Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
U brvnari okruženoj rožajske ljepotama prirode, porodica Seferović je godinama živjela na rubu zaborava. Njihova stara kuća, simbol teških vremena, zamijenjena je prije deset godina zahvaljujući humanitarcu Hida Muratovića, ali su uslovi života i dalje ostali izazov.
Godine 2024, nova prilika za bolje sutra stigla je iz Rožaja. Grupa prijatelja, vođena humanitarnim projektom “Ljudske Sudbine”, odlučila je da pruži ruku pomoći. Njihov trud nije bio samo u materijalu i alatu koje su donijeli, već u iskrenoj volji da porodici Seferović vrate osmijeh na lice.
Renoviranje doma donijelo je toplinu i sigurnost koju su članovi porodice toliko dugo čekali. Djeca, koja su do sada rasla u oskudnim uslovima, sada imaju priliku da odrastaju u ljepšem i sigurnijem okruženju, ispunjeni novim nadama.
Ova priča nije samo o obnovi kuće, već o obnovi nade i zajedništva. Porodica Seferović sada ima novi početak, a Rožaje još jednom pokazuje snagu solidarnosti.
U centralnoj džamiji u Ribariću sinoć je održana svečanost povodom dolaska mjeseca rebiu-l-evela, kada muslimani širom svijeta obilježavaju rođenje posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
Događaj, koji je okupio veliki broj vjernika, imao je posebnu atmosferu zahvaljujući prisustvu uglednih imama i hafiza iz Turske. Njihovo učešće dodatno je obogatilo vjerski program koji je započeo poslije akšam-namaza.
Centralni trenutak večeri bilo je nadahnuto predavanje koje je održao reisu-l-ulema Islamske zajednice Srbije, Senad ef. Halitović. On je govorio o značaju mjeseca rebiu-l-evela i ulogama koje svaki pojedinac treba preuzeti kako bi slijedio primjer Allahovog Poslanika.
Poseban naglasak stavljen je na važnost zajedništva, ljubavi i međusobne podrške, kao temeljnih vrijednosti koje su istaknute kroz život i djelo Poslanika Muhammeda.
Pored duhovnog sadržaja, ova svečanost bila je prilika za vjernike da se okupe, razgovaraju i osjete snagu zajednice. Okupljeni su zajedno učili dove i odlomke iz Kur’ana, a atmosfera u džamiji bila je ispunjena smirenošću i duhovnim zadovoljstvom.
Rebiu-l-evvel nosi posebnu simboliku za muslimane, a ovakvi događaji podstiču međusobnu solidarnost i produbljuju osjećaj pripadnosti vjeri i tradiciji. Prisutni su istakli da ovakve svečanosti doprinose jačanju zajedništva, a prisustvo gostiju iz inostranstva je dodatno obogatilo cijeli događaj.
Masovni prelazak migranata preko granice u Ceutu: Društvene mreže igraju ključnu ulogu u koordinaciji (VIDEO)
U nedjelju je došlo do haosa na granici između Maroka i španske enklave Ceuta, smještene na sjevernoj obali Afrike. Stotine, pa i hiljade mladih migranata iz Maroka pokušale su ilegalno preći granicu, organizirajući svoje akcije putem društvenih mreža. Ovi prizori, iako neobični za druge dijelove Evrope, postali su učestali u ovom regionu, koji već dugo predstavlja ključnu tačku za ilegalne migracione prelaze iz Afrike ka Evropskoj uniji.
Koordinisani napadi na granicu
Prema izvorima, migranti su svoje napore usmjerili prema španskoj granici kroz marokanski grad Fnideq. Videosnimke objavljene na društvenim mrežama prikazuju migrante kako trče prema ogradi koja odvaja Maroko od Ceute, dok su marokanske sigurnosne snage pokušale uspostaviti red i spriječiti prelazak. Policajci su ispalili hice u zrak, nastojeći rastjerati masu, dok su neki migranti pokušavali doprijeti do španske teritorije koristeći plaže Castillejos i Beliones. Na jednoj od plaža pronađeno je tijelo jednog Marokanca, što je dodatno podiglo tenzije.
