Srijeda, 25 Marta, 2026

/VIDEO/ Prelijep prilog RTS-a o najstarijoj kući u Tutinu: Hamzagići čuvaju duh prošlosti

0

TUTIN – U jednoj od najljepših priča o Sandžaku i njegovom kulturnom naslijeđu, koja je sinoć prikazana u glavnim vijestima Radio-televizije Srbije, predstavljena je porodična kuća Hamzagića – simbol početaka i osnivanja Tutina. Ova stara orijentalna građevina, sagrađena davne 1908. godine, danas je pretvorena u muzej i čuva uspomenu na muftiju Šerif-agu Hamzagića, jednog od najuglednijih ljudi u historiji ovog grada.

Porodica Hamzagić smatra se osnivačem Tutina, što potvrđuju brojna dokumenta i fotografije iz 19. stoljeća, ali i sama kuća muftije Šerifa, najstarija u gradu. Iako je više od jednog stoljeća odolijevala zubu vremena, zahvaljujući potomcima, danas izgleda gotovo isto kao i prvog dana.

Pravunuk muftije, Nedim Hamzagić, ponosno je pred kamerama pokazao originalni mandal — stari mehanizam za zaključavanje vrata, koji je i dalje potpuno funkcionalan.
„Ovdje bi se stavio klin, vrata su bila debela i to je štitilo kuću od lopova. Odatle potječe izraz ‘mandaliti’,“ objašnjava Nedim, demonstrirajući stari sistem brave koji su koristile generacije njegovih predaka.

Kuća Hamzagića izgrađena je u tipičnom orijentalnom stilu, karakterističnom za bošnjačke domove tog vremena. Posebno se izdvaja divanhana — zatvorena terasa koja je služila kao dnevni boravak u ljetnim mjesecima, gdje se okupljala porodica i dočekivali gosti.

„Od izgradnje 1908. godine urađene su samo manje adaptacije krova i divanhane, ali je struktura ostala autentična,“ ističu iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji je ovu kuću proglasio nepokretnim kulturnim dobrom.

Prema historijskim zapisima, prezime Hamzagić prvi put se spominje sredinom 19. stoljeća u engleskim putopisima, gdje se navodi da je od sedam tada zabilježenih kuća u Tutinu – šest pripadalo upravo ovoj porodici.

Šerif-aga Hamzagić bio je šerijatski pravnik, prvi koji je u Tutinu vjenčavao lica, a ujedno je imao i prvi han i prvi dućan u gradu. Njegov doprinos utemeljenju Tutina i vjerskom životu Bošnjaka ovog kraja i danas se poštuje.

„Očuvanje ovakvih objekata od izuzetnog je značaja za identitet bošnjačkog naroda i stanovnika Tutina,“ poručili su iz Turističke organizacije Tutin, s kojom su Hamzagići dogovorili transformaciju porodične kuće u muzej 2023. godine.

Danas, kroz debeli zid od 80 centimetara i autentične drvene prozore, posjetioci mogu osjetiti duh jednog vremena kada su se u ovom domu donosile važne odluke za budućnost cijelog kraja. Kuća Hamzagića nije samo muzej – to je živa historija Tutina i spomenik njegovim prvim temeljima. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

TUGA: Na Ahiret preselio mladi Hikmet Adilović (33) nakon duge borbe s teškom bolešću

0

Ilijaš je jutros obavijen tugom nakon vijesti da je u 33. godini života preminuo Hikmet Adilović, mladić čija je borba protiv opake bolesti dirnula mnoge. Nakon duge i iscrpljujuće borbe s karcinomom želuca koji je metastazirao na pankreas i jetru, njegovo hrabro srce prestalo je da kuca.

Tokom liječenja, Hikmet je pokazivao nevjerovatnu snagu i vjeru. I u trenucima najvećih bolova nije gubio nadu, niti osmijeh koji je davao snagu njegovoj porodici i prijateljima. Njegova životna borba bila je ispunjena dostojanstvom, vjerom i neizmjernom željom da ozdravi i vrati se normalnom životu.

„Borba mog sina bila je borba lavljeg srca“, kazala je njegova porodica, potresena gubitkom, ali ponosna na način na koji je Hikmet do posljednjeg daha pokazivao hrabrost.

