Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
U naseljenom dijelu Novog Pazara zabilježen je još jedan zabrinjavajući primjer neodgovorne i opasne vožnje koji je, prema snimku koji kruži društvenim mrežama, mogao završiti tragično. Naime, vozač crvenog automobila izvršio je preticanje kolone vozila – i to preko pune linije, u dijelu puta gdje je takav manevar strogo zabranjen. Sve se dogodilo u zoni gdje je saobraćaj usporen, u blizini kuća, pješačkih prelaza i potencijalnog kretanja djece.
Na snimku se jasno vidi kako vozilo izlazi iz kolone i velikom brzinom obilazi više automobila, ignorišući osnovna pravila saobraćaja, ali i zdrav razum. Ovakvo ponašanje, kako upozoravaju stručnjaci, spada među najopasnije prekršaje u saobraćaju, posebno u urbanim sredinama gdje su posljedice često fatalne.
Snimak je izazvao burne reakcije na društvenim mrežama, a komentari građana jasno pokazuju ogorčenje i strah zbog ovakvih situacija.
Ferid Dizdarević napisao je: “Posle kažu dobar bio.”
Na to mu je odgovorio Alibasic Jonuz: “Ferid Dizdarevic za u grob, jes.”
Mensur Dolicanin dodaje: “Pa posle Allahu bio draži 😅”
Posebno zabrinjava komentar Mersida Ljajića, koji ukazuje na širi problem: “Zbog ovakvih nastrada onaj što nije kriv. Ali nikad se neće promijeniti stanje, sve će biti gore i gore.”
Sličan stav dijeli i Selma Bekic: “Edzel mu bio tu, nije moglo da se izbjegne. E jbm ku konj mater ko god da je bio u ovo auto.”
Enes Ćosović upozorava na dodatni rizik: “E zamislite sad da mu je neko naišao odozgo punom brzinom kao što imaju običaj.”
Dok Adela Berbo posebno naglašava opasnost za najmlađe: “Naseljeno mjesto, našao da pretiče. Moglo je dijete da pretrči tuda, pesak, svašta nešto i posle nedužan strada.”
Na kraju, Luciano Moretti poručuje: “Treba mu uzet vozačku doživotno, posle je bio dobar.”
Ovakvi incidenti nisu izolovani slučajevi. Bahata vožnja, preticanje preko pune linije i ignorisanje osnovnih pravila postaju sve učestalija pojava na ulicama Novog Pazara. Posebno zabrinjava činjenica da se ovakvi prekršaji dešavaju u naseljenim zonama, gdje je rizik po pješake – naročito djecu – najveći.
Ovaj slučaj ponovo otvara pitanje kontrole saobraćaja, kaznene politike i prisustva policije na kritičnim tačkama u gradu. Građani s pravom postavljaju pitanje – da li treba da čekamo novu tragediju da bi se reagovalo? Jer, kako pokazuju i komentari, svijest o problemu postoji. Ono što nedostaje jeste odlučna i sistemska reakcija. Pogledajte video ispod teksta.
TUTIN / DONJI CRNIŠ – U zabačenom selu Donji Crniš, nedaleko od Tutina, živi nana Saja Hodović, žena čija životna priča nosi težinu vremena, ali i snagu koja inspiriše. Njene riječi, jednostavne i iskrene, otkrivaju sudbinu generacija koje su kroz nemaštinu i bol gradile život – korak po korak.
„Bilo je svega… nemaštine, teškog života, ali opet se živjelo“, kaže nana Saja, prisjećajući se godina kada u selu nije bilo ni vode ni struje.
Danas, u osmoj deceniji života, sa skoro 80 godina, ona živi između prošlosti i sadašnjosti. Okružena porodicom, ali svjesna da su mnogi putevi odveli njene najbliže daleko od rodnog kraja.
„Sin mi je u Njemačkoj, kćerka isto. Unuke rade dole. Svi su dobro, hvala Allahu“, priča tiho, dok pogled često odluta prema praznim kućama u selu.
Njen život obilježile su teške sudbine. Rodila je osmoro djece, ali dva sina nije uspjela da sačuva.
„Dvoje mi umrlo mali… ostali su, hvala Bogu, živi i zdravi. Pet kćeri, sve udate, dva sina imam“, govori, ne skrivajući bol koji i danas nosi.
