Četvrtak, 26 Marta, 2026

Javio se otac jedne od djevojčica koje su policajci prodavali – “Tražim je godinama, sad znam istinu!”

0

Tuzla / Teslić – Nakon objave priče o Elviri Malagić, majci maloljetnih djevojčica koje su bile žrtve trgovine ljudima i podvođenja u Tuzli, redakciji se javio muškarac koji tvrdi da bi jedna od zlostavljanih djevojčica mogla biti njegovo dijete. Njegovo svjedočenje otvara novu i potresnu dimenziju slučaja koji je već šokirao domaću javnost.

Muškarac, koji je zbog zaštite identiteta tražio anonimnost, opisuje kako je prije više od decenije bio u vezi s Elvirom Malagić, tada zaposlenom kao konobarica u Tesliću.

“Bio sam u vezi s tom djevojkom dok je radila kao konobarica u Tesliću. Ostala je trudna, a jednog dana jednostavno je nestala — izgubio sam svaki kontakt s njom. Samo mi se jednom javila i poslala sliku djeteta, nakon čega joj se izgubio svaki trag,” ispričao je za naš portal.

Prema njegovim riječima, sumnja da se radi upravo o jednoj od djevojčica koje su kasnije završile u domu i postale žrtve zlostavljanja.

“Kad sam vidio objavu o Elviri Malagić i njenim kćerkama, srce mi je stalo. Nisam mogao vjerovati da je to ona. Godinama sam pokušavao da saznam gdje je dijete, da li je živo, s kim je… Sad se sve slaže.”

Ovaj muškarac kaže da danas ima stabilan porodični život i još dvoje djece s drugom ženom, ali da nikada nije prestao misliti na dijete koje je, kako vjeruje, imao s Elvirom.

“Ako postoji bilo kakav način da dođem do nje, odmah bih je uzeo da živi sa mnom. Da mogu samo da joj pružim život kakav zaslužuje. Godinama nisam čuo ništa o njoj. Samo molim da mi neko pomogne da je pronađem,” kazao je u emotivnoj ispovijesti.

Dodao je da je spreman dostaviti i fotografiju djeteta koju mu je Elvira nekada poslala, kako bi nadležni mogli utvrditi identitet putem DNK analize, ukoliko istraga to potvrdi kao neophodno.

Ako se navodi muškarca pokažu tačnim, ovo bi mogao biti ključni obrt u istrazi o Elviri Malagić i njenim kćerkama. Podsjetimo, Elvira je 2013. godine bila uhapšena zbog organiziranja prostitucije u Tuzli, a danas se povezuje s djevojčicama koje su bile žrtve podvođenja i zlostavljanja u Domu za djecu bez roditeljskog staranja.

Njena djeca su, prema riječima djeda Hajrudina Malagića, godinama živjela bez majke, dok su brigu o njima preuzimali on i supruga – sve dok ih Centar za socijalni rad nije smjestio u dom. Upravo tamo, prema tvrdnjama porodice i Tužilaštva TK, počinje lanac trgovine ljudima, u kojem su umiješani pojedini policajci i lokalni funkcioneri.

Emotivno, ali odlučno, muškarac je na kraju razgovora poručio:

“Ako je to dijete moje, neka zna da ima oca koji je nikad nije zaboravio. Tražim je već godinama, i neću stati dok ne saznam istinu. Ako treba, spreman sam da dam i DNK, samo da je pronađem.”

Redakcija je uputila zvaničan zahtjev Tužilaštvu Tuzlanskog kantona i Centru za socijalni rad da provjere navode muškarca, kao i da omoguće zakonsku proceduru za utvrđivanje očinstva. Očekuje se i reakcija Ministarstva unutrašnjih poslova TK, koje vodi istragu o trgovini ljudima i zloupotrebama u sistemu socijalne brige.

Identitet muškarca poznat je redakciji, ali se zbog zaštite maloljetne djevojčice i istrage njegovo ime neće objavljivati. Sve izjave predstavljaju lične navode svjedoka, koji će biti predmet provjere nadležnih institucija.

Otkrivamo kako su djevojčice upale u zamku Besimu u kafiću Febi“ — policajac pretvorio svoj lokal u bordel!

