Čuvena džamija na špicastoj stijeni Kušlat u zvorničkom naselju Pahljevići kod Drinjače, stoljećima privlači pažnu prolaznika i znatiželjnika, posebno zbog njene lokacije, jer je izgrađena na nepristupačnom terenu.
Osim toga, ona svjedoči i o duhovnosti toga kraja. O njenom nastanku ispričane su mnoge legende.
Smatra se jednom od najstarijih džamija u Bosni i Hercegovini. Radi se o jedinstvenom objektu izgrađenom u ranom osmanskom periodu, u 15. stoljeću, između 1460. i 1480. godine. Smještena je na stijeni pored puta između Zvornika i Konjević-Polja.
Do nje se može doći samo pješačenjem, uskim putm kroz šumu. Srušena je tokom agresije na BiH 1993. godine, kao i brojne druge džamije i mektebi u Podrinju. Obnova je počela u oktobru 2011, zahvaljujući vakifima advokatu Aliji Efendiću iz Zvornika i njegovoj majki, rahmetli Hasibi, te porodici Hujdurović, dr. Senadi i dr. Džemilu.
Tvrđava Kušlat prije dolaska Osmanlija predstavljala je srednjovjekovni utvrđeni grad. Iz ove utvrde štićeni su karavani, ali i obični putnici. Nakon dolaska Osmanlija, zbog duhovne i vjerske potrebe njihovih vojnika sagrađena je Kušlat džamija.
Za nju čuveni putopisac Evlija Čelebija kaže da je Ebul Fethova, što znači da je izgrađena za vrijeme vladavine sultana Mehmeda Drugog el-Fatiha (Osvajača).
U prošlosti džamija Kušlat bila je popularno mjesto, i to ne samo za vjernika. Putnike, namjernike, privlačile su i legende vezane za njen nastanak.
S koljena na koljeno u ovim krajevima prenosila se legenda i pripovijedanje kako je neka veoma pobožna žena, nekad davno, održavala i čistila džamiju na stijeni. Imala je dvoje male djece za koje se brinula. Jedne prilike, dok je klanjala jedan od dnevnih namaza, njena djeca su se igrala ispred džamije i jasno je čula urlike djece, koja poniru u veliku provaliju. Čvrsta vjernica nije prekinula namaz, nego ga je odklanjala uzdajući se u Boga da će zaštititi njenu djecu.
Kad je završila namaz i predala selam, preplašena, utvrdila je da nema djece, pa je brzo uskom stazom sišla u podnožje brda. Zatekla je djecu kako se veselo igraju. Znala je da ih je Uzvišeni spasio i već sljedeću noć usnila je kako njenu djecu sa visoke litice snose meleci, strepeći da li će ona pustiti ruke i prekinuti namaz jer da je pustila ruke u namazu, meleci, ta duhovna i nevidljiva bića, bi pustili ruke, na kojim su nosili njenu djecu.
Među brojnim legendama vezanim za džamiju na Kušlatu najviše je prenošena ona da su vile donijele materijal za njenu izgradnju na sadašnje mjesto i da je svaki pokušaj promjene lokacije bio neuspješan. Također, poznata je i priča o kćeri zapovjednika vojne posade koja se zbog nesretne ljubavi bacila u smrt sa stijene na kojoj se džamija nalazi.
Narod je stoljećima prenosio legende o drvenoj ljepotici. Jedna od njih je i da su nekada davno tu istu džamiju napravili mještani Konjević Polja i Pahljevića u ravnici, pored puta, te bi ona ujutro osvanula na toj neukrotivoj stjeni i tako nekoliko puta bi je snosili u ravnicu, a ona bi u toku noći, na neobjašnjiv način bila prenijeta na stijenu.