La calma tensa de esta tarde en Castillejos ha desembocado en uno de los mayores intentos de entrada hacia Ceuta en las últimas 24 horas.
Un grupo de alrededor de 200 jóvenes se han acercado a la zona más próxima del paso fronterizo. pic.twitter.com/uPfv3HJFTD
Marokanske vlasti izjavile su da su uspjele spriječiti masovni ulazak migranata u Ceutu, ali nisu iznijele podatke o broju privedenih osoba. Ono što je jasno jeste da je ovaj napad bio koordiniran putem društvenih mreža, gdje su migranti masovno pozivani na pokušaj prelaska pod nazivom “Obećani dan” ili “Veliki bijeg”. Ova kampanja izazvala je povećanu prisutnost policije na granici, ali uprkos svim mjerama, migranti su i dalje odlučni u svojim namjerama.
Jedan od učesnika je za španski kanal La Sexta izjavio: “Ovo rade namjerno kako bi nas prestrašili i spriječili da pokušamo ponovno. Ali to nas neće zaustaviti. Nastavit ćemo pokušavati koliko god bude potrebno.”
🔴 Noche de carreras en la frontera: un millar de jóvenes magrebís ha intentado en vano entrar en Ceuta
Španske enklave Ceuta i Melilla predstavljaju jedine kopnene granice Evropske unije sa Afrikom, zbog čega su često meta pokušaja ilegalnih prelazaka. U augustu ove godine, zabilježen je veliki broj pokušaja prelaska granice, a prema izvještajima marokanskih vlasti, spriječeno je preko 11.300 pokušaja samo u tom mjesecu.
Reakcija španskih vlasti
Španski premijer Pedro Sanchez ranije ovog ljeta posjetio je Mauritaniju, Senegal i Gambiju, pokušavajući ojačati saradnju sa afričkim zemljama u cilju suzbijanja migrantskih prelazaka. Tokom ove godine, zabilježen je značajan porast migranata koji dolaze na španske teritorije, posebno na Kanarska ostrva, gdje je broj dolazaka porastao za čak 160 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Završna riječ
Dok se migranti suočavaju s velikim rizicima i opasnostima tokom svojih pokušaja da dosegnu Evropu, španske i marokanske vlasti nastoje uspostaviti veću kontrolu i spriječiti daljnje masovne migracije. Ipak, upotreba društvenih mreža za organizaciju ovakvih akcija predstavlja novi izazov u borbi protiv ilegalne migracije.
Visočka, malo planinsko selo na granici između Crne Gore i Srbije, nekada je bilo mirno muslimansko naselje pod upravom sjeničkog sreza. Stanovnici ovog zabačenog kraja, mahom iz bratstva Bučan, bavili su se stočarstvom i obradom zemlje, živeći u miru sve do Drugog svjetskog rata, kada je njihova svakodnevica brutalno prekinuta.
Porijeklo stanovnika Visočke i Bučana
Selo Visočka naseljavali su potomci bratstva Bučan, koji su porijeklom iz nikšićkog kraja. Preci ovog bratstva, Ramo Bučan i njegova braća, naselili su se najprije u Gubavču, selu nadomak Bijelog Polja, u prvoj polovini XVIII vijeka. Jedan od braće, Tale, odselio se prema sjeničkom kraju i naselio u Visočkoj, gdje su njegova i druge porodice kasnije održavale kontakt sa rođacima iz Gubavča.
Visočka, sa svojih desetak do petnaest kuća, bila je poznata po stočarstvu i lovu. Pred Drugi svjetski rat u selu je živjelo nešto preko četrdeset ljudi, među njima i porodica Latova Bučana. Emina Latova, koja je bila poznata po svojoj ljepoti i otresitosti, rođena je 1923. godine i odrastala u selu koje je do rata živjelo u miru.
