Nedjelja, 22 Marta, 2026

Dijasporska dirljiva ispovijest Pešterca Smajla Hukića: “Idem kući… a kojoj kući?”

0

Priča Smajla Huke Hukića jedna je od onih dijasporskih ispovijesti koje ne ostave nikoga ravnodušnim. Nakon gotovo 45 godina na putu između dvije zemlje i dva života, snimio je emotivnu poruku koja se munjevito proširila među Sandžaklijama širom svijeta. Dok vozi posljednjih 72 kilometra do rodnog kraja, govori tiho, iskreno, iz dubine duše – onako kako zna samo neko ko je život proveo na točkovima, daleko od svojih.

Smajlo putuje od 1980. godine. Kaže da je tada sve bilo drugačije, da su ga čekali roditelji, da je kuća imala dušu i smisao. “Babo bi sjeo u čošak od kauča i gledao, a majka bi izletjela pred vrata. ‘Čila sam čitavo vrijeme… Kako si prošao? Hajde dječ’te, dajte mu nešto da jede.’” Te slike, kaže, ne blijede, ali ljudi iz tih slika odlaze. Danas, kada dođe, kuća ga više ne čeka – stoji samo kao zidina, hladna, nijema, bez onog što ju je činilo domom.

Hukić govori o umoru koji se godinama skuplja u kostima, o putu od 1600 kilometara koji iscrpi čovjeka do kraja, o pauzama, kafama i kratkim dremkama koje su postale dio njegove svakodnevice. Ali najteži umor je onaj u srcu – umor od odlazaka i dolazaka, od rastanaka koji bole svaki put isto, od praznine koja ostane iza vrata kada shvati da se više niko ne pojavljuje da ga dočeka.

U njegovim riječima jasno se ogleda bol mnogih ljudi iz dijaspore. “Težak je taj život. I bijedan je onaj što je prvi put otišao od kuće. Nije on sretan. Možeš zaraditi pare, kupiti kuću, kupiti zemlju – ali to nije bogatstvo. Bogatstvo je kad imaš duševni mir i sreću.” Prisjeća se i riječi starog Ramece, koji je govorio da nikad nije putovao, da je imao samo par ćeleba, ali je živio kao čovjek – znao je ko mu je prijatelj, ko rođak, ko komšija. “A mi otišli tamo gdje ne znamo ko nam je ko”, kaže Smajlo s gorčinom koju zna svaki gastarbajter.

Najpotresniji trenutak njegove ispovijesti je onaj kada tiho izusti: “Idem kući… a kojoj kući?” To pitanje odzvanja u srcima hiljada ljudi koji žive daleko od rodnog praga. Vrijeme prolazi, sve se mijenja, godine odnose one koji su nas čekali, a dom se pretvara u uspomenu, u zid, u prazninu. Ostaje samo put, a s njim i tiha borba koju vode svi koji su otišli “na privremeni rad” prije trideset ili četrdeset godina, a danas nemaju gdje da se istinski vrate.

Smajlo poručuje da onaj ko je jednom otišao od kuće to ne osjeti odmah, ali osjeti kasnije – kad sve prođe, kad se shvati da se život dogodio negdje između, na autoputevima i granicama, u nostalgiji i tišini.

Njegova dirljiva ispovijest postala je glas hiljada Sandžaklija širom Evrope – glas koji kaže ono što mnogi nose u sebi, ali rijetko izgovore: “Nije kao što je bilo, a neće ni biti. Svako dobro, moji prijatelji.” Pogledajte video ispod teksta.

NOVI PAZAR – Ugostiteljsko-turistička škola osvojila zlatnu medalju na 56. Novosadskom sajmu turizma

0

Ugostiteljsko-turistička škola iz Novog Pazara postigla je izuzetan uspjeh osvojivši diplomu sa zlatnom medaljom na 56. Međunarodnom sajmu turizma u Novom Sadu, održanom od 27. do 29. novembra 2025. godine. Ovo prestižno priznanje stiglo je kao potvrda dugogodišnjeg kvalitetnog rada učenika, nastavnika i stručnog tima škole koji se kontinuirano trudi da unaprijedi obrazovni proces i poveže teoriju sa praktičnim vještinama.

