Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Potpredsjednik srpske vlade Aleksandar Vulin je, nakon pokušaja atentata na bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, pozvao nadležne organe da podignu mjere sigurnosti za predsjednika Aleksandra Vučića i njegovu porodicu. Vulin je istakao da su medijski pritisci usmjereni na Vučića i njegovu porodicu kako bi ih se natjeralo da se odreknu zaštite države i postanu lakše mete.
“Medijskim pritiscima ih pokušavaju natjerati da se odreknu zaštite države i budu još lakše mete”, kazao je Vulin, govoreći o Vučiću i njegovoj porodici.
Podsjetio je na nedavne slične incidente, uključujući pokušaj atentata na slovačkog premijera Roberta Fica i smrt iranskog predsjednika Ebrahima Raisija u avionskoj nesreći. Vulin smatra kako nije slučajno što su mete bile osobe koje su se zalagale “za drugačiji svijet i mir u Ukrajini”, prenosi Nova.rs.
“Neka se pripremi Vučić i svi koji imaju hrabrosti da se bore za slobodu. Pokušaj ubistva bivšeg predsjednika Trumpa je izraz dozvoljene i potaknute mržnje, iste one koja se potiče i slobodno iskazuje prema Vučiću i Srbiji”, upozorio je Vulin.
Vulin nije bio jedini predstavnik srpskih vlasti koji je usporedio Vučića s Trumpom. Potpredsjednik Vlade i ministar policije Ivica Dačić je izjavio kako je pokušaj atentata na Trumpa “žalostan i tragičan dokaz kakve su posljedice kampanje mržnje, prijetnji i dehumanizacije jednog čovjeka”.
“Nešto slično se provodi i u Srbiji, kroz napade na predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića i njegovu porodicu”, dodao je Dačić.
Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić uputila je molbu “eliti u Srbiji i njihovim nezavisnim medijima”, za koje tvrdi da su sve samo ne nezavisni, da shvate “kakve mogu biti realne posljedice mržnje koju svakodnevno promovišu”.
Ulcinj, 15. juli 2024. – Policija Crne Gore je u reonu Velike plaže u Ulcinju locirala luksuzno vozilo marke BMW, procijenjene vrijednosti oko 150.000 eura, za kojim je raspisana međunarodna potraga.
Prema saopćenju Uprave policije Crne Gore, vozilo je u vlasništvu slovenačkog državljanina i identifikovano je posredstvom Interpola Bratislava.
“Posredstvom Interpola Bratislava izvršene su provjere, te je potvrđeno da je na snazi međunarodna potraga za vozilom,” navodi se u saopćenju.
Iz policije su dodatno istakli da će se sprovesti neophodne provjere i vještačenja kako bi se utvrdile sve okolnosti oko vozila i njegovog prisustva u Crnoj Gori.
Pronađeno vozilo nosi slovenačke registarske oznake, a policijski timovi rade na daljem istraživanju kako bi utvrdili eventualnu povezanost sa kriminalnim aktivnostima.
Ovo otkriće je još jedan primjer efikasne međunarodne policijske saradnje u borbi protiv kriminala.
Komisija za akreditaciju i provjeru kvaliteta Republike Srbije donijela je pozitivnu odluku o akreditaciji studijskog programa Psihologija na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru. Ova odluka omogućava budućim studentima da se prijave za upis u septembarskom roku, gdje će biti dostupno 20 mjesta na budžetu i 10 mjesta na samofinansiranju.
Pored psihologije, drugi upisni rok pruža novu šansu kandidatima koji žele da upišu hemiju, biologiju ili matematiku. Također, manji broj slobodnih mjesta ostao je na studijskim programima softverskog inženjeringa, građevinarstva i sporta.
U junskom upisnom roku na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru upisana su 452 brucoša, od kojih će se 327 školovati o trošku budžeta. Tokom ovog upisnog roka, popunjen je najveći dio upisne kvote, uključujući sva mjesta na studijskim programima kao što su vaspitač u predškolskim ustanovama, engleski jezik i književnost, arhitektura, rehabilitacija, farmacija i zdravstvena njega.
Za septembarski upisni rok čeka ukupno 143 indeksa – 98 na budžetu i 45 na samofinansiranju. Ovi brojevi uključuju i kvotu za akreditovani studijski program psihologije.
Na Departmanu za prirodno-matematičke nauke, koji obuhvata studijske programe matematike, hemije i biologije, u drugom upisnom roku može se upisati ukupno 71 student. Na tehničko-tehnološkim naukama, na studijskim programima softverskog inženjeringa i građevinarstva, ostalo je ukupno 29 slobodnih mjesta. Na studijskom programu sport i fizičko vaspitanje može da se upiše još 13 brucoša.
