Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
U ulici Ali Hadri u Prizrenu sinoć je došlo do ozbiljnog incidenta u kojem je upotrijebljeno vatreno oružje, a dvije osobe su povrijeđene, potvrđeno je iz Policije Kosova.
Prema zvaničnim informacijama, pucnjava se dogodila oko 22:50 sati, nakon čega su policijske patrole i hitna pomoć odmah izašle na lice mjesta. Povrijeđeni su F.T. i V.H., obojica iz Prizrena, koji su nakon ukazane prve pomoći hitno prebačeni u regionalnu bolnicu. Ljekari su potvrdili da je zdravstveno stanje povrijeđenih stabilno i da se nalaze van životne opasnosti.
Policija Kosova saopštila je da je mjesto događaja osigurano, da je obavljen uviđaj te da se incident tretira kao krivično djelo pokušaja ubistva. Prema nezvaničnim informacijama koje prenose kosovski portali, identifikovana su tri osumnjičena lica, za kojima policija intenzivno traga.
Za sada nisu saopšteni detalji o motivima napada, niti o tome da li su osumnjičeni međusobno poznati s povrijeđenima. Istraga je u toku, a policija prikuplja dodatne dokaze i izjave svjedoka.
Građani koji imaju bilo kakve informacije koje bi mogle pomoći u rasvjetljavanju ovog slučaja pozvani su da se jave Policiji Kosova. Očekuje se da će nadležni organi u narednim satima objaviti više informacija o ovom incidentu koji je uznemirio stanovnike Prizrena. Pogledajte video ispod teksta.
Novogodišnja noć u Prijepolju, umjesto slavlja, pretvorila se u noć straha i nasilja za starijeg i teško bolesnog čovjeka. Milorad Golubović, hronični bolesnik koji živi sam i bez porodične zaštite, tvrdi da je brutalno pretučen od strane Stefan Drobnjak, zaposlenog u Hitnoj pomoći.
Prema navodima koje je Golubović iznio u svom svjedočenju, incident se dogodio u ranim jutarnjim satima, kada je pozvao Hitnu pomoć zbog lošeg zdravstvenog stanja. Umjesto pomoći, kako tvrdi, doživio je fizički i verbalni napad.
Golubović navodi da je napad započeo već prilikom ulaska u vozilo Hitne pomoći, gdje je, prema njegovim riječima, bio izložen teškim uvredama i višestrukim udarcima. Tvrdi da je bio fizički savladan, oboren i ostavljen u stanju šoka i povreda.
Situacija se, kako dalje navodi, dodatno zakomplikovala po dolasku u zdravstvenu ustanovu, gdje je, prema njegovom svjedočenju, napadnut i dežurni ljekar na prijemnom odjeljenju, zbog čega su medicinske sestre bile prinuđene da pozovu policiju.
Iako je policija intervenisala, Golubović tvrdi da napadač nije uhapšen, već je samo odveden na tzv. trežnjenje u Dom zdravlja. Ovakav epilog dodatno je uznemirio porodicu, prijatelje i aktiviste, koji strahuju da bi cijeli slučaj mogao biti zataškan.
Posebnu zabrinutost izazivaju navodi o mogućim vezama napadača sa rukovodećim strukturama zdravstvenih ustanova u Prijepolju, što, prema tvrdnjama aktivista, otvara ozbiljno pitanje političkog i institucionalnog pritiska.
Zbog straha da bi slučaj mogao ostati nekažnjen, Golubović se obratio humanitarnom i građanskom pokretu „Ljubav, Vjera, Nada“, koji je odlučio da njegovo svjedočenje iznese u javnost.
– Ovo nije samo napad na jednog starog i bolesnog čovjeka. Ovo je test za institucije – da li će zaštititi slabog ili privilegovanog– poručuju iz pokreta.
Golubović navodi da je dao izjavu policiji i podnio prijavu, ali da do danas nema informacije šta će dalje biti sa slučajem. Zbog povreda glave i tijela, i dalje trpi posljedice napada, kako fizičke, tako i psihičke. Javnost sada s pravom očekuje odgovore: Da li će institucije reagovati nepristrasno? Hoće li nasilje nad starim i nemoćnim čovjekom dobiti sudski epilog ili će biti gurnuto pod tepih?Redakcija će nastaviti da prati ovaj slučaj. Potresbi svjedočenje pogledajte ispod teksta.
PRIJEPOLJE – Zbog izlivanja rijeke Lim, tokom jutarnjih sati došlo je do plavljenja više objekata na teritoriji opštine Prijepolje, a jedna porodica preventivno je evakuisana iz kuće koju je voda potpuno opkolila.
