Kosovo: Žena i svastika pretukle muškarca – i policija reagovala

0
uhapsena zena

U Gračanici je rasvijetljen slučaj nasilja u porodici koji je šokirao lokalnu zajednicu, a prema najnovijim informacijama, iza napada na muškarca stoje njegova supruga i njena sestra. Kako je potvrđeno iz Policija Kosova, dvije žene su privedene i ispitane 31. marta 2026. godine zbog sumnje da su još 30. januara fizički napale muškarca, državljanina Kosova.

Prema dostupnim saznanjima, riječ je o porodičnom incidentu u kojem su učestvovale supruga žrtve i njena sestra (svastika), što je i razlog da se slučaj vodi kao nasilje u porodici. Navodno je do sukoba došlo unutar porodičnog okruženja, a motivi za sada nisu zvanično saopšteni.

Iako je incident star više od dva mjeseca, policija je tek krajem marta uspjela prikupiti dovoljno dokaza za identifikaciju i ispitivanje osumnjičenih, nakon čega je o svemu obaviješten nadležni tužilac. Odlukom tužilaštva, predmet je upućen u redovnu proceduru, što znači da će dalji tok slučaja biti vođen pred sudom, bez određivanja pritvora u ovoj fazi postupka.

Za sada nema zvaničnih informacija o težini povreda koje je zadobio muškarac, niti o eventualnim ranijim prijavama nasilja u ovoj porodici. Istraga se nastavlja, a više detalja očekuje se tokom sudskog postupka.

Selman Hasanović iz Rasna: “Sad svi hoće da su gospoda, ne bih u grad ni za vilu”

0

Na prostranstvima Pešterske visoravni, gdje vjetar nosi priče starijih generacija, život je nekada imao drugačiji ritam. U selu Rasno, jedan od onih koji pamti to vrijeme je Selman Hasanović – čovjek koji je kroz decenije rada, odricanja i borbe izgradio svoj život, ali i svjedočio tihoj promjeni Sandžaka.

„Nekad se živjelo u slozi, ljudi su jedni drugima pomagali. Danas se sve gleda kroz interes“, započinje svoju priču Hasanović, prisjećajući se vremena kada su porodice ljeti odlazile na bačiluke, u kolibe koje su nazivali plotare. Tamo su čuvali stoku, muzli ovce i živjeli u skladu s prirodom.

Hasanovićev život nije bio lak. Nakon povratka iz vojske, porodica se podijelila, a imanje koje su nekada zajedno obrađivali razdvojeno je. Ipak, nije odustajao. Radio je širom bivše Jugoslavije – od Makedonije do Crne Gore, hvatajući svaku priliku za zaradu. Počeo je skromno, sa konjima i sitnim poslovima, ali je imao san – kupiti traktor.

„Kad sam to rekao, ljudi su se smijali. Nismo imali ništa, ali malo po malo – ostvarilo se“, kaže on.

Kupovina traktora bila je prekretnica. Zemlju je obrađivao, kupovao nove parcele i širio imanje. Kako sam kaže, sve što je stekao, stekao je svojim rukama. Posebno naglašava razliku između nekadašnjeg i današnjeg života.

„Ranije, kad ti stane kamion, ljudi trče da pomognu. Danas – niko neće ni da pogleda“, govori Hasanović.

Smatra da je nestanak sloge među ljudima jedan od ključnih razloga zašto sela danas odumiru. Mladi odlaze u gradove ili inostranstvo, a kuće ostaju prazne.

„Napravili su vile, ali u njima niko ne živi. Dođu samo na odmor. To nije život“, dodaje.

Iako priznaje da je danas život materijalno lakši, Hasanović smatra da je izgubljeno ono najvažnije – zajedništvo.

„Ne bih otišao u grad ni da mi poklone kuću. Ovdje imam svoj mir, svoju zemlju. To se ne može kupiti“, kaže odlučno.

Svoju zemlju, šume i imanje danas polako prepušta mlađima, ali sa zebnjom posmatra kako i oni odlaze.

„Unuk mi radi u Budvi. Ima zemlje ovdje, ali opet ide. Takvo je vrijeme došlo“, priča Hasanović.

Na kraju, njegova priča nije samo lična ispovijest – to je slika cijelog jednog kraja. Pešter, nekada simbol stočarstva i života u skladu s prirodom, danas se suočava s tihim nestajanjem sela. Ostaju stariji, sjećanja i prazne kuće koje svjedoče o nekim drugim vremenima.

