Majka sedmoro djece spasila bolesno tele – dirljiva priča iz Sandžaka /VIDEO/

0

U vremenu kada su svakodnevne brige često dovoljne da slome i najjače, iz jednog doma na selu dolazi priča koja vraća vjeru u ljudskost. U porodici Garović, jedno malo tele dobilo je šansu za život – ne u štali, već u toplini porodičnog doma. Rođeno slabo, gotovo bez nade, ovo tele nije moglo ni da stoji, ni da diše kako treba. U prvim trenucima života borilo se za svaki dah, gušeći se u plodovoj vodi. Hladno vrijeme dodatno je pogoršalo situaciju, pa je odluka bila brza i jasna – život se mora spasiti.

„Bukvalno kao da sam imala još jednu bebu“, priča majka koja stoji iza ove nesvakidašnje priče. Noći bez sna, stalna briga i strah da li tele diše – sve je to postalo dio njene svakodnevice. U prvim danima, tele je imalo ozbiljne probleme – nije moglo da kontroliše pokrete, glava bi mu padala unazad, prijetila je opasnost od gušenja. Uprkos svemu, odustajanje nije bilo opcija.

„Kad sam se već trudila i borila do sada, bilo bi mi žao da ga pustim. Ne daj Bože da ugine“, govori ova hrabra žena.

Iza brige o teletu stoji mnogo veća životna priča. Majka sedmoro djece, koja svakodnevno vodi domaćinstvo, brine o porodici i upravlja imanjem sa desetinama životinja. U njenom dvorištu nalazi se blizu 40 govedi i oko 50 ovaca. Dan počinje rano – priprema doručka za djecu, odlazak u školu, a zatim rad u štali, mužnja, hranjenje stoke. Nakon toga slijedi ručak, pa opet obaveze – i tako iz dana u dan.

Ono što ovu priču čini još snažnijom jeste činjenica da ova žena ne pravi razliku između „muških“ i „ženskih“ poslova.

„Kad nešto zacrtam – to mora da bude. Radim i ono što mnogi smatraju muškim poslom. Nije mi strano ništa“, kaže, dodajući da je čak i pločice u kući sama postavljala.

U velikoj porodici, kako kaže, svi imaju svoju ulogu. Starija djeca pomažu oko mlađih, čuvaju ih dok ona obavlja poslove na imanju. Upravo ta zajednička snaga čini da sve funkcioniše.

„Lijepo je kad nas ima puno. Htjela sam da i moja djeca imaju takvo djetinjstvo“, ističe.

Ova priča počinje kao borba jednog malog teleta za život, ali prerasta u mnogo više. Ona je podsjetnik na vrijednosti koje često zaboravljamo – toplinu doma, nesebičnu brigu i snagu žene koja ne odustaje. U svijetu koji se brzo mijenja, ovakvi primjeri vraćaju vjeru da humanost i dalje živi – tamo gdje je najtiše, ali i najiskrenije. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Pazarski atletičari briljirali u Nikšiću: Mijailović i Mehmedović pobjednici Ostroškog polumaratona

0
Pazarski atletičari briljirali u Nikšiću: Mijailović i Mehmedović pobjednici Ostroškog polumaratona

Na devetom izdanju Ostroškog polumaratona u Nikšiću, atletičari iz Novog Pazara još jednom su potvrdili svoj kvalitet i dominaciju na regionalnoj sceni. Nikola Mijailović i Mejra Mehmedović ostvarili su impresivne pobjede u muškoj i ženskoj konkurenciji, donijevši svom gradu još jedan veliki sportski uspjeh.

Mijailović je briljirao na zahtjevnoj stazi dugoj 21,1 kilometar, kroz cilj prošavši u vremenu od 1:11:15, čime je zasluženo zauzeo prvo mjesto u muškoj konkurenciji. Njegova trka bila je taktički zrela i izuzetno stabilna, što mu je omogućilo da se izdvoji od konkurencije i sigurno privede trku kraju.

Ništa manje impresivna nije bila ni Mejra Mehmedović, koja je u ženskoj konkurenciji dominirala od samog početka. Dionicu je istrčala za 1:20:41, čime je ne samo osvojila prvo mjesto, već i postavila lični rekord, potvrdivši vrhunsku formu i kontinuitet dobrih rezultata.

