Ponedjeljak, 23 Marta, 2026

Nevjerovatna sudbina Fahrudina Mustafića: Od Novog Pazara do kultnog statusa u Singapuru!

0

Fahrudin Mustafić, bivši fudbaler i reprezentativac Singapura porijeklom iz Novog Pazara, ostavio je neizbrisiv trag u singapurskom fudbalu. Navijači ga pamte pod nadimkom “Fara”, a tokom igračke karijere izgradio je status prave legende – osvajao je domaće trofeje, predvodio nacionalni tim i dvaput donio Singapuru titulu prvaka jugoistočne Azije. Danas je dio stručnog štaba reprezentacije i svojim iskustvom doprinosi istorijskim uspjesima, poput nedavnog plasmana na AFC Asian Cup 2027.

Mustafić je rođen 1981. godine u Novom Pazaru, a u Singapur je stigao 2002. kao 21-godišnjak, započevši profesionalnu karijeru u Tampines Roversu. Zahvaljujući odličnim igrama brzo se uklopio u novu sredinu i dobio singapursko državljanstvo, što mu je omogućilo da zaigra za reprezentaciju. Najveći dio karijere proveo je upravo u Tampines Roversu, odigravši više od 300 utakmica, osvojivši pet titula šampiona (S-League) i tri trofeja nacionalnog kupa. Između 2009. i 2011. imao je inostrane angažmane u Indoneziji (Persija Jakarta i Persela Lamongan), a karijeru je završio 2018. kao kapiten Tampinesa.

Igrao je kao defanzivni vezista ili štoper, poznat po čvrstoj igri, disciplini i nepokolebljivom karakteru. Za reprezentaciju Singapura upisao je 85 nastupa i postigao 8 golova, učestvujući u najvećim uspjesima nacionalnog tima. Posebno se pamte dva AFF Suzuki Cupa – 2007. i 2012. godine – u kojima je upravo Mustafić postizao ključne golove iz penala u finalnim mečevima protiv Tajlanda. Njegova smirenost u presudnim trenucima donijela mu je reputaciju jednog od najpouzdanijih izvođača jedanaesteraca.

Po završetku AFF Suzuki Cupa 2012, s kapitenskom trakom na ruci, podigao je pobjednički pehar pred punim stadionom i dodatno učvrstio status legende singapurskog fudbala. Kada je krajem 2018. objavio povlačenje, oproštajna utakmica i “testimonial” ceremonija okupila je najveće singapurske fudbalske zvijezde kao znak zahvalnosti za sve što je dao nacionalnom fudbalu.

Odmah po završetku karijere, Mustafić je ostao u fudbalu kao trener. Najprije je radio s omladinskim selekcijama Tampines Roversa, a zatim i kao asistent glavnog trenera Gavina Leeja. S vremenom je postao ključni dio stručnog tima zaduženog za taktička rješenja, posebno za prekide – segment igre u kojem je stekao izuzetnu reputaciju. Njegove ideje dale su vidljive rezultate: u domaćoj ligi Tampines je 2024. postigao više golova iz prekida nego u prethodnim sezonama, što su javno isticali igrači i šef stručnog štaba.

Sredinom 2025. Mustafić je zajedno s Gavinom Leejem prešao u nacionalni tim nakon iznenadne ostavke selektora Tsutoma Ogure. Lee je postao v.d. selektora, a Mustafić njegov prvi pomoćnik. Njihov dolazak donio je novu disciplinu, čvrstu odbranu, mentalnu stabilnost i efikasnost iz prekida. Kao dvostruki AFF prvak, Mustafić je u reprezentaciju unio pobjednički mentalitet i iskustvo igranja velikih utakmica. Mladi igrači isticali su da im je upravo on ulio vjeru da mogu preokrenuti teške mečeve – nešto što se pokazalo ključnim u kvalifikacijama za AFC Asian Cup.

Dana 18. novembra 2025. Singapur je ispisao istoriju – pobjedom od 2:1 protiv Hongkonga u gostima osigurao je prvo mjesto u grupi i plasirao se na AFC Asian Cup 2027. To je prvi put da se Singapur kvalifikovao na Azijski kup kroz redovne kvalifikacije (1984. je učestvovao kao domaćin). Mediji poput The Straits Timesa i Reutersa događaj su opisali kao najveći uspjeh singapurskog fudbala u modernoj eri. Posebno se isticalo da je tim, plasiran oko 155. mjesta na FIFA rang listi, uspio nadmašiti mnogo bolje rangirane protivnike. Presudna su bila dva preokreta u ključnim utakmicama:

  • Protiv Indije u Goi – 2:1 nakon minusa od 0:1

  • Protiv Hongkonga – 2:1, uz herojski finiš

U stručnom štabu, Mustafićev doprinos bio je posebno vidljiv u psihološkoj pripremi tima i taktičkim detaljima, kao i u radu s defanzivnom linijom. Iako u sjeni glavnog trenera, mediji su ga isticali kao “tihu snagu” reprezentacije – čovjeka koji zna kako se pobeđuje u velikim utakmicama. Po povratku iz Hongkonga, igrače i trenere na aerodromu je dočekalo na stotine navijača. Singapurski ministri čestitali su reprezentaciji, dok je Fudbalski savez Singapura najavio posebne premije za historijski uspjeh.