ZLOGLASNI ČETNIČKI VOJVODA: Ratni zločinac Pavle Đurišić
Četnički pokolj i otpor Visočana
Početkom 1943. godine, četnici pod komandom Rada Korde i Pavla Đurišića započeli su svoj genocidni pohod na muslimanska sela na desnoj obali Lima. Njihov cilj bio je da potpuno iskorijene muslimansko stanovništvo u Sandžaku. Napad na Visočku počeo je 5. januara 1943. godine, kada su četnici, prema Đurišićevom izvještaju, spalili 15 kuća i ubili 10 muslimana, dok je pet ljudi izgorjelo u svojim domovima. Međutim, stvarni broj žrtava bio je mnogo veći – ukupno je 31 stanovnik Visočke ubijen ili živ zapaljen tog dana.
Četnički zlikovac Rade Korda
Među stanovnicima koji su ostali u selu bila je i Emina Latova, zajedno sa svojom porodicom. Njen otac Lato imao je dvije kćeri, Ajnu i Eminu, i dva sina, Džema i Selma. Kada su četnici napali selo, Latova porodica odlučila je da pruži otpor. Latova kuća, gdje su se sakrili neki od stanovnika sela, postala je posljednja linija odbrane.
Emina, koja je od oca naučila da rukuje puškom, preuzela je ulogu borca. Sa lovačkom puškom u ruci, stala je na prozor svoje kuće i preciznim hicima pucala na napadače, stvarajući iluziju da kuću brani veći broj ljudi. Četnici su nekoliko puta pokušali da ubijede Eminu i njene da se predaju, ali su svaki put naišli na odlučan otpor.
Ubijeni članova sela Visočke dana 7. januara1943. god.
Kada je Emininom ocu Latu ponestalo municije i kad je poginuo, Emina je nastavila borbu. Trčala je od prozora do prozora, pucajući na četnike koji su okružili kuću. Međutim, kako je municije nestajalo, Emina je odlučila da pokuša doći do preostale municije koja se nalazila u hambaru u dvorištu kuće. Izašla je iz kuće, ali su je četnici uhvatili.
Zapanjeni hrabrošću i otpornošću mlade djevojke, četnici su bili iznenađeni kada su shvatili da je jedini borac u kući bila Emina, a ne muškarci. Njena ljepota i prkosno držanje nisu ih omekšali. Emina ih je molila da joj poštede čast, ali je kazna za njen otpor bila surova – četnici su je zapalili živu. Prema pričama koje su preživjele u narodu, napunili su joj dimije slamom i zapalili je, dok su druge članove njene porodice zaključali u kuću koja je već bila u plamenu.
Vatra je brzo zahvatila kuću, a zajedno sa njom izgorjeli su Emina, njena porodica i drugi stanovnici Visočke. Ukupno 31 osoba, među kojima žene, djeca i starci, stradali su u ovom strašnom pokolju. Visočka je nakon tog dana bila opustošena – sve kuće su bile spaljene, a skoro svi stanovnici pobijeni.
Zločin bez kazne
Nakon rata, zločini počinjeni nad muslimanima u ovom dijelu Sandžaka, uključujući pokolj u Visočkoj, ostali su nekažnjeni. Iako su mnogi četnici prešli na stranu partizana, nova vlast nije procesuirala zločince iz ovog kraja. Zločin nad stanovnicima Visočke bio je dio šire četničke akcije koja je uništila 33 muslimanska sela i ubila preko hiljadu ljudi, uglavnom žena, djece i staraca.
Priča o Emini Latovoj, međutim, nije zaboravljena. Njeno ime danas nosi predškolska ustanova u Sjenici, kao simbol hrabrosti i otpora. Emina Latova ostala je upamćena kao heroina, mlada žena koja je hrabro branila svoju porodicu i svoj dom do posljednjeg daha.