0

„Zašto niste dovele još curica?“ – pitanje koje je zgrozilo javnost

Tuzlanski kanton potresa nezapamćen skandal koji otkriva najmračniju zloupotrebu moći u institucijama koje bi trebale štititi djecu. U centru afere nalazi se Besim Kopić, službenik Policijske uprave Kalesija, koji je prema navodima istrage i svjedočenjima, podvodio maloljetnice rođene 2009. godine u svrhu prostitucije — zajedno sa svojim saradnikom Šemsudinom Kadrićem, konobarom u lokalu „Febi 1“, te još nekoliko policijskih službenika i biznismena s područja Tuzlanskog kantona.

Prema izvorima bliskim istrazi, sve je počelo kada su dvije djevojčice pobjegle iz Prihvatilišta JU Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli, gdje su bile smještene kao štićenice socijalnih službi. Nakon bijega, završile su u kafiću „Febi 1“ u općini Kalesija, čiji je vlasnik policajac Besim Kopić. Tamo ih je dočekao konobar Šemsudin Kadrić, koji je, nakon što je saznao koliko imaju godina, ponudio djevojčicama posao.

Kadrić je potom pozvao svog šefa — Besima Kopića, koji je sjeo za njihov sto i, iako je znao da su maloljetne, nije ih prijavio nadležnim institucijama. Naprotiv, pitao ih je:

„Zašto niste dovele još djevojčica iz Doma?“

Tako je, prema izjavama iz istrage, počela jedna od najvećih afera trgovine ljudima i dječije prostitucije u Bosni i Hercegovini.

Djevojčice su ubrzo bile primorane da rade kao konobarice u pomenutom lokalu. Radile su u drugoj smjeni — od 15 do 23 sata, a često i duže, „ako bi mušterije ostale do 4 ujutro“. Za to bi dobijale 80 konvertibilnih maraka po danu. Spavale su u zgradi prekoputa lokala i u stanu iznad kafića „Febi 1“, gdje je, kako se sumnja, Kopić imao seksualne odnose s obje djevojčice.

Prema navodima istrage, Kopić im je prijetio da će ih strpati u maloljetnički zatvor i odvesti službenim policijskim automobilom na Sokolac ukoliko progovore. Te prijetnje izazvale su kod žrtava ozbiljan strah i osjećaj potpune nemoći.

Besim Kopić, prema svjedočenjima, naređivao je djevojčicama da se oblače provokativno – s dekolteima i kratkim suknjama, uz objašnjenje da moraju „biti fine s gostima“.

„Rekao im je da mora imati mušterije za njih, da sa njima spavaju za novac, a pola iznosa ide njemu, pola njima,“ stoji u jednom od iskaza.

Djevojčice su zatim odvođene u apartmane u okolini – u Višću, VIVO u Živinicama, pa čak i prema Zvorniku, gdje su bile primorane da pružaju seksualne usluge. Prema saznanjima, cijene koje su naplaćivane iznosile su od 150 KM do 500 KM po klijentu.

Istraga pokazuje da su među korisnicima seksualnih usluga bile i osobe iz policije, ali i lokalni poduzetnici. Među imenima koja se spominju nalaze se:

  • Zijad Jagodić, koji je maloljetnice odvozio u apartmane u Višći i VIVO,
  • Miralem Halilović, načelnik Odjeljenja kriminalističke policije PU Živinice,
  • Jasmin Modrić, takođe službenik MUP-a TK,
  • Dževad Požegić, policajac MUP-a TK,
  • te Sulejman Šehić, koji je prema navodima djevojčicama govorio da „voli mlađe curice“.

Svi oni su, prema do sada poznatim informacijama, navodno koristili usluge maloljetnica, a Tužilaštvo TK je za dio njih pokrenulo istrage. Ipak, pojedini od spomenutih još nisu formalno osumnjičeni ni pritvoreni.

Kopić i Kadrić su, kako se sumnja, zajedno povezivali maloljetnice s imućnim ljudima — vlasnicima firmi i kolegama iz policije. Kad bi mušterije došle u kafić, Šemsudin bi pozvao Kopića, koji bi potom dogovorio susret i odvezao djevojčice svojim BMW-om u apartmane.