Prijavljivanje kandidata u drugom roku planirano je za 3. i 4. septembar, prema konkursu koji je danas objavljen.
Samir Tandir, predsjednik Bošnjačke stranke Sandžaka (BOSS), odgovorio je na saopštenje Stranke pravde i pomirenja (SPP) i njenog predsjednika Usame Zukorlića u vezi sa audio snimkom koji je izazvao brojne kontroverze. U svom Facebook statusu, Tandir je iznio ozbiljne optužbe protiv Zukorlića i pozvao nadležne organe na hitnu reakciju. Njegovu izjavu prenosimo u cijelosti:
“➡️ Ko o čemu Usame Zukorlić o poštenju, vojnik o skraćenju vojnog roka!!!
❗️Tužilaštvo za organizovani kriminal mora hitno da reaguje i ispita sve okolnosti koje se tiču audio snimka ministra Usame Zukorlića, gdje on izdaje uputstva za kupovinu glasova na lokalnim izborima u Sjenici, čime je prekršio član 156. Krivičnog zakonika.
❗️Takođe, pozivamo tužilaštvo da ispita navode bivših visokih članova SPP-a, koje je Usame Zukorlić prisiljavao da kupuju glasove u kampanjama za parlamentarne izbore 2022. godine, kao i izbore za Nacionalni savjet 2022. godine, i koji su zbog toga napustili stranku!
❗️Zahtijevamo da novopazarsko tužilaštvo po službenoj dužnosti pokrene postupak protiv pravnog zastupnika SPP-a, Usame Zukorlića, zbog krivičnog djela uznemiravanje javnosti u slučaju paljenja automobila Nermina Balije, gdje je po ko zna koji put pokušao da lažno optuži svoju političku konkurenciju.
Pitamo ga:
⁉️”Je li vještačka inteligencija ili on lagala da je rahmetli muftija otrovan?
⁉️Je li vještačka inteligencija ili on otela imovinu braći i sestrama?
⁉️Je li vještačka inteligencija ili on uzurpirala pola Islamskog fakulteta?”
Naš narod kaže, ko laže nije mu vjerovati.”
Reakcije i implikacije
Ovaj status Samira Tandira dolazi u trenutku kada je politička scena u Sjenici izuzetno napeta. Optužbe na račun Usame Zukorlića izazvale su burne reakcije u javnosti, a pozivi na hitnu reakciju tužilaštva dodatno podgrijavaju tenzije.
Tužilaštvo za organizovani kriminal i novopazarsko tužilaštvo sada su pod pritiskom da istraže ove tvrdnje i poduzmu odgovarajuće mjere. Ukoliko se optužbe pokažu tačnima, to bi moglo imati dalekosežne posljedice po političku karijeru Usame Zukorlića i stabilnost njegove stranke.
Zajednički cilj: Transparentnost i odgovornost
Politička scena u Sjenici već dugo vremena prolazi kroz turbulentne periode, a najnoviji događaji samo dodatno otežavaju situaciju. Transparentnost i odgovornost svih političkih aktera ključne su za povratak povjerenja građana u institucije. Javnost očekuje da se svi navodi temeljno istraže i da se odgovorni privedu pravdi, kako bi se osiguralo da se slične situacije ne ponove u budućnosti.
Stranka pravde i pomirenja (SPP) odgovorila je portalu Sandžak Danas povodom teksta “Skandalozna izjava Usame Zukorlića: Politička scena u Sjenici u haosu”. U skladu sa Zakonom o javnom informisanju i medijima, SPP je zahtjevala od odgovornog urednika da objavi njihov odgovor na tekst pod naslovom: “Skandalozna izjava Usame Zukorlića: Kupovina glasova i politički haos u Sjenici /VIDEO/”.
Odgovor Stranke pravde i pomirenja prenosimo u cjelosti:
Povodom nedavnih dezinformacija i lažnih audio snimaka koji kruže u medijima bliskim Sandžačkoj demokratskoj partiji (SDP) Rasima Ljajića, Stranka pravde i pomirenja (SPP) želi jasno naglasiti sledeće:
Navodi iz objavljenih audio snimaka u vezi sa izjavama predsjednika Usame Zukorlića o navodnoj kupovini glasova Aldina Dina Kurtovića su potpuno neistiniti.
Snimak koji se širi je najvjerovatnije montiran pomoću alata veštačke inteligencije (AI) i predstavlja očigledan pokušaj zlonamjerne diskreditacije SPP-a i njenih članova.
