Srijeda, 25 Marta, 2026
Subscribe
Pošalji vijest

Anela Hadžić snimila trenutak pada aviona UPS-a: Poginulo 12 osoba, među njima i dijete

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Na društvenim mrežama pojavio se stravičan snimak pada teretnog aviona kompanije UPS u američkoj saveznoj državi Kentucky, koji je život koštao najmanje 12 osoba, uključujući trojicu pilota i jedno dijete.

Video je objavila Anela Hadžić, koja je navela da je snimak zabilježen kamerom na kamionu njenog oca, vozača iz BiH, koji se u trenutku tragedije nalazio u blizini mjesta nesreće, nedaleko od međunarodnog aerodroma „Muhammad Ali“ u Louisvilleu.

Na snimku se vidi kako avion gubi kontrolu, zapaljenog lijevog motora, te nekoliko sekundi kasnije udara u niz industrijskih objekata, nakon čega se pretvara u ogromnu vatrenu kuglu.

Prema prvim rezultatima istrage, lijevi motor letjelice se zapalio i odvojio neposredno pri polijetanju, što je uzrokovalo gubitak kontrole i pad.

Guverner Kentuckyja Andy Beshear potvrdio je da su u nesreći poginuli i civilni stanovnici, među kojima jedno dijete, te dodao da spasioci još tragaju za nekoliko nestalih osoba.

Avion UPS-ovog leta 2976 bio je na putu za Honolulu, a prevozio je 144.000 litara goriva. Nakon udara, letjelica se pretvorila u vatrenu masu koja je uništila okolne zgrade i izazvala veliki požar koji je gasilo više od 70 vatrogasaca.

Federalni istražni timovi iz Nacionalnog odbora za sigurnost saobraćaja (NTSB) i FBI-ja pokrenuli su istragu o uzrocima nesreće, fokusirajući se na tehničko stanje i istoriju održavanja aviona.

Kako je saopšteno, uključivanje FBI-ja je standardna procedura i ne ukazuje na sumnju u teroristički napad.

Objavljeni video, koji prikazuje posljednje sekunde prije katastrofe, izazvao je veliki broj reakcija korisnika društvenih mreža, koji izražavaju saučešće porodicama nastradalih i divljenje hrabrosti spasilaca koji su prvi stigli na mjesto nesreće.

  • “Strašno je gledati, a kamoli biti svjedok ovakve tragedije. Molimo se za žrtve,” napisala je jedna korisnica ispod objave.

Idriz Ramović (74): „Moj sin je magistar, ali posla nema – ovdje sve ide preko para“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Sandžak, Tutin – U selu Donji Crniš, živi tek nekoliko porodica. Iako su nekada bili poznati po stočarstvu i zdravom životu, danas, kako kažu, jedva opstaju bez osnovnih uslova za život. Asfalta nema, struja često nestaje, a mladi odlaze. Među rijetkima koji su ostali da svjedoče o nekadašnjem životu punom zajedništva i dostojanstva je Idriz Ramović (74).

Ramović sjeća se vremena kada su se ljudi pomagali, kada je bilo gostoprimstva i veselja u svakoj kući.
„Bio je bolji stari što bi rekli — ljezet. Dođe čovjek na kafu, doručkuje kod komšije, svi zajedno. Danas toga nema. Ljudi ne vjeruju više u Boga, nego u euro i dinar. Takvo je vrijeme došlo“, kaže Idriz, s tugom u glasu.

Najveći problem sela, kako kaže, je infrastruktura. Put do Crniša je u očajnom stanju, a struja često nestaje.
„Zovem po dva puta dnevno, nema struje. Put, ako ste prošli, vidjeli ste – očajan. Žalimo se, obećaju, ali od toga nema ništa. Malo fajde, skroz. Sirotinja“, priča Idriz.

On dodaje da su obećanja o asfaltiranju puta do džamije ostala mrtvo slovo na papiru.
„Rekli su da će do svake vjerske ustanove biti put asfaltiran, ali kod nas nije. To su priče bez djela“, govori razočarano.

Ramović je i sam bivši mašinski rukovalac i pogonski inženjer, školovan u Ljubljani. Danas živi od penzije od 29.000 dinara.
„Moj sin je magistar islamskih nauka, ali nema posla. Sve ide preko veza i para. Ako ne daš mito, dijete ti ne može da se zaposli“, objašnjava on.

Dodaje i da mnogi mladi odlaze u Njemačku, Švajcarsku i Austriju, jer ne vide budućnost u Sandžaku.
„Ostali su samo starci. Nekad je bilo 62 domaćinstva, a danas jedva sedam stanovnika u selu. Zimi nas ostane dvoje“, kaže Idriz.