@fasingaporeLions Assistant Coach Fahrudin Mustafic believes our team can draw on past experiences to drive the nation forward in this important November international window. Follow our Lions on the road! 🇸🇬✈️🇹🇭🇭🇰 Grab your tickets via the links in bio 🎟️♬ original sound – FAS

Plasman na AFC Asian Cup 2027. doživljen je kao mnogo više od sportskog trijumfa – postao je simbol nacionalnog jedinstva i preporoda singapurskog fudbala. Mladi ponovo gledaju prema reprezentaciji s ponosom, dok je interesovanje za fudbal u usponu. Za Fahrudina Mustafića, ovo je posebno poglavlje. Kao igrač i dvostruki šampion već je ispisao historiju. Danas, kao trener, pomaže stvaranju nove generacije singapurskog fudbala. Njegova priča – od talentovanog mladića iz Novog Pazara koji je prihvatio Singapur kao svoj dom, do vođe nove fudbalske ere – simbol je posvećenosti, rada i ljubavi prema igri. Pod njegovim i Leejevim vodstvom, Singapur sada gleda prema budućnosti s vjerom da 2027. neće biti samo učešće na Azijskom kupu – nego početak još veće priče.

Kad istina ne nađe mjesto u udžbeniku – pronađe ga u sjećanju: Tršo i Dan Sandžaka

0
  • Piše: Suad K Zoranić

Kažu da historiju pišu pobjednici. A ja mislim – pišu je i oni koji ne zaboravljaju. Oni koji, poput naroda Sandžaka, i dalje svake godine 20. novembra ponosno ističu zastavu. Ne samo da bi obilježili Dan Sandžaka, već da bi, bar jedan dan u godini, govorili onim glasom koji je pokušao biti utišan. Glasom Rifata Burdžovića Trše. Dok sam ove godine prisustvovao jednoj lokalnoj manifestaciji povodom Dana Sandžaka, pomislio sam: zašto ovaj datum i dalje nema mjesto u širim udžbenicima? Zašto ZAVNOS – Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka – koje je 20. novembra 1943. u Pljevljima okupilo 250 delegata svih nacija Sandžaka i imalo vlast poput mini-republike, danas jedva da se spominje? A jeste bio istorijski presedan: Sandžak je tada imao predsjednika, potpredsjednike, izvršno tijelo, administraciju. Imali smo narod koji se politički konstituisao usred rata. I to ne bilo kako – nego kroz antifašizam, multietnički savez, demokratsku volju.

Ali onda dolazi 29. mart 1945. ZAVNOS je – bez ozbiljnog objašnjenja – raspušten. Sandžak podijeljen. Entitet nestao. Obećanje ugušeno. Bivši potpredsjednik ZAVNOS-a, muftija Murat ef. Šećeragić, potpisuje ukidanje. Mnogi su šutjeli, a drugi su – poput predsjednika Vukosavljevića i sekretara Đukovića – protestovali. Bezuspješno. U toj šutnji, jedno ime odzvanja – Rifat Burdžović Tršo.

Rifat je Sandžak nosio u očima, mislima, srcu. Rođen 1913. u Bijelom Polju, ostao je rano bez roditelja, ali ne i bez smjera. U Skoplju pohađa medresu, osniva literarno društvo „Južna vila“, uređuje časopis „Pomol“. Kasnije, kao student prava u Beogradu, postaje vođa studentskog pokreta, sekretar Univerzitetskog komiteta KPJ. Učestvuje u demonstracijama, hapšen je, zatvaran. I opet ustaje. Njegov govor 1936. o slobodi i pravima, održan u Beogradu, bio je šamar tadašnjem režimu i zagrljaj onima koji su tražili pravdu. Rifat je bio više od političkog aktiviste – bio je idejni arhitekta identiteta Sandžaka, osnivač udruženja “Zlatar”, pokretač lista “Glas Sandžaka”, analitičar položaja Muslimana u Kraljevini Jugoslaviji.