Priča o Emini i njenom junaštvu i dalje živi u pričama naroda, kao vječni podsjetnik na cijenu slobode i nesalomiv duh onih koji su branili svoju čast i porodicu.
Jedan od mještana općine Foča, S.B., našao se u centru pažnje zbog neobičnog slučaja krađe električne energije. Kako se saznaje, ovaj stanovnik mjesecima, a možda i duže, nelegalno je koristio struju, spajajući se direktno na stub ulične rasvjete na Civilnom mostu u naselju Ustikolina.
Prema izjavama načelnika općine Muja Sofradžije, ovaj nezakoniti čin predstavljao je značajan finansijski teret za općinski budžet, s obzirom na to da se korištena struja nije plaćala, već su troškovi pali na leđa lokalnih vlasti.
“Nakon brojnih pokušaja da prekinemo ovaj nelegalni priključak, konačno smo uspjeli ukloniti ga 5. marta 2024. godine, uz pomoć pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova Bosansko-podrinjskog kantona Goražde,” izjavio je Sofradžija.
Prilikom izvođenja radova na uklanjanju, tehnički tim firme “Elektro ADO” iz Sarajeva otkrio je kablove koji su bili priključeni na stubove javne rasvjete, što je potvrdilo sumnje u nelegalnu aktivnost mještanina Suvada B. Prema izvještaju ove firme, datiranom 27. februara 2024. godine, tehničari su 3. februara otkrili nepravilnosti na stubovima ulične rasvjete, gdje su pronašli tri kabla. Jedan od njih bio je spojen direktno na uličnu rasvjetu mosta, dok su druga dva vodila prema obližnjem igralištu i nepoznatom pravcu u zemlji.
Testiranja su pokazala da je potrošnja struje iznosila 13A, što odgovara potrošnji od 3 do 5 kWh, iako su sva rasvjetna tijela na igralištu bila isključena, što je dodatno potvrdilo sumnje u nelegalnu upotrebu struje.
Načelnik Sofradžija je najavio da će svi prikupljeni dokazi biti predati Tužilaštvu Bosansko-podrinjskog kantona radi daljnje istrage. Također je istakao da će općina zahtijevati nadoknadu štete prouzrokovane nelegalnim priključkom, kako bi se zaštitila javna sredstva i spriječile slične situacije u budućnosti.
Ovaj slučaj izazvao je brojne reakcije u lokalnoj zajednici, a vijest se ubrzo proširila društvenim mrežama, gdje su mještani izražavali svoje nezadovoljstvo i pozivali na strože mjere protiv nelegalne upotrebe javnih resursa.
Jelena Lović, unuka narodnog heroja Jezdimira Lovića, koji je izgubio život tokom Drugog svjetskog rata, prije dvije decenije donijela je odluku da iz pravoslavlja pređe na islam, što je radikalno promijenilo njen život. Ova odluka, koja je izazvala burne reakcije u njenoj porodici, dovela je do toga da napusti Srbiju i preseli se u Jordan, gdje je našla novi dom i osnovala porodicu.
Rođena i odrasla u Sjenici, Jelena je završila osnovnu i srednju školu u ovom gradu, gdje i danas jedna gimnazija nosi ime po njenom dedi, narodnom heroju Jezdimiru Loviću. Njena porodica, poštovana i poznata u lokalnoj zajednici, nije očekivala da će Jelena donijeti ovako krupnu odluku, koja je promijenila njen životni put.
U jednoj televizijskoj emisiji, Jelena je otvoreno govorila o tome šta ju je navelo da iz pravoslavne vjere pređe na islam.
“Odrasla sam u tradicionalnoj hrišćanskoj porodici, poput mnogih drugih djevojčica iz mog okruženja. Naša porodica je bila vrlo poštovana, zbog čega sam i ja uživala poštovanje ljudi oko mene,” ispričala je Jelena.
