Četvrtak, 12 Juna, 2025

Edin Đerlek u Skupštini Srbije: “Stop genocidu u Gazi – ne u naše ime!”

0

BEOGRAD – Potpredsjednik Skupštine Srbije i narodni poslanik Stranke pravde i pomirenja (SPP), Edin Đerlek, uputio je snažnu poruku sa skupštinske govornice osudivši izvoz oružja iz Srbije u Izrael tokom, kako je istakao, genocida nad palestinskim narodom u Gazi. U emotivnom i moralno nabijenom obraćanju, Đerlek je zatražio hitnu obustavu te prakse, nazivajući je sramotnom i neetičnom.

„U Gazi je ubijeno više od 60.000 ljudi, a hiljade se vode kao nestali pod ruševinama. Svjedočimo masovnom ubijanju djece, žena, civila koji se zakopavaju živi, umiru od gladi i nestaju dok čekaju humanitarnu pomoć. I mi, u tim okolnostima, izvozimo oružje režimu koji to sprovodi? To je nedopustivo!“, poručio je Đerlek.

Dodao je da će SPP u najskorijem roku predložiti rezoluciju kojom bi se u Skupštini Srbije zatražila potpuna zabrana izvoza oružja u Izrael. „Ovo nije pitanje politike, ovo je pitanje osnovnog ljudskog morala. Moj narod kaže jasno – ne u naše ime! Stop genocidu u Gazi!“, naglasio je Đerlek.

Rogozna – nova ekološka prijetnja?

Đerlek je iskoristio skupštinsku govornicu i da upozori na planove otvaranja rudnika zlata na planini Rogozna kod Novog Pazara. Prema njegovim riječima, riječ je o projektu koji se sprovodi bez konsultacija s lokalnim stanovništvom i bez transparentnosti, a u pitanju je područje od vitalnog značaja za više od 120.000 ljudi koji koriste izvore pijaće vode iz tog kraja.

„Dovode kompaniju iz Australije da eksploatiše naše prirodno bogatstvo, bez javne rasprave, bez analize štetnih posljedica po zdravlje i okoliš. To je još jedan primjer netransparentnog odlučivanja koje građani neće i ne smiju prihvatiti“, rekao je Đerlek.

Podsjetio je i da je Novi Pazar godinama unazad među najzagađenijim gradovima u Srbiji, te da u oblasti zaštite životne sredine nije urađeno gotovo ništa. „Narod nije protiv razvoja, ali jeste protiv trovanja prirode, vazduha i budućnosti“, zaključio je Đerlek.

Muamer Bačevac: Zakon ne važi za sve, mladi iz Novog Pazara bez pristupa subvencionisanim kreditima

0
  • Poslanik SDPS-a traži hitnu izmjenu zakona kako bi mladi širom Srbije mogli do svog doma – “Zakon kao da je pisan za Dansku, a ne za Srbiju”, poručio Bačevac.

Narodni poslanik Socijaldemokratske partije Srbije (SDP) dr Muamer Bačevac u Skupštini Srbije zatražio je hitnu izmjenu Zakona o povoljnim stambenim kreditima za mlade, upozorivši da trenutna verzija ovog zakona u potpunosti onemogućava njegovu primjenu u većem dijelu Srbije, uključujući i Novi Pazar.

Bačevac je istakao da je riječ o jednom od najplemenitijih i najsolidarnijih zakona koje je do sada podržao, ali i dodao da je njegova implementacija pokazala ozbiljne tehničke prepreke koje ga čine neupotrebljivim za većinu mladih izvan Vojvodine.

  • – “U Novom Pazaru, na primjer, do sada nije odobren nijedan kredit po ovom zakonu. Razlog? Ogromna većina stanova i kuća u ovom gradu nije uknjižena, pa mladi nemaju ni teoretsku šansu da konkurišu”, naglasio je Bačevac.

Prema važećem zakonu, nekretnina koja se želi kupiti mora biti uknjižena ili izgrađena sredstvima dobijenim putem bankarskog kredita. Bačevac je objasnio da je to neizvodivo u mnogim dijelovima Srbije, gdje i objekti građeni prije 60 ili 70 godina nisu formalno pravno registrovani. Takođe je ukazao da su krediti u islamskoj tradiciji nerijetko posmatrani negativno zbog kamata, što dodatno smanjuje interesovanje i dostupnost.