Tršo zabilježen crvenim krugom
Tršo zabilježen crvenim krugom

A kad su nacisti došli, Tršo nije pobjegao. Vratio se u Sandžak. 1941. povezuje partijske ćelije, osniva Okružni komitet KPJ, organizuje ustanak, oslobađa Bijelo Polje. Vodi borce, ali i piše izvještaje, traži pomoć od CK KPJ u Foči, zagovara ravnopravnost Srba, Bošnjaka i Crnogoraca u otporu. U jesen 1942, kao zamjenik komesara 3. sandžačke proleterske brigade, Tršo odlazi na teren. Mrkonjić Grad. Planina Lisina. Noć. Zasjeda. Ubijen je s još dvojicom istaknutih boraca. Zvanično: četnici. Nezvanično: neki historičari sugeriraju političku pozadinu. Njegova snaga i ugled smetali su određenim strukturama, i u Partiji, i van nje.

Završio je u jami. Ali ne i u zaboravu.

Rifat Burdžović Tršo je među prvim proglašenim narodnim herojima Jugoslavije (1944). Pokopan je na Gorici u Podgorici. Studentski dom u Beogradu i dan-danas nosi njegovo ime – što je gotovo čudo u vremenu brisanja prošlosti. Ime mu nose ulice, škole, spomenici. Ali istina – nisu to samo kamen i tabla. Tršo živi u svemu što Dan Sandžaka jeste.

Zato me svake godine obraduje i zaboli istovremeno kada 20. novembra vidim bošnjačke zastave na zgradama opština u Novom Pazaru, Sjenici, Tutinu, Pljevljima. Vidim djecu kako recituju stihove iz “Pomola”, učitelje koji objašnjavaju šta je bio ZAVNOS. Čujem muftije i profesore kako govore o slobodi, zajedništvu, amanetu. Vidim da se nije zaboravilo. Ali i pitam: da li je dovoljno? Da li su omladina, univerziteti, države u kojima živimo, razumjele ko je Tršo? Ko je bio Sandžak te 1943? I zašto je važno da to danas znamo?

Ne tražim patetiku. Tražim poštovanje. Historijsko poštovanje. Da znamo da smo imali svoje ZAVNOH-e, ZAVNOBiH-e, AVNOJ-e – i ZAVNOS. Da znamo da su naši preci znali šta je demokratija prije nego što su je drugi usvojili kao frazu. Da znamo da je jedan mladić iz Bijelog Polja, sa ožiljcima, knjigom i pištoljem, dao život za Sandžak prije nego što smo mi znali koliko to ime može značiti. Zato je Dan Sandžaka važan. Ne zbog prošlosti – već zbog nas samih. Zbog pitanja: da li bismo i mi danas ustali kao Tršo? Da li bismo govorili kad svi šute? Da li bismo tražili pravdu bez garancije da ćemo je dobiti?

Možda je pravo pitanje: da li bismo umjeli šutjeti, a znati da nas pamte? Rifat Burdžović Tršo je znao. I zato ga pamtimo. I zato Sandžak, iako nikada nije dobio svoju republiku, ima ono što mnoge republike nikad nisu imale – dušu koja nije na prodaju. Sretan Dan Sandžaka.

Globalna prevara iz Beograda: Jevreji vodili mrežu koja je ukrala 250 miliona eura – kako je funkcionisao call-centar kriminal?

0

Priča koja zvuči kao filmski triler, a koja se odvijala u samom centru Beograda, razotkrivena je tek nedavno zahvaljujući zajedničkom istraživanju novinara Birna i Investigate Europe. U pitanju je jedna od najvećih cyber prevara ikada otkrivenih na ovim prostorima — mreža call centara koji su iz Srbije varali ljude širom svijeta i uzeli im, prema procjenama njemačke policije, čak 250 miliona eura.

U centru ove međunarodne kriminalne operacije nalazio se glamurozni izraelski bračni par, Eliran i Liat Oved, dok je Beograd služio kao njihova glavna operativna baza. Svi putevi vode ka jednoj istoj šemi — agresivnoj online investicionoj prevari koja je ciljano navlačila obične ljude da uplate svoj životni novac, vjerujući da ulažu u brzu zaradu i sigurnu investiciju.

Operacija je funkcionisala kao dobro podmazana mašina. Prostorije nalik modernim start-up kancelarijama bile su raspoređene na više lokacija u Beogradu i Novom Beogradu, a unutar njih radili su timovi organizovani po jezicima i tržištima. Srpski radnici su predstavljali “agente” koji su pod lažnim identitetima pozivali žrtve, nudili im brzu zaradu, uvlačili ih u lažne platforme i motivisali da uplaćuju sve veće sume.

