• U knjizi “Visoka Albanija,” Edith Durham otkriva historijske veze plemena iz Malcija e Madhe sa Bosnom i Hercegovinom.

Nema mnogo knjiga koje tako precizno i strastveno osvjetljavaju historijske i kulturne niti Balkana kao što to čini djelo Edith Durham, britanske antropologinje i putnice, koja je početkom 20. stoljeća svojim istraživanjima ostavila neizbrisiv trag u razumijevanju ovog složenog regiona. Jedan od njenih najzanimljivijih uvida nalazi se u knjizi “Visoka Albanija,” gdje Durham na stranicama 454 i 455 opisuje svoje otkriće o porijeklu plemena Hoti, Kelmendi, Grude i Škrelji, koja su danas prepoznata kao dio kulturne baštine Malcija e Madhe.

Pleme Hoti, Kelmendi, Grude, i Škrelji, poznata po svojoj bogatoj kulturnoj baštini i istaknutom mjestu u historiji Balkana, pripadaju grupi koja tvrdi da potiče iz Bosne i Hercegovine. Ove tvrdnje potkrepljuje britanska putnica i antropologinja Edith Durham, koja je u svojoj knjizi “Visoka Albanija” iz 1908. godine, na stranicama 454 i 455, detaljno opisala svoja zapažanja o porijeklu ovih plemena.

Ova plemena, koja su u prošlosti imala značajnu ulogu u životu i historiji Albanije, prema Durhaminim riječima, zapravo imaju korijene u Bosni i Hercegovini. Ovaj podatak se ne pojavljuje često u razgovorima o historiji Balkana, ali nosi sa sobom težinu koja izaziva refleksiju o tome koliko su migracije, ratovi i politički potresi oblikovali demografski mozaik ovih prostora.

Prema Durham, plemena Malcija e Madhe su se međusobno miješala sa Anasima, starosjediocima na teritoriji gdje su se naselili. Međutim, ona navodi da određeni rodovi unutar plemena Hoti i dalje prate svoje porijeklo od Anasa, dok svi članovi plemena Hoti, Kelmendi, Grude i Škrelji tvrde da njihovi preci potiču iz Bosne ili Hercegovine, iako tačan region nije poznat.

Ovi historijski navodi dodatno potvrđuju tezu da su se tokom srednjeg vijeka, nakon pada Bosne pod osmansku vlast, mnogi stanovnici Bosne iselili i naselili u susjednim krajevima, uključujući Albaniju. Durham u svom djelu otkriva fascinantne detalje o specifičnim običajima ovih plemena, poput tetovaža sunca i polumjeseca, koje su bile uobičajene u Bosni, naročito oko Jajca, mjesta gdje je posljednji bosanski kralj izgubio život. Ove tetovaže, kao tragovi prošlosti, svjedoče o neprekinutoj vezi sa domovinom predaka i pokazuju koliko su duboko urezani korijeni tih naroda.

Ovaj fascinantni dio historije otkriva koliko su migracije oblikovale demografiju Balkana, a veza između Bosne i Hercegovine i ovih plemena iz Albanije samo potvrđuje međusobnu povezanost naroda na ovom prostoru.

Ovo otkriće postavlja brojna pitanja o prirodi identiteta, migracija, i očuvanja kulturne baštine. Kako je moguće da su narodi, uslijed ratova i seoba, uspjeli zadržati dijelove svoje prošlosti, i kako su ti dijelovi preživjeli, mijenjajući se, ali nikada u potpunosti nestajući? Kroz priču o plemenima Hoti, Kelmendi, Grude i Škrelji, otvara se prozor u kompleksnu tapiseriju Balkana, gdje se granice ne postavljaju samo na karti, već se prepliću kroz jezik, običaje i sjećanja.

Danas, u vremenu kada globalizacija prijeti da izbriše lokalne identitete, ovakve priče podsjećaju nas na važnost očuvanja kulturne baštine. One nas podsjećaju da su naši identiteti isprepleteni sa prošlošću, i da je ta prošlost često mnogo složenija nego što to trenutne političke ili nacionalne granice mogu izraziti.

Ostaje na nama, potomcima tih hrabrih ljudi, da ne zaboravimo korijene i da se potrudimo očuvati priče o našim precima. Durhamino djelo stoga nije samo historijska bilješka, već i poziv na očuvanje i istraživanje vlastitog identiteta – onog koji se proteže kroz stoljeća, migracije i promjene, ali ostaje duboko urezan u našem kolektivnom pamćenju.

Ovi podaci iz knjige “Visoka Albanija” predstavljaju dragocjen doprinos razumijevanju prošlosti i identiteta ovih plemena, koja i danas ponosno čuvaju sjećanje na svoje bosanske korijene. Dijelove iz knjige koji ovo pominju možete pogledati ispod teksta.

Autor Suad K Zoranić

• Novi Pazar: Promjene u režimu saobraćaja i unapređenje sigurnosti pred početak školske godine

Savjet za sigurnost saobraćaja Grada Novog Pazara usvojio je niz novih mjera s ciljem poboljšanja saobraćaja i sigurnosti pješaka, posebno uoči početka nove školske godine.

Jedna od ključnih odluka Savjeta odnosi se na promjenu režima saobraćaja u Hercegovačkoj ulici u naselju Lug, kao i u Ulici Miloša Obilića, koje će od sada biti jednosmjerne. Ova promjena ima za cilj poboljšanje protoka vozila i smanjenje saobraćajnih gužvi u ovim frekventnim dijelovima grada.

Dženan Ličina, član Savjeta, istakao je da je Savjet odgovorio na zahtjeve stanara iz dvije stambene zgrade koji su se žalili na zauzeće trotoara od strane nepropisno parkiranih vozila.

„Usvojili smo odluku o postavljanju stubića kako bismo onemogućili parkiranje na trotoarima i omogućili slobodan i siguran prolaz pješacima,“ rekao je Ličina.

Pozvao je i ostale građane da podnesu slične zahtjeve ukoliko se suočavaju sa sličnim problemima.

Pored toga, u susret početku školske godine, Savjet je najavio akciju poboljšanja sigurnosti pješačkih prelaza, posebno u blizini škola. Planirano je postavljanje dodatne signalizacije i zaštitnih ograda u radijusu od pet metara od prelaza, kako bi se povećala sigurnost djece koja prelaze ulicu, ali i onemogućilo parkiranje vozila u neposrednoj blizini prelaza.

Posebno je istaknuto da je u planu nabavka i uvođenje sistema „Oko sokolovo“ u narednoj godini. Ovaj napredni sistem za nadzor saobraćaja omogućit će efikasniju kontrolu saobraćaja i automatsko sankcionisanje saobraćajnih prekršaja, čime će značajno doprinijeti unapređenju ukupne sigurnosti u gradu.

Ličina je naglasio da su promjene koje su nedavno uvedene na raskrsnici Parice već dale rezultate.

„Smanjenje brzine kretanja vozila i povećanje sigurnosti pješaka bili su naši glavni ciljevi, i mogu reći da su ostvareni,“ zaključio je on.

Ove mjere predstavljaju značajan korak ka unapređenju saobraćaja u Novom Pazaru i povećanju sigurnosti svih učesnika u saobraćaju, posebno djece koja se vraćaju u školske klupe.