Tačno je da je predsjednik Zukorlić u javnosti i na sastancima slično govorio o kupovini glasova od strane Samira Tandira, koji je uzimao procenat od svojih zaposlenika, novac koji je zatim koristio za kupovinu glasova. Ovi stvarni razgovori su verovatno iskorišteni za kreiranje lažnih audio snimaka, a u prilog tome ide što je ovu lažnu informaciju on prvi plasirao u javnosti. Prema informacijama kojima raspolažemo, u njegovom okruženju postoji jedna osoba sposobna za izradu ovog tipa manipulativnih zapisa, protiv koje ćemo pokrenuti adekvatnu zakonsku istragu.
Očajnički cilj ove vrste nečasne kampanje je stvaranje pometnje pred formiranje predstojeće nove vladajuće većine u Sjenici.
Pozivamo medije bliske SDP Rasimu Ljajiću da ne šire lažne informacije i da se pridržavaju etičkih standarda u izvještavanju.
SPP će preduzeti sve zakonske korake kako bi zaštitila svoj ugled i integritet svojih članova.
U turbulentnom političkom okruženju Sandžaka, skandalozna izjava predsjednika Stranke pravde i pomirenja (SPP) Usame Zukorlića izazvala je pravu pometnju. Naime, audio snimak koji je procurio u javnost razotkrio je navodno kupovinu glasova na lokalnim izborima, čime se dovodi u pitanje kredibilitet i legitimitet lokalnih vlasti u Sjenici.
U snimku, Zukorlić otvoreno priznaje da je novac proslijeđen koalicionom partneru Aldinu Dinu Kurtoviću za kupovinu glasova.
“Dino je tražio procenat da radi na terenu, da kupuje glasove, da radi na terenu, i te iste pare su mu proslijeđene. I on je sa tim parama radio na terenu”, izjavio je Zukorlić, što je izazvalo buru reakcija među građanima i političkim akterima.
Ko je Aldin Dino Kurtović?
Aldin Dino Kurtović, koalicioni partner SPP-a, već godinama zauzima značajno mjesto u političkom i poslovnom životu Sjenice. Vlasnik je kamenoloma i privatne firme čiji se profit, kako navode kritičari, znatno povećao dok je SPP bio na vlasti. Kurtovićev poslovni uspon mnogi dovode u direktnu vezu sa njegovim političkim angažmanom i bliskim odnosom sa SPP-om.
Zloupotrebe budžeta i lokalna vlast
SPP je tri i po godine činila stožer vlasti u Sjenici, a u tom periodu, prema izjavama brojnih aktera, došlo je do brojnih zloupotreba opštinskog budžeta. Hazbo Mujović, bivši predsjednik opštine Sjenica ispred Stranke demokratske akcije (SDA), tvrdio je da njegov nasljednik iz SPP-a, Munib Mujagić, izmišlja dugove i optužbe za nepravilnosti bez dokaza. Međutim, najnoviji događaji ukazuju da je Hazbo Mujović bio u pravu i da se iza tih optužbi kriju ozbiljne malverzacije i korupcija.
Potreba za hitnom reakcijom nadležnih organa
Nadležni organi su pozvani da hitno procesuiraju slučaj i ispitaju porijeklo novca kojim su, prema tvrdnjama, SPP i Kurtović kupovali glasove. Transparentnost i odgovornost su ključne kako bi se povratilo povjerenje građana u lokalne vlasti i osiguralo poštovanje zakona.
Ovaj skandal predstavlja ozbiljan udarac na reputaciju SPP-a i njihovih koalicionih partnera. Ukoliko se optužbe pokažu tačnima, bit će to još jedan primjer kako političke igre i korupcija mogu potkopati temelje demokratskih institucija i ugroziti interese građana.
Zajednički rad za bolje sutra
Bez obzira na ishod ovog slučaja, jasno je da je neophodan zajednički napor svih političkih aktera, nadležnih organa i građana kako bi se osigurala transparentnost i odgovornost u radu lokalnih vlasti. Samo tako Sjenica može krenuti naprijed i izgraditi bolje i pravednije društvo za sve svoje građane.