Uprkos teškim uslovima, Idriz s ponosom ističe da su voda i vazduh u Crnišu čisti i zdravi.
„Nema bolesti kao u gradovima. Ovdje niko nema astmu ni probleme sa štitnom žlijezdom. Vazduh je kao na Zlatiboru, ali džaba kad nema naroda“, priča dok pokazuje dvorište puno drva i alat koji koristi za rad, iako je već u poznim godinama.

Idriz Ramović na kraju kaže da više ne vjeruje u politička obećanja.
„Ja sam bio delegat u opštini, znam kako to ide. Svi obećavaju, ali niko ništa ne radi. Ljudi su izgubili vjeru u pravdu i sistem“, zaključuje on.

Slučaj sela Donji Crniš nije usamljen. Brojna sela tutinskog kraja dijele istu sudbinu – napuštena, bez asfalta, bez javne rasvjete, bez pomoći. Glas Idriza Ramovića odjekuje kao podsjetnik da Sandžak nije samo gradovi i obećanja, već i zaboravljena sela u kojima još uvijek kuca srce naroda. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Poznat termin dženaze Sjeničaka Selvera Camovića, koji je preselio u Njemačkoj

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Njemačka – Sandžačka dijaspora u Njemačkoj pogođena je još jednom teškom viješću. U Berlinu je 5. novembra 2025. godine iznenada preselio na Ahiret Sjeničak Selver Camović, u 45. godini života.

Selver je dugi niz godina živio i radio na baušteli u raznim gradovima Njemačke, gdje je bio poznat kao vrijedan i pošten čovjek, uvijek nasmijan i spreman pomoći svakome. Njegovi prijatelji i poznanici ga opisuju kao “dobrog insana i čovjeka velikog srca”, koji je za sobom ostavio dubok trag među sandžačkom zajednicom u Njemačkoj.

Prema osmrtnici porodice Camović, dženaza namaz će se obaviti u petak, 7. novembra 2025. godine, u 15:00 sati, u pogrebnom društvu „Aman“, na adresi Marie-Curie-Ring 38, 63477 Maintal, u blizini Frankfurta na Majni.

Njegova dženaza i ukop će se obaviti u nedjelju, 9. novembra 2025. godine, s polaskom u 11:00 sati od porodične kuće, a pokop će se izvršiti na groblju Medare. Dženaza-namaz će se klanjati nakon podne-namaza kod Velike džamije.

Iza njega su ostali ožalošćeni otac Mujo, majka Sadija, brat Sanel, sestra Sanela, sin Amir, te kćerke Fazila i Hana, kao i brojna rodbina i prijatelji.

Selver Camović bio je cijenjen i voljen u svojoj zajednici. Njegova smrt pogodila je ne samo porodicu i prijatelje već i brojne Sandžaklije širom dijaspore. Smrt mladog čovjeka u dijaspori uvijek je bol koja prelazi granice – tuga se dijeli između dvije domovine. Za porodicu i prijatelje Selvera Camovića, kao i za sve Sandžaklije u Njemačkoj, ova prerana smrt je podsjetnik koliko je život u tuđini težak, ali i koliko jaka ostaje veza sa rodnim krajem, bez obzira na kilometre.

Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah.

Tutin dobija novi kružni tok i Retail park sa Lidlom: Počela javna prezentacija urbanističkog projekta

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Tutin – Opštinska uprava Tutin pokrenula je javnu prezentaciju urbanističkog projekta kojim se planira izgradnja novog kružnog toka, Retail parka i prodavnice Lidl, što predstavlja jedan od najznačajnijih infrastrukturnih i komercijalnih projekata u posljednjih nekoliko godina u ovoj opštini.

Prema saopštenju Odeljenja za urbanizam, imovinsko-pravne i komunalno-stambene poslove, javna prezentacija traje od 7. do 13. novembra 2025. godine, a svi zainteresovani građani mogu izvršiti uvid u planirana rješenja i dostaviti svoje primjedbe i sugestije.
Uvid u dokumentaciju moguć je u prostorijama Opštinske uprave Tutin, u ulici Husein-bega Gradaščevića br. 7, kancelarija broj 41, kao i na zvaničnoj internet stranici opštine – www.tutin.rs

Investitor projekta je „STIL SHOP“ D.O.O. Tutin, dok je obrađivač projekta renomirana firma „ARHIPLAN“ D.O.O., specijalizovana za planiranje, projektovanje i konsalting.
Odgovorni urbanista je Dragana Biga, dipl. inž. arh., nosilac licence broj IKS 200 0015 03.

Projekat obuhvata izgradnju kružnog toka kao objekta javne namjene, kao i urbanističko-arhitektonsku razradu Retail parka i Lidl prodajnog centra na području Tutina. Lokacija obuhvata parcelu broj 408/1 K.O. Tutin, kao i dijelove parcela 342, 346, 353/2, 353/14, 408/3 i 1656/1 K.O. Tutin. Planirani objekti predviđeni su spratnosti P+0 i P+1.