„Treba čovjek da ostane uz porodicu i zemlju. Sve drugo prolazi“, poručuje Hasanović, gledajući prema livadama koje su ga hranile cijeli život.

Preminuo Biba Struja – život i nevjerovatna priča Slaviše Pajkića

0

Slaviša Pajkić, u javnosti poznat kao Biba Struja, preminuo je u 69. godini života, potvrđeno je iz porodičnih izvora. Kako je naveo njegov sin, Pajkić je preminuo u nedjelju, dok je sahrana obavljena juče na groblju u rodnoj Poljani kod Požarevca. Rođen 1957. godine, Pajkić je tokom života stekao gotovo kultni status zahvaljujući neobičnoj sposobnosti da provodi električnu energiju kroz svoje tijelo bez vidljivih posljedica. Upravo ta sposobnost učinila ga je jednim od najprepoznatljivijih fenomena sa ovih prostora, ali i šire.

Njegova priča počinje još u mladosti, dok je radio kao šegrt u bravarskoj radionici. Tada je, gotovo slučajno, otkrio da kontakt sa naponom od 220 volti ne izaziva bol niti povrede. Ovaj neobičan trenutak označio je početak puta koji će ga kasnije dovesti do svjetske pažnje, ali i brojnih televizijskih gostovanja i javnih eksperimenata.

Tokom decenija, Biba Struja je demonstrirao svoje sposobnosti u raznim emisijama, gdje je bez straha dolazio u kontakt sa električnom energijom, ostavljajući publiku u nevjerici. Njegovi nastupi često su balansirali između nauke i spektakla, a upravo ta kombinacija donijela mu je veliku popularnost. Posebnu pažnju izazvali su i njegovi rekordi. Godine 1983. upisan je u Ginisova knjiga rekorda kao osoba koja može podnijeti električni napon od najmanje 220 volti. Iako su se u javnosti često pojavljivale tvrdnje o mnogo većim naponima, zvanični podaci ostali su u okvirima potvrđenih naučnih mjerenja.

Dvije decenije kasnije, 2003. godine u Švedskoj, postavio je još jedan rekord – zagrijao je malu količinu vode koristeći sopstveno tijelo kao provodnik električne energije, što je dodatno učvrstilo njegovu reputaciju jedinstvenog fenomena.

Naučna istraživanja pokušala su objasniti njegovu neobičnu otpornost. Prema dostupnim podacima, Pajkićevo tijelo imalo je karakteristike povezane s rijetkim stanjem poznatim kao Ektodermalna displazija, koje utiče na strukturu kože i odsustvo znojnih žlijezda. Upravo ta specifičnost omogućavala je veću električnu otpornost – čak višestruko veću od prosjeka – što je smanjivalo rizik od povreda prilikom izlaganja električnoj energiji.

Njegova neobična životna priča inspirisala je i filmske autore. O njemu je 2012. godine snimljen dokumentarni film pod nazivom Biba Struja Battery Man, koji dodatno svjedoči o fascinaciji javnosti ovim nesvakidašnjim čovjekom.

Smrt Bibe Struje zatvara jedno posebno poglavlje domaće i regionalne popularne kulture. Bio je više od atrakcije – bio je simbol radoznalosti, hrabrosti i granice između nauke i neobjašnjivog.

Dizel se vraća, a električni stagniraju? Evo šta stoji iza toga

0
elektricni automobil

U trenutku kada su naslovnice počele govoriti o „padu električne revolucije“, a pojedini proizvođači najavili povratak dizel modelima, činilo se da je euforija oko električnih automobila splasnula. Međutim, stvarnost je daleko složenija – i mnogo zanimljivija. Umjesto kraja jedne ideje, svjedočimo njenom sazrijevanju, procesu koji ne ide pravolinijski, već kroz uspone, zastoje i prilagođavanja.

Auto-industrija je u posljednjih desetak godina uložila ogromna sredstva u razvoj električnih platformi, fabrike baterija i transformaciju proizvodnje. Ipak, usporavanje rasta prodaje i smanjenje državnih subvencija u pojedinim zemljama pokazali su da tranzicija nije jednostavna niti brza. Proizvođači su danas prinuđeni da paralelno održavaju dvije skupe tehnologije – klasične motore koji i dalje donose profit i električne modele koji tek treba da postanu potpuno isplativi bez pomoći države. Zato povremeni povratak dizel motora ne predstavlja odustajanje od elektrifikacije, već prilagođavanje tržištu, posebno u segmentima gdje električni pogon još nema ekonomsku prednost, poput dugih relacija i transporta.