Ukoliko Kopić nije bio prisutan, Kadrić je preuzimao ulogu posrednika, dogovarajući cijene i uslove. Sve to dešavalo se bez ikakvog straha od otkrivanja, jer su, kako se sumnja, imali zaštitu unutar policijskih struktura.

Tužilaštvo TK potvrdilo je da je otvoren predmet protiv više osumnjičenih osoba, a prema posljednjim informacijama, osam ih je privedeno, među njima i četiri policijska službenika.
U međuvremenu, socijalne ustanove iz kojih su djevojčice pobjegle oglasile su se, navodeći da su više puta upozoravale policiju na njihove bijegove, ali da reakcije nije bilo.

Na društvenim mrežama i u Tuzli održani su protestni skupovi građana, koji traže stroge kazne i odgovornost institucija. Organizacije za zaštitu djece pozvale su medije da se uzdrže od objavljivanja imena žrtava, dok javnost zahtijeva da svi umiješani, bez obzira na funkciju, budu procesuirani.

Slučaj „Tuzlanske maloljetnice“ razotkriva brutalnu realnost sistema koji je zakazao na svim nivoima — od socijalne zaštite do policijskih institucija.
Ovo nije samo kriminalna priča, već ogledalo društva u kojem su djeca iz domova prepuštena predatorima sa službenim značkama.

ŠOKANTNO! Otkrivamo ko je Elvira Malagić – majka djece koju su prodavali policajci

0

Dok djed Hajrudin Malagić javno govori o paklu koji proživljavaju njegove dvije unuke, djevojčice koje su, prema optužbama Tužilaštva TK, bile žrtve trgovine ljudima i podvođenja od strane pripadnika policije, pažnja javnosti sve više se usmjerava i na njihovu majku – Elviru Malagić, čiji je životni put, prema dostupnim presudama i starim izvještajima, isprepleten s kriminalom, prostitucijom i zanemarivanjem djece.

Elvira Malagić nije nepoznata policiji ni pravosuđu. U presudi iz 2013. godine, koju je tada objavilo više medija, među njima Dnevni avaz, Elvira je uhapšena zajedno s Belmom Hamzić i Husom Jašarevićem zbog organizirane prostitucije u Tuzli.

“Postoji osnovana sumnja da su Hamzić i Malagić, kao organizovana kriminalna skupina, od početka 2012. do marta 2013. navodile žene da pružaju seksualne usluge muškarcima na području Tuzlanskog kantona. Cijene usluga kretale su se od 70 do 220 maraka”, navodilo se u tadašnjem saopštenju Tužilaštva TK.

Policija je tokom pretresa pronašla mobilne telefone, fotografije i poruke koje su dokazivale organizaciju prostitucije. Elvira Malagić i tada je, prema navodima tužioca, osim što je regrutovala druge žene, i sama pružala seksualne usluge muškarcima, uključujući i one “dobro situirane i zaposlene u državnim institucijama”.

Danas, dvanaest godina kasnije, Elvira Malagić ponovo je u središtu jedne od najjezivijih afera u Bosni i Hercegovini. Iza sebe ima petoro djece s različitim muškarcima, a nijedno dijete nije pod njenim starateljstvom.

Kako potvrđuje njen otac Hajrudin, Elvira je svako dijete ostavljala njima – babi i majci – i potom “nestajala iz njihovih života”.

“Ona se udala, pa ostavila dvoje, pa troje. Sad živi svoj život. Nijedno dijete nije kod nje. Mi smo ih odgajali, hranili, pazili, a onda su nam ih oduzeli i odveli u dom. Eto šta je ostalo od svega”, rekao je djed u emisiji Defter hefte.

Njegove riječi, pune ogorčenja, oslikavaju generacijski krug siromaštva, nebrige i institucionalne nemoći koji je završio tragedijom djece.

Elvirina prošlost u prostituciji, potvrđena policijskim izvještajima i presudom iz 2013. godine, baca novu sjenku na današnji slučaj. Dok su njene kćerke završile kao žrtve trgovine ljudima, majka se, prema riječima porodice, godinama nije zanimala za njih, niti je posjećivala ni brinula o njihovom školovanju.