Najteži trenutak bio je gubitak supruga.
„Radio je, mučio se, pa se razbolio, šlog ga udario… dvije godine je tako bio i onda umro. Ostala sam sama s djecom“, prisjeća se.
Ipak, uprkos svemu, kaže da se nikada nije predala. Nekada, kaže, nije bilo osnovnih uslova za život.
„Nije bilo ni vode, ni struje. Poslije smo doveli sve, sad imamo kupatila, sobe, sve kao u gradu.“
Ali ono što danas nedostaje – nije infrastruktura.
„Samo nema naroda. Sve je otišlo. Ljeti dođu po dvije-tri kuće da se otvore… ostalo prazno.“
Ova rečenica možda najbolje opisuje sudbinu mnogih sela Sandžaka. Nana Saja pamti vrijeme kada se sve radilo ručno.
„Pljela sam čarape, džempere, deke… nema broja koliko sam napravila. Danas to niko neće, sve bacaju.“
Sa sjetom govori o vremenu kada se živjelo od zemlje i stoke.
„Sve smo sijali – krompir, tikve, ječam… nije bilo para, ali je bilo života.“
Danas, iako više ne može pomagati kao nekad zbog bolesti i slabog vida, ponosno ističe da njena porodica nastavlja tradiciju.
„Snaha radi oko krava, oko stoke… ja više ne mogu, ali oni sve drže.“
I pored bolesti, operacija i starosti, nana Saja zadržala je ono najvažnije – vjeru i zahvalnost.
„Nekad bolje, nekad gore… ali hvala Allahu, svi su mi dobro.“
Njena priča nije samo lična ispovijest. To je svjedočanstvo jednog vremena, podsjetnik na život kakav je nekada bio – težak, ali dostojanstven. I dok sela poput Donjeg Crniša polako ostaju bez ljudi, priče poput ove ostaju da svjedoče – o snazi žene, majke i naroda koji je znao kako da opstane i kad je bilo najteže.
Na društvenim mrežama ovih dana širi se video koji je izazvao burne reakcije širom regiona, a u centru pažnje našao se jedan mladić koji pokušava dokazati da zabrana konzumiranja svinjskog mesa ne postoji samo u islamu.
U snimku, koji je za kratko vrijeme prikupio hiljade pregleda i komentara, on pred kamerom otvara svetu knjigu i čita odlomak: „I svinja, budući da ima razdvojene papke, ali ne preživa, za vas je nečista. Njezina mesa nemojte jesti, niti se njezina strva doticati.“
Zatim, u trenutku koji je izazvao najviše pažnje, dodaje: „E vidiš… ovo nije Kur’an – ovo je Biblija“, navodeći da se radi o odlomku iz Ponovljenog zakona.
Ovaj video pokrenuo je lavinu komentara, ali i staru raspravu o tome šta zapravo piše u svetim knjigama i koliko ljudi poznaje njihove sadržaje. Naime, u Starom zavjetu Biblije zaista postoje dijelovi u kojima se svinja označava kao „nečista životinja“, a njeno meso kao zabranjeno za konzumiranje. Ovi propisi nalaze se u knjigama koje su dio Mojsijevog zakona, uključujući Levitski zakonik i Ponovljeni zakon, gdje se precizno navodi da se svinjsko meso ne jede niti se dotiče. Osim Levitskog zakonika, zabrana se ponavlja i u drugim dijelovima Biblije:
Ponovljeni zakon 14:8 Svinja se ponovo označava kao nečista i zabranjena za jelo
Izaija 65:2-5 Spominju se ljudi koji „jedu svinjetinu“ i time izazivaju Božije nezadovoljstvo
Izaija 66:17 Ponovo se osuđuje konzumiranje svinjskog mesa kao nečist čin
Ipak, uprkos tim zapisima, većina kršćana danas nema zabranu konzumiranja svinjetine. Razlog leži u kasnijem tumačenju vjerskih propisa kroz Novi zavjet, gdje se naglašava da hrana sama po sebi ne određuje duhovnu čistoću čovjeka, zbog čega su mnoge stare zabrane prestale da se primjenjuju u svakodnevnom životu.