Njegov odlazak ostavlja veliku prazninu u porodici i zajednici, ali i snažnu poruku o ljudskoj istrajnosti i dostojanstvu u najtežim životnim trenucima.

Neka je rahmet njegovoj plemenitoj duši.

OTKRIVAMO ko je Selman Purišić: Sandžaklija koji je najbolji prijatelj gradonačelnika New Yorka Zohrana Mamdanija!

0

Selman Purišić iz Plava – ime koje je odjeknulo svjetskim medijima nakon što ga je novi gradonačelnik New Yorka, Zohran Mamdani, pomenuo na džumi u svom prvom govoru!

Nakon što je svijet obišla vijest da je novi gradonačelnik New Yorka Zohran Mamdani, prvi musliman na toj funkciji, na džumi spomenuo prijatelja „iz Crne Gore“, redakcija Sandžak Danas otkriva da se radi o Selmanu Purišiću, porijeklom iz Plava, koji već godinama živi i radi u Sjedinjenim Američkim Državama.

Prvobitno smo objavili da je riječ o Selmanu iz Gusinja, ali naknadno smo utvrdili da je on zapravo iz Plava, što potvrđuju podaci s njegovog profila.

Prema dostupnim informacijama, Selman je vlasnik poznatog restorana Fratellis u Connecticutu, a u Americi živi od ranih 2000-ih. Rođen je 9. avgusta 1984. godine u Bridgeportu, dok trenutno živi u Wallingfordu. U američkoj zajednici poznat je kao uspješan ugostitelj, ali i kao čovjek koji nikada nije zaboravio svoj rodni kraj – Plav i Sandžak.

Tokom govora nakon džume, Mamdani je rekao:

“Znate, jedan od mojih najbližih prijatelja zove se Selman, on je iz Crne Gore. Poslao mi je poruku neki dan i rekao: moj djed je u ovoj zemlji već decenijama, a sada želi da se registruje.”

Ovaj trenutak izazvao je snažne reakcije među Bošnjacima i Sandžaklijama širom dijaspore, jer je to prvi put da je jedan američki gradonačelnik javno spomenuo prijateljstvo sa nekim iz Plava i Sandžaka.
Selman Purišić je, kako saznajemo, dugogodišnji prijatelj Mamdanija, a njih dvojica su se upoznali preko zajedničkog angažmana u humanitarnim i društvenim inicijativama u New Yorku i Connecticutu.

Selman je primjer uspješnog Sandžaklije koji je izgradio život u Americi, ali i održao vezu sa svojim korijenima. Njegova porodica potiče iz Plava, jednog od kulturnih i duhovnih središta Sandžaka.
Poznanici ga opisuju kao čovjeka koji uvijek pomaže drugima, aktivno učestvuje u zajednici i nikada ne propušta priliku da predstavi Plav, Crnu Goru i Sandžak kao kraj vrijednih i poštenih ljudi.

Nakon što je Mamdani pomenuo Selmana u svom govoru, njegova sestra mu se prva javila putem Facebooka, izražavajući ponos što je upravo njen brat postao simbol prijateljstva između Sandžaka i Amerike.
Porodica Purišić, poznata u Plavu, ponosno dijeli snimak govora na društvenim mrežama uz riječi: „Naš Selman – naš ponos!“

Priča o Selmanu Purišiću i Zohranu Mamdaniju postala je inspiracija za sve Bošnjake u dijaspori – dokaz da iskreno prijateljstvo, rad i poštenje ne poznaju granice.
Mamdani je na kraju svog govora rekao da grad poput New Yorka napreduje samo kada ljudi iz svih krajeva svijeta „stoje rame uz rame“, a sada znamo da među njima stoji i jedan Sandžaklija – Selman iz Plava.

Suad Zoranić: Godišnjica zločina u Šahovićima – rana koja i dalje krvari

0

Piše: Suad K Zoranić

U tišini novembarske noći, dok se magla spušta niz planine između Bijelog Polja i Mojkovca, Sandžak se prisjeća jedne od svojih najmračnijih rana. Šahovići. Ime koje još uvijek šapuću starci, dok im glas podrhti, a oči zadrhte od suza. Ime koje nije samo mjesto, već bol, sjećanje i neugasli vapaj za pravdom.