Građani i pravna lica mogu do 13. novembra 2025. godine dostaviti pisane primjedbe i prijedloge Odeljenju za urbanizam, imovinsko-pravne i komunalno-stambene poslove.
Nakon završetka prezentacije, Komisija za planove opštine Tutin razmotriće sve pristigle sugestije i odlučiti o eventualnim izmjenama projektne dokumentacije.

Za dodatne informacije o javnoj prezentaciji zadužena je Sajma Kočan, dipl. inž. arh., kao ovlašćeno lice Odeljenja za urbanizam.

Projekat izgradnje kružnog toka i Retail parka sa Lidl prodavnicom označava važan korak ka modernizaciji saobraćajne infrastrukture i ekonomskog razvoja Tutina.
Očekuje se da će novi kompleks olakšati protočnost saobraćaja, unaprijediti bezbjednost u saobraćaju i otvoriti nova radna mjesta, što će dodatno doprinijeti jačanju lokalne privrede i kvaliteta života građana.

Sandžak: Zmija ugrizla i usmrtila kravu, stručnjaci upozoravaju na najezdu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
zmija
  • Topla jesen produžila aktivnost zmija – profesor biologije upozorava na klimatske oscilacije koje remete prirodni ciklus.

Bijelo Polje – Iako je kalendarski jesen u punom jeku, u pojedinim djelovima bjelopoljske opštine građani se i dalje svakodnevno susreću sa zmijama. Najnoviji slučaj zabilježen je u prigradskom naselju, gdje je domaćinu zmija ujela kravu koja je ubrzo uginula, pričinivši značajnu materijalnu štetu.

Ovaj nesvakidašnji događaj izazvao je uznemirenje među mještanima, koji tvrde da su ovakvi prizori ranije bili rijetkost u ovo doba godine.

Ljekar u Hitnoj službi u Bijelom Polju, dr Besim Kadić, potvrdio je da su ove godine evidentirana dva slučaja ujeda zmija kod ljudi – najčešće tokom poljskih radova, kosidbe i plastidbe – te da su pacijenti adekvatno zbrinuti.

Profesor biologije u Gimnaziji “Miloje Dobrašinović”, mr Tomislav Tomović, za Pobjedu objašnjava da su zmije hladnokrvni gmizavci čija aktivnost zavisi od spoljašnje temperature.

„Zbog neuobičajeno tople jeseni, sezonska aktivnost zmija je produžena. Umjesto da uđu u zimski san – hibernaciju – krajem septembra, one i dalje ostaju aktivne. Zmije se povlače tek kada temperatura tla padne ispod 10 stepeni“, kazao je Tomović.

On dodaje da nagle klimatske promjene, kakve su sada česte, mogu privremeno prevariti zmije da „pomisle“ da je nastupilo proljeće, što ih ponovo izvodi iz skrovišta.

Tomović upozorava da paljenje trave, krčenje šuma i gradnja puteva dodatno remete njihova prirodna staništa, tjerajući ih bliže naseljima i dvorištima.

„Zmije često prate miševe i pacove, pa ako ima više glodara – biće i zmija više. Ujedi stoke su uglavnom posljedica slučajnog kontakta dok se zmija pokušava skloniti ili lovi plijen“, ističe biolog.

Stručnjaci savjetuju građane da izbjegavaju kontakt sa zmijama, naročito u ranim jutarnjim i kasnim popodnevnim satima, kada su one najaktivnije. U slučaju ujeda, potrebno je odmah potražiti medicinsku pomoć, ne pokušavati isisavanje otrova ili zatezanje rane, već što prije stići do ljekara.

Otkrivamo tajnu staru 300 godina: Kako su albanski Malisori postali Srbi pravoslavci u srcu Sandžaka

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Autor Suad K Zoranić

Pojam Malisori (alb. Malësorë, što znači “gorštaci” odnosno brđani) odnosi se na tradicionalna albanska plemena nastanjena u planinskoj oblasti sjeverne Albanije i Crne Gore poznatoj kao Malesija. Najveća među tim bratstvima bila su Kelmendi (Klimenti) i Škrelji, čiji su se ogranci tokom osmanskog perioda doseljavali i u sandžački region. Krajem 17. i početkom 18. vijeka, usljed ratova i osmanskih demografskih politika, zabilježene su značajne migracije Malisora prema Sandžaku. Godine 1700. osmanske vlasti su, pokušavajući obuzdati pobunjenička plemena, protjerale oko 251 porodicu (blizu 2.000 ljudi) plemena Kelmendi na Peštersku visoravan. Prema podacima iz tog vremena, čak i sam bajraktar (vođa) plemena Kelmendi prešao je tada na islam i obećao da će i svoj narod pokrstiti u novu vjeru. Većina prognanih Kelmenda je narednih godina pokušala da se vrati u svoj zavičaj – poznato je da su 1705. uspjeli probiti osmansku blokadu, a 1711. godine organizovali su veliki oružani pohod na Pešter kako bi povratili i preostale saplemenike.