Izraelci su bili “mozgovi operacije”, a srpski menadžeri dnevni komandanti. Za uspješne prevare dobijali su ogromne bonuse — prema dokumentima do kojih je došao Birn, pojedini srpski menadžeri su samo u jednom mjesecu primali i po 80.000 eura bonusa, dok su obični radnici dobijali provizije za uspješno “zaključene investicije”.

Sistem je bio jednostavan, ali efikasan. Prevaranti su žrtve pronalazili agresivnim marketingom, najčešće preko društvenih mreža, gdje bi im se prikazivali oglasi sa licima poznatih ljudi — influencerima, estradnim zvijezdama ili lokalnim “celebrity” figurama — sve bez njihove dozvole. Klik na oglas vodio je do obrasca, a onda je počinjao poziv iz Beograda.

Jedan engleski penzioner ispričao je da mu je agent obećao da će zaraditi dovoljno da kupi tri kuće u Španiji. Želio je iznenaditi suprugu, pa joj ništa nije rekao. Na kraju je izgubio više od 35.000 funti.
Jedna od žrtava iz Australije uplatila je, kroz niz transakcija, čak 663.000 eura.

Istraga je krenula iz Njemačke, nakon što su njihove policijske službe počele zaprimati prijave prevarenih građana. Uslijedila je međunarodna saradnja sa Europolom i srpskim tužilaštvom, koja je rezultirala velikom policijskom akcijom u januaru 2023. godine. U Srbiji je tada zaplijenjena imovina vrijedna preko milion eura, uključujući luksuzne stanove u Beogradu na vodi, ali ključni akteri — kako se ispostavilo — već su bili pobjegli.

Posebno je intrigantan slučaj Šaja Doranija, izraelskog državljanina koji je bio šef call centra Olympus Prime u Beogradu. On je, prema saznanjima iz istrage, misteriozno napustio Srbiju tačno jedan dan prije upada policije, a isti obrazac zabilježen je i u prethodnim akcijama u regionu.

Uprkos velikoj zaplijeni i optužnici koja čeka potvrdu suda, većina žrtava se ne nalazi u optužnom aktu, a ključni organizatori nalaze se izvan domašaja pravosuđa. Ono što dodatno zabrinjava jeste da — iako je ova grupa razbijena — call centri sličnog tipa i dalje funkcionišu u Beogradu.

Cyber prevare danas rastu brže nego trgovina narkoticima, upozoravaju stručnjaci. Tehnike manipulacije, deepfake snimci, lažne aplikacije i sofisticirani softveri koje koriste prevaranti čine žrtve potpuno nemoćnim. A nedovoljno edukovano stanovništvo — ne samo u Srbiji, nego globalno — idealna je meta.

Ova priča je upozorenje, ali i najava budućnosti. Prevare se sele online, a kriminal postaje nevidljiv. Srbija je, zbog niske cijene rada i obilja obrazovanih mladih ljudi, postala idealna baza za takve operacije, a međunarodni kriminalci to znaju i koriste.

Iako je jedan lanac razbijen, sistem i dalje živi — samo pod novim imenima, u novim kancelarijama i sa novim ciljevima. Dok ne bude jače međunarodne kontrole i dok cyber kriminal ne postane prioritet, slične prevare nastaviće se odvijati tik ispred očiju javnosti. Pogledajte video ispod teksta.

@despotnikolabrankovic

♬ original sound – ДЕСПОТ НИКОЛА БРАНКОВИЋ👑

BAHATOST NA ULICAMA NOVOG PAZARA: Pijani i drogirani vozači divljali cestama, policija ih ekspresno isključila iz saobraćaja

0
saobracajna policija novi pazar
saobracajna policija novi pazar

Novi Pazar ponovo se suočava s talasom bahate i izuzetno opasne vožnje. Tokom pojačanih kontrola saobraćaja, pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova isključili su četvoricu vozača koji su svojim ponašanjem ugrozili živote svih učesnika u saobraćaju.

Prema zvaničnim informacijama, najdrastičniji slučaj zabilježen je sinoć na putu Novi Pazar – Raška, gdje je A. P. (33) iz Novog Pazara, vozeći „golf 8“, jurio čak 141,7 km/h na dionici gdje je ograničenje 80. Uprkos lošim uslovima na putu, on je dvaput preticao preko pune linije, obilazeći kolonu od tri vozila i još jedan automobil. Policijski presretač ubrzo ga je zaustavio i utvrdio da je vozač bio pod dejstvom kokaina.