Bio je novembar 1924. godine. U tadašnjoj Kraljevini SHS, pod izgovorom osvete za ubistvo poslanika Boška Boškovića, pokrenuta je lavina mržnje i osvete. Bez dokaza, bez suda, bez razuma. Samo sa jednim ciljem – da se muslimansko stanovništvo Šahovića i Pavina Polja izbriše sa lica zemlje.

U noći između 9. i 10. novembra, dok su se iznad sela dizali dim i jauci, komšije su ubijale komšije. Djecu su izvlačili iz kolijevki, žene klali pred očima muževa, starce spaljivali u kućama koje su sami gradili.

Procjene govore o 600 do 900 ubijenih – neki tvrde i više od hiljadu. Ali brojke su samo hladna slova na papiru. Iza svake od njih stoji ime, lice, glas koji je utihnuo u vatri i noći.

Niko nije odgovarao. Niko nikada nije rekao: “Žao mi je.” Država je ćutala. Sudovi su ćutali. Istorija je godinama ćutala. Šahovići su postali selo bez povratka, bez mezarja, bez ezana. Muslimani koji su preživjeli pobjegli su preko planina, noseći samo ono što su mogli na sebi – i sjećanje. U Tursku, u Bosnu, u Pešter. Svuda gdje će ih neko zvati čovjekom, a ne krivcem.

Decenijama kasnije, socijalistička Jugoslavija je sve prekrila mantrom “bratstva i jedinstva”. Nije bilo mjesta za “neprijatne teme”. A to što su u jednoj noći nestale cijele porodice, to nije bila tema – to je bio teret koji su morali da nose potomci.

Danas, kad potomci žrtava uče dovu, Šahovići ponovo ožive. Na trenutak. Zrak postane težak, tišina dublja. Jer, svaka godišnjica nije samo podsjećanje – to je razgovor sa precima. Ispovijest živih pred mrtvima.

  • “Zašto ste ćutali?” pitali bi nas, da mogu.
    “Zar je zaborav sve što vam je ostalo?”

Ali ima onih koji ne šute. Ima onih koji govore, pišu, podsjećaju – da se nikad više ne ponovi ono što je u Šahovićima učinjeno.

Zločin u Šahovićima nije samo prošlost. On je ogledalo sadašnjosti. Svaki put kad neko širi mržnju, kad se komšija gleda s nepovjerenjem, kad neko pomisli da je njegova vjera vrijednija od tuđe – Šahovići se ponovo rađaju.

Zato sjećanje nije samo obaveza prema mrtvima, nego i zavjet živih. Da ne dopustimo da nas podijele oni koji bi da vladaju našim strahom. Neka svaka novembarska noć u Sandžaku bude svjetionik sjećanja, a ne zaborava. Jer samo kad se suočimo s istinom, možemo reći da smo ljudi.

Majka slučajno pregazila ćerku(1): Otac podigao auto dizalicom, ali bilo je prekasn

0
austrijska policija

U austrijskom mjestu nedaleko od granice s Njemačkom, sinoć se dogodila strašna porodična tragedija. Mlada majka (29) nesretnim slučajem je automobilom pregazila svoju jednogodišnju kćerku dok je vozilom izlazila unazad iz porodične garaže.

Prema navodima policije Gornje Austrije, nesreća se dogodila u subotu navečer u okrugu Schärding, oko 20 kilometara južno od njemačkog grada Passaua.

Roditelji su u garaži zajedno mijenjali gume na porodičnom vozilu. Kada su završili, majka je sela za volan i krenula unazad, ne primijetivši da se njihova kćerka našla iza automobila.

U trenutku kada je osjetila blagi udarac, odmah je zaustavila vozilo i izašla — tada je shvatila da je djevojčica zarobljena ispod automobila. Otac je istog trenutka pokušao da vozilo podigne pomoću dizalice, ali spasa, nažalost, nije bilo.

Ekipe hitne pomoći stigle su u najkraćem mogućem roku i pokušale reanimaciju, ali bez uspjeha. Djevojčica je preminula na mjestu nesreće od zadobijenih povreda.

Policija je potvrdila da se radi o tragičnom nesretnom slučaju te da će biti sprovedena standardna istraga, iako ništa ne ukazuje na krivično djelo.

Ova tragedija potresla je lokalnu zajednicu, a mediji u Austriji pišu da su roditelji u teškom psihičkom stanju i da im je pružena stručna pomoć.