Oni Kelmendi koji su ostali nastanjeni u Sandžaku postepeno su primili islam, tako da su početkom 19. vijeka već bili potpuno islamizirani. Istovremeno su napuštali svoj maternji (albanski) jezik i vremenom preuzeli lokalni južnoslavenski govor – tokom narednih generacija postali su slavofoni (govorili su bosanski/srpski jezik). Sličan razvoj zabilježen je i kod plemena Škrelji: dio Škrelja se takođe doselio u Sandžak poslije 1700. godine (preko područja Rugove na Kosovu) i prešao na islam u 18. vijeku, usljed čega su i oni tokom vremena asimilirali slavenski jezik i kulturu. Posljedica tih procesa je da se većina potomaka Škrelja i Kelmenda u Sandžaku danas smatra Bošnjacima (islamske vjere i južnoslavenskog jezika). Ipak, i jedan dio malisorskih doseljenika ostao je u kršćanstvu i vremenom se utopio u pravoslavno srpsko stanovništvo. Tako npr. etnološki zapisi navode porodicu Ćilerdžić kao potomke plemena Škrelj koji su zadržali hrišćansku vjeru. Upravo takve “posrbljene” Malisore nalazimo i u pojedinim selima Tutina i Novog Pazara o kojima je riječ u nastavku.

Prekići i Ćope (selo Dolovo, općina Tutin)

U selu Dolovo na Pešterskoj visoravni (općina Tutin) i danas žive potomci malisorskog plemena Škrelji. Prema podacima antropogeografa Milisava Lutovca (1957), u Dolovu ima pet kuća porodice Prekić, za koje se kaže da su porijeklom od Škrelja. Njihovi preci naselili su se među prvima u Dolovo, najprije u zaseoku Debeljak, a potom su se premještali unutar sela (u lokalitete Čardačine i kod brda Glavica). Zanimljivo je da prezime Prekić najvjerovatnije potiče od albanskog imena Preka (skraćeno od Prenk, tj. Franjo), što ukazuje na nekadašnju vezu sa katoličkom tradicijom. Ova porodica je tokom vremena promijenila vjersku i etničku pripadnost: pretežno su primili islam (danas se smatraju dijelom bošnjačkog stanovništva Dolova), mada su zadržali sjećanje na svoje porijeklo. Štaviše, jedan ogranak se krajem 19. vijeka iselio iz Dolova u oslobođenu Toplicu: porodica Ćulafić (kasnije Milić) iz sela Zdravinje kod Prokuplja vodi porijeklo od dolovskih Prekića i smatraju ih rođacima. Ta iseljena grana primila je pravoslavlje i danas slavi krsnu slavu Svetog Nikole (NikoljdAN), dok su njihovi rođaci koji su ostali na Pešteru vremenom potpuno islamizirani pa više ne praktikuju staru kršćansku tradiciju.

Pored Prekića, u dolovskom i okolnim pešterskim naseljima žive i porodice Ćope, koje su bliski srodnici Prekića. Lutovac bilježi da se ogranci iste šire porodice pod prezimenom Ćope nalaze u selima Boljare i Doliće na Pešteri. I oni vuku korijene od plemena Škrelj. Danas su Ćope, kao i Prekići, po vjeri muslimani i smatraju se Bošnjacima, ali kroz predanja čuvaju pamćenje o svojim malisorskim precima.

Prdonjići, Nikići, Nikolići i Milosavljevići (selo Rajetiće, općina Novi Pazar)

Rajetiće je planinsko selo u novopazarskoj općini gdje i danas živi nekoliko starosjedilačkih srpskih porodica čiji su preci bili Malisori plemena Kelmendi. Prema istraživanju Petra Ž. Petrovića (knjiga Raška, 2010), u Rajetićima su zabilježena četiri rodova takvog porijekla: Prdonjići, Nikići, Nikolići i Milosavljevići. Svaka od ovih porodica ima po dvije kuće (dva domaćinstva) u selu i svi slave krsnu slavu Svetog Stevana. Po narodnom predanju, to su “posrbljene” Klimente, odnosno srpske porodice čiji su preci bili pripadnici albanskog plemena Klimenti (Kelmendi). Ove porodice su se vremenom potpuno integrirale u srpsku zajednicu: pravoslavne su vjere i govore srpskim jezikom, a zadržale su tek ponešto od svog malisorskog nasljeđa kroz porodična predanja. Njihova prezimena nastala su po imenima predaka nakon doseobe (npr. Nikić/Nikolić od imena Nikola, Milosavljević od Milosav), što sugeriše da su već u doba dolaska na Rajetiće bili kršteni na pravoslavni način. Moguće je da su ovi Kelmendi prešli u pravoslavlje još prije više generacija (u 18. ili ranoj 19. vijeka) te da su kao hrišćani naselili Rajetiće, gdje su ih starinci smatrali “došljacima”. Oni su danas potpuno srpskog nacionalnog identiteta, ali se putem usmenog predanja pamti njihovo porijeklo “od Klimenata”, što potvrđuju i savremena etnološka istraživanjaporeklo.rs.