“Mi smo ih čuvali kao svoje. A ona, svako dijete s drugim muškarcem, pa ostavi, pa pobjegne. Sad ni ne pita za njih. A djeca stradala, jedno u domu, drugo bježi, treće bolesno…”, govori djed Hajrudin.

Iako ne postoje dokazi da je Elvira Malagić direktno povezana s aktuelnim slučajem podvođenja svojih kćerki, javnost postavlja pitanje: kako su institucije mogle povjeriti djecu majci s kriminalnom prošlošću, a zatim ih smjestiti u dom koji je, prema svjedočenju porodice, postao “mreža eksploatacije i droge”?

Njena prošlost, u kojoj se prepliću siromaštvo, kriminal i moralni sunovrat, čini da slučaj poprima šire razmjere – jer pokazuje kako sistemski propusti u socijalnoj zaštiti i pravosuđu traju godinama.

Stručnjaci za socijalnu zaštitu tvrde da je nužno da istraga, osim policajaca i službenika koji su osumnjičeni za trgovinu ljudima, obuhvati i odgovornost roditelja djevojčica, uključujući i Elviru Malagić.

Njeno odsustvo, višegodišnje zanemarivanje djece i krivična prošlost mogli bi biti ključni elementi u razumijevanju kako je došlo do tragedije.

“Ova priča ima tri razine: institucionalni kriminal, roditeljsko zanemarivanje i trgovinu djecom pod plaštom socijalne brige. Sve dok se svaka od njih ne istraži, istina neće izaći na vidjelo”, kažu izvori iz pravosuđa.

Slučaj Elvire Malagić pokazuje kako se tragedije djece ne rađaju preko noći. Iza njih stoje godine grešaka, siromaštva, kriminala i nebrige.

Dok javnost čeka rezultate istrage o trgovini ljudima u Tuzli, ostaje gorak osjećaj da su generacije žrtava – od majke koja je nekad prodavala sebe, do kćerki koje su, prema sumnjama, prodavali drugi – postale simbol sistemskog sloma morala i pravde u Bosni i Hercegovini.

Sumeja Numanović iz Novog Pazara: Prva žena koja je otvorila svoj kafić i probila predrasude

0

Novi Pazar – Dok su je mnogi odvraćali pitanjima poput „Kako žena da otvori kafić?“ ili „Kako uzimaš najam na dve godine, a ne znaš hoće li uspjeti?“, Sumeja Numanović iz Novog Pazara odlučila je da ne sluša predrasude. Umesto toga, postala je prva žena u svom gradu koja se usudila da otvori sopstveni kafić i time probije tradicionalne barijere u poslovanju.

„Oduvek sam imala želju da otvorim kafić, iako sam se bavila potpuno drugim stvarima. Negde polovinom juna rodila se ta ideja – da konačno uradim ono što zaista želim“, kaže Sumeja za naš portal.

Njena odluka naišla je na čuđenje, ali i divljenje. Novi Pazar je sredina u kojoj, kako kaže, još uvek preovlađuje mišljenje da muškarci vode glavne poslove, dok se žene više posvećuju porodici i drugim obavezama.
„Nije loše što muškarci vode posao, ali i žene mogu mnogo. Želela sam da pokažem da svaka delatnost ne mora biti rezervisana samo za njih“, dodaje ona.

Kafić koji je otvorila ubrzo je postao simbol ženske inicijative i hrabrosti. Kada se pročulo da će u lokalu raditi samo žene, mnoge su to dočekale s oduševljenjem.
„Htela sam da stvorim prijatnu atmosferu u kojoj će se žene osjećati dobrodošlo, ali i da to bude mesto otvoreno za sve. Nije poenta u podelama, već u podršci i jednakim mogućnostima“, ističe Sumeja.