Diploma, koju potpisuju predsjednik komisije prof. dr Radovan Pejanović i generalni direktor sajma Slobodan Cvetković, dodijeljena je školi za izuzetan doprinos u obrazovanju kadrova III i IV stepena, uz posebno istaknutu sposobnost da učenicima omogući savremenu, primjenjivu i kvalitetnu praksu. Iz Ugostiteljsko-turističke škole ističu da je ovo priznanje rezultat posvećenosti, profesionalizma i zajedničkog truda nastavnika, učenika i svih koji doprinose razvoju škole.

  • Ovo je velika čast i još jedna potvrda da naš rad ima vrijednost. Ponosni smo na sve ostvarene rezultate i nastavljamo dalje sa istim žarom i ambicijom“, naveli su iz kolektiva škole.

Na ceremoniji uručenja priznanja, predstavnici škole primili su medalju i diplomu u ime generacija učenika koji godinama ostvaruju zapažene uspjehe na takmičenjima, sajmovima i stručnim praksama širom zemlje. Ovaj uspjeh još jednom potvrđuje da Novi Pazar ima vrhunsku obrazovnu instituciju koja spremno gradi stručnjake u oblasti ugostiteljstva i turizma – sektorima koji imaju sve veću ulogu u razvoju lokalne i nacionalne privrede.

Poznat termin dženaze Safeta Hajradinovića Ćite: Sjenica se priprema za posljednji ispraćaj

0

Sjenica – U gradu na Pešteri danas je tiše nego ikada. Preselio je Safet Hajradinović – Ćita, sin Husnov, čovjek prepoznatljiv po dobrom srcu, šali, vedrini i karakteru koji je osvjetljavao čaršiju. Preminuo je 27. novembra 2025. godine, u svojoj 50. godini života.

Rođen je 7. januara 1975. godine (prema novim podacima iz umrlice), i cijeli svoj život proveo je u Sjenici – gradu koji je nosio u srcu i koji je njega nosio u posebnim sjećanjima i poštovanju. Bio je dio svake ulice, svakog događaja, svakog razgovora. Ćita je bio čovjek kojeg ste čuli prije nego ste ga vidjeli – po njegovom osmijehu, po njegovim šalama, po onoj njegovoj dobroj, nenametljivoj „galami“ koja je donosila smijeh i život.

U čaršiji je bio poznat kao čovjek koji je volio ljude i koji je ljudima vraćao tu ljubav. Njegova toplina i pristupačnost ostavili su trag u svakome ko ga je poznavao. Ono što ga je posebno povezivalo sa sugrađanima bila je i njegova dugogodišnja ljubav prema sportu – Ćita je iz hobija sudio mali fudbal, i mnoge utakmice u Sjenici i okolini nose njegov pečat, njegovu vedrinu i njegov fer odnos prema svima.

Dženaza će se klanjati 29. novembra 2025. godine u 12:00 sati, ispred Velike džamije, a ukop će se obaviti na mezarju Medare. Za njim tuguju majka Hankija, braća Cemal i Zaim, sestre Džemila i Vila, kao i brojna porodica, rodbina, prijatelji i cijela čaršija Sjenice.

Safet Hajradinović Ćita otišao je, ali njegov osmijeh ostaje. Njegove šale ostaju. Njegova dobrota ostaje. Ostaje onaj trag koji ostave samo rijetki – oni koji su znali voljeti druge iskreno i jednostavno. Molimo Uzvišenog Allaha da mu podari najljepši Džennet, da mu kabur učini prostranim, i da njegovoj porodici podari sabur u ovom teškom času. Rahmetullahi alejhi – neka mu je vječni rahmet.