Iako je električni automobil mehanički jednostavniji od klasičnog, njegova ključna komponenta – baterija – i dalje određuje cijenu, domet i dostupnost. Cijene litijum-jonskih baterija jesu pale u odnosu na ranije periode, ali nestabilnost tržišta sirovina i dalje predstavlja izazov. Industrija ulaže velike nade u razvoj novih tehnologija poput solid-state baterija, koje bi mogle donijeti značajno poboljšanje performansi, ali te inovacije još nisu spremne za masovnu upotrebu.

Jedan od ključnih problema nije sam automobil, već infrastruktura koja ga prati. U državama sa razvijenom mrežom brzih punjača električni automobili postaju logičan izbor, dok u regionima sa slabijom infrastrukturom ostaju ograničeni na urbanu vožnju. Upravo zbog tog nesklada između tehnologije i okruženja često se stvara utisak da tržište stagnira, iako je u pitanju samo neujednačen razvoj.

Elektrifikacija saobraćaja u velikoj mjeri zavisi i od političkih odluka. Subvencije, poreske olakšice i regulative, poput planiranih zabrana prodaje vozila sa unutrašnjim sagorijevanjem, snažno utiču na tempo promjena. Kada se ti uslovi promijene, tržište reaguje gotovo trenutno. Zbog toga se danas sve više govori o brzini tranzicije, a ne o njenoj opravdanosti.

Ekološki aspekt ostaje jedan od najjačih argumenata u korist električnih vozila, posebno kada je riječ o smanjenju zagađenja u urbanim sredinama. Ipak, šira slika pokazuje da njihov uticaj zavisi od načina proizvodnje električne energije i procesa proizvodnje baterija. Ako se energija dobija iz obnovljivih izvora, električni automobili imaju značajnu prednost, dok u suprotnom njihova korist postaje relativna. Time se jasno pokazuje da ova tehnologija nije izolovano rješenje, već dio šire energetske transformacije.

U cijeloj priči sve češće se pominje i vodonik kao alternativa, zbog brzog punjenja i velikog dometa. Međutim, visoki troškovi proizvodnje i nedostatak infrastrukture za sada ga drže na marginama, kao tehnologiju budućnosti koja tek treba da dobije svoju šansu.

Kada se sve sabere, jasno je da električni automobili nisu prolazni trend, ali ni revolucija koja će se dogoditi preko noći. Realniji scenario podrazumijeva dug period u kojem će različite tehnologije koegzistirati – električna vozila u gradovima, hibridi kao prelazno rješenje, te unaprijeđeni benzinski i dizel motori tamo gdje su i dalje praktični.

Ova tranzicija više liči na evoluciju nego na revoluciju. Budućnost jeste električna, ali će do nje voditi sporiji, složeniji i mnogo realniji put nego što se donedavno vjerovalo.

Sara nasmrt izbola komšiju koji je pokušao da siluje njenog sina!

0

Jedna potresna i kontroverzna priča iz istočnog Londona i danas izaziva podijeljene reakcije javnosti – između razumijevanja majčinskog očaja i osude zbog oduzimanja života. Te kobne jesenje večeri 2014. godine, Sara Sends izašla je iz svog doma odlučna da se suoči s čovjekom za kojeg je vjerovala da predstavlja ozbiljnu prijetnju njenom djetetu. U rukama je nosila kuhinjski nož. Nekoliko minuta kasnije, njen komšija, 77-godišnji Majkl Plisted, ležao je mrtav.

Plisted je već bio poznat policiji kao osuđivani seksualni prestupnik, a u trenutku tragedije suočavao se s novim optužbama za uznemiravanje dječaka u naselju Silvertown. Prema riječima Sare, uznemirujuće glasine ubrzo su dobile potvrdu kada joj je sin ispričao da ga je stariji komšija pokušao dodirivati i ljubiti. Dodatni šok uslijedio je kada je čula da je i drugo dijete bilo meta sličnog ponašanja.

Kako su dani prolazili, strah se pretvorio u bijes. Situacija je, prema njenim tvrdnjama, kulminirala kada joj je sin rekao da ga je Plisted jurio oko zgrade i upućivao mu prijetnje. U tom trenutku, Sara je odlučila da više ne čeka.