Ostroški polumaraton, koji je ove godine održan po deveti put, okupio je veliki broj takmičara iz regiona i predstavlja jedan od značajnijih atletskih događaja u Crnoj Gori. Uprkos jakoj konkurenciji, pazarski atletičari su još jednom pokazali da pripadaju samom vrhu. Ovaj dvostruki trijumf predstavlja još jednu potvrdu kvaliteta atletike u Novom Pazaru, ali i snažnu motivaciju za buduće nastupe i nove pobjede na domaćim i međunarodnim takmičenjima.

NA DANAŠNJI DAN – 19 GODINA OD UBISTVA MIRZE RADONJIĆA: ZLOČIN KOJI JOŠ ČEKA PRAVDU

0

Na današnji dan, prije tačno 19 godina, Sandžak je potresla vijest o brutalnom ubistvu koje ni do danas nije dobilo svoj epilog. U sred bijela dana, na svom radnom mjestu – u taxi vozilu – svirepo je ubijen rahmetli Mirza Radonjić, čovjek kojeg su porodica, prijatelji i poznanici pamtili kao poštenog, mirnog i čestitog.

Mirza nije bio osoba za koju su se vezivale bilo kakve mrlje ili sumnje. Upravo zbog toga, njegova smrt i dalje otvara bolna pitanja koja godinama odzvanjaju među njegovim najbližima, ali i širom zajednice: ko je i zašto oduzeo život čovjeku koji nikome nije učinio zlo?

Danas, gotovo dvije decenije kasnije, ubistvo Mirze Radonjića ostaje neriješeno. Nema pravosnažne presude, nema odgovora koji bi barem djelimično ublažio bol porodice. Umjesto toga, ostaje gorak osjećaj da se istina krije – negdje u zaboravljenim fiokama institucija.

U nizu nerazjašnjenih ubistava u Sandžaku, porodice i građani često spominju i imena poput Haruna Alića, Enesa Ajdinovića, Ciga Hadžiabdića i Avdije Šutkovića – ljudi čiji su životi nasilno prekinuti, a pravda nikada nije zadovoljena.

Iza svakog od ovih imena stoje porodice koje godinama žive s istim pitanjima i istom boli. Najteži teret nose roditelji koji su izgubili sinove, djeca koja su ostala bez očeva i supruge koje su ostale bez životnih saputnika. Bol nije prolazan. Ona se ne smanjuje s godinama – samo se pretvara u tihu, trajnu prazninu.

Posebno je težak osjećaj nepravde, jer osim gubitka, porodice nose i teret neizvjesnosti. Bez istine i bez odgovornosti, rana ostaje otvorena.

Zašto toliki zločini ostaju neriješeni? Da li je riječ o nedostatku dokaza, propustima u istragama ili nečemu mnogo dubljem? Ova pitanja ne postavljaju samo porodice žrtava – postavlja ih cijela zajednica. Jer, dok god ubistva ostaju bez odgovora, povjerenje u pravdu ostaje narušeno.

Iako na ovom svijetu pravda ponekad izostane ili kasni, porodice ubijenih ne prestaju vjerovati da će istina jednom izaći na vidjelo. Bilo kroz institucije, bilo kroz vrijeme – ali pravda, kako kažu, ne može zauvijek ostati skrivena.

Rahmetli Mirza Radonjić, kao i svi drugi nevino stradali, ostaju u sjećanju svojih najmilijih – ne samo kao žrtve, već kao ljudi čiji su životi imali vrijednost, dostojanstvo i trag koji ne može biti izbrisan. Njihova imena i njihove sudbine obavezuju društvo da ne zaboravi – i da ne prestane tražiti odgovore.

MLADI MAJSTOR IZ SJENICE: Od rukometnog talenta do čuvara porodične tradicije koja nestaje

0

U vremenu kada mladi sve češće napuštaju male sredine u potrazi za boljim životom, priča iz Sjenice vraća vjeru da tradicija, rad i upornost još uvijek imaju svoje mjesto. Seid Tandir, nekada perspektivni rukometaš, danas je jedan od rijetkih koji su odlučili da ostanu i nastave porodični zanat – obućarstvo.

Njegov put nije bio unaprijed zacrtan. Kao mladić bio je posvećen sportu i dio generacije koja je ispisala historiju sjeničkog rukometa, ulaskom u prvu ligu. Međutim, nedostatak finansijske podrške i ozbiljne povrede koljena prekinule su njegov sportski uspon.