A. P. je odmah zadržan u službenim prostorijama, a protiv njega je podnijeta prekršajna prijava zbog nasilničke vožnje.

Pored ovog slučaja, saobraćajne patrole su iz saobraćaja isključile još trojicu vozača:

  • Vozača teretnog vozila (33) koji je vozio sa 1,40 promila alkohola

  • Vozača „Volkswagena“ (40) koji je upravljao vozilom sa 1,33 promila alkohola

  • Vozača „Land Rovera“ (33) koji je odbio alkotest, zbog čega je odmah isključen iz saobraćaja

Statistika pokazuje da problem nije sporadičan. Samo od početka godine do 31. oktobra, na području Policijske uprave Novi Pazar iz saobraćaja je isključeno 527 vozača pod dejstvom alkohola i 91 pod dejstvom narkotika.

Iz MUP-a Srbije ponovo upućuju apel vozačima da poštuju saobraćajne propise, dodajući da će kontrole biti nastavljene i pooštrene.

JEZIVI PRIZORI: Drogirani Mirsad M. izazvao tešku nesreću u Austriji

0

Na auto-putu nedaleko od Salzburga, u mjestu Kuhl, danas se dogodila teška saobraćajna nesreća u kojoj su povrijeđeni Mirsad M.(21) državljanin Bosne i Hercegovine i 56-godišnja Austrijanka iz Salzburga. Prizori s mjesta udesa izazvali su šok među prolaznicima, dok su vatrogasne ekipe satima pokušavale normalizovati stanje na autoputu.

Prema informacijama austrijskih medija, do sudara je došlo u zoni gdje su u toku bili radovi. Mladić iz BiH je, prema prvim rezultatima istrage, izgubio kontrolu nad vozilom i udario u automobil Austrijanke, koji se potom prevrnuo. Oba vozila pretrpjela su gotovo totalnu materijalnu štetu.

Oboje učesnika zadobili su povrede za sada neutvrđenog stepena. Austrijanka je u hitnoj intervenciji prevezena u bolnicu, dok je mladić iz BiH zadržan radi dodatnih provjera.

Iako je alkotest bio negativan za oba vozača, test na narkotike pokazao je da je 21-godišnji državljanin BiH bio pozitivan na kokain. Ljekar je odmah utvrdio da nije sposoban za upravljanje vozilom, te mu je vozačka dozvola privremeno oduzeta.

Zbog snage udara i složenosti intervencije, auto-put je bio povremeno potpuno zatvoren u oba smjera. Na terenu su bili vatrogasci iz Golinga i Kuhla, policija i hitne službe, što je izazvalo višesatne zastoje u saobraćaju.

Divljak se hvalio brzom vožnjom: Snimao kako vozi 149 km/h gdje je ograničenje 60

0

Na magistralnom putu M14 u mjestu Kostela kod Bihaća zabilježen je još jedan šokantan primjer divljanja na cesti, koji je samo pukom srećom prošao bez žrtava. Mladi vozač u Porsche Panameri, registarskih oznaka O04-K-336, vozio je čak 149 km/h na dionici gdje je ograničenje 60, a u pojedinim krivinama i 40 km/h.

Umjesto da se posveti vožnji, nesavjesni vozač je snimao cijeli prizor mobilnim telefonom, očito s namjerom da se pohvali na društvenim mrežama. Time je ugrozio ne samo sebe, nego i živote brojnih vozača i pješaka koji svakodnevno prolaze jednim od najprometnijih puteva u Unsko-sanskom kantonu.

Građani koji su svjedočili jurnjavi ističu da je ovo “postalo pravilo, a ne izuzetak”, te da se ovakva bahatost mora sankcionisati daleko oštrije. Mnogi podsjećaju na ranije tragedije upravo na ovoj dionici i apeluju na policiju da pojača kontrole. Slučaj je prijavljen nadležnoj policijskoj upravi, a prema informacijama portala Crna Hronika, čeka se zvaničan odgovor i eventualne mjere koje će biti preduzete protiv vozača.

Stručnjaci upozoravaju da ovakva vožnja predstavlja direktnu prijetnju sigurnosti u saobraćaju i poručuju da je potrebna strožija kaznena politika, posebno za one koji namjerno snimaju vlastitu opasnu vožnju radi “online popularnosti”.

Naša Alma Tucaković OTIŠLA U DUBAI – i postala 23. ŽENA ŠEIKA?

0

Bosanska pjevačica Alma Tucaković (45), nekada dobro poznata na estradi, preko noći je nestala iz javnosti – a kada je objavljeno da se preselila u Dubai, krenule su glasine koje su zapalile region: postala je 23. žena bogatog šeika!