Dok jedni u viralnom snimku vide zanimljivo podsjećanje na sličnosti između religija, drugi ga smatraju površnim tumačenjem i pokušajem provociranja. Ipak, činjenica je da je video uspio ono što rijetko koji sadržaj danas uspijeva – otvorio je ozbiljnu raspravu i natjerao mnoge da ponovo posegnu za svetim knjigama i provjere šta u njima zaista piše. Pogledajte video ispod teksta.
Pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, u saradnji sa Upravom kriminalističke policije, uhapsili su četvoricu državljana Albanije zbog sumnje da su izazivali nacionalnu i vjersku mržnju putem društvenih mreža. Kako je saopćeno iz MUP-a, slobode su lišeni A. S. (1989), E. V. (1984), E. G. (1978) i A. C. (2005), zbog postojanja osnova sumnje da su počinili krivično djelo izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti.
Prema navodima istrage, osumnjičeni su snimili i objavili video na društvenoj mreži Facebook, na kojem se vidi kako se voze auto-putem kroz Srbiju u vozilu marke „Audi“. Tokom vožnje, kako se sumnja, isticali su simbole takozvane „Velike Albanije“, uz iznošenje uvredljivih i provokativnih poruka na račun Republike Srbije. Snimak je, ubrzo nakon objave, izazvao burne reakcije na društvenim mrežama i uznemirio javnost, posebno zbog činjenice da je objavljen na dan obilježavanja početka NATO bombardovanja SRJ.
Po nalogu nadležnih organa, osumnjičenima je određeno zadržavanje do 48 sati. Nakon toga će, uz krivičnu prijavu, biti privedeni Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, tačnije Posebnom odjeljenju za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. Istraga je u toku, a nadležni organi najavljuju da će preduzeti sve mjere u skladu sa zakonom kako bi se spriječili slični incidenti koji mogu narušiti međunacionalne odnose i sigurnost građana. Pogledajte video ispod teksta.
Društvene mreže posljednjih dana bruje o nesvakidašnjem muzičkom trenutku koji je spojio kontinente i oduševio hiljade korisnika širom Balkana. U centru pažnje našao se viralni video u kojem dvije djevojke izvode popularni hit Osmana Hadžića „Ti mene ne voliš“ – ali ono što je posebno privuklo pažnju jeste porijeklo jedne od njih.
Naime, djevojka po imenu Esther dolazi iz Konga, a danas živi u Njemačkoj, gdje zajedno sa prijateljicom Asjom Ahatović, poznatom na društvenim mrežama kao “Asjamusik”, snima muzičke covere. Asja je porijeklom iz Bosne i Hercegovine, a upravo njihovo prijateljstvo i spoj različitih kultura dali su ovom videu posebnu emociju i autentičnost.
Njihova interpretacija poznate pjesme izazvala je pravu lavinu reakcija – od oduševljenja do nevjerice. Mnogi su u komentarima isticali kako Esther pjeva s nevjerovatnim osjećajem, gotovo kao da je odrasla uz balkansku muziku.
„Ovo je dokaz da muzika nema granice“, „Svaka čast, ovako se voli Balkan“, „Glas i emocija – savršeno!“ – samo su neki od komentara koji su preplavili objavu.
Ovaj video još jednom potvrđuje univerzalnu moć muzike da povezuje ljude bez obzira na jezik, porijeklo ili kulturu, ali i podsjeća koliko su balkanski hitovi prisutni i van granica regiona. Pogledajte video ispod teksta
Mostar je večeras bio poprište prave drame nakon što je u naselju Zalik došlo do oružane pljačke koja je, zahvaljujući prisebnosti jedne žene i reakciji građana, završena bez povrijeđenih. Prema informacijama s terena, maskirani muškarac naoružan dugom cijevi upao je u trgovinu nešto prije 20 sati, s očitom namjerom da izvrši razbojništvo. Međutim, situacija je ubrzo izmakla njegovoj kontroli.
Umjesto da se povuče pred prijetnjom oružjem, radnica u objektu pokazala je nevjerovatnu hrabrost – suprotstavila se napadaču, što je dovelo do fizičkog naguravanja unutar prodavnice. U jednom trenutku, kako tvrde svjedoci, začuli su se i pucnji, što je dodatno uznemirilo prisutne.
Snimak koji se ubrzo pojavio na društvenim mrežama šokirao je javnost – na njemu se vidi dramatičan sukob žene i naoružanog razbojnika, ali i trenutak kada ona, uprkos očiglednoj opasnosti, ne odustaje od otpora.