„Pokušavao sam da nastavim, bio sam i u Bosni i u Peći, ali povrede su bile jače. Jednostavno, nisam mogao dalje“, prisjeća se Tandir.

Iako je rukomet ostao iza njega, disciplina i radne navike koje je stekao kroz sport danas su vidljive u njegovoj radionici. Naslijedio je zanat koji se u njegovoj porodici prenosi generacijama, iako priznaje da u početku nije planirao da se njime bavi.

„Ovaj posao sam prihvatio gotovo slučajno, ali kako godine prolaze, sve više osjećam da ovdje puštam korijenje“, kaže on.

Danas, u Sjenici, gdje je nekada radilo čak 17 obućarskih radnji, ostala su svega dvojica majstora. Industrijska proizvodnja i jeftina roba iz uvoza gotovo su ugasili ovaj zanat. Ipak, potreba za kvalitetnom popravkom obuće i dalje postoji – posebno kod onih koji cijene dugotrajnost i kvalitet.

„Ljudi donose i skupe cipele iz inostranstva, vrijedne i po 500 eura, da im produžimo vijek. To je dokaz da naš posao još ima smisla“, objašnjava Tandir.

Uprkos izazovima, ovaj mladi majstor ne gubi nadu. Njegova vizija ide korak dalje – želi da obnovi zanat kroz edukaciju novih generacija i eventualno pokrene brend ručno rađene obuće.

„Volio bih da se okupi više mladih, da ih naučimo zanatu. Možda nas jednog dana bude sedam ili osam majstora ovdje u Sjenici“, kaže s dozom optimizma.

Porodica mu je najveća podrška. Supruga i troje djece daju mu dodatni motiv da istraje, iako priznaje da podrška institucija izostaje. Više puta je aplicirao za državne subvencije, ali bez uspjeha. Ipak, ne žali se.

„Zadovoljan sam. Kako god da je – hvala Bogu, dobro je“, poručuje.

Priča Seida Tandira nije samo priča o jednom zanatliji. To je priča o generacijama koje su živjele od svojih ruku, o vrijednostima koje polako nestaju, ali i o nadi da će opstati zahvaljujući ljudima koji ne odustaju. U vremenu masovne proizvodnje i brzog života, možda upravo ovakve priče podsjećaju da su znanje, strpljenje i posvećenost – neprocjenjivi. Pogledajte video ispod teksta.

Heroj sa Peštera: Mladi doktorant veterine vratio se na selo i danas vodi farmu sa 60 krava

0

SJENICA / GONJE – U vremenu kada mladi sve češće napuštaju sela u potrazi za boljim životom u gradovima ili inostranstvu, priča Miladina Dumića iz sela Gonje kod Sjenice dolazi kao snažan podsjetnik da se budućnost može graditi i na vlastitom ognjištu. Ovaj mladi čovjek, veterinar po struci i doktorant veterinarske medicine, odlučio je da se vrati tamo gdje je sve počelo – na dedovinu. Danas, na obroncima Sjeničko-pešterske visoravni, brine o čak 60 krava, razvijajući porodično gazdinstvo i istovremeno gradeći naučnu karijeru.

Život na selu za Miladina nema pauze. Njegov dan počinje već u pola četiri ujutro, kada otvara štalu i započinje brigu o stoci. Rad traje gotovo bez prekida – od ranog jutra do kasnih večernjih sati. „Težak je rad, ali mora da se stigne sve“, kaže on, opisujući svakodnevicu koja zahtijeva disciplinu, posvećenost i ljubav prema onome što radi.

U poslu nije sam. Uz njega su roditelji, koji su se vratili iz Kraljeva kako bi mu pomogli, kao i komšija s kojim dijeli obaveze. U selu, kažu, bez međusobne pomoći nema opstanka. Kao stručnjak iz oblasti veterine, Miladin ističe da je zdravstveno stanje stoke na zavidnom nivou.

„Stoka je zdrava, nema oboljenja. Sa veterinarske strane sve je pod kontrolom“, naglašava.

Njegovo obrazovanje dodatno doprinosi kvalitetu proizvodnje, a porodica se odlučila i za sopstvenu preradu mlijeka, pa se bave proizvodnjom sira, umjesto predaje mlijeka otkupljivačima. Dobra vijest je da tržište za sjenički sir više nije problem – potražnja postoji, a proizvodi sa Peštera sve više dobijaju na cijeni i prepoznatljivosti.