Društvene mreže i portali danima su brujali o njenom navodnom ulasku u luksuzni harem, o “životu pod abajom” i napuštanju muzike zbog braka sa misterioznim Arapinom. Međutim – istina je potpuno drugačija. Alma je još ranije otkrila da je estradu namjerno ostavila iza sebe:

  • Oprostila sam se od estrade. Ne želim više da pjevam, uvjerila sam se da postoji i drugi, bolji život koji mogu izgraditi. Ovde mi je prelijepo. Uživam sa svojom prijateljicom i redovno ispunjavam svoje bračne obaveze”, ispričala je za magazin Express.

Ovaj dio izjave odmah je podgrijao glasine – koje bračne obaveze? Da li je zaista riječ o šeiku? Ipak, pjevačica je ubrzo, sa dozom humora, otklonila sve sumnje:

  • Ljudi su ludi… do šeika ne može doći ni njegova rođena mati!”, rekla je Alma, naglasivši da nema nikakvih veze sa šeicima, niti sa senzacionalnim pričama koje se šire Balkanom.

Istina je da se preselila u Dubai kako bi završila škole za šminkanje i menadžment, te otvorila nove poslovne mogućnosti.

  • Uvijek sam željela da se bavim šminkanjem. Završila sam edukacije za šminku, kosu, i menadžment. Vodila sam i salon. Pripremam svoj biznis, sve će biti vezano za ljepotu i zdravlje”, ispričala je.

Dodaje da je muziku napustila jer ju je iscrpio način života koji prati nastupe, turneje i putovanja.

  • Nisam imala snage da nastavim. Preko 10 godina sam se bavila muzikom, ali kada sam se vratila iz Australije – iscrpljena do kosti – shvatila sam da više ne mogu. Preteško je izdržati taj haos ako ne koristiš narkotike ili alkohol, a ja nikada nisam bila taj tip”, rekla je otvoreno.

Veliki životni preokret došao je kada je njen sin otišao u Švedsku na školovanje.

  • Tada sam odlučila da i ja odem u drugi dio svijeta, što dalje od starog posla i tog načina života. Dubai je bio moj izbor – bilo je teško krenuti iz početka, ali oslobodila sam se materijalizma, brendova, patnje i kompleksa. Sada živim jednostavno, zdravo i mirno. Shvatila sam da prije toga nisam ni živjela”, zaključila je Alma.

Bez šeika, bez harema, bez abaje – samo jedna žena koja je odlučila promijeniti život iz korijena.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Alma Tucakovic (@alma_tucakovic)

EKSKLUZIVNO: Direktor UKC-a Vlado Đajić sa kesom droge /VIDEO/

0

Banja Luka – Ovih dana društvene mreže i mediji gore nakon što je procurio snimak na kojem se vidi direktor Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske i predsjednik banjalučkog SNSD-a Vlado Đajić, u kadru sa velikom kesom bijele praškaste materije. Video je prvi javno objavio gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, što je izazvalo političku buru bez presedana.

Na snimku, koji se širi munjevitom brzinom, vidi se kako muškarac ispred Đajića na sto spušta kesu nepoznate supstance, dok njih dvojica razgovaraju o iznosima od 30.000 i 40.000 eura, ali i pominju “interventnu policiju”. Autentičnost snimka još uvijek nije potvrđena, ali je javnost ostala šokirana sadržajem.

Stanivuković je video propratio oštrom porukom:

“Nenad Radinković, osuđeni kriminalac i ubica, sa direktorom najveće zdravstvene ustanove u Republici Srpskoj, Vladom Đajićem! Očekujemo jasne i konkretne odgovore svih aktera sa videa, kao i nadležnih institucija u najkraćem roku.”

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik odgovorio je kratko i oštro. U izjavi datoj za nekoliko redakcija, Dodik je poručio da se Đajić “sam razriješio svih funkcija u stranci” onog trenutka kada je snimak dospio u javnost. Vlado Đajić se oglasio ubrzo nakon što su mediji počeli prenositi video. Za pojedine portale izjavio je kako se radi o “montaži i namještaljci”, te da je sve dio političke kampanje protiv njega.

Ipak, bez obzira na njegova objašnjenja, snimak je u samo nekoliko sati izazvao snažan politički potres: opozicioni političari zahtijevaju hitnu reakciju Tužilaštva, dok građani na društvenim mrežama traže da se hitno utvrdi – šta se zapravo vidi na snimku? Pogledajte video ispod teksta.

EKSKLUZIVNO: Otkrivamo ko su braća Gurdeljević – Pucnjava, bjekstvo i tijelo bačeno pored auta!