Te noći otišla je do njegovog stana. Snimci nadzornih kamera kasnije su pokazali njen dolazak. U sudnici je ispričala da nije imala namjeru da ubije.

„Htela sam da ga natjeram da prizna šta je uradio i da poštedi djecu traumatičnog svjedočenja. Kada je rekao da lažu – sve se u meni slomilo“, kazala je.

U naletu bijesa, izbola ga je više puta. Plisted je preminuo od zadobijenih povreda. Nekoliko sati kasnije, Sara se sama predala policiji – sa nožem i krvavom odjećom.Sud je utvrdio da je riječ o ubistvu iz nehata, uz obrazloženje da je optužena djelovala u stanju gubitka kontrole.

Osuđena je na tri i po godine zatvora. Tokom suđenja, brojne majke iz naselja stale su u njenu odbranu, svjedočeći o ranijem uznemiravanju djece i strahu koji je vladao među roditeljima.Sara je 2019. godine puštena na slobodu. Iako priznaje da je napravila grešku, i danas ostaje pri stavu da se ne kaje.

„Znam da sam uradila lošu stvar, ali nisam loša osoba. Uradila sam ono što bi svaka majka učinila da zaštiti svoje dijete“, izjavila je.

Dodaje da je godinama postojala sumnja u ponašanje njenog komšije, ali da su dokazi došli prekasno.Danas, kaže, pokušava da nastavi život sa sinom, daleko od tragedije koja ju je obilježila.

/VIDEO/ Novak Đoković dočekan kao Princ od Bosne: Pogledajte kako je pozdravljen velikan

0

Zenica je večeras bila centar fudbalske euforije, ali i mjesto gdje je jedan od najvećih sportista svijeta, Novak Đoković, doživio izuzetno srdačan doček tokom utakmice baraža između Bosne i Hercegovine i Italije. Na prepunom stadionu Bilino Polje, gdje su hiljade navijača bodrile reprezentaciju Bosne i Hercegovine u jednoj od najvažnijih utakmica posljednjih godina, pažnju publike privukla je i pojava slavnog tenisera u VIP loži.

U trenutku kada se Đoković pojavio na tribinama, uslijedile su ovacije i dugotrajan aplauz. Navijači su ga pozdravili kao velikog sportskog ambasadora regiona, a atmosfera na stadionu dodatno je dobila na intenzitetu. Dolazak najboljeg tenisera svijeta nije bio slučajan. Đoković je u Zenicu stigao kako bi pružio podršku svom dugogodišnjem prijatelju, kapitenu reprezentacije BiH Edin Džeko, ali i cijeloj ekipi u borbi za plasman na Svjetsko prvenstvo.

Osim Đokovića, utakmici su prisustvovale i brojne istaknute ličnosti iz svijeta fudbala. Među njima su bili predsjednik Fudbalskog saveza BiH Vico Željković, kao i predsjednik UEFA Aleksander Čeferin, što dodatno potvrđuje značaj ovog susreta. Zenica je još jednom pokazala zašto važi za jedno od najvatrenijih fudbalskih središta u regionu – spoj emocije, sporta i poštovanja prema velikim imenima rezultirao je prizorima koji će se dugo pamtiti. Pogledajte video ispod teksta.

Skandalozna izjava analitičara na HRT-u pred meč BiH – Italija (VIDEO)

0

Uoči jedne od najvažnijih utakmica fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine u posljednjim godinama, televizijski studio HRT postao je poprište rasprave koja je izazvala pravu buru reakcija širom regiona. Tokom emisije koju je vodio Petar Vlahov, gostovao je sportski novinar Mario Zorko, a razgovor o predstojećem duelu između Bosne i Hercegovine i Italije ubrzo je prerastao u kontroverznu polemiku.

Vlahov je podsjetio na dramatičnu pobjedu reprezentacije Bosne i Hercegovine protiv Velsa nakon izvođenja penala, naglašavajući da su “susjedi” pokazali karakter i izborili plasman u odlučujući meč. S druge strane, Italija je, kako je naveo, djelovala znatno manje uvjerljivo protiv Sjeverne Irske, iako je prošla dalje.

Zorko je priznao da je euforija u Bosni i Hercegovini – posebno u Sarajevu i Zenici – potpuno opravdana, ističući da Zmajeve dijeli još samo jedan korak od plasmana na Svjetsko prvenstvo. Ipak, na pitanje kome daje prednost, otvoreno je rekao da naginje Italiji, prije svega zbog selektora Gennaro Gattuso.