“Složna braća” objavila saopštenje, ali snimak govori drugačije: Kako je moguće da napadnuti postane napadač?

0
  • Incident u Sjenici prerasta u političko-medijski skandal

Nakon fizičkog sukoba na gradilištu u Sjenici između Emira Lakote i radnika firme “Složna braća” d.o.o., javnost je podijeljena – dok građani dijele snimke napada i poruke podrške Lakoti, firma “Složna braća” objavila je saopštenje za javnost u kojem tvrdi da je upravo Lakota bio agresor. Međutim, video zapisi koji kruže društvenim mrežama otvaraju niz pitanja i logičkih nelogičnosti.

      Na snimku – Lakota sam, napadnut od više osoba

Na dostupnim video snimcima jasno se vidi da je Emir Lakota sam došao na gradilište, dok ga s druge strane dočekuje više radnika i članova firme “Složna braća”.
Snimak pokazuje da on nije fizički nasrnuo ni na koga, već da je upravo on bio okružen i napadnut.

Upravo ta činjenica ruši osnovnu tvrdnju iz saopštenja firme, koja navodi da je Lakota „fizički nasrnuo“ na njihovog vlasnika, Zorana Purića.
Da je situacija zaista bila takva, logično bi bilo da su radnici, koji su bili na radnom mjestu i u većini, odmah pozvali policiju – što se, prema dostupnim informacijama, nije dogodilo.

Prema Krivičnom zakoniku Srbije, napad na radnom mjestu tretira se kao posebno kvalifikovano djelo, što dodatno postavlja pitanje – zašto policija nije odmah reagovala ako su zaista bili žrtve napada?

Još prije incidenta, Emir Lakota je na svom javnom profilu objavio video snimak na kojem je detaljno govorio o neprofesionalnom izvođenju radova na ulici pored Toplane.
U tom snimku, koji je i dalje dostupan na njegovom profilu, Lakota nije uputio prijetnje, već je kritikovao način izvođenja radova, upozoravajući da se ulica radi bez poštovanja tendera i tehničkih standarda.

U izjavi je detaljno naveo:

“Umjesto da se iskopa 80 centimetara i naspe lomljeni kamen, oni su kopali jedva 30 centimetara i nasuli blato. Sve se radi bez kontrole IMS službe i bez poštovanja standarda.”

Dakle, njegova reakcija, sudeći prema dostupnim činjenicama, bila je građanski i javni protest protiv lošeg rada, a ne fizički napad kako to tvrdi firma “Složna braća”.

U saopštenju se navodi da je Lakota “duže vrijeme prijetio” izvođaču radova, kao i da su o tome “prikupljeni dokazi”. Međutim, nijedan dokument, prijava ili dokaz o tim prijetnjama nije predočen javnosti.
Takođe, navodi da su “snimci sa nadzornih kamera nezakonito objavljeni” djeluju kontradiktorno – jer ako su ti snimci dokazni materijal, onda upravo oni pokazuju ko je na koga nasrnuo, a ne obrnuto.

Još jedna nelogičnost odnosi se na navode o nacionalnoj konotaciji – u saopštenju se tvrdi da Lakota “upućuje prijetnje firmi srpskog porijekla”, iako je Lakota u više navrata izričito demantovao da je ikada koristio nacionalističke ili uvredljive izraze, navodeći da “ima više prijatelja Srba nego Bošnjaka”.

Pojedini građani Sjenice u komentarima tvrde da se iza ovog sukoba ne krije lična netrpeljivost, već sukob interesa i borba oko lokalnih tendera.
Lakota već godinama otvoreno kritikuje netransparentne ugovore, “povlaštene firme” i neujednačen nadzor radova.

“Ako su ljudi dobili tender sa tako niskom cijenom, neka rade, ali po pravilima. Ne može se ulica praviti blatom”, poručio je Lakota.

Zbog toga se sve više građana pita – da li je sukob izazvan zato što je neko javno prozvao sistem, a ne zato što je “napao izvođača”?

Ovaj slučaj je, nažalost, još jedan u nizu primjera gdje građanin koji ukaže na nepravilnosti postaje meta napada i optužbi.
Umjesto da se institucije pozabave kvalitetom radova i poštovanjem tendera, fokus je prebačen na fizički sukob, dok snimak – koji jasno prikazuje tok događaja – pokazuje da je napadnuti zapravo bio Lakota.

