Novi Pazar potresli su teški navodi o mogućoj prekomjernoj upotrebi sile tokom policijskih intervencija. Dva odvojena slučaja, koja su se dogodila istog dana, podigla su na noge porodice, građane, ali i lokalne organizacije koje godinama prate rad policijskih organa.

Samir Dolovac, prema riječima njegove porodice, zadobio je ozbiljne povrede glave tokom policijske intervencije u naselju Šestovo. Odmah je prebačen u Klinički centar Kragujevac, gdje je operisan i nalazi se u komi, boreći se za život.

Istog dana priveden je i Novopazarac Besim Mavrić, koji tvrdi da je brutalan napad na njega počinjen u jednom lokalu blizini Petrove crkve. U razgovoru za TAKT, Mavrić je detaljno opisao trenutak kada je, kako tvrdi, bez povoda dobio prvi udarac.

„Inače sam neko ko je mnogo tih i nikad nisam imao probleme. Nemam razloga da izazivam bilo koga, a najmanje policiju. Ne razumijem zašto me udariše…“ – kaže on.

Prema njegovoj izjavi, sve se odvijalo brzo i bez ikakve najave:

„Sjediš, dođu policajci, traže ličnu kartu… ja vadim iz torbice da dam. Odjednom samo kažem: ‘Šta je ovo, brate?’ i tada sam dobio udarac sa lijeve strane u glavu.“

Mavrić tvrdi da je nakon toga uslijedio niz udaraca:

„Oborili su me, udarali, izveli napolje, nastavili da me tuku. I mene i mog prijatelja. Nisam ništa uradio, ništa rekao… Oni su tu da me štite, a ne da me biju.“

On ističe da je dijabetičar, imalinski penzioner, te da i danas ima jake bolove, modrice i otežano kretanje. Dolovac je, prema riječima porodice, zadobio unutrašnji hematom na glavi nakon što je priveden tokom policijske intervencije. U teškom stanju prebačen je u Kragujevac, gdje se i dalje bori za život.

„Samo molimo Boga da preživi i vrati se porodici“ – kazao je Mavrić, koji je s Dolovcem povezan kao poznanik.

Njegova porodica ne želi istupiti javno sve dok tužilaštvo ne završi prve korake u istrazi. Redakcija TAKT-a imala je uvid u nekoliko službenih dokumenata koji se odnose na oba slučaja. Policijskoj upravi Novi Pazar poslat je zvaničan upit i zatražen je komentar.

Do zaključenja teksta – odgovora nije bilo. Zbog toga javnost ostaje bez zvaničnog stava policije o navodima o brutalnom postupanju i mogućoj prekomjernoj upotrebi sile. Svi materijali proslijeđeni su tužilaštvu, dok se slučajem bavi i Sektor unutrašnje kontrole MUP-a, koji bi trebalo da utvrdi:

• da li je upotreba sile bila opravdana,
• da li su policajci prekoračili ovlaštenja,
• te kako je moguće da dva čovjeka budu teško povrijeđena tokom iste noći.

Dok se Dolovac bori za život, a Mavrić oporavlja od povreda, Novopazarci sa strepnjom prate razvoj događaja. Pogledajte video ispod teksta.

U vremenu u kojem se brakovi sve češće raspadaju, sociolozi kao dva najveća „nevidljiva razarača“ porodičnih odnosa izdvajaju internet i nedostatak novca. Digitalna kultura koja stvara iluziju savršenih života i beskrajnih mogućnosti, uz ekonomsku nesigurnost koja pogađa mlade parove, postala je kombinacija koja razara bračne zajednice brže nego ikada prije. Ova pojava posebno je izražena u Sandžaku, gdje se jasno vidi kontrast između urbanog Novog Pazara, u kojem broj razvoda raste iz godine u godinu, i Tutina, koji i dalje čuva tradicionalniji model porodičnih odnosa.