Ipak, uprkos optimizmu i radu, Miladin jasno ističe šta je najveći problem koji koči razvoj sela – putna infrastruktura.

„Imamo dio puta asfaltiran, ali do nas je put katastrofa. Ako se uradi put – selo ima šansu. Ako ne, nema života ovdje“, poručuje.

Njegove riječi dodatno dobijaju na težini kada se zna da iz ovog zaseoka svakodnevno desetoro djece putuje u školu u Sjenici, često u veoma teškim uslovima. Priča iz Gonja nije samo priča o jednom mladom čovjeku – to je slika potencijala koji postoji širom Sandžaka i Srbije. Povratak mladih na selo, spoj znanja i tradicije, porodična solidarnost i upornost – sve to daje nadu.

Ali, kako poručuju mještani, potrebna je i podrška sistema. Ako se želi oživjeti selo, dovoljno je poslušati jednostavan zahtjev ljudi koji tamo žive – put koji život znači. Pogledajte video ispod teksta.

Novi obrt u Tutinu – Zornići uzvraćaju: „Sve smo radili na svom imanju, imamo dokaze“ /VIDEO/

0

TUTIN – Nakon što je javnost uzburkana navodima o navodnom rušenju ograde i pomjeranju međa u naselju Velje Polje, redakciji se obratila i druga strana – porodica Zornić, koja kategorično odbacuje optužbe i iznosi svoju verziju događaja, uz priloženu dokumentaciju i video materijal. Kako tvrde Halil Zornić, poznat kao Beco, i njegov sin Irfan, svi radovi na terenu izvedeni su na njihovoj parceli, u skladu sa postojećim granicama, te nije bilo nikakvog samovoljnog zauzimanja tuđe imovine.

„Radi se o našem posjedu, što jasno potvrđuje i posjedovni list koji smo dostavili. Granice su već ranije bile predmet neslaganja, ali nismo ništa pomjerali mimo onoga što nam pripada“, navodi se u njihovom obraćanju.

Porodica Zornić tvrdi da je ograda koja je uklonjena bila dotrajala i postavljena na, kako kažu, spornoj liniji, te da je nova ograda postavljena u skladu sa katastarskim podacima. Posebnu pažnju izazvao je i video snimak koji je dostavljen redakciji, a na kojem se, prema tvrdnjama Zornića, vidi lice iz suprotstavljene strane kako u rukama drži metalni predmet nalik na oružje. Oni tvrde da je upravo taj detalj dodatno podigao tenzije i stvorio osjećaj nesigurnosti.

„Nismo željeli sukob, ali smo se osjećali ugroženo. Postoje snimci koji to potvrđuju i očekujemo da nadležni organi sve ispitaju“, ističu iz porodice Zornić.

Podsjećamo, policija je ranije intervenisala i spriječila potencijalni fizički sukob između dvije porodice, a tom prilikom su kod pojedinih aktera pronađeni i oduzeti komadi vatrenog oružja. Cijeli slučaj sada dobija novu dimenziju, jer obje strane iznose oprečne tvrdnje o vlasništvu nad zemljištem i načinu izvođenja radova. Nadležni organi će, kako se očekuje, kroz dalje postupke utvrditi stvarno stanje na terenu, uključujući granice parcela i eventualnu odgovornost za nastalu štetu. Mještani Veljeg Polja pozivaju na smirivanje situacije i institucionalno rješavanje spora, kako bi se izbjegle dalje tenzije i moguće posljedice.

„70.000 eura dnevno, ali bez slobode“: Ispovijest žene milijardera iz Dubaija šokirala javnost

0

Život iz snova ili zlatni kavez? Upravo tako mnogi opisuju svakodnevicu influenserke Malaika Raja, koja je svojim objavama na društvenim mrežama otvorila raspravu o stvarnoj cijeni luksuza. Na prvi pogled, njen život djeluje kao scena iz filma – luksuzni automobili, večere u ekskluzivnim restoranima i kupovina najskupljih modnih brendova. Međutim, iza sjaja i glamura kriju se pravila koja, kako sama priznaje, nisu uvijek laka za prihvatiti.