Iako priznaje da nije bilo lako, Sumeja veruje da su upornost, rad i vera u sebe ključni.
„Mi žene kada nešto uzmemo da radimo, radimo to najbolje što možemo. Nadam se da ću biti samo prva u nizu onih koje će pokrenuti sopstvene biznise. Jer, možemo sve – ako odlučimo da vjerujemo sebi.“

Za nju, ovaj potez nije samo lični uspjeh, već i poruka svim ženama Sandžaka da ne pristaju na ograničenja koja im nameće tradicija.
„Mrzim razlike između muškaraca i žena. Ne radim ovo samo za sebe, već i za sve druge žene koje će se, nadam se, ohrabriti da naprave svoj korak.“

Pešterska golgota: Sin brine o nepokretnoj majci u trošnoj kući /VIDEO/

0

Autor: Sandžak Danas

U selu Pope, na gornjoj Pešteri, gdje zima traje duže nego bilo gdje i gdje vjetrovi zavijaju umjesto komšijskih glasova, žive majka i sin – Danica i Radan Veljović. Njihov dom, ako se tako može nazvati trošna kuća bez vode, kupatila i grijanja, godinama je mjesto tišine i borbe za goli život.

Ovih dana, njihovu skromnu svakodnevicu prekinuo je dolazak humanitarca Hida Muratovića, koji je donio novčanu pomoć, hranu i, što je najvažnije – osjećaj da nisu zaboravljeni.

Radan, koji se brine o svojoj 88-godišnjoj nepokretnoj majci Danici, živi bez ikakvih uslova. Njih dvoje dijele prostor bez vode i kupatila, a do Tutina, udaljenog pet kilometara, Radan ide pješke da kupi najosnovnije potrepštine i lijekove.

„Ustanem rano, spremim majku da može dva-tri sata biti sama, pa odem do prodavnice ili po lijekove. Vodu nemamo, kuća nam prokišnjava, ali nemam kud — borim se koliko mogu“, kaže Radan, dok pažljivo pokriva majku i zahvaljuje na pomoći koja im je stigla.

Njihov jedini izvor prihoda je majčina penzija od 20.000 dinara, od koje se, kako Radan kaže, „ni brašno, ni lijekovi ne mogu redovno kupiti“.

Humanitarac Hido Muratović, koji godinama obilazi usamljene i siromašne po Pešteri, kaže da ga posebno pogađaju ovakve sudbine.

„Dobrota je dar od Boga, a ona se ne kupuje i ne prodaje. Svaki put kada posjetimo ovakve ljude, vidimo da nisu materijalne stvari te koje znače, već osjećaj da ih se neko sjeti“, kazao je Muratović dok je starici uručivao 100 eura pomoći i neophodne namirnice.

Danica, iako teško govori, zahvalno je promrmljala: „Bog vas osrećio, sine moj, i kuću i djecu tvoju.“

Na Pešteri, Goliji i Rogozni i dalje žive stotine zaboravljenih duša – starih, bolesnih i usamljenih ljudi koji se raduju svakoj posjeti i svakoj lijepoj riječi.

Hido Muratović, koji se u narodu već odavno naziva „glasom humanosti Pešteri“, svojim prilozima pokazuje da i u svijetu punom sebičnosti, još postoje ljudi koji nose dobro u srcu.

  • „Ovim ljudima ne treba mnogo – samo da znaju da nisu sami. I zato hvala svima koji mi šalju amanete i vjeruju da će svaka marka otići tamo gdje treba“, poručio je Muratović u završnici TV priloga.

Noćni sudar u Novom Pazaru: Žena “pokosila” trotinetistu kod kružnog toka!

0

NOVI PAZAR – U noći između 31. oktobra i 1. novembra, oko ponoći, u Ulici generala Živkovića, kod kružnog toka, dogodila se saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovali putničko vozilo marke VW Polo i električni trotinet.

Prema nezvaničnim informacijama, vozilo VW Polo kojim je upravljala D. M. (2000) kretalo se iz pravca centra grada, kada je, usled nepropuštanja prvenstva prolaza, došlo do sudara sa trotinetom koji je vozio Š. S. (1991).

Električni trotinet bio je uredno registrovan, a njegov vozač je, nakon što ga je automobil prednjim delom oborio na kolovoz, zadobio povrede. Povređenog muškarca je Hitna pomoć prevezla u Opštu bolnicu Novi Pazar, gde je zadržan na lečenju.