Očinska poruka Muamera Zukorlića
Važno je podsjetiti i na izjavu rahmetli Muamera Zukorlića, prvog predsjednika SPP-a i oca Usame Zukorlića, koji je o kupovini glasova izjavio sljedeće:
“Ja kažem pitao sam na stočnoj pijaci koliko košta ovca? Kažu 100 eura dobra ovca. Koliko košta koza? 50 eura dobra koza. Koliko košta dobar pijetao? 30 eura. A koliko košta Bošnjak na izborima? 20 eura. E izvinite ja ne mogu! Ja ne mogu da ponizim toliko i nemoj nikad da dobijemo vlast, nemoj nikad da pobijedimo ako treba da ponizim moj narod. Ne, neću! Ne, neću i tačka.”
Ovim činom, Usame Zukorlić ne samo da je potkopao kredibilitet svoje stranke i koalicionih partnera, već je i ponizio svog rahmetli oca, Muamera Zukorlića, koji je uvijek isticao važnost dostojanstva i časti u političkom djelovanju.
Sjenica je sinonim za ponos i ljubav prema rodnom kraju, a njeni građani to potvrđuju gdje god da se nađu.Na ulicama Beograda, televizija Mondo je naišla na mladog Sjeničaka koji nije krio svoju ljubav prema rodnom kraju.
Na pitanje koje je mjesto najljepše, odgovorio je čistim sjeničkim naglaskom:
“Sjenica, jer ima najljepšu prirodu, Meandre Uvca, Peštersko polje.”
Ovaj odgovor ne iznenađuje, jer je poznato da se Sjeničaci ponose svojim krajem i gdje god da ih život odvede, uvijek sa ponosom govore o svom rodnom mjestu.
Sjeničaci su prepoznati u bivšoj Jugoslaviji kao vrijedni ljudi koji su, iako su išli “trbuhom za kruhom”, uspijevali da se obrazuju i postignu velike uspjehe. Danas, na sarajevskom univerzitetu postoji veliki broj doktora nauka porijeklom iz Sjenice, što govori o njihovoj upornosti i želji za znanjem.
Ipak, bez obzira na postignuća i životne puteve, svi oni dijele jednu zajedničku osobinu – neizmjernu ljubav prema Sjenici.Sjenica se nalazi u srcu Peštera i okružena je prelijepom prirodom. Meandri Uvca su poznati po svojoj spektakularnoj ljepoti i netaknutoj prirodi, dok Peštersko polje predstavlja pravi raj za ljubitelje prirode i avanturiste.
Ove prirodne ljepote, zajedno sa bogatom kulturnom i historijskom baštinom, čine Sjenicu mjestom koje zauvijek ostaje u srcima onih koji su imali priliku da tamo odrastaju.
Televizija Mondo svojim prilogom o mladom Sjeničaku u Beogradu još jednom je pokazala koliko je ljubav prema rodnom kraju jaka među Sjeničacima.
Bez obzira na to gdje se nalazili, Sjenica je uvijek u njihovim mislima i srcima, a njena ljepota i posebnost nešto je čime se uvijek ponose i rado hvale. Pogledajte izjavi mladog Sjeničaka ispod teksta.
Emina Habibović iz Bosne i Hercegovine ima nevjerovatnu životnu priču koja krije filmske detalje. Naime, Emina je imala svega 18 godina kad se udala, a rodila je osmoro djece, od kojih je petoro umrlo.
Operisala je kuk, pa je zdravlje ne služi baš najbolje, ali uprkos svemu, nije izgubila vedrinu i vjeru da će biti bolje.
– Ja sam se mlada udala, rodila sam osmoro djece. Umrlo mi prvo dijete, od tri godine, drugo je umrlo sa godinu dana, treće je umrlo sa 20 dana – jedno mi je umrlo, pa sam kasnije opet rodila drugo. Taman što sam ukopala dva muška djeteta, rodila sam žensko – koje je umrlo – objasnila je baka Emina i dodala:
– Muž mi je imao četiri operacije, imao je minimalnu penziju. Umro je od infarkta – rekla je ona.
Njena majka imala je padavice, a kako Emina Habibović kaže, zbog toga je morala da se uda za svog svekra, kojem je rodila dijete.
– Moja mati se udala za svog svekra, imala je dva sina i mene. Bila je udovica, imala je pastorka koji je poginuo, a za njega je dobila penziju. Ona je nas troje othranila sa mukom i patnjom. Onda je i meni došla sudbina da se udam. Udam se ja, a moja mama se uda za svekra. Živjeli smo fino – kaže Emina.
Emina je ostala trudna u isto vrijeme kad i njena majka, te su zajedno gajile djecu, sve dok zla kob nije došla po svoje, piše Stil.