Luksuz sa pravilima: „Ne smijem ni da pomislim na neke stvari“

U jednom od svojih viralnih videa na platformi TikTok, Malaika je podijelila detalj koji je izazvao lavinu komentara. Dok je sjedila na zadnjem sjedištu automobila pored svog sina, pitala je supruga da li može da sjedne naprijed. Odgovor je bio kratak i jasan – ne.

Kako je objasnila, njen „zadatak“ je da brine o djetetu, što podrazumijeva i to gdje sjedi u automobilu.Ova situacija pokrenula je burne reakcije javnosti – dok jedni smatraju da je riječ o pretjeranoj kontroli, drugi ističu da je to stvar ličnog izbora i porodičnih pravila.

„Samo 70.000 eura dnevno“ – izjava koja je podijelila internet

Najviše pažnje izazvala je njena izjava da od supruga dobija „samo“ 70.000 eura dnevno kao džeparac.Za mnoge, ova cifra predstavlja nezamisliv luksuz, ali Malaika tvrdi da novac ne znači potpunu slobodu.Ova izjava izazvala je podijeljene reakcije – od ironije i kritike, do komentara onih koji bi, kako kažu, rado prihvatili takav način života bez razmišljanja.

Komentari na društvenim mrežama jasno pokazuju koliko su mišljenja podijeljena.Dok jedni tvrde da je „bolje imati pravila uz luksuz nego slobodu bez sigurnosti“, drugi upozoravaju da nijedna količina novca ne može nadomjestiti ličnu slobodu i ravnopravnost u odnosu. Priča Malaika Raja otvara širu temu – koliko zapravo vrijedi luksuz ako dolazi uz ograničenja? I dok jedni sanjaju o životu kakav ona živi, drugi u njenim riječima vide upozorenje da bogatstvo ne mora nužno značiti i sreću.

Novi Pazar ponosan: Hena Kurtagić zablistala u velikom finalu

0
hena kurtagic
hena kurtagic

Dok su se reflektori italijanske odbojke večeras usmjerili ka velikom finalu, za publiku u Sandžaku i Novi Pazar nije bilo dileme – sve oči bile su uprte u jednu od naših najboljih sportistkinja, Hena Kurtagić. Mlada Pazarka još jednom je pokazala klasu na najvećoj sceni, upisavši čak 16 poena u dresu Vero Volley Milano, i bila među najzapaženijim igračicama u spektakularnom finalu protiv Imoco Volley Conegliano.

Utakmica je donijela sve ono što vrhunska odbojka može ponuditi – borbu, preokrete i neizvjesnost do posljednjeg poena. Nakon pet iscrpljujućih setova, Koneljano je slavio rezultatom 3:2 (25:20, 25:27, 20:25, 27:25, 15:13) i poveo 1:0 u finalnoj seriji.

Ipak, uprkos porazu Milana, ime koje se posebno izdvojilo jeste upravo Hena Kurtagić. Sa samo 21 godinom, ova talentovana odbojkašica iz Novog Pazara nosila je svoj tim u ključnim trenucima, demonstrirajući snagu, sigurnost i mentalitet pobjednice. Njena partija još jednom potvrđuje da Sandžak ima sportsku budućnost na najvišem evropskom nivou.

U redovima pobjedničkog tima dominirala je Isabelle Haak sa 28 poena, dok je Gabriela Guimarães dodala 20. Na strani Milana, uz Kurtagić, istakla se i Paola Egonu sa 19 poena. Finalna serija se nastavlja 15. aprila, kada će Milano imati priliku za revanš, ali jedno je već jasno – Sandžak ima svoju heroinu na evropskoj sceni.

Kada fudbal utihne: Suze Medine za Meleku potresle Novi Pazar

0

Novi Pazar danas ne tuguje samo za jednim prerano ugašenim životom. Tuguje za djetinjstvom koje je naglo prekinuto, za snovima koji nisu stigli da se ostvare i za osmijehom koji će zauvijek nedostajati. Na terenu, gdje se inače vodi borba za bodove i pobjede, ovog puta odigrala se sasvim drugačija utakmica – ona u kojoj su emocije bile jače od svake taktike, a suze teže od svakog poraza.

Na Atletskom stadionu u Novom Pazaru, tokom susreta između ŽFK Novi Pazar i ŽFK Budućnost Krušik iz Valjeva, fudbal je na trenutak utihnuo. Nije se igrala samo utakmica – igrala se tišina, igrala se bol cijelog grada.