U pomoć su brzo pritekli kupci i mještani iz okolnih objekata, što je, prema nezvaničnim informacijama, natjeralo napadača na bijeg. Ubrzo nakon incidenta, policijske patrole su stigle na lice mjesta i započele uviđaj. Za sada nema zvaničnih informacija o identitetu napadača, niti da li je osumnjičeni lociran. Istraga je u toku, a više detalja očekuje se nakon zvaničnog saopštenja nadležnih organa. Pogledajte video ispod teksta.
Tutin i cijeli Sandžak ovih dana imaju poseban razlog za ponos. Mlada sportistkinja Damija Hadžić izborila je plasman na Svjetsko prvenstvo u taekwondou, koje će biti održano u Taškentu (Uzbekistan) od 12. do 17. aprila 2026. godine.
Ovaj veliki uspjeh rezultat je dugogodišnjeg rada, discipline i nepokolebljive posvećenosti koju je Damija pokazivala na svakom treningu i takmičenju. Uz podršku svog trenera Demirhana Aydina, Damija je izgradila ime koje danas prelazi granice lokalne zajednice i vodi je na najveću svjetsku sportsku scenu.
Poseban ponos ne krije ni njena porodica, ali ni sugrađani iz Tutina, a naročito iz Dubova, odakle dolazi ova talentovana takmičarka. Njeno učešće na svjetskom prvenstvu predstavlja ne samo lični uspjeh, već i snažnu poruku mladima da se trud, rad i vjera u sebe uvijek isplate.
Damija će na ovom prestižnom takmičenju predstavljati svoj klub TSV Dachau 1865, ali i svoju domovinu, noseći sa sobom nadu i podršku cijelog Sandžaka. Pred njom je velika prilika da pokaže svoj talenat i borbeni duh na svjetskom nivou, a podrška koju dobija iz svog kraja dodatni je vjetar u leđa. Tutin je uz Damiju – hrabro do pobjede!
Italiju je potresao stravičan slučaj porodičnog nasilja i pokušaja ubistva, nakon što su vlasti uhapsile 48-godišnju državljanku Albanije zbog sumnje da je sistematski trovala svoju 73-godišnju svekrvu. Prema navodima istrage, osumnjičena je, koristeći povjerenje starice koju je njegovala, u više navrata u hranu ubacivala otrov za pacove. Svekrva je mjesecima trpjela ozbiljne zdravstvene tegobe, a njeno stanje je u više navrata zahtijevalo hitnu hospitalizaciju, što je na kraju alarmiralo ljekare.
Sumnje su potvrđene nakon detaljnih medicinskih analiza koje su pokazale prisustvo toksičnih supstanci u krvi žrtve. Nalazi su ukazivali na dugotrajno i kontinuirano trovanje, što je pokrenulo zvaničnu istragu. Ključni dokaz pronađen je tokom pretresa porodične kuće u Savoni, gdje je policija otkrila pakovanje otrova za pacove koje sadrži brodifakum – opasnu supstancu čiji tragovi su identifikovani i u organizmu starice. Otrov je, prema navodima istražitelja, bio sakriven u ormaru.
Po nalogu istražnog sudije, a na zahtjev Tužilaštva, osumnjičenoj je određen pritvor zbog pokušaja ubistva. Istovremeno su joj izrečene stroge mjere zabrane – udaljenje iz porodičnog doma, zabrana prilaska žrtvi, kao i obavezno nošenje elektronske nanogice.Istraga je i dalje u toku, a nadležni organi ispituju sve okolnosti ovog šokantnog slučaja, uključujući i mogućnost da su u trovanje bile uključene još neke osobe.
Ovaj slučaj još jednom otvara pitanje nasilja unutar porodice koje često ostaje skriveno iza zatvorenih vrata. Zahvaljujući brzoj reakciji zdravstvenih radnika i policije, starija žena je preživjela, ali posljedice dugotrajnog trovanja još uvijek nisu u potpunosti poznate.
Napetosti na Bliskom istoku dodatno su eskalirale nakon što je Iran kategorično odbacio tvrdnje o mogućim pregovorima i poručio da će sukob trajati sve do – kako navode – “potpune pobjede”. Ova poruka dolazi u trenutku kada se istovremeno pojačavaju vojni udari između Irana i Izraela, a diplomatski kanali gotovo u potpunosti zamiru.