Dok se balkanska društva ubrzano mijenjaju pod uticajem tehnologije, ekonomskih pritisaka i novih rodnih uloga, Sandžak je postao prostor u kojem se mogu posmatrati dva suprotna procesa: brakovi u Novom Pazaru sve manje traju, dok se u susjednom Tutinu brak i dalje održava, često uprkos izazovima savremenog života. Taj kontrast otkriva dublje društvene trendove koji pogađaju ne samo Sandžak, nego i cijeli region — od Srbije do Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Prema zvaničnim podacima lokalnih službi, Novi Pazar je tokom posljednje pune godine zabilježio 989 sklopljenih brakova, ali i 134 razvoda. Godinu ranije sklopljeno je 635 bračnih zajednica, a 42 su okončane razvodom, što pokazuje da se raskidi često povećavaju u godinama kada raste i broj vjenčanja. Još 2018. godine grad je imao 692 vjenčanja i 121 razvod, što jasno ukazuje da Novi Pazar prati regionalni trend: bračne zajednice traju kraće, a odluka o razvodu sve je manje stigmatizovana.

Tutin, s druge strane, pokazuje sasvim drugačiju sliku. U istoj godini sklopljeno je 416 brakova, a razriješeno tek 17, dok se nekoliko godina ranije od 329 vjenčanja razvelo samo sedam parova. Tutin ostaje jedna od rijetkih opština u regionu gdje razvod i dalje predstavlja društvenu izuzetnost, a ne uobičajeni epilog.

Sociolozi ističu da se ovaj jaz ne može objasniti samo “mentalitetom”. Duboke društvene promjene već godinama potkopavaju stabilnost brakova u urbanim područjima. Profesor Rade Šarović objašnjava da je savremeni život potpuno promijenio smisao braka: „Brak više nije ekonomski savez i osnova porodične sigurnosti. To je danas emocionalni projekat i prostor lične sreće. Kada taj projekat prestane da ispunjava očekivanja, sve se brže raspada.“

Glavni okidač za razvod postala je ekonomska nestabilnost. Parovi, posebno mladi, žive u uslovima stalnih finansijskih pritisaka — nesigurna radna mjesta, krediti, visoke kirije, skupi troškovi života. „Umjesto da brak pruža ekonomsko utočište, on je postao dodatni rizik“, navodi profesor, ističući da se u urbanim sredinama, kao što je Novi Pazar, taj pritisak najviše osjeća.

Drugi ključni faktor je digitalizacija. Internet, društvene mreže, aplikacije za upoznavanje i savremena internet kultura stvorili su iluziju beskrajnih izbora. Supružnici danas provode sate na mrežama, posmatrajući idealizovane verzije tuđih života, što stvara nezadovoljstvo vlastitim brakom. „Digitalni svijet stalno šalje poruku da negdje postoji ‘bolji partner’, ljepši život ili lakša veza“, objašnjava Šarović. Za mnoge parove upravo ta iluzija „nečega boljeg“ postaje okidač za kraj braka.

Dodatnu težinu stvara promjena rodnih uloga. Patrijarhalni model koji je godinama dominirao u Sandžaku gotovo se potpuno urušio, dok novi sistem vrijednosti još nije izgrađen. Žene više nisu spremne da trpe podređenu poziciju, a muškarci se teže prilagođavaju novoj ravnoteži moći, što sve češće vodi u sukobe, nesporazume i prekid zajednice. U Novom Pazaru, gdje su žene obrazovanije, zaposlenije i izloženije drugačijim načinima života, te promjene vidljive su ranije i izraženije nego u Tutinu.

Sve to uklapa se u regionalni trend. Srbija bilježi oko 30.000 sklopljenih brakova godišnje i više od 10.000 razvoda — svaki treći brak se raspada. BiH ima oko 18 posto razvoda, ali sa godišnjim rastom. Crna Gora je već premašila prag od 30 posto, dok je Podgorica u pojedinim godinama imala skoro polovinu brakova okončanih razvodom. Novi Pazar se statistički približava tim evropskim brojkama, dok Tutin i dalje ostaje posljednja tačka tradicionalnog shvatanja porodičnih odnosa.

Iza svake brojke kriju se sudbine — djeca koja uče da žive između dva doma, supružnici koji traže novi početak, porodice koje se raspadaju i zajednice koje se mijenjaju. Brak u Sandžaku više nije onaj kakav je bio prije dvadeset godina. Promjene se ubrzavaju iz dana u dan, a društvo još uvijek nema odgovore na pitanje: može li porodica preživjeti moderno doba interneta i ekonomske nesigurnosti?