Međutim, njena unutrašnja borba počela je u mladosti, kada je osjetila prazninu u duši koju nije mogla da ispuni. Njeni muslimanski prijatelji, s kojima je odrasla i dijelila školsku klupu, često su djelovali sretnije i ispunjenije, što je kod Jelene probudilo znatiželju.
“Pitala sam ih da li njihova sreća ima veze s vjerom, jer su se činili zadovoljnima, uprkos svakodnevnim izazovima s kojima su se suočavali,” prisjeća se ona.
Kada su joj objasnili da je islam taj koji im pruža unutrašnji mir i zadovoljstvo, Jelena je počela da razmišlja o promjeni vjere.
“Moja duša je bila prazna. Nisam bila sretna, dok su moji muslimanski prijatelji zračili srećom. Poželjela sam da i ja osjetim tu vrstu ispunjenosti,” kazala je ona.
Njena odluka da prihvati islam nije naišla na razumijevanje u porodici.
“Moj brat je jedini koji me podržao, dok su moji roditelji bili duboko razočarani i ogorčeni,” izjavila je Jelena.
Uprkos teškoj situaciji, nastavila je svojim putem, odlučivši da napusti Sjenicu i preseli se u Jordan, gdje je pronašla novi život i udala se. Pogledajte video snimak ispod teksta.
Dženis Koca, doktorant iz Novog Pazara, donosi revolucionarne uvide o raku kroz istraživanje tkiva koja okružuju tumore, a njegov rad prepoznala je i Međunarodna agencija za istraživanje raka.
Novi Pazar – Dženis Koca, mladi naučnik koji trenutno pohađa doktorske studije u Francuskoj, svojim istraživanjem o peritumoralnim tkivima – tkivima koja okružuju tumor i dosad su smatrana zdravima – otvara novi pogled na razumijevanje raka. Njegova otkrića nedavno su objavljena u prestižnom naučnom časopisu Britanski Zurnal o Kanceru (British Journal of Cancer – BJC), a važnost njegovih zaključaka prepoznala je i Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC).
Koca, zajedno sa svojim timom, ističe kako ova tkiva igraju ključnu ulogu u određivanju agresivnosti tumora i prognozi bolesti, što otvara nove mogućnosti u tretmanu pacijenata. “Peritumoralna tkiva na prvi pogled djeluju zdravo, no na molekularnom nivou kriju informacije koje mogu značajno unaprijediti naše razumijevanje raka,” objašnjava Koca.
Nova saznanja o tkivima koja okružuju tumor
Tradicionalno, ova tkiva su se smatrala nevažnima za istraživanje jer nisu pokazivala znakove maligniteta. No, Koca i njegov tim ukazuju na to da promjene u njihovom genetskom materijalu ukazuju na izloženost istim kancerogenim faktorima kao i tumor.
“Otkrili smo genetičke mutacije koje ukazuju na to da su i ta tkiva pogođena procesom razvoja raka,” ističe Koca.
Ova otkrića mijenjaju dosadašnje pristupe u onkologiji i otvaraju vrata novim načinima za predviđanje toka bolesti. Istraživanja pokazuju da bi analiziranje ovih tkiva moglo biti ključ za precizniju dijagnozu i bolje ishode liječenja.
Nova terminologija – precizniji naučni diskurs
Jedan od ključnih doprinosa Kocinog istraživanja je uvođenje nove terminologije. Umjesto dosadašnjeg naziva “normalna” ili “zdrava” tkiva, Koca predlaže termin “peritumoralna tkiva”, što preciznije opisuje njihovu složenost i ulogu u procesu nastanka raka. “Naziv ‘normalna’ tkiva može dovesti do pogrešnih zaključaka, dok ‘peritumoralna tkiva’ bolje opisuje njihovu specifičnost,” pojašnjava Koca.