  • – “U zakonima se moraju ogledati stvarni uslovi života, a ne birokratski ideali. Ovaj zakon je pisan kao da se odnosi na Dansku ili Švedsku, a ne na Srbiju u kojoj hiljade mladih žive bez pravno riješenog stambenog pitanja”, dodao je Bačevac.

Pozdravio je dosadašnje izmjene zakona koje su ukinule starosno ograničenje za jemce i omogućile fleksibilnije garancije tokom otplate, ali je naglasio da je ključna prepreka ostala – zahtjev za uknjiženjem.

  • – “Tražim od Ministarstva da bez odlaganja predloži novu dopunu zakona kojom bi se ukinula obaveza uknjiženja nekretnina kao uslov za kredit. Samo tako možemo omogućiti jednak tretman mladima u Novom Pazaru, Čačku, Prokuplju, Nišu i širom Srbije”, poručio je Bačevac.

U nastavku obraćanja, Bačevac je pohvalio i novi prijedlog o osnivanju alimentacionog fonda, naglasivši da će to biti spas za hiljade djece i samohranih roditelja.

  • – “Ovo su zakoni koji Srbiju približavaju standardima ozbiljnih socijalnih država. Zato će SDP Rasima Ljajića podržati sve predloge koji jačaju socijalnu pravdu i solidarnost”, zaključio je Bačevac.

Slomljeno srce daidže ubijene Hane Akmadžić: “Zvao sam je, nije se javljala. Bila je dio mog srca.”

0

GRAZ – Među deset mladih života brutalno ugašenih u krvavom napadu na srednju školu BORG Dreierschützengasse u Grazu, jedno ime posebno odzvanja među građanima Cazina i cijele regije – Hana Akmadžić (15). Djevojčica porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koju su svi opisivali kao tihu, skromnu i izuzetno pažljivu, tragično je izgubila život u trenutku koji je zauvijek promijenio njenu porodicu i zajednicu.

Njen daidža, Ilhad Kendić iz Maribora, s tugom u glasu i suzama u očima, govori o Hani kao o vlastitom djetetu.

  • – Bila je moje dijete, ne samo dijete moje sestre. Rajski cvijet. Srce mi je puklo kada sam čuo šta se dogodilo. Zvao sam je odmah čim sam čuo vijest, ali se nije javljala. Samo tišina. Taj trenutak nikada neću zaboraviti – kazao je Ilhad za medije.

Hana je živjela u Grazu sa svojom porodicom i starijim bratom. Ilhad je s njom bio u stalnom kontaktu, makar putem poruka. Posljednji put su se vidjeli nekoliko dana prije napada, pred Bajram.

  • – Grlila me, smijala se… Nisam znao da će to biti posljednji put. Nikad je nisam odvajao od svoje djece. Bila je dio mog srca, a sad tog dijela više nema – rekao je slomljeni daidža.

Opisuje Hanu kao djevojčicu iz snova – povučenu, pažljivu, uvijek nasmijanu i blagu.

  • – Bila je dijete kakvo svaki roditelj može poželjeti. Poštovala je starije, voljela školu, uvijek uz majku. Nikome nije smetala, svima je bila draga. Bila je prečista za ovaj svijet, zato ju je Bog i uzeo – rekao je.

Hana je imala velike planove – željela je studirati medicinu i pomagati djeci. San koji je prekinut na najstrašniji način.

Napad koji se dogodio u utorak potresao je cijelu Austriju. Naoružani 21-godišnjak, bivši učenik škole, ušao je s pištoljem i sačmaricom, otvorio vatru u dvije učionice i ubio desetoro mladih. Među žrtvama su osim Hane, i Kaid J. iz Travnika te Lea Bajrami (15) s Kosova. Napadač je nakon zločina izvršio samoubistvo. Motiv još nije službeno utvrđen.

  • – Kratko sam se čuo sa sestrom. Slomljeni smo. Samo nas vjera drži na životu. Neka naš melek ode u raj – rekao je Ilhad, putujući iz Vira u Graz da isprati svoju voljenu Hanicu.