Međutim, upravo dio emisije koji je uslijedio izazvao je najviše pažnje i osuda. Zorko je postavio pitanje kako bi u Bosni i Hercegovini bila dočekana reprezentacija Hrvatske, sugerišući mogućnost neprijateljske atmosfere koja, kako je insinuirao, prelazi granice sporta. Ova izjava naišla je na brojne kritike na društvenim mrežama i u medijima, gdje su mnogi ocijenili da je riječ o neprimjerenom i zapaljivom komentaru.

Dodatno, Zorko je izrazio uvjerenje da Italija neće propustiti još jedno veliko takmičenje, te da bi eventualna grupa sa selekcijama poput Kanade, Katara i Švicarske bila “izuzetno slaba”, što je takođe izazvalo različita tumačenja u javnosti. U emisiju se kasnije uključio i poznati novinar Zdravko Reić, koji je zauzeo znatno umjereniji stav, jasno poručivši da priželjkuje uspjeh reprezentacije Bosne i Hercegovine.

Cijela situacija dodatno je podgrijala atmosferu pred odlučujući duel, koji već nosi ogroman sportski značaj, ali sada i dodatnu dozu medijske i emotivne tenzije. U danima koji slijede, jasno je da se borba neće voditi samo na terenu, već i u javnom prostoru, gdje svaka izgovorena riječ ima težinu veću nego ikad. Pogledajte video ispod teksta.

HOROR! Mužu je zvonio telefon dok je spavala – Sanja ga izbolа i prijetila smrću!

0
uhapsena zena napala muskarca

U ranim jutarnjim satima, oko četiri sata iza ponoći, u stanu u centru Zagreba odigrala se porodična drama koja je završila intervencijom policije i optužnicom protiv 24-godišnje žene.

Prema navodima tužilaštva, Sanja (24) tereti se da je nožem napala svog supruga (27), prijeteći mu smrću. Incident se dogodio u decembru prošle godine, a kako se navodi, sve je počelo naizgled bezazleno – zbog zvuka mobilnog telefona.

Tokom istrage, optužena je izjavila da je supruga zamolila da utiša notifikacije jer joj je smetalo stalno zvonjenje telefona. Situacija je, međutim, ubrzo izmakla kontroli. Prema njenim riječima, došlo je do fizičkog sukoba – šamaranja, naguravanja, a potom su oboje zaspali.

Sanja tvrdi da ju je suprug ponovo probudio oko četiri sata ujutro, nastavio da je vrijeđa, a zatim je, kako navodi, i fizički napao drškom metle. U tom trenutku, kako kaže, izgubila je kontrolu.

U naletu bijesa, uzela je nož iz kupatila i u spavaćoj sobi nanijela mužu dvije do tri površinske posjekotine. Povrede su okarakterisane kao lake – riječ je o ogrebotinama i plitkim rezovima na desnoj natkoljenici.

Ipak, tužilaštvo ističe da je njenim ponašanjem kod supruga izazvan ozbiljan strah za život i sigurnost. Nakon incidenta, upravo je suprug pozvao policiju. Zanimljivo je da oštećeni nije želio svjedočiti protiv svoje supruge, koristeći zakonsko pravo da ne svjedoči protiv bliske osobe.

S obzirom na to da Sanja ranije nije osuđivana, tužilaštvo je predložilo kaznu od jedne godine zatvora, uslovno. Iako su povrede u ovom slučaju lakše, okolnosti ukazuju na ozbiljan konflikt koji je mogao imati mnogo teže posljedice.

Sjenica ima razlog za ponos: Lejla Baltić osvojila prvo mjesto na državnom konkursu poezije

0
sjenica

Sjenica ovih dana slavi talenat, znanje i umjetnost – mlada učenica Tehničko-poljoprivredna škola sa domom učenika, Lejla Baltić, ostvarila je izvanredan uspjeh osvojivši prvo mjesto u kategoriji poezije na IV umjetničkom konkursu „Umjetniku u čast“.

U konkurenciji čak 25 pjesama iz cijele zemlje, Lejlin rad izdvojio se svojom snagom, originalnošću i dubokom emotivnom porukom. Inspirisana životom i stvaralaštvom Bora Stanković, ova mlada autorica pokazala je izuzetnu zrelost i književni izraz koji nadilazi njene godine.