Prema Koci, uvođenje ovog termina predstavlja značajan korak ka standardizaciji u naučnoj zajednici. Potreba za preciznijom terminologijom postala je očigledna sa napretkom OMIC tehnologija, koje otkrivaju složenije informacije o tkivima koja okružuju tumore. Peritumoralna tkiva nisu jednostavno zdrava, već pokazuju specifične molekularne promjene koje igraju važnu ulogu u širenju i progresiji raka.
Apstrakt novog istraživanja o peritumoralnim tkivima
U naučnoj literaturi često se koriste različiti termini za opisivanje tkiva koja se nalaze u blizini tumora. Tradicionalno, ovi uzorci su korišćeni kao kontrola u istraživanjima, pod pretpostavkom da su zdravi. Međutim, sa napretkom molekularnih tehnologija postalo je jasno da su ta tkiva zapravo različita i od tumorskih i od potpuno zdravih tkiva. Ova otkrića su dovela do potrebe za standardizacijom terminologije. Koca predlaže uvođenje termina „peritumoralno tkivo“ (PTT), kao neutralan i precizan način za opisivanje tih tkiva, kako bi se omogućilo lakše istraživanje i bolje razumijevanje njihove uloge u nastanku i širenju raka.
Zajednička saradnja donosi prekretnicu u istraživanju raka
Ono što dodatno daje težinu ovom istraživanju je činjenica da je Koca sarađivao sa naučnicima iz različitih dijelova svijeta, uključujući partnere iz Francuske i Velike Britanije. Njihova zajednička otkrića već su izazvala veliki interes na međunarodnim konferencijama, a IARC je prepoznala njihov rad kao važan korak naprijed u istraživanju raka.
Koca vjeruje da bi njegovo istraživanje moglo otvoriti vrata razvoju novih terapija.
“Ova tkiva mogu pružiti važne informacije o tome kako se rak širi, što će pomoći ljekarima da bolje procijene agresivnost tumora i donesu preciznije odluke o liječenju,” objašnjava on.
Posebno naglašava kako promjene u DNK i RNK sekvencama tih tkiva nude nove mogućnosti za razumijevanje procesa širenja raka.
Iako je pred njim još mnogo izazova, Koca ostaje optimističan da će njegovo istraživanje dovesti do konkretnih rezultata u borbi protiv raka.
“Svaki novi korak u istraživanju može značiti bolju budućnost za pacijente koji se bore s ovom teškom bolešću,” zaključuje.
Sa majkine strane sam od plemena Divljaci, iz Raduhovaca, od deda Hasana Halilovića. Kao dijete, često sam slušao priče iz tog kraja, ali jedna se izdvajala, uvijek ispričana sa posebnim poštovanjem i strahopoštovanjem – priča o Ežderu Hoti. Ta legenda, koju je često spominjala majkina hala Tuša, urezala mi se duboko u sjećanje, i sada je želim podijeliti sa širim auditorijumom, kako bi priča o ovom velikom junaku nastavila da živi.
U tutinskom i pazarskom kraju priča o Ežderu Hoti preživljava u srcima ljudi. Generacije se sjećaju njegovog lika, čovjeka koji nije bio samo junak zbog svoje fizičke snage, već i zbog srca koje je kucalo za pravdu i slobodu.
Ežder Hoti bio je mnogo više od priče o nadljudskoj snazi. Njegova visoka, mišićava figura i duge kose postale su zaštitni znak sela Raduhovce, ali to što su ljudi najviše voljeli kod njega bio je njegov duh – nepokolebljiv, prkosan, a opet pažljiv prema onima koji su bili slabiji. Nastavio je da živi jednostavno, pomažući seljanima, postajući simbol prkosa protiv moćnika. Ljudi su ga doživljavali kao svog zaštitnika, čovjeka koji je svojom prisutnošću unosio mir i sigurnost.