Nestao Semir Handžić – Porodica moli za pomoć

0

Tuzla – Porodica i prijatelji intenzivno tragaju za Semirom Handžićem iz Tuzle, koji je nestao jučer, 10. juna, u večernjim satima. Prema dostupnim informacijama, Semir je posljednji put viđen oko 18:00 sati na području Slatine, nakon čega mu se gubi svaki trag.

Od tada je njegova porodica u neizvjesnosti, a apel za pomoć širi se društvenim mrežama i medijima u nadi da će neko prepoznati mladića i pomoći u njegovom pronalasku.

  • – Ako ste vidjeli Semira ili imate bilo kakvu informaciju, ma koliko vam se činila nevažnom, molimo vas da odmah kontaktirate broj: +387 64 418 5949, poručuju najbliži.

Dodaju da je svaka informacija, bez obzira na to koliko mala djelovala, od ogromnog značaja u ovim teškim trenucima.

  • – Vaša podrška i solidarnost znače nam više nego što možete zamisliti. Unaprijed zahvaljujemo svima koji dijele informaciju i pomažu u potrazi za našim Semirom, stoji u apelu.

Porodica još uvijek ne zna šta je dovelo do njegovog nestanka, a sve nade polažu u pomoć građana i nadležnih institucija.

Ukoliko imate bilo kakve informacije, ne oklijevajte da se javite. Dijeljenjem ove vijesti možete spasiti nečiji život.

Građani Opova stali uz Saru Hamzagić iz Novog Pazara

0

Opovo – 11. jun 2025.
Građani Opova okupili su se juče u centru ove banatske opštine kako bi uputili snažnu poruku podrške studentkinji Sari Hamzagić iz Novog Pazara, koja je tokom izbornog dana u Zaječaru, prema sopstvenim navodima, bila fizički napadnuta dok je dokumentovala moguće izborne nepravilnosti.

Okupljeni građani nosili su transparente sa porukama osude nasilja i izražavanja solidarnosti, a najviše pažnje privukao je natpis: „Veliki pozdrav za devojku iz Novog Pazara – nismo svi iz Opova isti. Pumpaj.“

Sara Hamzagić, studentkinja Državnog univerziteta u Novom Pazaru i članica neformalne studentske posmatračke misije, izjavila je za Radio Sto plus da ju je u nedjelju fizički napao muškarac za kojeg građani tvrde da je Nenad Josić, potpredsjednik Skupštine opštine Opovo.

Incident se, prema njenim rečima, dogodio ispred Osnovne škole “Đura Jakšić” u Zaječaru, dok je pokušavala da snimi navodne izborne nepravilnosti.

  • – Od jutra smo dokumentovali vozila sa tablicama iz drugih gradova, organizovano dovođenje birača i spiskove sa imenima. Kada sam odlučila da to snimim, prišao mi je muškarac, udario me po telefonu i licu, i uz psovke zahtevao da prekinemo sa snimanjem – ispričala je Hamzagić za Radio Sto plus.

Dodatnu zabrinutost izazvala je i situacija kada se, kako tvrdi, automobilom na drugu studentkinju iz njihove grupe zaletio muškarac koji je navodno učestvovao u istim nepravilnostima.

O svemu je obaveštena policija, a očekuje se reakcija nadležnog tužilaštva. Do sada, lokalne institucije nisu zvanično komentarisale navode studentkinje.

Građani Opova svojim okupljanjem želeli su da jasno poruče da osuđuju svaki vid nasilja i da se ograđuju od ponašanja koje, kako ističu, ne predstavlja duh njihove zajednice.

– Nasilje nije naš identitet. Opovo ne stoji iza toga – poručili su organizatori skupa solidarnosti.

Bez vode danas više naselja u Novom Pazaru zbog radova na mreži

0
Nestanak vode
Nestanak vode

Novi Pazar, 11. jun 2025. – Više naselja u Novom Pazaru danas će biti bez vode zbog planiranih radova na vodovodnoj mreži, potvrdili su iz Javnog komunalnog preduzeća „Vodovod i kanalizacija“.

Bez vodosnabdevanja će u periodu od 8 do 18 časova ostati naselja Ćerimidžinica, Osoje, Trnava i dio iznad groblja Gazilar.