– Nas dvije smo zajedno ostale trudne, rodila mi je sestru, a ja sam trebala da rodim 15 dana poslije nje. Kaže ona meni “Sine, ja sam se riješila, a kako ćeš ti?”, ja rek'o “K'o i ti, kako mi je Bog dao”. Ubrzo sam se i ja porodila. Ona je imala mlijeka, a ja nisam. Na kraju je ona dojila moje dijete. Prvo nadoji moje dijete, pa onda svoje – iskrena je bila Emina.
– Njeno dijete jelo je sve, a moje nije htjelo ništa. Dijete mi je živjelo godinu dana i umrlo – kaže Emina.
Piše: Dr. Harun Crnovršanin Porijeklo familije Harčinović
U tekstu vezanom za kuću Ali-bega Ćorovića (danas pretvorenu u Muzej), istaknuto je da je 1939. godine na licitaciji Ministarstva prosvjete Kraljevine Jugoslavije, Ali-beg Ćorović kupio dvije, a Mehmed Harčinović jednu kuću. Ova kuća, o kojoj ćemo sada nešto više saznati, upravo je ona koju je kupio Mehmed Harčinović. Ko je bio Mehmed Harčinović? Ovo prezime je jedinstveno u Novom Pazaru i nose ga samo dvije porodice u gradu. Prema izjavi njegovog unuka Harisa, njihovo prezime Harčinović je turskog porijekla. Zapamtio je da mu je rahmetli otac Mehmedalija-Metko pričao da prezime potiče od turske riječi „harčin“, što znači „ljutit“. Inače, njegovi preci su živjeli u Užicu do 1862. godine, kada su protjerani od strane vojske srpskog kneza Mihaila Obrenovića.
Ova slika je posljednji dokaz da su u Užicu živjeli muslimani. Prelijepa Kasapčića ćuprija.
Prije Prvog srpskog ustanka (1804.) u Srbiji je živio veliki procenat muslimanskog stanovništva (Bošnjaka, Albanaca, Turaka, Čerkeza), posebno u kasabama. U Beogradu su muslimani činili 80%, u Užicu 97%, a u Pomoravlju 65%.
„… Užice je u prvoj polovini 19. vijeka, pored Beograda, bila najveća kasaba u Srbiji, pa su ga zbog svoje ljepote nazvali „mali Carigrad“. Prema Joakimu Vujiću, Užice je tada imalo 2.000 muslimanskih kuća, 20 džamija i 80 srpskih domova. Nakon međunarodne konferencije u Kanlidži (predgrađe Istanbula), održane avgusta 1862., Srbi su krenuli u konačan obračun s muslimanima u svim kasabama uže Srbije. Prvo je na udaru bilo Užice, kada su Srbi podmetnuli veliki požar i za to optužili muslimane, sve u cilju vršenja što većeg pritiska na „Turke“ da se što prije isele.
Za samo mjesec dana (od 25. avgusta do 25. septembra 1862.) iseljeno je kompletno muslimansko stanovništvo iz Užica – blizu 3.000 odraslih muslimana i oko 1.000 djece. Naselili su se preko rijeke Drine u istočnoj i sjeveroistočnoj Bosni i Hercegovini. Tamo su osnovali potpuno nove kasabe (varoši), kao što su: Kozluk, Šamac, Orašje, Kostajnica, Brezovo Polje i Orahovo. Danas u Užicu živi 18 muslimana, 10 Albanaca i 8 Bošnjaka“ (https://historija.info).
Prema izjavi oftalmologa dr. Harisa Harčinovića, datoj autoru ovog teksta u januaru 2024. godine: „Moj se čukundjed zvao Mustafa Harčin, i on je, zajedno sa još trojicom braće, nakon što je protjeran iz Užica, došao u Gračanicu kod Tuzle. Trojica braće su ostala tamo da žive, a Mustafa je krenuo za Tursku. Hadži Mustafa je bio veoma obrazovan čovjek. Završio je medresu i govorio: turski, arapski i perzijski jezik.
Mehmed Harčinović (1892-1940), bogati trgovac, dobrotvor i humanista iz Novog Pazara. Sagradio abdesthanu sa česmama pored Kapudži-baše ili Kolo džamije.
Put ga je vodio preko Novog Pazara. Tamo je, ne sluteći ništa, zanoćio kod jednog čovjeka. Mislio je da se malo odmori, pa da nastavi put ka Istanbulu. Međutim, nakon nekoliko dana, opljačkan je od strane domaćina. Ostavši bez novca, bio je prinuđen da radi teške fizičke poslove kako bi ishranio svoju porodicu.