Najkritičnija situacija zabilježena je u naseljima Zalug, Ivanje i Brodarevo, koja se u gotovo svakom poplavnom talasu nalaze na udaru. Nadležne službe su na terenu, a stanje se prati iz minuta u minut.
„U dijelu Zaluga ugroženo je nekoliko objekata. Iz jednog doma porodica je izašla preventivno jer je voda opkolila objekat. Tim za spasavanje i rad na vodi Sektora za vanredne situacije je u pripravnosti i u stalnoj smo komunikaciji sa građanima“, izjavio je Miloš Milenković iz Sektor za vanredne situacije pri Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije.
Zbog opasnosti od daljeg izlivanja Lima, Opštinski štab za vanredne situacije uveo je vanrednu situaciju u četiri mjesne zajednice: Prijepolje, Ivanje, Velika Župa i Brodarevo. Odluka je donesena na vanrednoj sjednici, uz procjenu da je neophodna povećana pripravnost svih službi.
Tanjug
Situaciju dodatno komplikuje topljenje snijega koje je počelo nakon padavina prethodne noći, što može dovesti do novog porasta vodostaja. Nadležni poručuju da su spremni da, ukoliko bude potrebno, preduzmu dodatne mjere zaštite stanovništva i imovine, uključujući nove evakuacije i postavljanje privremenih barijera.
Građanima se preporučuje oprez, izbjegavanje kretanja u blizini nabujalih vodotokova i praćenje zvaničnih obavještenja kriznih štabova i nadležnih službi.
Porodicu, prijatelje i širu javnost duboko je pogodila vijest da je Melisa (Ihmija) Lekić preselila na Ahiret u ponedjeljak, 5. januara 2026. godine, u 38. godini života, nakon duge i teške bolesti.
Melisa je svoju životnu borbu nosila dostojanstveno, tiho i hrabro, oslonjena na vjeru i podršku najbližih. I u najtežim trenucima nije gubila nadu, ostajući primjer strpljenja, smirenosti i unutrašnje snage. Oni koji su je poznavali pamtiće je kao osobu blage naravi, dobrog srca i iskrenog osmijeha, uvijek spremnu na lijepu riječ i razumijevanje.
Melisa (Ihmija) Lekić potiče iz porodice sa Pešterske visoravni, odakle njeni korijeni vode iz Sandžaka. Porodica Lekić se prije više godina odselila u Sarajevo, gdje je Melisa živjela i gdje je, okružena najbližima, vodila svoju tešku, ali dostojanstvenu životnu borbu.
Vijest o njenom preranom odlasku izazvala je veliku tugu među rodbinom, komšijama i prijateljima, koji se od Melise opraštaju s osjećajem gubitka, ali i poštovanja prema načinu na koji je nosila svoju životnu kušnju.
Dženaza-namaz će se obaviti u srijedu, 7. januara 2026. godine, u 13:00 sati na Gradskom mezarju Vlakovo, gdje će biti obavljen i ukop. Tevhid će se proučiti istog dana u 13:00 sati u džamiji Bačićko Polje.
U dubokoj boli ostali su njen otac Ihmija, majka Zada, sestra Alisa, zet Kemal, kao i brojna rodbina, prijatelji i komšije. Porodica se zahvaljuje svima koji će prisustvom, dovom i riječima podrške podijeliti tugu zbog ovog velikog i nenadoknadivog gubitka. Rahmetullahi alejha rahmeten vasiah.
Na sjeverni Kavkaz krenuli smo uprkos predrasudama i dugogodišnjoj negativnoj medijskoj slici o ovom dijelu Ruske federacije. Ipak, već nakon prvih dana postalo je jasno da stvarnost ima potpuno drugačije lice – slojevito, moderno, religiozno, ali i turistički sve otvorenije.
Nakon Dagestana stigli smo u Čečeniju i već prvog dana upoznali Grozni, glavni grad Čečenske republike. Samo nekoliko sati bilo je dovoljno da ga okarakterišemo kao “mali Dubai” – grad širokih bulevara, savremenih zgrada, urednih ulica i izraženog osjećaja za simboliku prostora. Tragom religije, kulture i gastronomije vodila nas je Aljina, Čečenka koja s lakoćom spaja lokalnu tradiciju i gostoprimstvo prema turistima.