Tuga u Sjenici: Preselio na Ahiret Safet Hajradinović Ćita – čovjek koji je uljepšavao dane svima oko sebe

0

Sjenica – Tišina se danas spustila na pejzaže Pešteri, jer je svoj povratak Gospodaru preselio naš brat, Safet Hajradinović – Ćita. Rođen 27. Novembra 1975. godine, a životno vezan za svoju Sjenicu, Safet je bio čovjek kojem se grad radovao, a čaršija ga doživljavala kao svog.

  • Ćita je bio nešto više od običnog komšije ili poznanika – bio je dio svakodnevnog ritma čaršije. Njegova šala, vedri duh, nenadmašna pozitivna „galama“ i prilaz ljudima otvorenog srca ostavili su trag koji će se pamtiti generacijama. Gdje god se pojavio, donosio je radost, smijeh i onu prepoznatljivu, iskrenu energiju zbog koje su ga svi voljeli.

Sjeničaci su ga pamtili kao čovjeka kojem se moglo vjerovati, nekoga ko je bio spreman pomoći, saslušati i olakšati brigu, makar lijepom riječju. Bio je jedan od onih ljudi koji se ne ističu titulama, nego karakterom. Ćita je imao još jednu veliku ljubav – mali fudbal. Kao sudija, godinama je dijelio pravdu po sportskim dvoranama, uvijek s prepoznatljivom dozom humora, vedrine i one njegove „pozitivne galame“ po kojoj su ga svi znali. Publika ga je voljela, igrači poštovali, a njegova pojava na terenu donosila je radost i osjećaj zajedništva.

  • Danas Sjenica oplakuje čovjeka koji je za sobom ostavio stotine sitnih, ali neprocjenjivih uspomena – trenutke lahke šale, prijateljske podrške, srdačne pozdrave na ulici i onu jednostavnu, ali rijetku ljepotu duše koja se ne zaboravlja.

Čaršija ga pamti po širokom osmijehu, nevjerovatnoj energiji i dobroti koja je bila dio svakog njegovog dana. Gdje god bi se pojavio, donosio je živost, toplinu i onu rijetku ljudsku blagost koja se ne može naučiti – ona se nosi u srcu.

Ostavio je trag. Ostavio je uspomene. Ostavio je ljude da ga se sjećaju s poštovanjem, ponosom i ljubavlju. Molimo Uzvišenog Allaha da mu podari široki, najljepši Džennet, da mu kabur učini prostranim i ispunjenim Svojom milošću, i da njegovoj porodici podari sabur u ovim teškim trenucima.

Rahmetullahi alejhi – neka mu je vječni rahmet.

Stručnjak otkriva šta je zapravo ubilo Anu i Aleksandra – Nije uzrok brzina, ovo je bio okidač nesreće

0

Nakon tri dana neizvjesne i mučne potrage, tijela Ane Radović (20) sa Zlatibora i Aleksandra Masalušića (37) iz Priboja pronađena su u “audiju SQ” koji je sletio u betonski propust pored magistrale Čačak–Požega. Automobil je otkriven duboko u kanalu pored crne tačke poznate policiji, na krivini obilježenoj duplom punom linijom. Dok porodice oplakuju svoje najmilije, stručnjaci ukazuju da uzrok tragedije nije nužno – kako se često misli – brzina.

Na osnovu oštećenja automobila, dr Vladimir Jevtić, doktor nauka iz oblasti bezbjednosti saobraćaja, ističe da je do fatalnog ishoda došlo zbog trenutnog, naglog usporenja vozila. U takvim situacijama ljudsko tijelo trpi siline koje fizički ne može izdržati.

  • „Ljudi misle da ubija brzina — ne, ubija naglo usporenje. Kada imate pad brzine sa 60 na 0 u djeliću sekunde, na tijelo djeluje i do 20 g. Srce koje teži 300 grama u tom trenutku ima opterećenje od nekoliko kilograma. Dolazi do rasparavanja unutrašnjih organa, čak i bez vidljivih povreda“, objašnjava Jevtić.