Poslije nekoliko godina mukotrpnog rada, stao je na svoje noge. Počeo je da se bavi trgovinom, jer je Novi Pazar vjekovima bio glavni tranzitni trgovački centar na relaciji: Dubrovnik – Sarajevo – Foča – Istanbul. Vremenom je u novoj sredini stekao veliki ugled upravo zbog svoje sposobnosti i lijepog ahlaka (ponašanja). Umro je u Pazaru i ukopan je pored džamije u naselju Bukreš. Mustafa je iza sebe ostavio sina Ibrahima. On je uspješno nastavio da se bavi trgovinom koju je započeo njegov otac Mustafa. Ibrahim je također bio hadžija i imao je jednog sina koji se zvao Mehmed.“
Mehmed-aga sirotinjska majka
Kapudži-baša (Kolo džamija), podignuta u 16. vijeku a srušena u vrijeme komunizma 1959. godine
„Kada je stasao, Mehmed se oženio Ulfetom Biševac i sa njom dobio sina Mehmedaliju i tri kćerke: Hanifu, Aišu i Fatimu. Moj djed Mehmed-aga bio je hadžija i jedan od najvećih trgovaca u Novom Pazaru. Imao je veliki dućan na dva sprata u centru grada, u kojem je držao gvožđaru. Ovaj dućan i danas postoji i izlazi na dvije ulice. Njega su komunisti, nakon Drugog svjetskog rata, bespravno oduzeli. On je 1939. godine kupio ovu našu orijentalnu kuću koja je imala ogromnu bašču veličine 30 ari i prostirala se od Muftijskog sokaka, današnja ulica Rifata Burdžovića, pa sve do rijeke Raške. Kupio je još jednu kuću iznad Parka, i nju je poklonio jednoj siromašnoj ženi koja je imala mnogo male djece, a koja su ostala siročad. Ja, ni dan-danas, ne znam gdje je ta kuća i o kojoj se porodici radi. Takav je bio moj djed, veliki dobrotvor i humanista kakvog grad ne pamti. Dijelio je sirotinji namirnice u komšiluku i po gradu, gdje god bi čuo da nekom treba pomoć. Nije volio da se zna da je od njega. Tek kad je umro, i kad su siromašni prestali da dobijaju namirnice, shvatili su da je njihov dobrotvor bio Mehmed-aga Harčinović.
Naš komšija, rahmetli Rifat Melajac, koji je držao obućarsku radnju u čaršiji, poznavao je dobro mog djeda Mehmeda. On je govorio da je „Mehmed-aga podržavao svaki humanitarni projekat u Pazaru. Nama trgovcima je, za svaki hairli posao koji bismo htjeli da napravimo, govorio: ‘Vi skupite polovinu para, a ja ću dodati još polovinu.'“
Naš prvi komšija, rahmetli Ljutvo Bondžuk, grnčar po zanimanju, također je često pričao kakav je bio moj djed. Adžo Ljutvo je porastao s mojim ocem Metkom, pa je nama djeci pričao da je i on ostao siroče i da ga je djed Mehmed-aga posebno pazio. On kaže: „Sve što bi Mehmed-aga kupio svom sinu Metku, kupio bi i meni. Ako bi loptu kupio njemu, kupio bi i meni. Nikad me nije odvajao od svog sina. Da mu Allah lijepi Džennet podari.“
Kuća koju je 1939. (Kraljevina Jugoslavija) kupio na licitaciji Mehmed-aga Harčinović
Autor ovog teksta je u oktobru 2018. godine, tokom obilaska svoje amidžinice Hasibe Crnovršanin (1926-2023) u Skoplju, saznao za još jedan veliki gest humanosti Mehmed-age Harčinovića. Naime, Hasibu je, kao djevojčicu od šest godina, nakon što je ostala siroče, sa sela u svoju kuću doveo Mehmed-aga. Hasiba je bila rođaka njegovoj tašti Nazifi i supruzi Ulfeti. Odgajio ju je kao svoje dijete. Nije je odvajao od svog sina Mehmedalije i kćerki Hanife, Aiše i Fatime. Hasiba se iz njegove kuće udala i kasnije odselila u Skoplje sa svojim mužem Salkom Crnovršaninom (1911-1967).
Mehmed-aga Harčinović je 1939., pored Kolo džamije, podigao šadrvan sa česmama za uzimanje abdesta
Prije Drugog svjetskog rata, na uglu ulica 28. novembra i Šabana Koča, nalazila se Kapudži-baši džamija, u narodu poznata kao Kolo džamija. Obzirom da su vjernici uzimali abdest s vodom „iz brazde“ koja je išla kroz čaršiju, Mehmed-aga je odlučio da izgradi česme s čistom vodom. O tome je pisao i Omer efendija Koničanin (1894-1963) u svojim „Sjećanjima i kazivanjima“ koje je, kao knjigu, pod svojim imenom objavio Miodrag Radović.