Moćne riječi iz Novog Pazara – Selma Mekić uputila poruku: “Dosta je predrasuda!”

0

Piše: Redakcija Sandžak Danas

Poznata dizajnerica, stilistkinja i kaligrafkinja Selma Mekić, diplomirana pedagoginja sa Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i osnivačica umjetničko-modnog ateljea Damass, oglasila se na društvenim mrežama povodom nedavnog napada na studenticu Nadiju Delimeđac, koja je bila izložena brojnim uvredama nakon što se pojavila u javnosti na fotografiji zagrljena sa kolegom Slobodanom Nikolićem.

„Osjetila sam potrebu da joj pružim ruku i stanem u odbranu“

Selma je u svom emotivnom obraćanju istakla da inače ne komentariše javno nepoznate osobe, ali da je u ovom slučaju osjetila ljudsku potrebu da reaguje.

“Inače nemam običaj da se javljam nekome koga ne poznajem, to se baš rijetko desi, i to je bio slučaj sa Nadijom. Ja još uvijek nisam majka i ne znam da li ću to biti, ali sam odrasla kao najstarija sestra, ćerka sam, kasnije sam postala i tetka tri puta, radila sam u vrtiću sa djecom od jaslica do predškolaca, i jednostavno imam taj osjećaj da djetetu treba da zakopčam jaknu ako napolju duva vjetar. E i Nadija je u mojim očima bila jedno od te djece. Našla se na vetrometini.”

Selma je dodala da je Nadiju pozvala u svoj atelje, gdje su zajedno provele vrijeme u razgovoru i radu, ističući da je Nadija ostavila dubok utisak svojom jednostavnošću i dostojanstvom.

“Bila mi je gost u ateljeu i odavno mi sa nekim nije proletjelo vrijeme dok sam vodila razgovore i ispijala kahvu. Ja sam uživala da je stilizujem, a ona u modelingu. Njeno dostojanstvo samo pravi pokrete. U mom jatu labudova još jedno pile.”

Kreatorka je poručila da su mlade generacije poput Nadije dokaz da su vremena predrasuda iza nas:

“Ono što su ova djeca napravila za godinu dana, koliko su predrasuda srušila, to neki nisu uspjeli ni za sto godina. Nema više niko djecu za bacanje i za tuđe ratove, to vam je davno prošlo vrijeme! Sijaj Nadija, i hvala ti što si nam uljepšala život. Nemoj gasiti svoje svjetlo zbog onih koji vole da žive u mraku.”

Selma Mekić je završila svoj status dirljivom porukom o ženskoj snazi, dostojanstvu i solidarnosti među onima koje nose hidžab:

“Kako je bilo biti žena sa hidžabom prije dvadeset godina u Srbiji i kako je biti sad — ja najbolje znam. Nadija je nenametljivo ostavila najveći utisak u državi i regionu. Sigurna sam da je čeka velika i ozbiljna životna staza i poziv.”

Tuga: Na Ahiret preselio Muamer Kadrić (1995–2025), iza sebe ostavio ženu i dijete

0

Banoviće je zavijen u crno nakon vijesti da je na Ahiret preselio Muamer Kadrić, sin Fehrata Kadrića. Muamer je preminuo 7. novembra 2025. godine, u 30. godini života, ostavljajući iza sebe porodicu, prijatelje i komšije u dubokoj tuzi.

Dženaza-namaz će se klanjati u nedjelju, 9. novembra, na mezarju Pašići–Pribitkovići u 15:15 sati, dok će se tevhid proučiti u džamiji u Pribitkovićima u 14:10 sati. Dženaza će krenuti ispred kuće žalosti u 15:00 sati.

Ožalošćeni su otac Fehrat, majka Jasmina, supruga Merima, kćerka Selma, sestra Muamera, zet Medin sa kćerkama Merjemom i Medinom, te ostala mnogobrojna rodbina, prijatelji i komšije.