Prema zvaničnim izjavama iz Teherana, navodi američkog predsjednika Donalda Trumpa o navodno “uspješnim pregovorima” nemaju uporište u stvarnosti. Iranski vojni vrh jasno je stavio do znanja da pregovori trenutno nisu opcija, te da će njihove snage nastaviti operacije bez kompromisa.
Istovremeno, sličan ton dolazi i iz Tel Aviva. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu poručio je da će Izrael nastaviti vojne operacije ne samo protiv Irana, već i protiv njegovih saveznika u regionu, prije svega Hezbolaha u Libanu. Time se sukob sve više pretvara u širi regionalni konflikt, s potencijalno nesagledivim posljedicama.
Dodatnu zabrinutost izazivaju procjene izraelskog istraživačkog centra Alma, koji navodi da Iran trenutno raspolaže sa oko 1.000 projektila spremnih za upotrebu. Prema njihovim analizama, na početku sukoba Iran je imao arsenal od oko 2.500 balističkih raketa, koje se lansiraju s mobilnih platformi ili iz podzemnih baza. Ove brojke ukazuju na to da, uprkos intenzivnim sukobima, Iran i dalje posjeduje značajan ofanzivni kapacitet, što produžava trajanje konflikta i povećava rizik od novih napada na širem području Bliskog istoka.
Tokom protekle noći zabilježeni su novi, intenzivni napadi s obje strane. Iran je, prema dostupnim informacijama, gađao ciljeve u području Perzijskog zaljeva koristeći kombinaciju balističkih projektila i bespilotnih letjelica. S druge strane, Izrael je dodatno proširio operacije pokretanjem udara na položaje Hezbolaha u Libanu, čime je otvoreno novo ratište. Ovakav razvoj situacije potvrđuje da sukob više nije ograničen na direktnu konfrontaciju dvije države, već uključuje i regionalne aktere.
Iako su međunarodni akteri pokušali inicirati hitne sastanke i diplomatske kontakte, poruke koje dolaze iz Teherana i Tel Aviva ukazuju da su šanse za brzi prekid vatre minimalne. Retorika s obje strane postaje sve oštrija, dok vojni odgovori sve snažniji. Analitičari upozoravaju da bi dalja eskalacija mogla imati ozbiljne posljedice po globalnu sigurnost, posebno zbog strateške važnosti Perzijskog zaljeva i mogućih poremećaja u energetskom sektoru. U ovom trenutku, Bliski istok ulazi u jednu od najopasnijih faza posljednjih godina – bez jasnih naznaka smirivanja situacije i uz sve veći rizik da sukob preraste u širi regionalni rat.
Pisac, pjesnik i novinar Enes Halilović iz Novog Pazara bio je gost emisije „Profil“ na Radio-televiziji Crne Gore, gdje je govorio o svom nagrađivanom romanu „Bekos“, književnosti kao prostoru istine i tišinama koje razaraju čovjeka jednako kao i društvo.
U razgovoru je Halilović otvorio niz važnih tema – od raspada sistema vrijednosti devedesetih godina, preko svijeta kriminala i sudbina ljudi „sa druge strane zakona“, pa sve do pitanja djetinjstva, samoće, migracija i potrebe čovjeka da progovori o onome što nosi u sebi. Govoreći o nagradama koje je roman već dobio, Halilović je istakao da priznanja prijaju svakom autoru, ali da književnost za njega nikada nije bila put do društvenog priznanja, već unutrašnja potreba da se nešto važno izgovori i dovrši.
„Nagrade gode, ali nisu sve. Za mene je najveća nagrada samo pisanje – da uspijem da kažem nešto što nosim u sebi“, istakao je on.
„Nagrade znaju da donesu i samoću. Desi se da vas ljudi napuste, da se okrenu. Slavko Mihalić je rekao – sam jer takva je pobjeda.“
„Za mene je najveća nagrada samo pisanje“,poručio je Halilović, dodajući da književna priznanja ponekad, osim radosti, nose i posebnu vrstu samoće, jer uspjeh zna da promijeni i odnos ljudi iz neposrednog okruženja. Poseban dio razgovora bio je posvećen romanu „Bekos“, djelu koje se, kako je objasnio, velikim dijelom odvija na granici Srbije i Crne Gore, u prostoru opterećenom teškim istinama, nasiljem, traumama i naslijeđem prošlih vremena. Halilović je naglasio da nije mogao da prešuti stvarnost koju je gledao i bilježio, te da je u romanu spojio faktografiju, dokumente, sudske hronike, poeziju i lična promišljanja o čovjeku i društvu.