„Džamiju je podigao Kapudži-baša Hamza u 16. vijeku. Džamija je u građanstvu poznata kao Kolo džamija. To je bila najveća džamija u Novom Pazaru i služila je za razne svečanosti. U toku 1939. godine, gospodin Mehmed Harčinović, trgovac iz Novog Pazara, podigao je do same džamije zgradu za uzimanje abdesta sa nekoliko česama i pumpom koja je crpila vodu za rezervoar. Na dan 7. novembra 1944. godine, za vrijeme bombardovanja Novog Pazara od strane američke avijacije, džamija je jako oštećena, zbog čega je postala neupotrebljiva. Od nje je ostalo skoro samo minare. Sve što je od džamije ostalo poslije oslobođenja Novog Pazara, brzo je srušeno (1959) i očišćeno od ruševina.“
(Citat iz knjige „Efendijina sjećanja i kazivanja“, izdata 1998. u Novom Pazaru).
Mnogo je dobročinstava, znanih i neznanih, ostalo iza Mehmed-age Harčinovića. Molimo Allaha dž.š. da ga nagradi za sva njegova dobra djela. Amin.
Mehmed-aga je preselio veoma mlad, u svojoj 48. godini. Za divljenje je koliko je dobrih djela učinio na Dunjaluku za tako kratkog života. Njegov sin jedinac Mehmedalija (1935-2014), u gradu poznat kao Metko, bio je također ugledna ličnost u Novom Pazaru. Završio je za inžinjera elektrotehnike i radio dugo godina kao direktor „Elektrorasa“ u Novom Pazaru. U penziju je otišao 1992. godine. I Metko je, kao i njegovi preci, bio hadžija. Dva puta se ženio. Sa prvom ženom Adlijom-Likom Ramusović dobio je dva sina. Stariji sin Haris (1964) je završio Medicinski fakultet u Beogradu i specijalista je očne medicine. Haris ima kćerku po imenu Selma.
Dućan – gvožđara na spratu Mehmeda Harčinovića, u strogom centru Novog Pazara. Slikano iz pravca Sebilja u centru grada
Hadži Metko je u braku s drugom ženom Đemkom Korać dobio dvije kćerke: Naidu i Ulfetu. Naida je diplomirala na Stomatološkom fakultetu, a Ulfeta je profesor informatike na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru.
Mehmedalija-Metko je imao tri sestre: Hanifu (Keku), Aišu i Fatimu (Tatu). Hanifa je bila udata za Izeta Pećanina i sa njim imala dva sina: Ferida i Esada te kćerke: Nerkezu i Nevzetu. Aiša je bila udata za Rifata Imamovića i sa njim imala sina Kenana i kćerku Gulseru-Dutu. Oboje su preselili na Ahiret.
Mehmedalija-Metko Harčinović (1935-2014), sin jedinac Mehmed-age Harčinovića
Fatima (Tata) je bila udata za Iska Elmasbegovića i sa njim ima sina Muhameda-Bebana i kćerku Enisu (udata u Prištini). Fatima je prije tri mjeseca također preselila na Ahiret.
Mehmedalija-Metko sa svojom majkom Ulfetom i sestrama, stoje, sa lijeva-Hanifa (Keka), Aiša i Fatima (Tata)
Kuća Mehmed-age pred rušenjem
Kuća koju je Mehmed-aga kupio 1939. godine broji posljednje dane. Samo je pitanje dana kada će bageri početi rušiti još jedan dio historije Novog Pazara. U ovu kuću autor ovog teksta je ulazio tri puta. Jednom za potrebe dokumentarnog filma „Priče sandžačkih muhadžira iz Istanbula – I dio“, u kojem je obradio i naše muhadžire iz Skoplja. Oni su također krenuli put Turske preko Makedonije, ali su iz raznih razloga ostali živjeti u Makedoniji. Jedna od njih je i autorova amidžinica Hasiba Crnovršanin koja je s oduševljenjem govorila o svom djetinjstvu i odrastanju u kući Mehmed-age Harčinovića. Zahvaljujući njenoj priči, autor je osjetio želju da sazna više o ovoj kući i njenom vlasniku. Tako je stupio u kontakt s njegovim unukom dr. Harisom, koji je ispričao ovu priču koja stoji pred vama.