Drugi dan put nas je odveo van glavnog grada, u Argun, najbliži grad Groznom, koji se ponosi jednom džamijom kakva se rijetko viđa. Džamija poznata kao “Srce majke” ističe se hi-tech islamskim stilom, jedinstvenim u okviru Ruske federacije. Danju, u zavisnosti od sunčeve svjetlosti, njena fasada prelama boje u širok spektar nijansi, dok noću savremena rasvjeta pretvara cijelo zdanje u svjetlosnu atrakciju. Prema riječima vodiča, džamija je podignuta po nalogu Ramzana Kadirova i posvećena njegovoj majci Ajmani Kadirovoj, koju lokalno stanovništvo opisuje kao ženu velikog srca zbog dugogodišnjeg humanitarnog rada. Zbog toga će je mnogi, čak i kada ne koriste zvanični naziv, jednostavno nazvati “Majčinsko srce”.
Impozantni detalji prate ovu priču i kroz brojke: u gradnju je ugrađeno oko 750 tona mramora iz turske provincije Adana i oko 250 tona granita iz Čeljabinska. Unutrašnjost, međutim, ostavlja još snažniji utisak – veliki stakleni otvori, visok sjaj interijera, osvetljena gravirana imena Allaha na kupoli i grandiozni lusteri sa stotinama kandila. Džamija je otvorena za besplatne posjete uz poštovanje osnovnih pravila odijevanja i ponašanja, a zbog snimanja putopisa napravljen je i rijedak izuzetak: Aljini je omogućeno da bude u prizemlju, iako žene obično borave na galerijama.
Nakon Arguna uputili smo se u Šali, gdje se nalazi najveća džamija u Evropi – monumentalno zdanje koje već iz daljine dominira gradom. Bijela boja mramora, četiri minareta visoka 63 metra, te noćna rasvjeta koja daje srebrne i zlatne prelive, ostavljaju utisak kakav se obično veže za svjetske metropole, a ne za relativno mali grad na Kavkazu. Vodič je ovu džamiju opisao kao “biser” i za islamsku ummu i za arhitekturu, a mnogi je zbog estetike porede i s Taj Mahalom. Tokom posjete zatekli smo vjernike na redovnoj molitvi, a snimanje nam je bilo dozvoljeno iako to, kako nam je rečeno, nije uobičajena praksa.
Čečeniju smo upoznali i kroz vidikovac iznad Groznog, poznat kao “Stepenice ka nebu”, s kojeg se grad vidi kao na dlanu. Na tom mjestu, pored prirode i pogleda, ponovo se osjeti snažna poruka identiteta i kulture, kroz citate i simbole koji podsjećaju na ulogu tradicije u savremenoj Čečeniji.
Jedno od većih iznenađenja bio je i “engleski dvorac”, objekat povezan s istorijom naftnih kompanija, koji danas funkcioniše kao muzej na otvorenom i popularno mjesto za mlade. Zidovi nose tragove burne prošlosti, a u dvorištu se mogu vidjeti i oldtajmeri iz kolekcije koja je postala dio muzejske postavke. Fotografije Groznog “prije i poslije” dodatno podsjećaju da ovaj prostor nije građen samo betonom i mramorom, već i složenim istorijskim iskustvom.
Kulturu smo doživjeli i kroz teatar Nohči, gdje folklorni ansambl njeguje ples, nošnju i običaje. Razgovor s umjetnicima otvorio je i temu odnosa mladih i starijih, poštovanja, te načina na koji se identitet prenosi kroz scensku umjetnost. Posebnu pažnju privukla je informacija da su lokalne institucije razmatrale pravila o muzičkom tempu radi očuvanja tradicionalnih ritmova – što je izazvalo rasprave, ali i ukazalo koliko se ovdje ozbiljno shvata kulturno naslijeđe.
Dan smo završili gastronomijom, u restoranu koji je ujedno i muzej. Na stolu su se našla jela od kukuruznog brašna, mliječni sosovi, domaći specijaliteti i mantije koje, iako nisu pečene kao sandžačke, ukusom podsjećaju na domaći kraj. Taj detalj najbolje pokazuje kako putovanja često spajaju svjetove koje smo mislili da su daleki.
Čečenija koju smo vidjeli nije samo priča o najvećim džamijama Evrope i modernom Groznom. To je priča o prostoru kontrasta, u kojem se tradicija čuva, modernizacija pokazuje, a predrasude padaju čim se zemlja pogleda vlastitim očima.
U vremenu kada se često govori o nedostatku pravih vrijednosti, jedan gest iz Bijelog Polja podsjetio je da poštenje i odgovornost i dalje žive među mladima. Sedamnaestogodišnji sugrađanin Emir Abazin pokazao je zrelost i ljudskost nakon što je u naselju Pruška pronašao novčanik sa većom sumom novca i ličnim dokumentima.