Muamer je bio poznat u svom kraju kao miran i pošten mladić, uvijek spreman da pomogne drugima. Njegova iznenadna smrt duboko je pogodila sve koji su ga poznavali. Društvene mreže danas su ispunjene porukama saučešća i sjećanjima na njega, uz riječi: „Allah da mu podari Džennet, a porodici sabur.“

Kadrić Muamer sa suprugom Merimom
Kadrić Muamer sa suprugom Merimom
  • Tevhid i dženaza:
    Nedjelja, 9. novembar 2025.
    Džamija u Pribitkovićima – 14:10 sati (tevhid)
    Dženaza kreće ispred kuće žalosti u 15:00 sati
    Mezarje Pašići–Pribitkovići – 15:15 sati

Redakcija portala Sandžak Danas upućuje iskreno saučešće porodici Kadrić uz dovu da Uzvišeni Allah podari rahmet duši rahmetli Muamera, a njegovoj porodici snagu i sabur u ovim teškim trenucima.

Nakon teške saobraćajne nesreće Abdusamedu Lukaču(17) potrebna proteza

0

Nakon višenedjeljne borbe za život, tragične saobraćajne nesreće i brojnih operacija, rožajski tinejdžer Abdusamed Lukač (17) suočava se s novim izazovom – potrebna mu je proteza nakon amputacije noge.

Nevladina organizacija Endelus pokrenula je akciju prikupljanja novčanih sredstava za kupovinu proteze, čija ukupna vrijednost iznosi 85.000 eura. Mladi Abdusamed, koji je teško povrijeđen u nesreći kada ga je udario automobil Audi A3 dok se vozio svojom trakom, trenutno se oporavlja nakon teške operacije i nalazi se na liječenju u Podgorici.

Na objavljenom posteru NVO Endelus poziva građane iz Crne Gore, Sandžaka i dijaspore da se uključe u akciju pod sloganom „Budi dio hajra“, i na taj način pomognu mladom Rožajcu da stane ponovo na svoje noge – doslovno i simbolično.

U apelu stoji da se uplate mogu izvršiti preko Lovćen banke u Crnoj Gori, kao i iz inostranstva, uz napomenu da je svrha uplate „Donacija za protezu“.

📌 Podaci za uplatu:
Lovćen banka – 565032000003422490 (Crna Gora)
IBAN: ME25 5650 3600 0001 4190 46
SWIFT: LOVBMEMPGXXX
Primalac: Pitić Edina, 29. novembar bb, Rožaje


Porodica Lukač, koja je i sama više puta apelovala na građane za podršku, zahvaljuje svima koji su do sada pomagali i koji nastavljaju da stoje uz Abdusameda u njegovoj teškoj borbi.

Ova priča potresla je Rožaje i cijeli Sandžak — jer, kako poručuju prijatelji porodice:

“Abdusamed je dijete svih nas. Sada je vrijeme da zajedno pokažemo koliko ljudskosti i srca imamo.”

Kosovo: Izrešetan automobil novopazarskih tablica, Ninić tvrdi da pripada ranjenom Vukašinoviću

0
  • Objavio fotografije potpuno uništenog vozila i poručio da je riječ o „Banjskoj 2“. Zvanične institucije Srbije ne oglašavaju se već šesti dan, porodici nije dozvoljena posjeta, a istrage se vode paralelno – u Srbiji i na Kosovu, s potpuno suprotnim verzijama događaja.

Advokat i publicista Ivan Ninić objavio je na društvenoj mreži X (bivši Tviter) fotografije razorenog automobila Milana Vukašinovića iz Leposavića, koji je, prema njegovim navodima, prošlog vikenda teško ranjen u blizini sela Jelakce, u zoni administrativne linije. Vukašinović se, kaže Ninić, nalazi u teškom stanju u Kliničkom centru u Nišu, ljekari mu se bore za život, a porodica mu ne može prići.

Definitivno je Srbin Milan Vukašinović streljan srpskim metkom, kao životinja!“ napisao je Ninić uz fotografije vozila, dodajući da je pucano na vozilo u pokretu i u leđa i da se sve pokušava zataškati. Od međunarodne zajednice – prije svega EULEX-a i KFOR-a – zatražio je da izađu na lice mjesta i sprovedu nezavisni uviđaj, jer je, kako tvrdi, „ovo Banjska 2“.

„Šest dana su ćutali i zataškavali, vrše pritisak na drugog uhapšenog da prizna i potpiše sporazum, da imaju alibi za streljanje Milana. Režimu treba alibi za Briselski, Ohridski i Vašingtonski sporazum. Sve srpske institucije je predao i razorio, Srbe je izdao, a sada puca na njih“, poručio je Ninić.