„Život je pun istina koje treba reći, a koje se ne govore. Puno je laži sa kojima se društvo ne suočava. Ja nisam mogao da ćutim“, naglasio je Halilović.
On je istakao da se u središtu romana ne nalazi samo zločin, već prije svega pitanje čovjekove unutrašnje rascijepljenosti, usamljenosti i gladi za pažnjom. Zato je, kako je rekao, lik čovjeka iz kriminalnog miljea za njega bio izazovan ne zbog same tame tog svijeta, već zbog složenih psiholoških i društvenih uzroka koji pojedinca guraju preko granice zakona.
Halilović smatra da mnogi mladi ljudi ne ulaze u prestupništvo isključivo zbog materijalne koristi, već i zbog duboke potrebe da budu primijećeni, da nekome pošalju poruku da postoje i da ih neko vidi. Upravo u toj tački, istakao je, kriminalac i umjetnik ponekad dijele isto ishodište – vapaj za pažnjom, ljubavlju i potvrdom. Govoreći o djetinjstvu kao najvažnijem temelju čovjekove ličnosti, pisac je rekao da su djeca koja nisu dobila dovoljno pažnje često obilježena za cijeli život. Po njegovom mišljenju, i odrasli ljudi u sebi nose neugasle strahove i želje iz djetinjstva, samo ih s godinama vještije skrivaju iza društvenih uloga i maski.
„Mislim da ljudi često ulaze u kriminal ne zbog novca, nego da bi neko obratio pažnju na njih. Da kažu – vidite me, postojim.“
U jednoj od najzapaženijih izjava, Halilović povlači paralelu između umjetnika i prestupnika:
„Kriminalac i umjetnik su ponekad bliski – obojica žele da im se kaže: vidimo te.“
U tom kontekstu posebno je naglasio važnost govora, odnosno potrebe čovjeka da izrekne ono što ga boli. Prema njegovim riječima, čovjek mora progovoriti – i zbog jezika kao najdubljeg izraza ljudske prirode, i zbog vlastitog unutrašnjeg oslobađanja.
„Mnogi prećutkuju, a trebalo bi da govore“, poručio je Halilović, dodajući da i savremena medicina sve više prepoznaje vezu između prećutanih emocija i bolesti. U emisiji je bilo riječi i o liku virđine u romanu, kao i o migracijama, odlascima sa Balkana i osjećaju trajnog bježanja od sebe. Halilović je podsjetio da današnji čovjek paradoksalno odlazi iz toplih krajeva u hladne, tragajući za sigurnošću, dok istovremeno gubi vezu sa zemljom, porijeklom i vlastitim uporištem.
„Svi smo mi djeca koja nikada nisu dobila dovoljno pažnje. I odrasli nose iste strahove i želje, samo ih skrivaju.“
Govoreći o književnosti, Halilović je kazao da ona za njega nije samo umjetnost, već i svjedočanstvo za budućnost. U vremenu kada se mnogo toga prešućuje, kada se istine potiskuju ili zamjenjuju prividima, književnost ostaje prostor u kojem se može sačuvati slika jednog vremena, jednog društva i jednog čovjeka. Na kraju razgovora osvrnuo se i na rad s mladim piscima, istakavši da se pisac ne može naučiti da bude pisac, ali da mu se mogu pokazati prečice, putevi i moguća vrata kroz koja će lakše ući u svijet literature.
„Ja sam gledao stvarnost, gledao istinu i samo sam je zapisivao. Literatura je svuda – treba je samo vidjeti.“
Gostovanje Enesa Halilovića na RTCG još jednom je pokazalo zašto se njegovo ime danas s razlogom ubraja među najvažnije književne glasove ovog prostora. Njegov roman „Bekos“ nije samo priča o jednom vremenu i jednom podneblju, već duboko uznemirujuće i slojevito svjedočanstvo o čovjeku, njegovim ranama, ćutanjima i potrebi da ostavi trag u svijetu koji se neprestano mijenja. Pogledajte emisiju ispod teksta.
