Beograd – Muzička scena ponovo bruji o sukobu dvojice pjevača – Emira Brunčevića i Šaka Polumente. Nakon što je Emir sam snimio pjesmu “Dete ulice”, koju je prvobitno planirao kao duet sa Polumentom, uslijedio je niz međusobnih optužbi, javnih prozivki i sada – novi dokaz koji je podigao prašinu.

Brunčević je, tokom nastupa u jednom beogradskom klubu, pokazao snimak Šaka Polumente iz kreveta, tvrdeći da je time želio dokazati da kolega nije govorio istinu kada je otkazao snimanje zbog navodne bolesti.

“Rekao sam u ‘Amidži šou’ šta se desilo – nije se pojavio na dogovorenom snimanju. Rekao je da je bolestan, a snimak pokazuje nešto sasvim drugo. Možda ima pravo da se ljuti, ali ja sam sve ispoštovao, platio autorska prava i organizovao sve. On se nije pojavio”, rekao je Brunčević za MONDO.

Kako tvrdi Emir, Polumenta mu je poslao poruku i video-izvinjenje iz kreveta, u kojem objašnjava da neće doći, dok on smatra da je riječ o neprofesionalnom potezu i izgovoru.

“Ne može me povrijediti neko ko mi nije blizak. Povrijede me samo meni dragi ljudi. Ja sam sve uradio po dogovoru, čak sam mu uzeo kartu za dolazak. Pesma ‘Dete ulice’ danas ima više pregleda nego njegove pjesme posljednjih mjeseci”, dodao je Emir, ne krijući razočaranje.

Podsjetimo, sukob između dvojice pjevača počeo je kada je Emir javno prozvao Šaka zbog nepojavljivanja na snimanju, nakon čega je Polumenta burno reagovao i izvrijeđao ga, nazivajući sebe “gigantom estrade”, a Brunčevića “idiotom”.

Snimak koji je Brunčević pokazao izazvao je lavinu komentara na društvenim mrežama – dok jedni podržavaju njegovu otvorenost, drugi smatraju da je ovakav način razračunavanja previše i da bi kolege trebalo da spuste loptu. Pogledajte video ispod teksta

U Gornjem Zaostru kod Berana, u avgustu ove godine, prvi put nakon 84 godine održana je zakletva četničkog vojvode u Crnoj Gori. Slavko Perošević, vođa litija i novi “vojvoda”, izgovorio je govor koji je uzburkao javnost i izazvao osude zbog otvorenog govora mržnje i poziva na otpor prema Turcima i strancima u Crnoj Gori.

Zakletva je održana pred mitropolitom Metodijem, a Perošević je poručio da “Crna Gora nije Evropa koja se može poniziti” i da će “onaj ko digne pesnicu na Crnu Goru, dočekati udarac malja”.

Ovaj događaj, koji je organizovan u duhu “očuvanja srpskog identiteta”, pratio je niz nacionalističkih poruka koje su izazvale zabrinutost u javnosti i među predstavnicima manjinskih naroda. Peroševićev govor, koji je procurio na društvenim mrežama, počinje navodnim apelom na “jedinstvo Srba i Crnogoraca”, ali se ubrzo pretvara u tiradu protiv “šljama iz male Azije”.

U jednoj od najspornijih izjava rekao je:

“Pred šljamom koji se dovukao iz male Azije, neću da kažem pred Turcima, nego pred onima koji su izbačeni čak i iz Turske države. Ako dignu pesnicu — dočekaće ih udarac malja.”

Takva retorika, koja podsjeća na najcrnje periode iz prošlosti, izazvala je burne reakcije i zahtjeve za reakcijom državnih organa zbog poticanja nacionalne i vjerske mržnje.

Zaton, pitomo bijelopoljsko selo udaljeno 15 kilometara od Bijelog Polja, nekada je bilo jedno od središta Donjeg Bihora — prostora poznatog po plodnoj zemlji i bogatoj bošnjačkoj tradiciji. Prema popisu iz 2011. godine, selo je imalo 983 stanovnika, od kojih su tek 90 bili Bošnjaci. Iza tog broja krije se stoljeće bola, zaborava i prisilnih iseljavanja.

Hajdarpašići i Čorovići — zatonjska elita

Od kraja 17. i početka 18. stoljeća, ugledne osmanske porodice Hajdarpašići i Čorovići podigle su u Zatonu svoje posjede i dvorove. Hajdar-paša i njegovi potomci naseljavali su čifčije, pretežno muslimane, ali i nekoliko pravoslavnih porodica. Tada su u selu živjele bošnjačke porodice Hajdarpašić, Ćeranić, Idrizović, Kalić i Ljuca, dok su među pravoslavnima bili Gačevići, Zlajići, Dangubići i Šebeci.

Selim-beg i Osman-beg Hajdarpašići bili su među najuglednijim ljudima Donjeg Bihora. Jedan od njih obavljao je i dužnost predstavnika vlasti u Bijelom Polju. Pored njihovih imanja, begluke su u ovom kraju imali i Čorovići, još jedna utjecajna porodica toga doba.

Zaton je imao i svoju džamiju, izgrađenu u Klincu. Nije pouzdano poznato čiji je vakuf bio — jedni tvrde da su je podigli Hajdarpašići, drugi Čorovići. No, ono što je sigurno jeste da je džamija bila duhovno središte cijelog kraja.

Tragedija je počela 1912. godine, kada su crnogorski vojnici, pod izgovorom „oslobođenja“, ušli u Zaton. Na kućnom pragu ubijen je tadašnji imam, mula Husein-efendija Ćeranić. Tog dana je život izgubio veliki broj Bošnjaka iz Zatona — civila koji nisu pružali nikakav otpor.

Nakon Prvog svjetskog rata, struktura stanovništva Zatona se dramatično promijenila. Bošnjaci su pod pritiscima i represijom napuštali svoja ognjišta, a na njihova mjesta su se doseljavale pravoslavne porodice iz okoline Berana i drugih krajeva. Od nekadašnje bošnjačke zajednice ostao je samo naziv „Ćeranska mahala“, kao nijemi svjedok jednog vremena.

U januaru 1943. godine, tokom četničkog genocidnog pohoda na Donji Bihor, u kojem je ubijeno najmanje 1.400 Bošnjaka, spaljena je i džamija u Zatonu. Od tada su tragovi džamije polako nestajali. Još godinama poslije rata mogla se prepoznati gomila kamenja pored puta — mjesto gdje je nekada stajala džamija. Ni mezarje pored magistrale nije imalo bolju sudbinu; obraslo je u šiblje i prepušteno zaboravu.

Na staroj fotografiji iz 1929. godine vidi se da je to bila tipična seoska džamija kvadratne osnove, sa skromnim minaretom. Zadnji imam bio je mula Mursel-efendija Bahović, sin mula Mehmeda-efendije Bahovića, kojeg su crnogorski vojnici strijeljali 1912. godine ispred porodice. Nakon ubistva, opljačkali su imovinu porodice — 30 grla krupne stoke, 300 sitne, te 60 tovara trgovačke robe namijenjene za lokalne dućane.

Zaton je danas mirno selo, ali njegove doline i brda i dalje kriju tišinu koja govori više od riječi. U toj tišini odjekuju molitve koje su nekada odzvanjale iz džamije u Klincu. Sudbina bošnjačkog življa Zatona nije samo lokalna priča — to je dio kolektivne memorije Donjeg Bihora, koja podsjeća da se istina i sjećanje ne mogu zatrti šutnjom.

Autor: Esad Rahić
Portal: Sandžak Danas