Bez ikakvog oklijevanja, Emir je odmah obavijestio svoju porodicu o onome što je pronašao. Njegova majka je potom, uz pomoć lokalnih medija Vijesti iz Bijelog Polja, uspjela da stupi u kontakt sa vlasnicom novčanika. Ubrzo nakon toga, novčanik je vraćen vlasnici – sa kompletnim sadržajem.
Ovaj čin izazvao je pozitivne reakcije građana i još jednom potvrdio da Bijelo Polje ima mlade ljude koji znaju šta znače čestitost, odgovornost i poštovanje tuđe imovine. Emir Abazin svojim postupkom poslao je snažnu poruku da istinske vrijednosti počinju od kuće i da se poštenje uvijek isplati.
Primjeri poput ovog zaslužuju pažnju javnosti, jer ulivaju nadu i vraćaju vjeru u generacije koje dolaze.
Piše: Mithad ef. Mithat Mujović/ Tekst doradila Redakcija Sandžak Danas
U dijaspori danas, po svemu sudeći, živi posljednja generacija ljudi koja je emotivno snažno, gotovo sudbinski, vezana za Sandžak i Bosnu. To su ljudi rastrgani između dva svijeta – jednog u kojem su rođeni i koji nose u srcu, i drugog u kojem rade, stvaraju i osiguravaju budućnost svojoj djeci. Njihov život je dvostruk, ali osjećaj pripadnosti je jedinstven i nepokolebljiv.
To je generacija koja nikada nije okrenula leđa zavičaju. Nema humanitarne akcije bez dijaspore, nema bolesnog kojem nisu pokušali pomoći, nema porušene kuće ili nesreće u kojoj nisu bili prvi da se jave. Dok na Zapadu grade uspješne zajednice, firme i porodične živote, istovremeno grade i svoj Sandžak i svoju Bosnu – šalju novac, ulažu, pomažu, vraćaju se.
Kupovina stanova i kuća u domovini za njih nije investicija, već emotivna potreba. Iako bi mnogi bez problema mogli kupiti nekretnine u svjetskim metropolama, oni biraju Novi Pazar, Tutin, Sjenicu, Sarajevo, rodno selo svojih roditelja. Biraju toprak.
To su ljudi koji su u Evropu stigli s ruksakom na leđima, često bez jezika, bez veza i sigurnosti. Snašli su se junački. Postali su uspješni zanatlije, privrednici, ugostitelji, ljekari, vozači, inženjeri. Postali su najbolji promotori Sandžaka i Bosne – radom, ponašanjem i uspjehom.
Zato im nemojmo zamjeriti kada u domovinu dođu luksuznim automobilima. To nije bahatost, to je potreba da pokažu da su uspjeli, da nisu zaboravili ko su i odakle su. To je poruka ponosa, a ne provokacije.
Imajmo razumijevanja i za njihovu djecu koja ne govore savršeno bosanski jezik. Roditelji vode teške, često nevidljive bitke – između posla, sistema u kojem žive i želje da djecu svake godine dovedu u domovinu. Ta djeca odrastaju u drugačijem svijetu, sanjaju druge destinacije, ali im se domovina mora približiti ljubavlju, a ne podsmijehom.
Nemojmo se rugati dijaspori govoreći da „nisu obrazovani“. Mnogi od njih jednostavno nisu imali luksuz vremena. Morali su raditi, preživjeti, podizati djecu, školovati ih i istovremeno slati novac kući. Njihova diploma je životna škola, a njihov uspjeh je dokaz vrijednosti.
Ako Bošnjaci u Sandžaku i Bosni ne izgrade ugodan, dostojanstven i pravedan ambijent – ekonomski, društveni i moralni – izgubit ćemo i ovu posljednju generaciju koja nas nosi u srcu. A tada nećemo imati koga kriviti osim sebe.
Dvije šesnaestogodišnje djevojčice povrijeđene su u teškoj saobraćajnoj nezgodi koja se dogodila sinoć u Mladenovcu, kada je na njih, dok su prelazile ulicu na obilježenom pješačkom prelazu, naletio putnički automobil.
Prema dostupnim informacijama, do nesreće je došlo u trenutku kada su djevojčice započele prelazak kolovoza, a u tom trenutku na njih je naletio automobil marke „Mercedes“, kojim je upravljao vozač inicijala Ž. R.
Udarac je bio snažan, a prolaznici su odmah pozvali Hitnu pomoć i policiju. Povrijeđene djevojčice su vozilom Hitne pomoći prevezene u Urgentni centar, gdje su zadržane na ljekarskim pregledima.
Kako je potvrđeno nakon medicinske obrade, uprkos dramatičnim okolnostima i strahu koji je nesreća izazvala, djevojčicama su konstatovane lake tjelesne povrede, što je donijelo olakšanje njihovim porodicama.
