Novi Sad danas tuguje. Policajac Jovan Vasiljević (34), čovjek koji je prije samo tri godine svojim nesebičnim gestom ujedinio Srbiju i postao simbol ljudskosti, tragično je stradao sinoć u saobraćajnoj nesreći u blizini novosadskog aerodroma. Nesreća se dogodila nešto prije 19.30 sati, dok je bio van dužnosti. Udar je bio koban i Jovan nije preživio.
Vijest o njegovoj smrti šokirala je porodicu, prijatelje, kolege i građane koji ga pamte kao policajca velikog srca. Društvene mreže preplavljene su porukama oproštaja, a mnogi ističu da je Jovan bio “ljudska veličina” i “čovjek kakav se rijetko rađa”.
Jovanova priča ostala bi samo bolna i tužna vijest da on, tokom života, nije ostavio trag koji zaslužuje da se nikada ne zaboravi. Prije tri godine, dok je bio na dužnosti, pomogao je djevojci u invalidskim kolicima, Marini Minić, da pređe ulicu u Novom Sadu. Nije to bio samo uobičajen policijski postupak – Jovan je sišao sa ulice, podigao kolica, nosio je preko visokog trotoara i pazio da se osjeća sigurno. Njihova fotografija obišla je cijelu Srbiju, postavši simbol dobrote i empatije. Kasnije je saznao da Marina hitno treba finansijsku pomoć za liječenje na Tajlandu. Bez razmišljanja, odmah je odlučio da organizuje humanitarno veče.
- – To su stvari koje se podrazumijevaju. Kada vidite da je nekome potrebna pomoć, ne treba dilema. Takve stvari rade svi koji su lijepo vaspitani – govorio je Jovan tada.
Humanitarno veče zakazano je u hotelu “Vila Moskva”, a sav prihod od ulaznica bio je namijenjen za Marinin oporavak. Jovan je uvijek isticao da pomaganje drugima nije ni čin herojstva ni dužnost – to je, kako je govorio, “obaveza svakog čovjeka”.
Nakon njegove smrti, cijela priča dobija još dublju dimenziju. Ljudi se prisjećaju osmijeha, topline i iskrenosti kojima je zračio. Bio je policajac koji je svojim ponašanjem mijenjao sliku uniformisanih službenika, dokazujući da humanost uvijek stoji iznad propisa, a dobrota iznad funkcije.
Njegovi najbliži navode da je živio mirno, jednostavno i časno – baš onako kako je i radio.
Jovan Vasiljević otišao je prerano, ali njegova humanost ostaje trajna lekcija. U vremenu podjela i nemira, on je pokazao da je dovoljno samo malo pažnje da se svijet učini boljim.
Njegova priča živjeće kroz sve one kojima je pomogao, ali i kroz sve koji će se, inspirisani njim, odlučiti da učine dobro djelo onda kada je najpotrebnije.