Stručnjak naglašava i druge moguće faktore: izletanje životinje, kvalitet puta, nepostojanje ili neispravnost zaštitne ograde, ali i zakašnjelo reagovanje službi. Posebno zabrinjava podatak da je automobil pronađen tek nakon tri dana, iako je tehnologija mogla skratiti potragu.

  • „Ovo je pitanje sistema. Od 2018. godine vozila u EU moraju imati SOS taster koji automatski šalje lokaciju u slučaju udara. Kod nas taj sistem ne funkcioniše. Ne smijemo se oslanjati na sreću i slučajna pronalaska vozila“, naglašava Jevtić.

Prema nezvaničnim informacijama, Ana je nakon nesreće uspjela ostvariti dva telefonska poziva, kao i panik-poziv iz automobila, što dodatno otvara pitanje koliko je brzo sistem mogao reagovati — i zašto nije.

Dok se čekaju zvanični nalazi istrage, porodica stradale djevojke i dalje pokušava da pronađe odgovore. Anin otac, slomljen bolom, kaže da i dalje ne zna ko je muškarac koji je tog dana vozio njegovu kćerku.

  • „Moja Ana je bila divno dijete. Krenula je na fakultet da plati ispite. Rekla je da ima prijevoz, ali ja tog čovjeka nikada nisam vidio. Ne znam da li su se poznavali. Samo želim da znam ko je vozio auto u kojem je moja kćerka poginula“, rekao je neutješni otac.

Pozadina poginulog Aleksandra Masalušića već je poznata policiji; prema navodima, imao je bogat dosije i ranije je dolazio u fokus službi. Upravo zato ostaje pitanje: kako je došlo do toga da se njih dvoje nađu zajedno u vozilu, zašto su krenuli tim putem i šta se tačno dogodilo u trenutku slijetanja? Dok porodice tuguju, stručnjaci upozoravaju da se ovakvi gubici života mogu spriječiti — ali samo ako sistem konačno počne da reaguje onako kako bi trebalo.

Tutinci se oglasili: “Džip je naš, ali vozač nije bio iz Tutina” – Rasvjetljeni detalji tragedije

0

Porodica iz Tutina, u čijem je vlasništvu ranije bio „audi SQ“ koji je učestvovao u teškoj saobraćajnoj nesreći kod Međuvršja, oglasila se nakon što su se u javnosti pojavile informacije da je vozač vozila iz ovog grada. Njihovo saopštenje razjasnilo je da je skupocjeni džip bio registrovan u Tutinu, ali da ga je porodica prije izvjesnog vremena prodala Aleksandru Masalušiću (37) iz Priboja, koji je upravljao vozilom u trenutku nesreće.

  • “Niko iz Tutina nije nastradao. Automobil jeste bio naš, ali je nedavno prodat muškarcu iz Priboja koji je upravljao vozilom u trenutku nesreće”, navodi se u njihovom obraćanju.

Masalušić, koji je živio u Beogradu i radio kao pripadnik ličnog obezbjeđenja Nebojše Stojkovića Stojketa, nedavno je kupio moćni džip, koji je samo nekoliko sedmica kasnije postao smrtonosna zamka. Tragedija se dogodila u nedjelju popodne, 23. novembra, kada su on i dvadesetogodišnja Ana Radović sa Zlatibora krenuli put Beograda. Ana se u 18.45 posljednji put javila bratu i rekla da prolaze kroz Ovčarsko-kablarsku klisuru. Nakon toga se više nije oglašavala, zbog čega je porodica već sutradan prijavila njen nestanak policiji.

Zbog položaja automobila i dubine kanala, potraga je bila izuzetno otežana. Tela su pronađena tek nakon tri dana, kada je primijećena deformisana karoserija u betonskoj rupi – navodi sagovornik.