Kako je saopšteno, radovi se izvode u sklopu projekta regulacije i uređenja korita reke Trnavice, a za njihovo sprovođenje neophodna je privremena obustava vodosnabdevanja.

  • „Apelujemo na građane da unapred obezbede neophodne količine vode za osnovne potrebe“, navedeno je u saopštenju JKP „Vodovod i kanalizacija“.

Iz preduzeća poručuju da je cilj radova dugoročno poboljšanje vodovodne infrastrukture i sigurnije snabdevanje vodom u ovom delu grada.

Ahira Suljević: Mladost Sandžaka uz Palestinu – Matura iz Sjenice s porukom koja je obišla region

0
  • Na maturskoj večeri u Sjenici, Ahira Suljević je ponijela zastavu Palestine preko haljine, šaljući snažnu poruku solidarnosti i humanosti iz srca Sandžaka.

Na maturi koja je održana u Sjenici, u večeri kada mladi slave kraj jednog poglavlja i ulazak u novo životno doba, jedna poruka se izdvojila iz mora haljina, odijela i emocija. Ahira Suljević, učenica generacije i ponos Sjenice, odlučila je da svoju matursku haljinu učini ne samo modnim, već i moralnim činom – preko elegantne crne haljine, dizajnerke Selme Hasić Manić, nosila je zastavu Palestine.

Ovaj hrabri i dostojanstveni gest brzo je privukao pažnju javnosti i medija širom Sandžaka i dalje. Fotografije Ahire kako korača obalom i ulicama Sjenice sa zastavom naroda koji trpi, obišle su društvene mreže i izazvale brojne emotivne reakcije. I dok je za mnoge matura dan kada žele da sjaje isključivo zbog sebe, Ahira je odlučila da na tom svetom danu sjaji za druge – za one čiji se glas guši pod bombama i tišinom međunarodne zajednice.

  • „Na dan kada slavimo život, ja nisam mogla da zaboravim one kojima se život svakodnevno gasi. Palestinska zastava je moj znak podrške, ali i podsjetnik da našu savjest ne smijemo da ostavimo kod kuće, čak ni u najsvečanijim trenucima“, poručila je Ahira.

Njena poruka nije ostala usamljena. Sjenica, grad poznat po otvorenom srcu i solidarnosti, ponosna je na svoju maturantkinju. Oduvijek su Sandžaklije bile na strani pravde, bez obzira o kojem narodu se radi. Ovaj čin mlade djevojke samo potvrđuje kontinuitet te borbe – tihe, ali snažne.

  • „Ovo nije samo Ahirina poruka. Ovo je poruka cijele Sjenice i Sandžaka – da nas boli nepravda, da stojimo uz potlačene i da nismo nijemi kad drugi pate“, stoji u jednoj od brojnih objava na društvenim mrežama.

Na maturi 2025. godine, Ahira Suljević nije samo proslavila završetak školovanja – ona je ispisala lekciju koja će se dugo pamtiti. Lekciju o hrabrosti, empatiji i istinskom značenju obrazovanja.

Hazbija iz Krnje Jele: Vukovi mi jedu ovce, a niko ne dolazi da pomogne /VIDEO/

0
  • Zaboravljeno selo u srcu Sandžaka bori se s vukovima, neasfaltiranim putevima i zaboravom – ali i dalje gaji ovce i nadu.

U krševitoj ljepoti Gornje Pešteri, na visoravni gdje se nekada čuo dječiji smijeh, topot stoke i pjesma sa mobâ, danas odzvanja tišina. Krnja Jela, nekada živopisno selo, sada broji svega pet-šest stanovnika. Jedan od njih je Hazbija Turković – domaćin starog kova, jedini koji još gaji stoku u ovom kraju.

„Sve je otišlo. Za Njemačku, za Austriju, za Belgiju… Skoro selo prazno“, govori Hazbija. Njegov stariji sin je sa porodicom u inostranstvu, a mlađi ostao da „tera sa stokom“. Ali ni on, priznaje otac, ne zna koliko još može da izdrži.

Selo ima pašnjake – ali nema ljudi. Ima volje – ali nema puta.