Policija je na licu mjesta obavila uviđaj, a vozač je podvrgnut alkotestu. Utvrđeno je da u trenutku nezgode nije bio pod dejstvom alkohola.
Ipak, s obzirom na to da se saobraćajna nezgoda dogodila na pješačkom prelazu i da su povrijeđena maloljetna lica, nadležno tužilaštvo je odmah uključeno u slučaj. Po nalogu tužilaštva, protiv vozača Ž. R. podnijeta je krivična prijava zbog sumnje da je počinio teško djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja. Dalja istraga treba da utvrdi sve okolnosti nesreće, uključujući brzinu kretanja vozila i eventualne druge faktore koji su doveli do ovog incidenta, prenose beogradski mediji.
Sedamnaestogodišnji mladić iz Brodareva doživio je tešku nesreću radeći u mesari, nakon koje je ostao bez četiri prsta na desnoj ruci. Sačuvan mu je samo palac, a posljedice ove tragedije trajno su promijenile njegov život i budućnost. Riječ je o maloljetniku koji živi s roditeljima, a kojem je neophodna proteza za šaku kako bi mogao povratiti osnovnu funkcionalnost ruke, samostalnost i kvalitet života.
Zbog toga je pokrenut apel za pomoć, kako u Sandžaku, tako i među sandžačkom dijasporom. Za prikupljanje donacija u Srbiji zadužena je Berina, kontakt osoba navedena u javnom apelu.
Kontakt za donacije (Srbija): Berina – 064/969-5455
Žiro račun: 160600000164191464
Paralelno s tim, humanitarnu akciju u inostranstvu vodi Eris Licina, koji donacije prikuplja isključivo za pomoć maloljetnom Bajramu M. Kako je naglašeno, cjelokupan iznos namijenjen je isključivo za medicinske troškove i nabavku proteze. Upute za uplate iz inostranstva dostupne su na posebnom linku, istaknute crvenim slovima.
Redakcija Sandžak Danas poziva sandžačku dijasporu i sve ljude dobre volje da se uključe u ovu humanitarnu akciju i pomognu mladiću da dobije šansu za dostojanstveniji život.
Talasi protesta koji već više od sedam dana potresaju Iran odnijeli su najmanje 35 života, dok je više od 1.200 osoba privedeno, pokazuju najnoviji podaci organizacija koje prate stanje ljudskih prava u toj zemlji.
Prema informacijama koje je objavila Human Rights Activists News Agency, sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama, među stradalima je 29 demonstranata, četvero djece, kao i dva pripadnika iranskih snaga bezbjednosti. Protesti su zabilježeni na više od 250 lokacija širom zemlje, u čak 27 od ukupno 31 iranske pokrajine, što govori o njihovom razmjeru i intenzitetu.
Ova organizacija se u svom radu oslanja na mrežu aktivista unutar Irana, a i tokom ranijih nemira pokazala se kao jedan od pouzdanijih izvora informacija, budući da je pristup nezavisnim medijima u toj zemlji izuzetno ograničen.
S druge strane, državna novinska agencija Fars, koja se smatra bliskom iranskoj paravojnoj Revolucionarnoj gardi, navela je da je tokom demonstracija povrijeđeno oko 250 policajaca i 45 pripadnika dobrovoljačke snage Basij, koja djeluje u okviru Garde.
Rastući broj žrtava i eskalacija nasilja ponovo su otvorili pitanje međunarodne reakcije. Američki predsjednik Donald Trump ranije je upozorio Teheran da bi Sjedinjene Američke Države mogle reagovati ukoliko, kako je naveo, iranske vlasti „nasilno ubijaju mirne demonstrante“.
Iako još uvijek nije jasno na koji način bi eventualna intervencija izgledala, Trumpove izjave izazvale su burne reakcije u Teheranu. Zvaničnici iranske teokratske vlasti zaprijetili su da bi u slučaju američkog miješanja mogli gađati američke trupe stacionirane na Bliskom istoku, čime se dodatno podižu tenzije u regionu.
Dodatnu političku težinu cijeloj situaciji dale su informacije da je američka vojska početkom decembra zarobila predsjednika Venecuele Nicolás Maduro, dugogodišnjeg saveznika Irana, o čemu je izvijestila agencija Associated Press. Dok se protesti nastavljaju, a broj žrtava raste, Iran se suočava s jednom od najozbiljnijih unutrašnjih kriza posljednjih godina, čije posljedice bi mogle imati i šire regionalne, pa i globalne implikacije.