Prema rezultatima istrage, nesreća se dogodila oko 19 časova, kada je “audi SQ” pri velikoj brzini probio zaštitnu ogradu, sletio s puta i upao u duboki betonski propust uz magistralu Čačak–Požega. Položaj i dubina rupe, gotovo identičnih dimenzija kao i vozilo, učinili su da se smrskana olupina ne vidi sa puta. Zbog toga su tijela nastradalih ostala zarobljena u betonskom kanalu puna tri dana, sve dok vozilo napokon nije uočeno prilikom detaljne potrage.

Izvlačenje automobila trajalo je satima, a dežurni tužilac naložio je vanredni tehnički pregled vozila i obdukciju tijela kako bi se utvrdile precizne okolnosti tragedije. Istraga je i dalje u toku, dok potreseni članovi porodica i dalje čekaju odgovore koji bi rasvijetlili posljednje trenutke stradalih.

Novi Pazar: Elektrodistribucija se oglasila povodom havarije – poznato šta je izazvalo prekid vodosnabdevanja

0

Nakon što je JKP „Vodovod“ Novi Pazar jutros objavilo da je prekid vodosnabdevanja uzrokovan havarijom na elektro-energetskom sistemu, oglasila se i Elektrodistribucija Novi Pazar, koja je pojasnila tačan uzrok kvara i tok sanacije.

U zvaničnom odgovoru upućenom redakciji portala Sandžak Danas, Elektrodistribucija navodi da je u noći između 26. i 27. novembra 2025. godine, oko ponoći, dežurna služba primila prijavu o kvaru koji je nastao na podzemnom kablovskom vodu iz trafostanice TS 35/10 kV „Zapad“ ka trafostanici TS 10/0,4 kV „Tepe“, kao i na deonici voda koji povezuje TS „Bačka kuhinja“ sa trafostanicom TS „Rasadnik 2“.

Prema navodima ED Novi Pazar, tehničke ekipe odmah su izašle na teren, radile tokom noći i jutra, te locirale kvar na podzemnoj mreži.

Kako se navodi u dopisu, oko 11:00 časova izvršeno je prebacivanje filterskog postrojenja i pripadajuće trafostanice na alternativne vodove, čime je obezbeđeno stabilno i kontinuirano napajanje električnom energijom.

Ovaj tehnički zahvat omogućio je da JKP „Vodovod“ počne sa postepenom normalizacijom sistema i vraćanjem procesa prerade vode na uobičajeni nivo.

Iako je problem sa strujnim napajanjem rešen, potrebno je određeno vreme kako bi se kompletan vodovodni sistem stabilizovao. JKP „Vodovod“ najavljuje da će se isporuka vode u pojedinim delovima grada vraćati postepeno, zavisno od pritiska u mreži i potrošnje.

Elektrodistribucija Novi Pazar istakla je da je kvar uspešno saniran i da nema daljih prepreka za normalan rad filterskog postrojenja. Oba gradska preduzeća poručuju da će javnost biti blagovremeno obaveštavana o svim eventualnim promenama u režimu vodosnabdevanja, uz apel građanima za strpljenje dok se sistem u potpunosti ne stabilizuje.

Novopazarka Hena Kurtagić dominirala: Milano razbio Olimpijakos u Ligi šampiona

0
Hena Kurtagić (Foto: IPA Sport/ABACA / Abaca Press / Profimedia)

Nova evropska noć – nova dominacija Hene Kurtagić.
Novopazarka, koja iz utakmice u utakmicu potvrđuje da je jedno od najmoćnijih srednjih blokera Evrope, ponovo je briljirala u dresu italijanskog giganta Vero Volej Milano, koji je u uvodnom meču Lige šampiona rutinski preslišao Olimpijakos – 3:0 (25:18, 27:25, 25:16). I dok se grčki klub u Srbiji pokušava marketinški predstaviti kao “srpski” Olimpijakos – na terenu se jasno vidjelo ko je evropska odbojkaška elita, a ko gost bez realne šanse.