0

Oružana pljačka zlatare u centru Kalesije pretvorila se 19. novembra u dramatičnu potjeru s pucnjavom, zapaljenim autom i jednim mrtvim napadačem. Iza napada, prema navodima više medija, stoji dvojac iz Osmaka – braća Ranko i Matija Gurdeljević. Prema dosad objavljenim informacijama, braća Gurdeljević dolaze s područja općine Osmaci, naselje Panduri. Matija je u policijskim izvorima opisan kao dio „tročlane kriminalne grupe“ koja je već bila poznata organima gonjenja.

Riječ o grupi koja je još 2021. godine hapšena nakon incidenta na području Orašja, gdje je otvorena vatra na policiju. Tada su, prema tim navodima, privedeni u Pelagićevu, a Matija tada nije bio među uhapšenima. Napad na zlataru u centru Kalesije dogodio se u ranim jutarnjim satima. Trojica pljačkaša dovezla su se vozilom VW Golf 5+, ušla u radnju, vlasnika vezala lisicama i prijetila mu pištoljem, nakon čega su pokupili zlatni nakit.

Uhapseni D.J. i R.G.
Uhapseni D.J. i R.G.

Građanin je telefonom alarmirao Policijsku stanicu Kalesija, pa su na lice mjesta upućene sve raspoložive patrole, uključujući timove za brze intervencije Jedinice policije za specijalnu podršku MUP-a TK. U trenutku povlačenja prema vozilu došlo je do pucnjave – pljačkaši su otvorili vatru na policiju, a policija je uzvratila. Tokom razmjene vatre teško je ranjen jedan od napadača. Prema kasnijim informacijama, radilo se o Matiji Gurdeljeviću, koji je od zadobijenih povreda preminuo.

Njegovo beživotno tijelo pronađeno je u mjestu Jelovo Brdo, općina Kalesija, pored zapaljenog vozila „Golf 5“, oko kilometar i po od međuentitetske linije. Mediji navode da su ga saučesnici, nakon što su shvatili da je mrtav, izbacili iz automobila prilikom bijega, a zatim vozilo zapalili kako bi prikrili tragove.

Ubijeni pljačkaš Matija G. iz Zvornika
Ubijeni pljačkaš Matija G. iz Zvornika

Analizom snimaka videonadzora iz Kalesije, pripadnici Specijalne policije MUP-a TK uspjeli su identifikovati osobe koje su učestvovale u napadu. Na osnovu tih saznanja, MUP Republike Srpske je na svom području uhapsio Ranka Gurdeljevića, jednog od braće osumnjičenih za pljačku. Raport.ba navodi da je Ranko kasno navečer predat MUP-u Tuzlanskog kantona, a da je na području RS istog dana ukupno uhapšeno troje ljudi koji se dovode u vezu s ovim slučajem, direktno ili indirektno. Za organizaciju pljačke sumnjiči se više osoba, među kojima i jedan muškarac s područja Tuzlanskog kantona.

Istovremeno, pojedini mediji javljaju da policija traga za još najmanje jednim napadačem, što ukazuje da istraga još nije zaključena. Matiju Gurdeljevića opisuje kao člana „opasne kriminalne grupe iz Osmaka“, koja je ranije bila predmet interesovanja policije. Grupa je, prema istom izvoru, već hapšena zbog oružanih incidenata i sumnji na teže oblike kriminala, uključujući raniju pucnjavu na policiju.

Iako se zvanične institucije još nisu oglasile detaljnim saopštenjima o njihovoj kompletnoj kriminalnoj prošlosti, mediji saglasno navode da braća nisu bila nepoznanica bezbjednosnim strukturama.

Pljačka i pucnjava odigrale su se u neposrednoj blizini osnovne i srednje škole, te više ugostiteljskih i trgovačkih objekata, što je izazvalo veliki nemir među mještanima. Pojedini portali opisuju „opsadno stanje“ – policija je blokirala šire područje, uključena je i Žandarmerija MUP-a RS, kao i patrole iz Sapne, Živinica i Zvornika.

Građani su putem društvenih mreža dijelili snimke pucnjave i fotografije zapaljenog automobila, dok su roditelji strahovali za sigurnost djece koja su se u tom trenutku nalazila u školama u blizini. Do zaključenja ovog teksta, nadležno tužilaštvo još nije saopštilo sve kvalifikacije krivičnih djela koje će biti stavljene na teret Ranka Gurdeljevića i drugih osumnjičenih.