Ninić je u ime majke ranjenog Vukašinovića podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za krivično djelo teško ubistvo u pokušaju. Kao moguće izvršioce naveo je pripadnike Vojske Srbije, policije ili „grupe Milana R.“ i predložio 15 dokaznih radnji koje, kako kaže, tužilac mora hitno da preduzme.


Pet dana niko ništa nije zvanično saopštio o streljanju Milana Vukašinovića. Porodica ne može da ga vidi, metak mu nije izvađen iz kičme, a ljekari, tužilac, vojska, policija – svi ćute i zataškavaju“, rekao je on i dodao da ni Kancelarija za Kosovo i Metohiju, niti njen direktor Petar Petković, nisu dali nikakvu izjavu.

Ninić ćutanje institucija naziva „najvećom sramotom države“.

Slučaj se istovremeno ispituje u Srbiji i na Kosovu, ali s potpuno različitim polaznim tačkama.

  • Osnovno tužilaštvo u Mitrovici potvrdilo je da je saslušalo jednu osobu blisku Vukašinoviću u okviru istrage o ranjavanju i navodnoj otmici. Portparol tužilaštva Valjon Preteni rekao je da se radi u saradnji s Kosovskom policijom.
  • Policija Kosova je saopštila da je grupa maskiranih muškaraca ušla na teritoriju Kosova, ranila Vukašinovića, a zatim ga prebacila na teritoriju Srbije, gdje je zbrinut u Nišu. O svemu je, kažu, obaviješten KFOR, a slučaj vodi Direkcija za organizovani kriminal i teška krivična djela.
  • Kosovske institucije oglasile su se tek nakon medijskih upita i nakon što je Ninić javno alarmirao javnost, i to dva dana poslije ranjavanja.

S druge strane, Ninić tvrdi da u akciji nisu učestvovale kosovske strukture, već „srpske bezbjednosne snage“, i da su u napadu bila lica u uniformama bez obilježja, s fantomkama i džipovima bez tablica, „najvjerovatnije pripadnici Treće armije Vojske Srbije“.

„Simptomatično je da je Milan Vukašinović bio u sukobu sa Srpskom listom, da nije bio na liniji politike Aleksandra Vučića i Milana Radoičića, i da porodica izražava sumnju da su u akciji učestvovala lica van zvaničnih struktura“, rekao je Ninić.

Kosovski zvaničnici – predsjednica Vjosa Osmani, premijer Aljbin Kurti i ministar unutrašnjih poslova Dželjalj Sveçla – slučaj su predstavili kao još jedan potez Srbije usmjeren na destabilizaciju sjevera Kosova. Sveçla je čak tvrdio da je „srpska žandarmerija upala na teritoriju Kosova, ranila i otela građanina Republike Kosovo“.

Šef Kancelarije EU na Kosovu pozvao je da se sa konačnim izjavama sačeka okončanje istrage, što govori da ni međunarodni akteri za sada nemaju jedinstvenu sliku događaja.

Paralelno s tim, prorežimski mediji u Beogradu objavili su da je Vukašinović ranjen 1. novembra, kada su pripadnici BIA i drugih državnih organa navodno na području Raške uhapsili dva pripadnika bezbjednosnih struktura zbog špijunaže, a da je Vukašinović tom prilikom pokušao da pobjegne pa je na njega pucano. Tvrde i da je „odmah zbrinut i prebačen u KC Niš“.

Ti isti mediji godinama unazad označavali su Vukašinovića kao „špijuna Aljbina Kurtija“.

Ninić, međutim, takvu verziju odbacuje i kaže da se radi o „zataškavanju pokušaja ubistva“. On pominje i ime pripadnika Vojske Srbije D. Antića, za kojeg tvrdi da je „bio mamac za Vukašinovića“, te da je njegov telefon isključen i da postoji mogućnost da je „sklonjen u pritvor“.

Portal KoSSev navodi da se u ponedjeljak obratio MUP-u Srbije, Ministarstvu odbrane, Vojsci Srbije i BIA sa zahtjevom da potvrde navode o hapšenju i ranjavanju Milana Vukašinovića, ali odgovora nije bilo do trenutka objave.

U međuvremenu, prema informacijama koje iznosi Ninić, Vukašinović je i dalje u teškom stanju u niškoj bolnici, porodica nema pristup, a država šuti.