„Asfalta nema. Svako selo je dobilo tunel, samo naše ništa. Svake godine kad treba glasati, mi ne glasamo“, kaže Turković. On ne traži luksuz, već osnovne uslove za život. „Djeca idu sama do škole, nema prevoza, ni šodera na putu. Ništa.“

Krnja Jela je selo koje bukvalno propada. A ono što preostane – raznose vukovi i čopori pasa.

„Dva puta su me napali prošle godine. Jednom u proljeće, drugi put u jesen. Ja sam jedini koji još drži stoku, ovce, jagnjad, dvije krave… I niko ne dođe da pomogne, da pohvata te pašće“, priča Hazbija, pokazujući pravac prema šumi iz koje često dolazi opasnost.

Biti pastir na Pešteri znači boriti se za svaki dan

„Čuvati ovce je najteži posao. Sam si, nema ko da pomogne. Moraš ih hraniti, voditi, vakcinisati, sve obavljati sam. I kad prodaš jagnjad, redovno ti ne plate. Ko voli veresiju? Niko“, kaže Turković.

I pored svega, domaćin ne gubi dostojanstvo. I dalje vjeruje da bi se neko vratio u selo – samo da se napravi put. „Kad bi samo asfalt došao, neko bi se vratio. Ovdje ima vode, ima pašnjaka, ima prostora za stoku. Ali nema pomoći. Opštinari nas ne čuju.“

Nekada je bilo drugačije.

Sjeća se Hazbija kako su nekada pastiri i pastirke čuvali desetine buljuka ovaca. „Djevojke, momci, smijeh, pjesma… Čuvalo se, igralo, pričalo. A danas? Sam si. Cijeli dan u tišini, bez koga da popričaš.“

Zaboravljena Krnja Jela – slika je mnogih sela Peštera.

Ovaj kraj je, poput mnogih sličnih, na granici izumiranja. Ali Hazbija, iako umoran i bolestan, i dalje čuva ovce, i dalje se nada – da će neko iz opštine doći, čuti, i pomoći. Ne traži mnogo. Samo put. Samo priliku da selo ne umre. Pogledajte video prilog ispod teksta.

Ekrem Gorčević je pravi sandžački domaćin /VIDEO/

0
  • Na vjetrovitim prostranstvima Pešterske visoravni, gdje se smjenjuju sunce i magla, Ekrem Gorčević iz sela Ugao ostaje vjeran stočarskoj tradiciji, uprkos godinama i zaboravu mladih.

Na visoravni između Karajukića Bunara i Ugla, gdje se zvuk zvona sa krava stapa s tišinom, živi Ekrem Gorčević – jedan od posljednjih čobana Pešteri. U godinama je, kako sam kaže, ali ne odustaje od života na pašnjacima, iako mladih nema ni na vidiku.

  • – “Volim? Pa ne mogu reći da baš volim. Ali mora se. Mladi neće, pa sam se ja prihvatio,” govori Ekrem, dok stoji među kravama na jutarnjem suncu.

Njegov dan počinje oko sedam ujutru. Bez žurbe. Ustane, pogleda stoku, provjeri sve što treba. Mehanizacija mu jeste olakšala posao – koristi muzilice, traktor, više se ništa ne radi ručno. Ali jedno mu ne ide iz glave – gdje su nestali ljudi?

  • “Nekad nas je bilo desetoro ovde. Danas sam sam. Mladi radije odu za dnevnicu, negdje po Srbiji ili vani, nego da čuvaju stoku. Kažu teško im je,” priča s tugom.

Iako prodaje mlijeko mljekarama, priznaje da su premije jedino što ih još održava. Bez državne podrške, sve bi propalo.

  • “Nije velika zarada, ali imamo svoje. Čist vazduh, zdravu hranu, svoju volju – kad je ima,” kaže i spušta pogled.

Njegova žena je, kako s ponosom ističe, „planinka“. Zajedno vode domaćinstvo i čuvaju ono malo stoke što je ostalo. Kaže da imaju još stajskih prostora, ali su prazni. Nekad su boravili i po šest mjeseci u planinskim kolibama – danas sve zjapi prazno.

  • – “Ostale su zemlje, ostalo sve, ali ljudi – nema. Imam sina, sedamnaest godina, neće ni da čuje. Kaže: ‘Ne mogu ja to.’”

Sjeća se vremena kada su čobani igrali lopte na pašnjacima, smijali se, krave se znale izgubiti, ali bilo je radosti. Danas je tišina prekrila brda.