Njena nagrađena pjesma „Koštanina krv“ donosi snažnu priču o položaju žene, tradiciji i unutrašnjoj borbi između nametnutih normi i lične slobode. Kroz stihove prožete simbolikom i emocijom, Lejla uspijeva da čitaoca povede kroz svijet tišine, pobune i nade – svijet u kojem glas žene, iako često potisnut, nikada ne prestaje da postoji.

Posebne pohvale upućene su i mentorici, profesorici Almini Karišić, čiji je predan rad, podrška i posvećenost bila ključna u oblikovanju ovog izuzetnog uspjeha. Ovaj rezultat još jednom potvrđuje da se u Sjenici njeguje kvalitetno obrazovanje i istinski talenat.

Ovakvi uspjesi nisu samo lični trijumf jedne učenice, već i ponos cijele zajednice. Lejla Baltić svojim radom i talentom šalje snažnu poruku – da mladi iz manjih sredina mogu postići velike rezultate kada imaju znanje, podršku i vjeru u sebe. Sjenica danas ne slavi samo pobjedu na konkursu, već i jednu novu, snažnu književnu nadu koja tek dolazi. Pjesmu pročitajte ispod!

Koštanina krv

U staroj kući niskih pragova
a visokih ćutanja,
žena se ne rađa –
ona se nasleđuje.
Ona se prodaje i pre rođenja,
kao amanet bez pitanja,
kao dug koji se vraća telom.

Ime ti ne daju po lepoti,
ime ti daju po redu.
Sudbinu ne biraš sama,
oni ti je dodele po krvi.
Od malena učiš da gledaš u zemlju,
dok ti se srce u grudima buni,
a duša, neposlušna,
iznad neba leti.

Stariji kažu:
„Tako je oduvek“,
„tako će i uvek biti“.
Žena je tišina,
rođena da živi onako
kako joj drugi odrede.
Žena je čast tuđe kuće,
a na kraju –
samo ptica slomljenih krila.

Uče te da ćutiš i kad boli,
da se ne raduješ naglas,
da se smeh ne nosi pred svet,
jer sreća žene brzo postaje sram.

Uče te da zaboraviš sebe
pre nego što se uopšte pronađeš,
da ne pitaš „zašto“,
jer pitanja nisu za ženska usta.

A u meni živi Koštanina pesma,
ona što ne zna za red,
ni za zakon,
ni za tuđe vreme.
Živi u meni,
igra mi pod kožom,
grešna, ali tako živa,
svakim danom jača iz hira.

Nazvaše „nečistom“ krv
što se uzburka bez pitanja,
poput nemirnog mora
što ne pita obalu
sme li da talasa.
Nazvaše je grehom
jer srce poželi nešto više
nego što mu je određeno.

Rekoše da žena ne sme da gori,
da vatra nije za njene ruke,
da je plamen sramota
ako dolazi iznutra.
Ali kako da ne gori
ono što je živo,
kako da ne peva
ono što je rođeno sa glasom?

I ako mi je greh
što sam osetila život,
što sam ipak pustila krila,
neka znaju:
nisam sagorela u sramu
niti u bedi,
već u vremenu
koje me nije smelo
želeti živu.

NOVI PAZAR: Nakon skoro tri godine – zapalio luksuzni BMW, pa dobio dvije godine zatvora

0

Nakon dugotrajnog sudskog postupka koji je trajao gotovo tri godine, slučaj paljenja luksuznog automobila u Novom Pazaru konačno je dobio svoj pravosnažni epilog. Optuženi J.B. osuđen je na dvije godine zatvora zbog krivičnog djela izazivanja opšte opasnosti. Incident koji je uznemirio javnost dogodio se u noći između 6. i 7. oktobra 2023. godine, kada je u požaru potpuno uništen luksuzni automobil marke BMW, u vlasništvu 46-godišnjeg muškarca čiji identitet nije zvanično objavljen.

Prema rezultatima istrage, pripadnici kriminalističke policije brzo su reagovali i identifikovali osumnjičenog, koji je ubrzo i uhapšen. Tokom postupka utvrđeno je da je riječ o namjernom izazivanju požara, čime je ugrožena sigurnost ljudi i imovine u okolini.

Sud je nakon detaljnog razmatranja dokaza djelo kvalifikovao kao izazivanje opšte opasnosti, te donio pravosnažnu presudu kojom je J.B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Ovom presudom stavljen je konačan pečat na slučaj koji je godinama bio predmet interesovanja javnosti, ali i podsjetnik na ozbiljnost posljedica koje ovakva krivična djela nose.