/VIDEO/ Pogledajte film „Sarajevo Safari“: Dokumentarac koji je šokirao svijet, milansko tužilaštvo otvorilo istragu

0

Fenomen poznat pod nazivom „Sarajevo Safari“, najjeziviji opis navodnog „ratnog turizma“ tokom opsade Sarajeva, ponovo je u centru međunarodne pažnje nakon što je milansko tužilaštvo u Italiji u proljeće 2025. zvanično otvorilo istragu zbog sumnji u „namjerno ubistvo s otežavajućim okolnostima okrutnosti i gnusnih motiva“.

Iako su glasine o tome da su strani državljani dolazili na položaje Vojske Republike Srpske (VRS) i za novac pucali na civile u opkoljenom Sarajevu postojale još 1990-ih, priča je dobila globalnu vidljivost tek 2022. godine, nakon premijere dokumentarnog filma „Sarajevo Safari“ slovenskog reditelja Mirana Zupaniča. Film je prikazan na festivalu AJB DOC u Sarajevu te emitiran na Al Jazeera Balkans, gdje je izazvao šok, gnjev i zahtjeve za pravnim epilogom.

Dokumentarac se temelji na svjedočenjima nekoliko izvora, među kojima i bivšeg pripadnika obavještajne službe. Prema tim svjedočenjima, „turisti strijelci“ u Sarajevo su navodno pristizali organizovano, preko Beograda, odakle su helikopterima Vojske Jugoslavije ili cestovnim putem prebacivani na položaje VRS-a oko Sarajeva. Kao jedna od ključnih lokacija izdvaja se sarajevska Grbavica, tada pod kontrolom VRS-a, s direktnim pogledom na grad. Svjedoci navode da su učesnici dolazili iz Italije, Kanade, SAD-a, Rusije i drugih zemalja. Najkontroverzniji navod odnosi se na postojanje „cjenovnika“, prema kojem je „tarifa bila viša ako bi dijete bilo pogođeno“.

Filmu je dodatnu težinu dalo ranije svjedočenje američkog marinca i vatrogasca Johna Jordana pred Haškim tribunalom, koji je još 2007. pod zakletvom izjavio da je „nekoliko puta“ vidio strane državljane na položajima VRS-a „koji nisu djelovali kao lokalci“ i koji su pratili srpske snage na Grbavici.

Nakon premijere filma 2022., tadašnja gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić podnijela je krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH zbog navoda o direktnom učešću nepoznatih lica i struktura VRS-a. Tužilaštvo BiH je formiralo predmet, ali godinama nije bilo informacija o napretku istrage, što je izazvalo kritike u domaćoj i međunarodnoj javnosti.

Umjesto toga, nova pravna dinamika pokrenuta je u Italiji. Na osnovu prijave novinara Ezija Gavazzenija i bivšeg sudije Guida Salvinija, milanski tužilac Alessandro Gobbis otvorio je istragu 2025. godine. Prema navodima iz italijanskih medija, fokus istrage su italijanski državljani, uključujući i pojedince povezane s krajnjom desnicom te „milanskog biznismena koji posjeduje privatnu kliniku za estetsku hirurgiju“. Također se istražuje logistička ruta koja je navodno vodila iz Trsta prema Beogradu, korištenjem čarter letova kompanije „Aviogenex“, a potom helikopterskim prevozom na položaje oko Sarajeva.

Italijanska istraga navodi i sumnju da je operaciju organizovala Služba državne sigurnosti Srbije, pri čemu se u izvještajima spominje ime Jovice Stanišića. Prema dostupnim podacima, navodna cijena „paketa“ iznosila je između 80.000 i 100.000 eura u današnjoj vrijednosti, dok su pojedini izvori potvrdili tvrdnju da je „najviša cijena plaćena za ubistvo djeteta“.

Dok su međunarodni mediji i organizacije zatražile temeljito razjašnjenje slučaja, zvaničnici Republike Srpske i udruženja ratnih veterana žestoko su negirali sve navode, nazivajući film „propagandom“, „gnusnim lažima“ i pokušajem „demonizacije srpskog naroda“. Iz istočnosarajevske gradske uprave čak su podneseni zahtjevi za zabranu prikazivanja filma u Republici Srpskoj, kao i krivična prijava protiv reditelja Mirana Zupaniča.

Uprkos poricanjima, pravne radnje se nastavljaju. Dok istraga u Bosni i Hercegovini i dalje stoji pod velom šutnje, italijansko tužilaštvo najavljuje da će proces voditi „u punom kapacitetu“ zbog teške kvalifikacije zločina. Tri decenije nakon opsade Sarajeva, „Sarajevo Safari“ tako postaje ne samo dokumentarac o najmračnijim epizodama rata, nego i pokretač međunarodnih istraga koje tek sada, čini se, počinju otvarati pitanja koja su godinama bila potiskivana. Pogledajte dokumentarni film ispod teksta.