Hena je u ovom meču djelovala kao igračica koja se ne zadovoljava samo dobrim.
Ona želi – i pruža – evropski vrh. U samo tri seta upisala je 10 poena, od čega tri impresivna bloka, dok je u napadu zablistala sa skorom 9-7 – precizno, sigurno i predvodnički, kako to od nje u Milanu već očekuju. I publika u Milanu to zna. Svaki Henin poen praćen je ovacijama, a komentatori su je još jednom izdvojili kao “tajno oružje” Milana.

Najbolja igračica meča bila je Elena Pjetrini sa 16 poena, dok je Paola Egonu igrala samo u drugom setu – Vero Volej jednostavno nije imao potrebu da ulazi u viši stepen prenosa. Kada se ima tim koji funkcioniše ovako stabilno, kada Hena igra ovako čvrsto, a blokovi u Milano postaju “električna ograda”, onda se setovi i utakmice dobijaju lagano. Olimpijakos, bez obzira na bombastične najave iz Srbije, nije bio ni blizu. Najbolja je bila Milica Kubura (12), ali to je bilo daleko od onoga što je potrebno protiv ekipe poput Milana.

Ono što će naročito zanimati publiku u Srbiji jeste informacija da Hena Kurtagić i Vero Volej dolaze u Lajkovac 3. decembra, gdje će igrati protiv Železničara. Za publiku na Balkanu – biće to prilika da uživo vidi Novopazarku koja danas igra odbojku evropskog kalibra. Olimpijakos, s druge strane, dan ranije dočekuje Ezačibaši u Pireju.

REZULTATI CEV LIGE ŠAMPIONA – ŽENE

Utorak
• Fenerbahče – Benfika 3:0
• Budovlani Lođ – Novara 1:3
• Koneljano – Zeren 3:2

Srijeda
• Ezačibaši – Železničar 3:0
• Žešov – Marica Plovdiv 3:1
• Vero Volej Milano – Olimpijakos 3:0
• LKS Lođ – Drezden (u toku)

Četvrtak
• 17.00 – Vakifbank – Volero Le Kane
• 18.00 – Šverin – Pariz
• 20.00 – Skandići – Alba Blaž

Jovana Jeremić tvrdi da su joj kod hodža postavljali sihre: “Bajali mi da umrem”

0
jovana jeremic

Voditeljka Jovana Jeremić ponovo je uspjela ono što malo ko može: da i najobičniji medijski intervju pretvori u epsku bajku sa elementima trilera, mistike i, naravno, njenog nezaobilaznog brenda – dramatičnog samoproslavljenja. Ovaj put, Jovana je javnosti otkrila da je tokom svoje karijere bila meta crne magije, te da je – vjerovali ili ne – baš njoj hodža navodno bajao. Da je riječ o marketinškom triku ili o nesrećno pogrešno shvaćenom modnom dodatku u džepu mantila, ostaje da se procijeni.

Jeremićeva tvrdi da je u šestom mjesecu trudnoće u džepu svog mantila pronašla “hodžino pismo”. E sad… gledatelji nisu sigurni šta je veća misterija: ko je to ubacio, kako, ili zašto bi uopšte bilo ko pokušavao magijski duel sa televizijskom voditeljkom koja je poznata po tome što svakog sekundovano izbaci iz takta — bez ijedne amajlije.

Ali Jovana ide dalje. Prema njenoj ispovijesti, čvorovi su se magično pojavili na njenoj odjeći kao da je glavna junakinja nastavka filma “Harry Potter i tajna garderobe”. Navodno su joj “bajali da dobije rak i umre” — formulacija koja zvuči više kao neuspjeli scenario jeftine serije, nego ozbiljna prijetnja.