Policija je izvršila uviđaj, a saobraćaj na ovom delu puta bio je privremeno obustavljen.

Lokacija: Ulica generala Živkovića, kružni tok, Novi Pazar
 Vreme nezgode: oko 00:00h, 31.10.2025.
 Učesnici: VW Polo (D. M. 2000) i električni trotinet (Š. S. 1991)

(VIDEO) Novi Sad: 16 minuta tišine za 16 života izgubljenih kod Železničke stanice

0

U Novom Sadu je danas obilježena godišnjica jedne od najvećih tragedija u novijoj istoriji grada. Ispred Železničke stanice, na mjestu gdje je prije godinu dana u urušavanju nadstrešnice poginulo 16 ljudi, okupljeni građani su minutom tišine za svaku izgubljenu žrtvu – ukupno 16 minuta – odali počast stradalima.

Tokom komemoracije nije bilo govora ni aplauza, već samo muk koji je prekrivao trg i ulice oko stanice. Građani su, noseći bijele ruže i upaljene svijeće, stajali rame uz rame sa porodicama žrtava, u znak poštovanja i sjećanja.

Podsjetimo, tragedija se dogodila kada je uslijed jakog vjetra i propusta u održavanju došlo do urušavanja nadstrešnice na autobuskom peronu kod Železničke stanice. Tog kobnog dana živote su izgubili:

Sara Firić (6), Valentina Firić (10) i Đorđe Firić (53) iz Kovilja, Milica Adamović (6), Sanja Ćirić Arbutina (35) i Mileva Karanović (76) iz Kaća, Nemanja Komar (17) iz Stepanovićeva, Miloš Milosavljević (21) iz Knićanina, Stefan Hrka (27) iz Beograda, Anđela Ruman (20) iz Stare Pazove, Goranka Raca (58) iz Novog Sada, Đuro Švonja (77) iz Stepanovićeva, Vukašin Raković (69) iz Bukovca i Vasko Sazdovski (46), državljanin Sjeverne Makedonije.

Kasnije su od posljedica povreda preminule i Anja Radonjić (24) iz Paraćina, 17. novembra, te Vukašin Crnčević (18) iz Zmajeva, učenik srednje škole u Novom Sadu, 21. marta ove godine.

Teodora Martinko, jedina preživjela s teškim povredama, danas je simbol nade i borbe – podsjetnik na hrabrost i život nakon tragedije.

U znak sjećanja, na zgradi Železničke stanice prikazan je video kolaž sa snimcima iz vazduha koji prikazuju građane kako formiraju veliki krug svjetla, dok je u pozadini odzvanjala tišina.

Organizatori su poručili da ovaj dan mora ostati trajni podsjetnik na odgovornost institucija i važnost brige o javnoj bezbjednosti.

„Šesnaest minuta tišine za šesnaest života – da nikada više nijedna nebriga ne odnese nečiji dah,“ poručeno je sa komemoracije. Pogledajte video snimike ispod teksta.

Izvor N1

Bulić: „U Sjenici nezakonita vlast – potrebna prinudna uprava“

0

Novi Pazar/Sandžak – Predsjednik Stranke budućnosti i razvoja dr. Ferid Bulić gostovao je u emisiji „Naše teme“ na Pešter TV i poručio da su „divlje deponije crvena linija javnog zdravlja“, te da se pitanje upravljanja otpadom mora rješavati sistemski, po evropskim standardima. Govoreći o političkim prilikama u Sandžaku, Bulić je istakao da „odgovornost mora da postane pravilo, a ne izuzetak“, uz upozorenje da dugotrajne institucionalne krize koče investicije i tjeraju mlade da odlaze.

Bulić je detaljno govorio o krizi vlasti u Sjenici nakon ostavke predsjednika opštine. Prema njegovim riječima, Viši sud u Novom Pazaru poništio je više odluka lokalne skupštine o dodjeli mandata i izboru organa.

