U teškom požaru koji je jutros izbio u stambenom objektu u centru Prizren, život je izgubilo jednogodišnje dijete, dok je troje djece uspješno evakuisano i zbrinuto, potvrđeno je iz zvaničnih izvora.

Prema informacijama koje prenose lokalni mediji, požar je izbio oko 10 sati u porodičnoj kući u užem gradskom jezgru. Na lice mjesta brzo su stigle vatrogasne i hitne službe, koje su odmah započele intervenciju.

Kosovska policija saopštila je da je jednogodišnja beba preminula usljed gušenja dimom, dok su troje djece spašeni iz plamena i hitno prebačeni u Urgentni centar, gdje im se pruža medicinska pomoć. Njihovo zdravstveno stanje zasad nije detaljnije saopšteno.

Vatrogasci su uspjeli staviti požar pod kontrolu i spriječiti njegovo širenje na susjedne objekte. Uviđaj je u toku, a nadležni organi provode istragu kako bi se utvrdili tačni uzroci izbijanja požara.

Ova tragedija potresla je lokalnu zajednicu, a nadležni apeluju na dodatni oprez, posebno kada je riječ o sigurnosti djece i prevenciji požara u domaćinstvima.

Postoje životi koji ne stanu u sudske spise, ni u hladne arhive sistema. Postoje sudbine koje se pamte tišinom, dovom i osjećajem nepravde koji ne prestaje ni nakon pola stoljeća. Život Paša “Paše” Majuna je upravo takav – život snažnog čovjeka, ali krhke duše, život koji je sistem lomio dok ga nije slomio do kraja.

Rođen 1942. godine u zaseoku Krajište, u selu Dubnica kod Sjenice, Pašo Majun poticao je iz skromne, brojne porodice. Jedanaestoro djece u kući Nuha i Ajne učilo je rano šta znači dijeliti hljeb, ali i čast. Država mu je omogućila besplatno školovanje – ne iz milosti, nego iz statistike siromaštva – a Paša je tu priliku nosio s ponosom i zahvalnošću.

Osnovnu školu završio je u Sjenici, a srednju veterinarsku u Kraljevu. Tamo je prvi put sistem u njemu vidio ono što će kasnije pokušati da slomi – snagu. Bio je izuzetno fizički razvijen mladić, prirodni atlet, čovjek kojeg nisi mogao ne primijetiti. Trener bokserskog kluba u Kraljevu ponudio mu je rukavice i ring – i Paša ih je prihvatio iskreno, bez kalkulacije.

U prvom zvaničnom meču pobijedio je prvaka Evrope iz Sofije nokautom u prvoj rundi. Bio je to šok, sportsko čudo, trenutak u kojem se činilo da je pred njim velika karijera. U revanšu, međutim, dočekala ga je prva lekcija o svijetu odraslih: kumljenja, molbe, namještanje poraza “radi reda”. Paša je pristao. Ne iz slabosti, već iz naivnog uvjerenja da se čast može sačuvati i kad se povinuješ. Taj poraz nikada nije napustio njegovu psihu.

U Kraljevu je postao Pašo “Paša”, miljenik publike, simbol sirove snage i jednostavne dobrote. Ali povratak u Krajište i Sjenicu bio je sudar sa stvarnošću u kojoj snaga ne znači sigurnost, a dobrota se tumači kao slabost. Provincijski mehanizmi, zavist, podmetanja i tihi progoni počeli su da se stežu oko njega poput omče.

Državni aparat ga nije ispuštao iz vida. Zamke su se redale, jedna za drugom, a Paša ih nije znao prepoznati. Bio je snažan kao stijena, ali bespomoćan pred sistemom koji ne udara pesnicom, već paragrafom i podmetanjem. Na kraju je “spakovan” – prvo KP Niš, a potom i Goli otok.

Ono što se skoro i danas ne govori jeste činjenica da je Pašo Majun jedini robijaš koji je pobjegao sa Golog otoka. I jedini koji je pobjegao iz Centralnog zatvora u Beogradu. Dvije nemoguće stvari u jednoj biografiji – ali ni to nije bilo dovoljno da mu donese slobodu.

Godine 1973., u svojoj 31. godini života, Pašo Majun je ubijen u kazneno-popravnom zavodu Zabela kod Požarevca. Na mjestu gdje je morao biti siguran. Lišen je života na svirep i neljudski način, specijalno napravljenim oštračem unutar zatvora. Bez suđenja, bez istine, bez pravde.

Pašo “Paša” Majun nije bio svetac, ali nije bio ni zločinac kakvim ga je sistem pravio. Bio je čovjek koji nije znao da bude zao. Snaga bez lukavosti. Srce bez zaštite. Danas, u ljudskoj nemoći, ostaje nam samo sjećanje. I dova.
Da mu proučimo El-Fatihu.
Da ga ne zaboravimo.

El-Fatiha.

SUKOŠAN – Teška porodična tragedija potresla je jutros mjesto Sukošan, gdje su u porodičnoj kući pronađena tijela dvije muške osobe, potvrđeno je iz Policijska uprava zadarska.

Kako je saopćeno, policija je dojavu zaprimila oko 8 sati, nakon čega su na teren odmah upućene sve nadležne službe. Po dolasku u kuću, policijski službenici zatekli su beživotna tijela oca i njegovog sina.

Prema nezvaničnim informacijama koje prenose hrvatski mediji, riječ je o ocu koji je, iz zasad neutvrđenih razloga, usmrtio svog 18-godišnjeg sina koji je imao poremećaj iz autističnog spektra, nakon čega je presudio sebi. Ove informacije za sada nisu zvanično potvrđene, a policija se nije izjašnjavala o detaljima slučaja.

Na mjestu događaja u toku je uviđaj, kojim rukovodi nadležno državno tužilaštvo, a više informacija očekuje se po njegovom okončanju.

Sukošan je ovom tragedijom ponovo zavijen u crno, gotovo sedam godina nakon jednog od najtežih zločina u novijoj historiji ovog mjesta. Mještani su zatečeni i potreseni, a mnogi ističu da ovakvo nešto nisu mogli ni naslutiti.

Prvi komšija porodice, Mladen Raspović, u suzama je kazao da je porodica bila mirna i povučena, te da su odnosi sa svima u komšiluku bili korektni.

• – Jako je teško govoriti o ovome. To je bila porodica o kojoj svi imaju samo riječi hvale. Ovakve stvari se u Sukošanu jednostavno ne događaju. Ne mogu ni da naslutim šta je moglo dovesti do ove tragedije, mogu samo izraziti iskreno saučešće porodici – rekao je Raspović.

Dodao je i da drugi sin iz porodice, koji se liječi od teške bolesti, zajedno s majkom živi u Kanadi.

Policija je poručila da će javnost biti blagovremeno obaviještena o svim novim saznanjima nakon završetka istrage, dok se cijeli slučaj tretira s posebnom pažnjom zbog njegove osjetljivosti. Tragediju je prvi objavio portal Index.hr, pozivajući se na izvore bliske istrazi.