  • – “Lakše se danas živi. Mašine sve rade. Ali nešto fali. Nema više one sreće kao nekad – ne znam ni ja šta tačno fali, ali fali,” kaže zamišljeno.

Dok stoji kraj svoje skromne kuće, koju je sam izgradio, priznaje da nije siguran da li će do kraja života ostati tu. Njegova braća i sestre su razasuti, većina u gradovima. Roditelji su mu živjeli do duboke starosti, ali današnji naraštaji sve kraće ostaju na zemlji.

  • “Na Pešteri se živjelo do sto godina. Zdravi ljudi, čisti. Sad mladi bježe. Neće da mirišu stoku, ali neće ni da žive u ovim ljepotama,” kaže.

Na kraju razgovora, Ekrem se nasmiješi televizijskoj ekipi:
– “Hvala što ste došli. Bar s nekim da progovorim. Inače, danima nemam s kim riječ da prozborim. Al’ što se mora – mora se.”

Franciska i Günter iz Njemačke oduševljeni Sandžakom: “Ovdje smo pronašli svoju drugu domovinu”

0

Rožaje – U vremenu kada se turizam sve više pretvara u komercijalnu trku za profitom, priča o porodici Šormiler iz Njemačke vraća vjeru u autentično putovanje i iskreno prijateljstvo. Ova porodica, koja već 15 godina istražuje prirodne ljepote Crne Gore, Rožaje je prvi put posjetila 2015. godine – i od tada mu se redovno vraća, osjećajući ga kao “drugu kuću”, daleko od domovine.

Franciska i Günter Šormiler iz Augsburga otkrili su Rožaje slučajno, tokom jednog od svojih planinarskih putešestvija. U potrazi za mjestom za spavanje, upoznali su mještanina Feka, koji im je otvorio vrata svoje vikendice u selu Grope. Taj trenutak, kažu, bio je prekretnica – od tada, veza s ovim krajem traje bez prekida.

  • – “Na Hajli sam prvi put vidjela planinski runolist, koji ne raste nigdje drugo u Crnoj Gori. Odmah sam se zaljubila u planinu, cvijeće, ljude i mir koji ovdje vlada,” priča Franciska, gledajući ka vrhovima Hajle.

Od tada svako ljeto provode u Grahovači, odakle kreću na višednevne planinarske ture. Obišli su mnoge lokacije: Musinu jamu, Krstaču, Gradinu, jezero Ruište, ali se uvijek iznova vraćaju Hajli. Uživaju u jednostavnosti, sami spremaju obroke, ali kažu da nikada ne propuštaju priliku da probaju lokalne specijalitete.

  • “Ljudi ovdje zrače dobrotom. U Njemačkoj često naiđemo na prepreke kada boravimo u prirodi, ali ovdje smo svuda dočekani raširenih ruku,” kaže Günter, koji i u 84. godini sam vozi svoj terenac marke Toyota kroz crnogorske planine.

Za Šormilere, Crna Gora nije samo destinacija. Proputovali su Afriku, Aziju, Evropu, popeli se na Kilimandžaro i Mon Blan, ali se ovdje, kažu, uvijek vraćaju zbog jedinstvenog spoja mora i planine, zbog tišine i čistog vazduha, i zbog toga što se, kako kažu, “ovdje zaista živi u skladu s prirodom.”

Njihovo prijateljstvo s porodicom iz Rožaja preraslo je u duboku porodičnu vezu. “Oni nisu turisti, oni su naši prijatelji. Ne dolaze da troše, već da dijele. Uljepšavaju nam dane,” kaže domaćin Feko, koji ih dočekuje iz godine u godinu.

Proslavili su i zlatnu svadbu – 55 godina braka – upravo u Crnoj Gori, zemlji koju smatraju svojim malim rajem.

  • “Poruka mladima je jednostavna – poštujte prirodu. To je ono što ostavljamo budućim generacijama. A Crna Gora je pravo blago koje treba sačuvati,” zaključuje Franciska, zabrinuta zbog limenki i plastičnog otpada koji ponekad zateknu na planinarskim stazama.

Za njih, Rožaje je više od planine i rijeke – to je dom gdje se duša odmara.