Porodice malisorskog porijekla u Sandžaku posebno su zanimljive zbog promjena vjere i običaja kroz koje su prošle. Krsna slava, tradicionalni srpski pravoslavni običaj, postala je obilježje onih malisorskih rodova koji su prihvatili pravoslavlje. Slava je porodični praznik posvećen svecu zaštitniku doma; nasljeđuje se patrilinearno sa koljena na koljeno i predstavlja važan dio etničkog identiteta pravoslavnih Srba. U slučaju malisorskih porodica, slava koju danas slave otkriva tragove procesa konverzije i asimilacije. Na primjer, rajetićki rodovi Prdonjić, Nikić, Nikolić i Milosavljević danas svi zajedno slave Svetog Stevana – što ukazuje da su vjerovatno potekli od jednog pretka ili male grupe predaka koji su, po dolasku među Srbe, uzeli upravo tog sveca za porodišnju zaštitu. Moguće je da su izborom Sv. Stevana (đakona i prvomučenika u hrišćanstvu) simbolično označili raskid sa ranijom vjerom i ulazak u krug pravoslavnih vjernika. S druge strane, porodica Prekić i srodni Ćope na Pešteru nemaju slavu – budući da su većinom muslimani, oni ne obilježavaju kršćanske svece. Međutim, njihov ogranak koji je preselio u centralnu Srbiju (porodica Milić) po prelasku u pravoslavlje počeo je da slavi Nikoljdan (sv. Nikolu). Zanimljivo, Sveti Nikola je jedna od najčešćih slava kod Srba, što pokazuje da su nekadašnje malisorske izbjeglice u novoj sredini usvojile običaje većinskog naroda i uklopile se u srpsku tradiciju.

Proces etničke transformacije ovih porodica odvijao se postepeno. Prvobitno katolički ili bogumilski Malisori (u zavičaju Malesije) našavši se u novim okolnostima često su prihvatali islam ako bi se naselili u većinski muslimansku sredinu (što je bio slučaj na Pešteri i u dijelu Sandžaka pod osmanskom vlašću). Tako su Prekići i Ćope vremenom postali dio bošnjačkog korpusa – izgubili su albanski jezik i sada govore bosanskim jezikom, a islamska vjeroispovijest postala je sastavni dio njihovog identiteta. Nasuprot tome, oni Malisori koji su se naselili u pravoslavnoj sredini (bilo odlaskom na sjever uz austrijsku vojsku 1737. godine, bilo prelaskom u obližnja srpska sela) primili su pravoslavlje i postupno se posrbili. Kod njih se, osim usmene predaje, tragovi porijekla prepoznaju u prezimenima, fizionomiji ili u ponekom starom običaju. Neke od tih porodica dugo su, recimo, čuvale specifične elemente svadbenih ili krsnih običaja koji potiču iz njihove malisorske (albanske) kulture, dok se i danas mogu primijetiti određene srodnosti u genealogiji – na primjer, svi rajetićki “Klimente” slave istog sveca i time se izdvajaju od ostalih srpskih rodova u okolini. Ipak, tokom 19. i 20. vijeka, ove zajednice su se uglavnom potpuno uklopile u širi okvir bošnjačkog odnosno srpskog naroda, izgubivši posebna plemenska obilježja. Danas se njihovo porijeklo najviše proučava kroz arhivske izvore, genetska istraživanja i kazivanja koja su zabilježili etnolozi.

Fenomen srpskih porodica malisorskog porijekla nije ograničen samo na Tutin i Novi Pazar – sličnih primjera ima i u drugim dijelovima Sandžaka. Masovne migracije Malisora u 18. vijeku ostavile su traga u čitavoj regiji. Etnograf Milisav Lutovac utvrdio je da je područje Rožaja i dijela novopazarskog Sandžaka u velikoj mjeri naseljeno potomcima plemena Kelmendi. Tako npr. bratstvo Dacić u Rožajama vodi porijeklo od Kelmenda, a značajan dio današnjeg stanovništva rožajskog kraja genetski i antropološki pripada tom plemenskom stablu. Slično tome, u sjeničko-pesterskoj visoravni postoje porodice čiji preci potiču od drugih malisorskih plemena – pored Škrelja i Klimenti, spominju se i bratstva porijeklom od Hota, Gruda, pa čak i nekih dukadjinskih skupina koje su se tokom stoljeća doselile i asimilirale.