Piše: Sandžak Danas

Nakon što je njegov mali restoran brze hrane u centru Bara krajem oktobra zapaljen Molotovljevim koktelom, turski državljanin Harun Kaja očekivao je najgore. Umjesto straha, zabrinutosti i odlaska mušterija – desilo se potpuno suprotno. Barani su pokazali solidarnost kakvu, kako kaže, “nije mogao ni da zamisli”.

• Od požara do rekordnih gužvi: “Mislio sam da smo gotovi – a onda su ljudi dolazili sa riječima podrške, novcem i osmijehom”

Napad se dogodio 28. oktobra, kada je nepoznata osoba kroz razbijeno staklo ubacila Molotovljev koktel, pričinivši znatnu materijalnu štetu. Harun je već narednog jutra na vratima ostavio kratku, ali snažnu poruku:

• „Ja ovdje zarađujem za svoju familiju. Ne pravim haos i ne svađam se.“

Njegove riječi dotakle su stotine građana. Prema njegovom svjedočenju, već narednih dana u lokalu se čekalo po pola sata da se naruči giros.

„Mislio sam da će sve krenuti nagore, da se iz ovoga nećemo izvući. Ali desilo se nešto predivno. Toliko ljudi je dolazilo da mi pruži podršku, da ostavi novac, da naruči giros, da kaže lijepu riječ… To mi je dalo snagu da nastavim“, kaže Kaja za Vijesti.

Neki su, kaže, račun od pet eura plaćali novčanicom od 20 ili 50 eura — i odbijali da uzmu kusur.

• Grad pokazao lice solidarnosti: “Shvatio sam da nisam pogriješio što sam izabrao Bar za život”

Harun već dvije godine živi pod Rumijom, a hranu priprema preko puta OŠ “Blažo Jokov Orlandić”. Otac je tri djevojčice, a posao mu je primarni izvor prihoda.

• „Ljudi iz Bara i stranci koji ovdje žive pokazali su toliko topline i dobrote da ne znam kako da im se zahvalim. Mislim da na svijetu ne postoji mjesto gdje bi me ovako podržali“, poručuje Kaja.

Poseban trenutak bio je susret sa Baraninom Srđanom Kosovićem, koji je pokrenuo spontanu humanitarnu akciju za pomoć državljanima Turske čiji su lokali uništeni u napadima.

Sličnu sudbinu doživio je i Džengiz Guzeli, čiji je ugostiteljski objekat u Makedonskom naselju zapaljen iste noći kao i Harunov. U početku je, kaže, bio potpuno sam — sve dok njegova priča nije dospjela u javnost.

Već sjutradan počeli su dolaziti građani, lokalne kompanije, predstavnici Opštine Bar… Donirali su materijal, usluge čišćenja, finansijsku i logističku pomoć.

Kompanija Eplus obezbijedila je kompletan materijal za krečenje, dok je Cerovo pokrilo troškove profesionalnog čišćenja objekta. Turskog državljanina posjetili su i ambasador Turske u Crnoj Gori Bariš Kalkavan i predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević. Lokalna vlast razmatra model kojim bi u narednih pet mjeseci pomogla vlasnicima oštećenih lokala da pokriju dio zakupa.

• „Zadovoljni smo reakcijom Barana. Njihova solidarnost je poslala snažnu poruku“, poručio je Raičević.

Serija incidenata desila se nakon ranjavanja M. J. u Podgorici, za šta su inicijalno osumnjičeni turski državljani. Kasnije se ispostavilo da nisu krivi, a uhapšena su dvojica Azerbejdžanaca. Uprkos početnoj ksenofobnoj atmosferi, građani Bara pokazali su sasvim drugačiju stranu — stranu empatije, razumijevanja i potpune solidarnosti.

Harun danas kaže da je zahvalan što živi u ovom gradu.

• „Otvorio sam radnju tri dana nakon incidenta. I od tada – nisam imao više posla u životu. Barani su me podigli kad sam mislio da je sve gotovo“, zaključuje on.