  • „Ako nema zakonito izabranih odbornika i rukovodstva, logičan je slijed — prinudna uprava i novi izbori“, rekao je Bulić, dodajući da je stranka uputila podneske i tužilaštvu zbog moguće štete po opštinu.
  • „Sandžak ima hronično potkapacitiranu elektromrežu. Lokalni lideri moraju svake godine tražiti planove i ulaganja od ODS/EPS-a, a ne da se prave da to nije njihova nadležnost“, naglasio je. Najavio je da je njegova stranka već uputila upite nadležnima o dosadašnjim ulaganjima i planovima.

Bulić je kritizirao „utrkivanje“ oko zasluga za asfaltiranje ulica. „Država ima mehanizme, grad ima budžet i ugovore. Umjesto ozbiljnih razvojnih tema, vraćaju nas na najprimitivnije — šahtu i lopatu asfalta“, rekao je, poručivši da su zdravstvo, obrazovanje, ekologija i radna mjesta teme koje moraju dominirati.

Kao univerzitetski profesor, Bulić je obrazovanje nazvao „najvažnijom temom“. Podržao je reset i stabilizaciju procesa na državnom univerzitetu u Novom Pazaru i pohvalio napredak Internacionalnog univerziteta po pitanju akreditacija i kadra. „Škole moraju biti tople, opremljene, a nastavnici stalno educirani. Ako pogriješimo u obrazovanju, problem se ne rješava preko noći“, poručio je.

Govoreći o svom radu u Upravi za saradnju s crkvama i vjerskim zajednicama, Bulić je izdvojio:

  • vraćanje vjerske nastave kao predmeta i mogućnost stalnog radnog odnosa za vjeroučitelje;

  • izmjene koje daju puna prava učenicima srednjih vjerskih škola (Gazi Isa-beg medresa) – dječiji dodatak i nesmetan upis na sve fakultete;

  • stipendije za studente Fakulteta za islamske studije i podršku projektima obrazovnih institucija Islamske zajednice.

Bulić je naglasio da u njegovoj stranci lokalni odbori autonomno odlučuju o koalicijama i prioritetima, dok se na republičkom nivou sve odluke donose kroz zajedničku platformu. „U vlast ulazimo samo s javnim, mjerljivim koalicionim sporazumom. Ako nema jasnih projekata i rokova — nema ni učešća“, poručio je.

Vjerujte argumentima i rezultatima, ne magli i demagogiji. Kaznite neodgovornost, nagradite rad i plan“, zaključio je Bulić, uz poziv da se u Sandžaku otvore teme fabrika, novih tehnologija i čistog okoliša, „jer su deponije, elektro-mreža i škole — ogledalo naše budućnosti“.

Nova nadležnost izvršitelja: U Srbiji će rješavati komšijske sporove i bilježiti porodične sukobe

0

BEOGRAD – Do kraja sljedeće godine javni izvršitelji u Srbiji mogli bi da dobiju novu, mnogo širu nadležnost – da sastavljaju zapisnike o činjeničnim stanjima koja bi imala snagu dokaza u sudskim sporovima. Ova ideja, koja se trenutno razrađuje u saradnji Komore javnih izvršitelja i Ministarstva pravde, mogla bi potpuno promijeniti način na koji građani dokazuju svakodnevne probleme.

To znači da bi ubuduće građani mogli da pozovu izvršitelja da, na primjer, konstatuje buku koju stvara komšija, oštećenu fasadu izazvanu radovima na obližnjem gradilištu, neisporučenu robu u poslovnim odnosima, ili čak – roditelja koji nije omogućio viđanje djeteta prema odluci suda.

Predsjednik Izvršnog odbora Komore javnih izvršitelja, mr Vujadin Masnikosa, istakao je da bi nova praksa značajno rasteretila sudove i ubrzala rješavanje mnogih sporova.

„Građani se svakodnevno suočavaju s problemima poput komšijske buke, oštećenih stanova nakon zakupa ili nemogućnosti da dokažu šta se zaista dogodilo. U takvim situacijama postupci traju godinama, a ljudi gube povjerenje u sistem. Ovakav model, koji već postoji u Francuskoj, mogao bi da vrati vjeru građana u pravdu“, rekao je Masnikosa u gostovanju na „Blic TV“.

On je podsjetio da u mnogim evropskim zemljama izvršitelji već imaju ovlašćenje da evidentiraju činjenično stanje, dok u Srbiji pravni sistem još uvijek funkcioniše kroz složene mehanizme dostave i dokazivanja, koji često produžavaju sudske postupke.