Poseban trenutak obilježio je izlazak na teren mlade fudbalerke Medine Jusović. Umjesto uobičajene sportske koncentracije, nosila je teret tuge za svojom školskom drugaricom, tragično nastradalom Melekom Ramović. Na bijeloj majici, jednostavne, ali snažne riječi:
„Za našu Meleku – danas igram, a mislim na nju.“

U njenim očima sijale su suze, a na licu se vodila tiha borba između snage i bola. Nije bilo potrebe za objašnjenjem – svi na tribinama, svi na terenu, znali su šta taj trenutak znači. U tom trenutku nestalo je sve – i rivalstvo, i rezultat, i sama igra. Ostalo je samo ono najvažnije: ljudskost.

Meleka, djevojčica čiji je život prerano ugašen, ostavila je neizbrisiv trag u srcima svojih vršnjaka. A Medina je svojim gestom pokazala šta znači pravo prijateljstvo – ono koje ne prestaje ni kada riječi utihnu. U njenim suzama bio je cijeli Novi Pazar. Zato danas nije važno ko je pobijedio.
Važno je da se ne zaboravi.

RIBARIĆE NASMIJALO REGION: “Policajac” s radarom vreba iz mraka – istina je HIT!

0

Ribariće / Tutin – Na jednoj od najprometnijih raskrsnica u Sandžaku, gdje se ukrštaju putevi Mitrovica – Novi Pazar – Tutin – Rožaje, mještani su odlučili uzeti stvar u svoje ruke – i to na način koji je već postao viralni hit na društvenim mrežama.

Na fotografiji koja kruži internetom vidi se nesvakidašnji prizor: improvizovana prepreka na putu, koju su lokalci – kako tvrde – osmislili kako bi konačno usporili vozače koji kroz ovo mjesto prolaze “kao na autoputu”. I dok nadležni još razmišljaju o postavljanju zvaničnih ležećih policajaca, u Ribariću su odlučili da ne čekaju – već da naprave “narodnu verziju”.

Mještani Ribarića otišli su korak dalje u borbi protiv bahatih vozača – napravili su policajca koji ne piše kazne, ali ih svi poštuju! Na prvi pogled – uniforma, kapa, ozbiljan stav… ali kad se približite, shvatite da je riječ o pravoj maloj umjetničkoj instalaciji: banderu su obukli u jaknu, na glavu stavili kapu, a kao radar poslužio je – ni manje ni više – metalni lonac! Vozači koji prolaze ovuda, kako kažu mještani, “naglo postaju uzorni građani”.

“Ne treba nam kazna, dovoljan je strah – i malo mašte”, poručuju kroz smijeh.

“Ovdje ili zakočiš – ili zapamtiš”- Fotografija koja je nasmijala region

Mještani kažu da je problem dugogodišnji.
Mještani kažu da je problem dugogodišnji.

“Voze kao da su na trci, a ne kroz selo. Djeca prelaze put, ljudi izlaze iz dvorišta, a oni ne spuštaju gas. Morali smo nešto učiniti”, kaže jedan od mještana uz osmijeh.

Kako dodaje, ova “inovacija” ima jednostavnu poruku:

“Ovdje ili zakočiš – ili zapamtiš za cijeli život.”

Fotografija je izazvala lavinu komentara. Dok jedni hvale domišljatost, drugi kroz šalu poručuju da je ovo “najefikasniji radar bez struje i kazni”. Neki od komentara glase:

  • “Ovo je ležeći policajac sa diplomom iz psihologije!”
  • “Kad vidiš ovo – odmah spuštaš brzinu i razmišljaš o životu.”
  • “Ribariće 1 – bahati vozači 0.”

Iako je pristup mještana izazvao simpatije, ostaje činjenica da je riječ o ozbiljnom problemu bezbjednosti u saobraćaju. Ova dionica puta je jedna od frekventnijih u regionu, a prebrza vožnja već godinama predstavlja rizik za lokalno stanovništvo.

Mještani se nadaju da će njihova “akcija” konačno skrenuti pažnju nadležnih i ubrzati postavljanje trajnih i sigurnih rješenja. Do tada – vozačima koji prolaze kroz Ribariće poruka je jasna:

Gas je jeftin, ali kočnica je pametnija.