U bihorskom kraju (općine Bijelo Polje i Petnjica u Crnoj Gori) tradicija pamti doseljenike malisorskog porijekla koji su se vremenom stopili sa lokalnim stanovništvom. Mnoge bošnjačke porodice u tim krajevima nose prezimena ili nadimke karakteristične za albanska bratstva. Primjer je prezime Škrijelj, vrlo rasprostranjeno među sandžačkim Bošnjacima, koje jasno ukazuje na porijeklo od plemena Škrelj. Kroz genetička istraživanja utvrđeno je da većina rodova Škrijelja u Sandžaku dijeli zajedničke pretke i indoevropske haplogrupe karakteristične za sjevernoalbanske brđane. S druge strane, pravoslavne porodice malisorskog porijekla mogu se naći i u susjednim oblastima – npr. u istočnoj Hercegovini zabilježene su porodice koje vode porijeklo od malisorskih doseljenika iz Malesije, a koje su danas dio srpskog etničkog korpusa (poput nekih bratstava u okolini Bileće i Nikšića). Takvi slučajevi pokazuju da su Malisori, premda malobrojni u odnosu na ukupno stanovništvo, dali značajan doprinos etnogenezi i kulturološkom mozaiku Sandžaka. Njihovi potomci danas su uglavnom asimilirani u dva naroda – Bošnjake i Srbe – ali svijest o posebnom porijeklu ponegdje i dalje živi, bilo kroz prezime, porodičnu legendu ili obnovljeni interes za genealogiju.

Reference: U pripremi ovog izvještaja korišteni su akademski i istorijski izvori koji svjedoče o prisustvu i nasljeđu Malisora u Sandžaku. Među ključnim referencama su radovi Jovana Tomića o Kelmendima na Pešteru, etnografska studija Milisava Lutovca (Rožaje i Štavica, SANU 1957), te zbornik Petra Ž. Petrovića Raška (2010). Dodatno su konsultovani podaci online arhiva porodične genealogije (projekat Poreklo.rs), kao i zapisi iz usmene tradicije prenešeni putem lokalnih historiografskih članaka. Ovi izvori jednoglasno potvrđuju bogato, ali dugo skrivano poglavlje o malisorskim (albanskim) korijenima dijela srpskih i bošnjačkih porodica u Sandžaku, što današnjem naučnom i kulturnom pogledu na region daje dodatnu dubinu i kompleksnost.

Husein Memić o budžetskoj komediji: ‘Hit decenije – milioni iz budžeta, a ankete iz kuće!’“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Novi Pazar – Nakon otkrića da je udruženje Centar za edukaciju i razvoj Sandžaka (CERS) iz sela Paralovo, koje je od Ministarstva bez portfelja Usamea Zukorlića dobilo 2,4 miliona dinara, objavilo „istraživanje“ o rastu podrške SPP-u, na svom Facebook profilu oglasio se i ministar turizma i omladine Husein Memić.

U svojoj objavi, Memić je ovaj slučaj nazvao „hitom decenije“, dijeleći tekst RTV Novi Pazar pod naslovom „Milioni iz ministarstva, sedište u kući: Kako je CERS ‘istražio’ rast SPP-a u Sandžaku“.

– Udruženje CERS iz Paralova, koje je od ministarstva Usamea Zukorlića dobilo 2,4 miliona dinara, objavilo je istraživanje prema kojem SPP beleži drastičan rast podrške u Sandžaku. Na adresi sedišta organizacije RTV je zatekao običnu porodičnu kuću bez kancelarije, zaposlenih i bilo kakve infrastrukture – napisao je Memić.

Objava ministra Memića izazvala je talas komentara i reakcija građana.
Komentatori su, uglavnom kroz ironiju i sarkazam, kritikovali praksu finansiranja „fantomskih udruženja“ i sumnjivih projekata koji se, kako navode, koriste za političku promociju SPP-a.

– „Kad para uđe u zadnjicu, a slama zasmeta…“ – napisao je korisnik Selver Hodžić, aludirajući na licemjerje i korupciju u političkim redovima.
– „Tobe jarabi, koji su to prevaranti“, dodala je Endži Zečević.
– „Spremni baba i majku da prodaju za vlast“, prokomentarisao je Fuad Ljuljo Kladničanin, dok je Ertan Zverotić poručio: „Hahahahaha, porodica salabajzerici!“

Ovi komentari, iako satirični, jasno odražavaju raspoloženje javnosti i rastuće nezadovoljstvo zbog sumnjivog trošenja budžetskih sredstava.