Advokatica Tamara Radojčić smatra da je ideja inovativna i može donijeti rezultate, ali upozorava da bi sprovođenje moralo biti precizno definisano kako ne bi došlo do zloupotreba ili povreda privatnosti.

„Smatram da je ideja dobra, ali je potrebno tačno odrediti u kojim oblastima i na koji način bi se primjenjivala. U porodičnim odnosima, na primjer, korisno bi bilo da izvršitelj može da konstatuje da roditelj nije omogućio viđanje djeteta. To bi rasteretilo centre za socijalni rad i policiju, koji su trenutno preopterećeni takvim slučajevima“, objašnjava Radojčić.

Prema riječima advokatice, zapisnici izvršitelja mogli bi imati veliku težinu i u privrednim sporovima.

„Ako dobavljač nije isporučio robu u dogovoreno vrijeme, zapisnik izvršitelja mogao bi da bude dokaz u postupku. To bi povećalo pravnu sigurnost i ubrzalo sudske odluke“, dodaje ona.

U domenu svakodnevnih problema, Radojčić ističe da bi nova praksa bila dragocjena kod komšijskih nesuglasica.

„Buka, dim, neprijatni mirisi – to su situacije koje je danas najteže dokazati. Ako bi izvršitelj mogao da izađe na teren i evidentira zatečeno stanje, to bi građanima značajno olakšalo postupke. Važno je da zapisnik bude strogo objektivan i da se uvede i svedok koji bi garantovao vjerodostojnost“, zaključuje ona.

Francuska i pojedine zapadnoevropske zemlje već godinama koriste sistem tzv. fact finding bailiffs – izvršitelja koji, po zahtjevu građana, utvrđuju činjenično stanje i sačinjavaju zapisnik koji ima dokaznu snagu pred sudom.
Ukoliko Srbija usvoji sličan model, to bi bio značajan iskorak ka efikasnijem, bržem i modernijem pravosudnom sistemu.

Izvor Mondo

Šokantno otkriće u Njemačkoj: Balkanac u Mercedesu GLE ugradio drvene “Brembo” kočnice!

0

Njemačka policija iz Ludwigsburga ostala je bez riječi nakon što je otkrila da je na luksuznom automobilu Mercedes GLE 400, vrijednom oko 100.000 eura, vlasnik — porijeklom s Balkana — umjesto pravih kočnica ugradio komade drveta!

Kako je saopćila Polizei Ludwigsburg, vozač jedne firme koji je preuzeo automobil putem aukcijske platforme ubrzo je shvatio da vozilo uopće ne koči. Nakon što je pozvao šlep službu i policiju, vozilo je pregledano u servisu – i tada je uslijedio pravi šok.

Umjesto pravih kočionih pločica, u kočionom sistemu pronađeni su pažljivo izrezani drveni blokovi koji su savršeno pristajali u ležište. Na jednom od njih, neko je čak rukom crnim markerom napisao „Brembo“, pokušavajući imitirati svjetski poznati brend kočnica.

Fotografije objavljene iz istrage prikazuju kako su drveni “ulošci” već počeli da se raspadaju i da su se na felnama pojavili tragovi izgorenog drvenog praha, što jasno ukazuje na trenje tokom vožnje. Policija je sve ostatke improvizovanih kočnica zaplijenila kao dokazni materijal, a protiv bivšeg vlasnika vozila podignuta je krivična prijava.

“Kočnice pripadaju rukama profesionalaca, a ne improvizovanim ‘uradi sam’ mehaničarima,” poručili su iz njemačke policije.

Ovaj bizarni slučaj ubrzo je postao viralan na društvenim mrežama. Korisnici su se utrkivali u komentarima, a jedan od najpopularnijih glasio je:
“Čovjek je doslovno zakočio – na drva!”

So was sieht man nicht alle Tage:
Holz statt Bremsbeläge! 🪵😳

Kreativ, aber lebensgefährlich.
Bremsen gehören in…

Objavljuje Polizei LudwigsburgSrijeda, 29. listopada 2025.