Najpoznatiji trenutak u njegovom životu, onaj koji je učinio da se njegovo ime zauvijek utisne u narodnu svijest, bila je borba s turskim pehlivanom. Taj osmanski div došao je u Novi Pazar izazivajući sve hrabre ljude tog kraja. Strah se širio među okupljenima, ali jedini koji je imao hrabrosti stati na crtu bio je upravo Ežder Hoti, jer niko drugi se nije usudio suprotstaviti tom osmanskom borcu, ali Ežder, svjestan da čast i sloboda nemaju cijenu, prihvatio je izazov. S obećanom nagradom – bogatstvom i ženidbom – Ežder je prihvatio izazov, svjestan da brani čast Sandžaka.
Borba između ova dva titana odvijala se na Hadžetu, pred mnogobrojnim svjedocima. Turski pehlivan, snažan i neumoljiv, obgrlio je Eždera svojim čeličnim rukama, ali Ežder, iako nadjačan snagom, nije bio nadmudren. U trenutku krajnje napetosti, zario je svoje oštre nokte u trbuh protivnika, izazvavši krik boli koji je proparao zrak. Taj trenutak slabosti omogućio je Ežderu da preokrene tok borbe – podigao je turskog diva i bacio ga pred noge okupljenog naroda.
Borba je bila teška – turski pehlivan ga je uhvatio u smrtonosni zagrljaj, ali Ežder, čak i u tom trenutku kada se činilo da je nadjačan, našao je način da se oslobodi. Zario je svoje nokte u protivnikov stomak, izazvavši bolan krik. – pričala bi mi hala Tuša.
Sa sobom je ponio ne samo obećanu nagradu, već i vječni ponos i čast, postavši simbol otpora i snage. Pobjeda nad turskim borcem nije bila samo Ežderova lična pobjeda, već trijumf cijelog naroda. Narod je klicao, a Ežder je, noseći sa sobom čast i ponos, postao vječni simbol otpora. Njegova nagrada nije bila samo stoka i bogatstvo, već duboko poštovanje koje mu je narod iskazivao.
Vratio se u Raduhovce, gdje se oženio i postao otac trojici sinova. Njihova imena – Adil, Nezo i Halil – i danas žive kroz potomke, i nerijetko se podsjete bratstva Adilovića, Nezovića i Halilovića ove priče, čuvajući nasljeđe svog nepobjedivog praoca.
Vratio se u Raduhovce, gdje se oženio i postao otac trojici sinova. Njihova imena – Adil, Nezo i Halil – žive i danas kroz njihove potomke, koji se često prisjećaju bratstava Adilovića, Nezovića i Halilovića, čuvajući nasljeđe svog nepobjedivog pretka.
Priča o Ežderu Hoti danas nije samo priča o velikom borcu. To je priča o čovjeku koji je razumio da pravi junaci nisu oni koji se samo bore mišićima, već oni koji koriste snagu srca. Ežder je postao dio identiteta naroda, njihov simbol u borbi protiv nepravde. I kroz tu priču, Ežder živi dalje – u svakom djetetu koje čuje njegovo ime, u svakom seljanu koji se prisjeti hrabrosti i u svakom trenutku kada je pravda pobijedila silu.
Ova legenda o Ežderu Hoti ostaje podsjetnik da se istinska snaga ne mjeri uvijek onim što se vidi, već onim što se osjeća – u srcima onih koji ostaju vjerni svojim idealima.
Na jednoj od svadbi u Novom Pazaru, prava eksplozija energije i radosti zavladala je kada je čovjek srednjih godina odlučio da svojim plesom oduševi sve prisutne. Kako se kolo zaigralo, njegova nevjerovatna energija pokrenula je cijeli hotel, a ubrzo su mu se pridružili svi, i muškarci i žene.
Plesne kretnje, osmjesi i entuzijazam nisu ostavili nikoga ravnodušnim, te se atmosfera iz sekunde u sekundu podizala. Svadbeni gosti, obučeni u elegantne haljine i odijela, pokazali su da su spremni za odličan provod. Svatovi su neumorno pratili ritam kola, čineći trenutak nezaboravnim.