Naravno, svaka dobra priča traži negativca, a u ovoj verziji to je — šminkerka. Koja? Ne zna se. Kako? Ne zna se. Zašto? Vjerovatno zato što se svaka dobra televizijska drama mora dogoditi baš pred kamerama ili iza njih. Jeremićeva kaže da zna koja je, ali “elegantno” prepušta javnosti da nagađa. Marketinški sjajno — nema boljeg hajpa od poluinformacije.

Da sve ne bi ostalo na priči o džepovima i čvorovima, Jovana je objasnila da je morala potražiti pomoć “i kod baba i u manastirima”. Tako je uspjela spojiti sve – alternativnu medicinu, duhovnost, folkor, reality dramaturgiju i malo starinskog straha, jer ništa ne privlači klikove kao riječ “magija”. Njena poruka? Crna magija postoji, a najviše pogađa – naravno – ljude koji su redovno u trendingu.

U vremenima kada se vijesti takmiče sa reality sadržajem, Jovana Jeremić se pokazuje kao neko ko i magiju zna pretvoriti u promo materijal. Jer nije mala stvar vjerovati da su baš vas – među milionima – izabrali za specijalni paket hodžinog bajanja. A možda je sve samo metafora? Možda je crna magija zapravo bilo – radno okruženje. Možda su čvorovi bili samo zgužvani konci. A možda je ovo samo još jedna dobro upakovana epizoda u velikom TV-serijalu pod nazivom:

  • “Kako ostati tema dana, čak i kada nemate temu.”

Turska kreće u izgradnju vlastite “Čelične kupole”: Potpisani ugovori od 6,5 milijardi dolara za najveći odbrambeni projekt u modernoj historiji države

0

Turska je ozvaničila jedan od najambicioznijih koraka u svojoj savremenoj vojnoj historiji – potpisane su ugovorne obaveze vrijedne 6,5 milijardi dolara za izgradnju integrisanog, višeslojnog sistema protivvazdušne odbrane nazvanog “Čelična kupola”. Ovaj projekat predstavlja najznačajniji strateški iskorak Ankare u pravcu potpune samostalnosti i tehnološke neovisnosti u oblasti odbrane.

Plan za izgradnju “Čelične kupole” prvi put je predstavljen u julu 2024. godine, kao turski odgovor na izraelski sistem “Gvozdene kupole”, ali i na sve izraženiju potrebu da se zemlja zaštiti od savremenih asimetričnih prijetnji. Ankara je već tada najavila razvoj 47 ključnih komponenti, uključujući napredne radarske sisteme, raznovrsne raketne platforme, elektrooptičke senzore, komandne i kontrolne centre, te elemente PVO sistema kratkog, srednjeg i dugog dometa.

Odluka o ubrzanju projekta došla je nakon niza regionalnih eskalacija koje su zabrinule Ankaru. Izraelski zračni napadi – kako na Iran i Siriju, tako i na Liban i Katar – doveli su do povećanih napetosti na Bliskom istoku, ostavljajući Tursku u strategijskoj poziciji da što prije ojača svoje nebo i unaprijedi odbrambenu gotovost.

U saopćenju objavljenom nakon potpisivanja ugovora, predsjednik Predsjedništva odbrambene industrije (SSB) Haluk Gorgun potvrdio je da će ključne komponente sistema razviti turski odbrambeni gigant Roketsan, naglasivši da će “Čelična kupola” biti u potpunosti bazirana na domaćim rješenjima.

“Ovi ugovori obuhvataju borbene sisteme i njihove napredne verzije. ‘Čelična kupola’ biće u potpunosti domaći proizvod i rezultat dugogodišnjeg tehnološkog razvoja”, izjavio je Gorgun, navodeći da će novi sistem omogućiti Turskoj da odgovori na sve savremene zračne prijetnje – od dronova i balističkih raketa do borbenih aviona.

Ovaj potez dodatno potvrđuje da Turska čvrsto korača prema statusu jedne od najjačih vojnih sila regiona, oslanjajući se na vlastiti tehnološki potencijal i odbrambenu industriju koja je posljednjih godina među najbrže rastućim u svijetu.