Jedan čovjek, jedna garaža i devet ručnih alata – i nastaje automobil kakav svijet još nije vidio. U Bijelom Polju, daleko od fabričkih traka i robotskih ruku, Sandžaklija Vladan Cvijović, poznatiji kao Cigo, ispisao je stranicu zanatske istorije: potpuno ručno je izradio jedinstvenu verziju legendarne G-klase, vozilo koje već privlači pažnju i samog Mercedes-Benz.
U skromnoj radionici, bez ijedne mašine za presovanje ili CNC-a, Cvijović je sa svega devet ručnih alata oblikovao karoseriju do posljednjeg milimetra. Ono što ovaj projekat čini još neobičnijim jeste materijal – nerđajući čelik (inoks). „Ovo je jedina kopija, bolja od originala, i trajaće vječno“, kaže Cigo, dodajući da je motor originalni 300 turbo, dok je kompletna školjka ručni rad.
Rad na automobilu nije tekao ubrzano. „Ne radi se non-stop. Radi se kad ima volje. Cilj je bio da se pokaže nivo majstorluka“, objašnjava majstor koji je zanat učio od malih nogu, uz pokojnog oca, a u porodici pamti i strica Radoša – nekada jednog od najboljih auto-limara u Evropi. Tradiciju je, kako kaže, nastavio rođak Milan, dok su njegovi sinovi zanat već „ispekli“, iako danas nisu u radionici.
Vlasnik i naručilac ovog unikatnog automobila živi i radi u Luksemburgu, porijeklom iz sela Trpezi (opština Petnjica). Njegova želja bila je jasna: G-klasa koju nema niko. Farbanje nije planirano – vozilo će biti ispjeskareno i ostavljeno u mat završnici, jer inoks ne traži dodatnu zaštitu, niti je podložan problemima koji muče klasičnu limariju.
Da je riječ o projektu svjetskog dometa, potvrđuje i interesovanje iz Njemačke. „Zvali su me već ljudi iz Mercedesa, hoće da dođu na ljeto. Nije im jasno kako…“, kaže Cvijović. U međuvremenu, narudžbine se gomilaju, naročito za oldtajmere i unikatne projekte – vozila za ljude koji žele da budu posebni.
Ipak, uz ponos ide i zabrinutost. Bijelo Polje je, podsjeća Cigo, oduvijek bilo grad vrsnih majstora, ali mladi sve rjeđe dolaze da uče zanat. „Niko neće da uči. Imaćemo problem za koju godinu. A za pola godine do godinu mogu da ga naučim da me po znanju preskoči“, kaže majstor koji i dalje više voli fiću, peglicu i bubu nego savremene automobile.
Priča Vladana Cvijovića nije samo priča o jednom automobilu. To je priča o znanju koje se prenosi rukama, o strpljenju, tradiciji i majstorstvu koje nadživljava trendove. U vremenu masovne proizvodnje, iz jedne bjelopoljske garaže stiže podsjetnik da genije još uvijek može da nastane – ručno.