Isped kuće Mehmedalije-Metka Harčinovića. Sa lijeva-Izet Pećanin, Zuhdija efendija Abdurahmanović i Emin-beg Osmanbegović
Kuća je na dva sprata i sagrađena krajem 19. vijeka. Njen vlasnik je bio neki čovjek koji se prezivao Mavrić, a koji je odselio u Tursku. Nakon njega, kupuje je Mehmed-aga. Na prvom spratu ima pet soba i hamam (kupatilo). Na drugom spratu ima četiri sobe, veliki i mali „ćošak“ (izbačeni dio kuće) i dva hamama. Velika oda ili alaturka soba je posebno interesantna zbog neobičnog plafona. Za razliku od Kuće Elmasbegovića, čiju je alaturku sobu krasio drveni, posebno dekorisani plafon nazvan baklava, ovdje je plafon oslikan zvijezdama i biljnim ornamentima, što daje poseban ugođaj i pravi je odmor za oči. Kuća ima 200 kvadratnih metara stambene površine. I ona je, kao i sve aganske i begovske kuće u Novom Pazaru, imala dućane ili selamluk do ulice, zatim avliju s ćičeklukom (cvjetnjakom). Na nju se nastavljala tzv. dišer avlija sa štalama za konje, krave, ovce, salašem za sušenje kukuruza itd.
Izgled prednjeg dijela kuće sa velikim ćoškom na spratu. Slika iz januara 2024. godine
Ukupna površina bašče, od ulice Rifata Burdžovića do rijeke Raške, iznosila je 30 ari. Prema riječima dr. Harisa Harčinovića, opština im je bespravno oduzela 11 ari i na toj parceli su napravljene barake novopazarskog SUP-a. Odmah poslije rata na prvom spratu ove kuće nalazila se osnovna škola do četvrtog razreda, dok je na gornjem spratu živjela porodica Mehmed-age Harčinovića. Interesantno je da su njegova djeca stanovala na gornjem spratu, a išla u školu na donji sprat. Kasnije se ova škola premjestila na drugo mjesto.
Drvene stube (stepenice) koje vode na gornji sprat kuće Harčinovića
U ovoj kući se odavno ne živi, jer je hadži Metko ispred stare napravio novu kuću s dućanima koji izlaze na ulicu Rifata Burdžovića. Njegova kuća se graniči s poznatim hotelom „Tadž“. Sada je došlo vrijeme da i ova kuća postane samo dio historije Novog Pazara. Istovremeno će se porušiti i stara i nova kuća Harčinovića.
Drveni dušekluci u Alaturka sobi (velika Oda) sa lambalukom (lijevo)Alaturka soba sa oslikanim plafonom u kući HarčinovićaU ulici Rifata Burdžovića br. 81 nalazi se orijentalna kuća bogatog trgovca Mehmed-age Harčinovića
U srcu Sandžaka, Novi Pazar, ovih dana je bio svjedok događaja koji je oduševio mnoge prisutne. Na jednom svečanom događaju, grupa djevojaka je svojim plesom ukrala svu pažnju. One su, vođene energijom i strašću, izvele kolo koje se rijetko viđa. Njihovo držanje, gordost i gracioznost privukli su poglede svih prisutnih.
Ples koji ostavlja bez daha
Kako su samo sigurno koračale, svaka nota muzike bila je ispratjena njihovim savršenim pokretima. Bilo je očigledno da ove djevojke posjeduju duboko razumijevanje i ljubav prema tradiciji. Njihove kretnje bile su tako sinhronizovane da su djelovale kao jedan organizam, dišući zajedno sa ritmom muzike.
Bez obuće, ali sa puno srca
Neke od djevojaka su odlučile da se izuju i tako pokažu svoje potpuno predavanje plesu. Njihova odlučnost i snaga, kao i energija koju su unijele u kolo, zračeći ponosom i elegancijom, nisu ostavile nikoga ravnodušnim. Publika je gledala u čudu, diveći se njihovoj hrabrosti i predanosti.
Tradicija koja živi
Ovo nije samo bio ples; ovo je bila proslava kulturne baštine, demonstracija snage i jedinstva. Kolo koje su izvele ove djevojke nije samo običan ples – to je priča, emocija, veza sa prošlošću i dar budućnosti. Mnogi prisutni su se pitali o kojem kolu se radi, ali jedno je sigurno – ova izvedba će ostati upamćena.
Poziv čitaocima
Dragi čitaoci, da li vi znate o kojem kolu se radi? Da li ste nekada prisustvovali sličnom događaju? Podijelite svoje mišljenje i iskustva sa nama. Vaše priče su dio naše zajedničke kulture i tradicije.
