Petak, 27 Marta, 2026

“Mom sinu hitno potrebna krv” – Otac Haris Lukač uputio potresan apel!

0

Borba mladića Abdusameda Lukača za život i dalje traje. Nakon teške saobraćajne nesreće u kojoj ga je, dok se kretao svojom trakom motociklom, udario automobil Audi A3, njegovo stanje i dalje je teško, a sada je, prema riječima njegovog oca Harisa Lukača, potrebna i hitna donacija krvi.

Haris Lukač se jutros ponovo obratio javnosti putem Facebooka i uputio emotivan apel svima koji mogu pomoći:

“Ako ima neko da je voljan da dade krv za mog sina AbduSameda, nek ode u bolnicu u Berane i neka kaže da daje krv za Abdusameda Lukača koji se nalazi na intenzivnoj u Podgorici. Osobe koje mogu dati krv moraju da su zdrave, da ne primaju antibiotike i da nemaju nikakvih upala. Krvna grupa je A pozitivna. Ako nemate prevoz, možete se meni obratiti na broj +38268038200. Isto tako, krv može da se da i u Podgorici, samo da se naznači za koga je.”

Kako je naveo, krv se može dati od 7:30 do 11:00 sati u bolnicama u Beranama i Podgorici, a svaka pomoć je dragocjena.

Podsjetimo, Abdusamed je nakon udesa prebačen u Klinički centar Crne Gore, gdje se nalazi na odjeljenju intenzivne njege. Njegovo zdravstveno stanje se prethodnih dana pogoršalo, zbog čega je porodica u više navrata pozivala na zajedničku dovu i solidarnost.

Rožajci, ali i ljudi iz cijelog Sandžaka i dijaspore, već su se uključili u akciju pomoći, nudeći prevoz, krv i finansijsku podršku. Objave Harisa Lukača u kratkom roku su postale viralne, izazvavši lavinu emocija i podrške.

Građani apeluju da se što veći broj ljudi odazove, jer je svaka kap krvi u ovom trenutku od presudnog značaja.

NASILJE KOJE JE POTRESLO REGION: Vozač kombija ubio vaspitačicu s tri hica, pa presudio sebi

0
pucnjava pistolj
pucnjava pistolj

Tragedija koja je potresla cijelu Sloveniju odigrala se jučer ujutro u Pivki, mirnom mjestu na jugozapadu zemlje. Na pločniku Kolodvorske ceste, ispred lokalne trgovine, 46-godišnji muškarac iz vatrenog oružja s tri hica ustrijelio je 49-godišnju vaspitačicu, a zatim počinio samoubistvo.

Policija je dojavu o pucnjavi primila u 6:58 sati. Na mjesto događaja odmah su upućene brojne patrole koje su, po dolasku, zatekle tijela muškarca i žene. Ubijena žena, prema saznanjima medija, bila je vaspitačica u lokalnom vrtiću, dok je ubica radio kao vozač kombija. Oboje su živjeli u susjednim zgradama, a mještani kažu da su se poznavali i često družili.

Jedan od komšija, svjedok tragedije, rekao je za Dnevnik.si da je ubistvo posmatrao s balkona:

„Vidio sam ih kako razgovaraju ispred zgrade. Nije bilo svađe, ali on joj je nešto zaprijetio i utrčao unutra. Ona je nastavila hodati, a on je izjurio, pozvao je po imenu, i kada se okrenula – ispalio je tri metka u nju. Odmah je zatim pucao sebi u glavu. Potrčao sam da im provjerim puls, ali već su bili mrtvi.“

Prodavačice iz obližnje trgovine potvrdile su da su čule pucnje. Jedna od njih ispričala je da su u strahu zaključale vrata, ne znajući da li će napadač ući i pucati dalje.

„Kada sam izašla, već su ležali na pločniku. Poznavala sam ih oboje – bila je vaspitačica, uvijek nasmijana, a on miran čovjek, nikada ne bih rekla da je sposoban za ovako nešto.“

Iz Policijske uprave Koper potvrđeno je da su u incidentu stradali 49-godišnja žena i 46-godišnji muškarac koji su se poznavali. Pomoćnik voditelja kriminalističke policije, Dejan Grandič, izjavio je da se intenzivno radi na utvrđivanju motiva i okolnosti zločina.