Podsećamo, slučaj CERS-a uzdrmao je javnost u Sandžaku nakon što su novinari RTV Novi Pazar otkrili da je navodno „istraživanje javnog mnjenja“ sprovedeno iz porodične kuće bez zaposlenih i opreme, i to uz finansijsku podršku ministarstva kojim rukovodi Usame Zukorlić.

Dok je SPP, prema objavljenim rezultatima, „zabilježio rast podrške“, novinari su na terenu našli samo privatno domaćinstvo bez ikakvih znakova profesionalnog rada.
Ovakva otkrića podstakla su i političke reakcije, uključujući i oštru izjavu odbornika Armina Mehovića, koji je praksu fiktivnih udruženja nazvao „bahatom zloupotrebom narodnog novca“.

Ova situacija, koja je postala viralna i na društvenim mrežama, otvara pitanje zloupotrebe budžetskog novca i povjerenja u institucije.
Kada se politički rejting „meri“ iz privatnih kuća, a milioni državnih dinara završavaju u rukama neregistrovanih organizacija, građani s pravom postavljaju pitanje – ko ovdje koga istražuje, a ko plaća cijenu?

Armin Mehović: Otvoriš udruženje, sam sebi dodeliš 20.000 evra i lažiraš ankete

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Novi Pazar – Nakon otkrića da je udruženje Centar za edukaciju i razvoj Sandžaka (CERS) iz sela Paralovo, koje je od Ministarstva bez portfelja Usamea Zukorlića dobilo 2,4 miliona dinara, objavilo navodno istraživanje o „rastućoj podršci SPP-u“, reagovao je odbornik Skupštine Grada Novog Pazara Armin Mehović. Na svom Facebook profilu, Mehović je iznio oštar stav o, kako kaže, „bahatoj praksi finansiranja fantomskih udruženja radi političkog marketinga“.

U objavi, Mehović sarkastično opisuje mehanizam po kojem se, prema njegovim rečima, u režiji SPP-a finansiraju „botovi i lažni profili“ za medijske spinove i obmanjivanje građana.

– Otvoriš fantomsko udruženje pred konkurs ministarstva, budeš toliko bahat i lenj da ne uzmeš ni lokal da to malo liči na legalno poslovanje, registruješ udruženje u kući svog aktiviste u Paralovu, prijaviš se na konkurs koji sprovodi tvoje ministarstvo i sam sebi dodeliš 20.000 evra – napisao je Mehović.

Prema njegovim tvrdnjama, slične situacije nisu izuzetak, već obrazac: više udruženja, s minimalnim ili nikakvim kapacitetima, prima značajna sredstva, dok se taj novac kasnije koristi za finansiranje političkih kampanja, lažnih anketa i „kupovinu podrške“.

– Ispumpaš milione evra iz ministarstva i pare koristiš za kupovinu glasova, lažne ankete i spinove. I opet ideš u skupštinski restoran na espreso i kolu za 38 dinara – dodao je Mehović u objavi koja je izazvala veliki broj reakcija građana.

Prema izveštaju RTV-a, sedište udruženja CERS nalazi se u privatnoj kući u Paralovu, bez ikakvih oznaka, kancelarija ili zaposlenih. Iako nema tima, infrastrukture ni prethodnih projekata, CERS je dobio 2.396.644 dinara za realizaciju „istraživanja javnog mnjenja“.

Na društvenim mrežama udruženje ima jedva stotinak pratilaca, ali je, prema sopstvenim tvrdnjama, anketiralo 1.200 građana. U rezultatima koje su objavili, SPP i SNS beleže „značajan rast“, dok su SDA i SDP u padu – što je izazvalo sumnje da je istraživanje politički motivisano.

Ova situacija otvara ozbiljna pitanja o zloupotrebi projektnog finansiranja, posebno kada se sredstva iz državnog budžeta usmjeravaju na organizacije koje ne ispunjavaju ni osnovne tehničke i profesionalne uslove za sprovođenje istraživanja.

Podsećamo, ministar Usame Zukorlić već je bio u centru pažnje zbog spornih dodela budžetskih sredstava. Sud u Beogradu ranije je odbio njegove tužbe protiv RTV-a, potvrđujući da je javnost imala pravo da zna kako se troši novac građana.

„Kuća kao kancelarija“ i „anketa bez tima“ postali su simbol načina na koji se u Sandžaku, prema oceni mnogih, mešaju javni interes i partijski marketing. Građani u komentarima na društvenim mrežama ističu da očekuju reagovanje nadležnih institucija, jer – kako navode – „nije normalno da ministarstvo finansira sopstvenu političku kampanju“.

Efendija Mustafić o zagrljaju Nadije i Save: “Treba pokazati razumijevanje, nije znao..”

