktički ne postoji. Dao bi se srpskom dijelu Kosova poseban status – po uzoru na Južni Tirol”, navodi se u dokumentu. To je autonomna pokrajina na sjeveru Italije, gdje je većina stanovništva njemačkog govornog područja.
2) Ujedinjenje većine teritorija Republike Srpske sa Srbijom. “Srpsko nacionalno pitanje može se u velikoj mjeri riješiti pripajanjem dijela Republike Srpske Srbiji. U ovom je slučaju Srbija spremna pristati na ujedinjenje Kosova i Albanije”, navodi se u dokumentu.
3) “Hrvatsko nacionalno pitanje može se riješiti spajanjem većine hrvatskih kantona u BiH s Hrvatskom ili davanjem posebnog statusa hrvatskom dijelu BiH (po uzoru na Južni Tirol).”
4) “To bi Bošnjacima dalo nezavisnu djelujuću državu i preuzeli bi punu odgovornost za nju. Na referendumu bi ljudi odlučivali hoće li ući u EU ili u budućnost izvan EU (slijedeći primjer Turske). Za sada velika većina Bošnjaka podržava perspektivu EU i nagli porast turskog utjecaja i radikalnog islama, situacija bi se mogla drastično pogoršati tokom sljedećeg desetljeća.”
Izvor: necenzurirano.si