Prema riječima mještana, ubijena žena bila je udana, a njen suprug se trenutno nalazi na vojnoj misiji u Njemačkoj. Par je imao odraslog sina. Tragedija je dodatno potresla lokalnu zajednicu jer je u trenutku pucnjave više djece prolazilo pored mjesta zločina na putu do škole.

Cijela Pivka je u šoku. Ulica na kojoj se desilo ubistvo bila je satima zatvorena, a policija je obavljala uviđaj. Na mjestu tragedije mještani su zapalili svijeće i ostavili cvijeće u znak sjećanja na tragično preminulu vaspitačicu.

Skandal u Podgorici! Odlikovan Amfilohija koji je Crnogorce zvao „kopiladima“, podržavao zločince Karadžića, Mladića, Arkana!

0

Podgorica – Odluka predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića da posthumno dodijeli najviše državno odlikovanje bivšem mitropolitu Srpske pravoslavne crkve Amfilohiju Radoviću izazvala je buru reakcija u javnosti. Za jedne – „čin pomirenja“, za druge – uvredu Crnogorcima i žrtvama ratova devedesetih.

Milatović je saopštio da je Amfilohije ostavio „neizbrisiv trag u duhovnom i društvenom životu Crne Gore“. No, za mnoge građane, upravo je taj trag obilježen govorom mržnje, podrškom zločincima i negiranjem crnogorskog identiteta.
Podsjetimo, mitropolit je Crnogorce nazivao „komunističkom kopiladi“, a tokom ratova u Bosni i Hrvatskoj otvoreno je podržavao srpske vojne i paravojne formacije, uključujući i osuđene ratne zločince poput Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Željka Ražnatovića Arkana.

Posebno je ostala zapamćena 2015. godina, kada je Amfilohije u Beogradu odlikovao Vojislava Šešelja, presuđenog ratnog zločinca, ordenom zlatnog lika Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca.
Tom prilikom je izjavio da Šešeljevo „viteško djelo brani dušu i obraz srpskog naroda“. Šešelj mu je zahvalio riječima: „Ovo nije priznanje samo meni, već svim srpskim radikalima i četnicima.“
Ta scena danas poprima dodatno značenje – jer je upravo predsjednik jedne suverene i građanske Crne Gore odlučio da istog čovjeka posthumno nagradi najvišim državnim priznanjem.

Tokom devedesetih, mitropolit Amfilohije je, prema hroničarima, bio jedan od stubova srpskog nacionalnog projekta na prostoru Crne Gore. U manastiru na Cetinju primio je Arkana i njegove ljude, koji su „čuvajući svetinju“ prijetili tadašnjim crnogorskim autonomašima.
Njegov govor nad odrom majke Radovana Karadžića 2005. godine, dok se ovaj skrivao od Haga, bio je otvoreni izraz solidarnosti s haškim optuženicima.

Amfilohije se suprotstavljao crnogorskoj nezavisnosti, kritikovao priznanje Kosova i NATO integracije, a zapamćen je i po kletvama upućenim političkim neistomišljenicima, pa čak i po porukama protiv LGBT populacije, koje su međunarodne organizacije označile kao govor mržnje.

Dok dio konzervativne javnosti vidi odlikovanje kao „ispravljanje nepravde“ prema SPC-u, veliki broj građana i organizacija smatra da je riječ o duboko neprimjerenom potezu.
Opozicione partije i građanski aktivisti podsjećaju da Amfilohije nije simbol pomirenja, nego podsjetnik na najmračnije godine crnogorske i jugoslovenske istorije.

„Ovim činom, Milatović je poslao poruku da Crna Gora nagrađuje ljude koji su vrijeđali njene građane i podržavali ratne zločince,“ navodi se u reakciji više nevladinih organizacija.

Za analitičare, ovaj potez predsjednika Milatovića predstavlja jasan politički signal: pokušaj približavanja konzervativnim i crkvenim krugovima, u trenutku kad se vlast u Crnoj Gori lomi između građanskog i nacionalno-vjerskog modela.
Za druge, riječ je o provokaciji, koja otvara stare rane i vraća Crnu Goru na opasnu liniju podjela.

Napuštaju crkve, pune se džamije: Njemačka mijenja svoje vjersko lice

0
  • Sekularizacija, imigracija i promjena generacijskih vrijednosti mijenjaju vjersku sliku Njemačke – dok se crkve zatvaraju, džamije se šire i postaju dio urbane svakodnevnice.