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Maglaj / Novi Pazar – Nakon burnih reakcija javnosti na fotografiju studentice s hidžabom, Nadije Delimeđac iz Novog Pazara, i studenta Save Nikolića iz Ćuprije, koja je nastala tokom studentskih protesta u Beogradu, oglasio se efendija Sadmir Mustafić iz Maglaja. Njegova poruka razumijevanja i smirenosti naišla je na veliko odobravanje na društvenim mrežama.

Efendija Mustafić je u objavi poručio da se prema mladima treba odnositi s empatijom, a ne osudom, naglašavajući da je zagrljaj bio čin podrške u teškom trenutku, a ne moralni prijestup.

“Kako javnost zna biti okrutna, a i tajming plasiranja vjerskih pravila kao osude, najbolje pokazuje slučaj mlade djevojke s hidžabom Nadije Delimeđac iz Novog Pazara, koju je u trenutku tuge zagrlio kolega student Sava Nikolić, ne znajući da to ne bi trebao učiniti”, napisao je Mustafić.

Dodao je da je lako suditi drugima bez razumijevanja okolnosti u kojima se nalaze, podsjetivši da su ti isti studenti ustali protiv nepravde i korupcije.

“Mi ne znamo kroz šta ti studenti prolaze, ne znamo kroz šta su do sada prolazili, niti šta ih čeka u budućnosti. Jedno sigurno znamo – svoju sigurnost zamijenili su protestom protiv korumpirane države, stavljajući i vlastitu budućnost na kocku.”

Efendija je istakao i važnost blagog pristupa i dobronamjernog ukazivanja na propuste, umjesto javnih osuda koje mogu izazvati dodatnu bol i podjele.

“Kada se želimo obratiti pojedincu i ukazati na grešku, to se radi privatno i bez osude. Sve drugo je samopromocija koja može donijeti više štete nego koristi.”

Na kraju, Mustafić je poručio da vjeruje u snagu i hrabrost mladih koji su pokazali odlučnost i solidarnost u borbi za dostojanstvo i bolju budućnost.

“Studenti su mijenjali svijet. Vjerujem da će i ovi studenti donijeti sebi i svojim porodicama bolje sutra. A mi, kad se probudimo, možda vas uzmemo za primjer.”

Otac Nadije Delimeđac progovorio o prijetnjama: “Najvažnije mi je da mi dijete slobodno može da izađe na ulicu”

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Muamer Delimeđac, otac Nadije Delimeđac, studentkinje Državnog univerziteta u Novom Pazaru, koja se našla u centru pažnje zbog fotografije na kojoj se grli sa studentom Savom Nikolićem iz Ćuprije, progovorio je o prijetnjama i teškim riječima koje su upućene njegovoj kćerki.

Fotografija, snimljena tokom studentskih protesta u Novom Sadu, izazvala je burne reakcije dijela javnosti – dok su je mnogi doživjeli kao simbol jedinstva, razumijevanja i solidarnosti mladih, bilo je i onih koji su reagovali prijetnjama, vrijeđanjem i pozivima na nasilje.

“Ona je jako teško podnijela strašne prijetnje koje su joj upućivane. Mlada je, nije očekivala da će jedna obična fotografija izazvati ovakav talas mržnje. Iskreno, i ja sam bio zabrinut, ali stariji sam, pa sve to drugačije doživljavam. Bilo mi je teško gledati dijete kako se plaši da izađe iz kuće. Njena bezbjednost mi je najvažnija. Svako ko ima kćerku treba da se zapita – da li bi volio da ona prolazi kroz ovako nešto”, kazao je Muamer Delimeđac za Nova.rs.

Prema njegovim riječima, prijetnje su bile teške, uključujući i pozive na progon i fizički napad, ali situacija se sada, kako kaže, smiruje.

“Podrška nam stiže i od Bošnjaka i od Srba, od svih normalnih ljudi. Sada su se strasti malo smirile, a i lokalna zajednica je pokazala razumijevanje. Nadija danas može mirno da prošeta gradom, da ode na fakultet i da se osjeća sigurno. To je ono što je meni kao ocu najvažnije”, naglasio je Delimeđac.

On je dodao da većina negativnih komentara dolazi sa lažnih profila, te da ne želi da se slučaj dodatno politizuje ili koristi za podjele.

“Želimo da sve ostane na ovome, da se društvo okrene pravim temama – studentskim zahtjevima i boljoj budućnosti mladih”, zaključio je Delimeđac.

Izvor Nova.rs

1...219220221...3.651Page 220 of 3.651

Kontakt – Sandžak Danas Viber / WhatsApp / Poziv: +381 65 333 9741 Email: [email protected]

Sandzak danas

U trendu

Kategorije

© Sandzak Danas 2025