Ovaj prizor nije samo svjedočanstvo svadbenih običaja i tradicije Novog Pazara, već i duha zajedništva i radosti koji vlada na ovakvim događajima. Svadbe u ovom gradu odavno su prepoznate po energiji i pozitivnom raspoloženju, a ovaj događaj dodatno potvrđuje zašto se o njima dugo priča.
Svi prisutni su uživali u plesu i veselju, što svadbi daje poseban pečat, a ovaj sredovječni muškarac zasigurno će ostati zapamćen kao zvijezda svadbene noći. Pogledajte na video snimku ispod teksta.
Sermed Maktouf (34), popularni Tiktoker iz Travnika, već je poznat po nevjerovatnim podvizima kada je hrana u pitanju. Prošle godine je u Novom Pazaru pojeo nevjerovatnih 153 ćevapa u jednom sjedenju, izazvavši šok i oduševljenje kod mnogih. No, ovog puta je otišao još dalje! U sarajevskom restoranu “Kod Brajlovića” pojeo je cijelo jagnje – bez glave, naravno, i to pred kamerama, dok je publika na društvenim mrežama u nevjerici pratila svaki zalogaj.
Pothvat koji je šokirao javnost
Maktouf je stekao široku popularnost kada je prošle godine u Novom Pazaru oborio rekord pojevši 153 ćevapa za sat i po. Taj izazov donio mu je hiljade novih pratilaca, a sada sa jagnjetom iz Sarajeva, njegove ambicije u svijetu gastro-izazova samo rastu.
Nakon što je u Novom Pazaru pojeo rekordnih 153 ćevapa, ovog puta je otišao korak dalje i u sarajevskom restoranu “Kod Brajlovića” pojeo cijelo jagnje – bez glave, naravno. Ovaj nevjerovatni podvig obavio je pred kamerama, a publika na društvenim mrežama ne prestaje da komentariše njegov najnoviji gastro-izazov.
“Pred Novu godinu ‘otres'o’ sam jagnje bez glave! Bez salate, nju ne jedem, pošto sam na dijeti”, našalio se Sermed, dok je ponosno pokazivao praznu tepsiju nakon što je slistio cijelo jagnje.
Iako mnogi žele da znaju koliko je jagnje bilo teško, Sermed nije bio previše zainteresovan za tačne podatke: “Nisam ja matematičar! Moje je da jedem! Nisam ga mjerio, ali znam da je bilo dobro!”
Novi izazovi na vidiku
Ovaj Tiktoker, poznat po svojim gastro-izazovima, najavio je da neće stati na ovome. Njegov naredni cilj? Po njegovim riječima, planira da “otrese” jednog velikog bika! “To sam zacrtao”, izjavio je, dajući do znanja da će i dalje pomjerati granice onoga što je ljudski moguće pojesti.
Iako bi mnogi očekivali da ovakvi podvizi ostave posljedice na zdravlje, Sermed tvrdi da nema nikakvih problema. “Smršao sam”, našalio se, ostavljajući publiku u nevjerici. Kako kaže, može da pojede koliko god mu donesu na sto, a njegovi snimci sa gastro-izazovima redovno privlače milionske preglede.
Viralna popularnost
Sermedova avantura s gastro-izazovima počela je tokom pandemije koronavirusa, a od tada je stekao ogromnu popularnost na TikToku. Njegovi obroci često privlače milionsku publiku, a u prosjeku, za samo mjesec dana, njegovi snimci dosegnu do 30 miliona pregleda.
Njegovi vjerni fanovi s nestrpljenjem iščekuju njegov naredni poduhvat, a svi se pitaju – šta će sljedeće “otresti” Sermed Maktouf? Pogledajte video snimak ispod teksta.