Njemačka prolazi kroz duboku transformaciju svog duhovnog i društvenog pejzaža. Crkve koje su stoljećima bile stubovi zajednica sve češće se zatvaraju, dok broj džamija i muslimanskih zajednica postepeno raste, prateći demografske promjene i širu društvenu sekularizaciju.

Prema podacima Evangelische Kirche in Deutschland (EKD) i Njemačke biskupske konferencije (DBK), tokom 2023. godine više od 400.000 ljudi napustilo je Katoličku crkvu, dok je Evangelistička crkva izgubila gotovo 3% članstva.

Od 2005. do danas zatvoreno je više od 650 katoličkih crkava, a stotine protestantskih bogomolja više se ne koriste za liturgiju. Mnoge crkve su pretvorene u muzeje, galerije, pa čak i stanove ili tržne prostore.

Broj crkvenih brakova takođe opada – 2024. godine u Njemačkoj je sklopljeno svega 22.000 brakova u crkvi, u odnosu na 27.000 godinu ranije.

Sve manje ljudi prisustvuje misama, a crkve se pune uglavnom za Božić i Uskrs. Sociolozi ovaj trend objašnjavaju kombinacijom modernizacije, gubitka povjerenja u crkvene institucije nakon niza skandala i generacijskim odmakom od tradicionalnih vrijednosti.

Istovremeno, muslimanske zajednice u Njemačkoj doživljavaju suprotan trend. Procjenjuje se da u zemlji trenutno postoji između 2.350 i 2.750 džamija, a broj muslimana iznosi oko 5,5 miliona, što čini približno 6,6% stanovništva.

U velikim gradovima, poput Kelna, Hamburga i Berlina, džamije su postale prepoznatljiv dio urbanog identiteta. U Kelnu su od 2022. godine dozvoljeni i javni pozivi na molitvu (ezani), što je donedavno bilo nezamislivo.

Zanimljivo je da oko 24% muslimana redovno posjećuje džamije barem jednom sedmično, što pokazuje visok stepen aktivnog učešća u vjerskom životu. Mnoge nove džamije grade se u okviru kulturnih centara koji nude i edukativne, sportske i humanitarne programe.

Ova promjena nije samo vjerska, već i društvena i kulturna.
Tri su ključna faktora:

  1. Imigracija iz zemalja s većinskim muslimanskim stanovništvom;

  2. Sekularizacija i individualizacija zapadnih društava;

  3. Pad povjerenja u crkvene institucije usljed finansijskih i moralnih skandala.

Rezultat je Njemačka koja se sve više opisuje kao “post-hrišćanska” država – ne zato što je religija nestala, već zato što su se njeni oblici izrazito promijenili.

Ono što je nekada bila zemlja reformacije, danas postaje simbol multireligijskog suživota. Dok crkve traže način da se modernizuju i približe novim generacijama, islamske zajednice ulažu u integraciju i javnu vidljivost.

Njemački mediji, poput Spiegel-a i Die Zeit-a, pišu da će do 2060. godine broj hrišćana u Njemačkoj pasti ispod 30%, dok će muslimani postati jedna od najorganizovanijih religijskih zajednica u zemlji.

  • „Ove promjene nisu prijetnja, već realnost modernog društva koje se mijenja – kulturno, demografski i duhovno“, navodi se u analizi Deutsche Welle-a.

Trend zatvaranja crkava i rasta džamija u Njemačkoj ne govori samo o promjeni brojeva, već o novom poglavlju evropske religijske istorije.

Njemačka više nije samo zemlja Luthera i reformacije – ona je danas i dom hiljadama imama, učitelja islama i muslimanskih porodica koje grade svoj identitet unutar evropskih vrijednosti.

Sindikat traži hitnu provjeru diploma rektorice Državnog univerziteta u Novom Pazaru Zane Dolićanin

0
  • Zatražena nezavisna istraga zbog sumnji u autentičnost i zakonitost stečenih kvalifikacija

Novi Pazar, 22. oktobar 2025. — Sindikat „Nezavisnost“ Državnog univerziteta u Novom Pazaru uputio je danas dopis nadležnim državnim organima sa zahtjevom da se sprovede hitna i sveobuhvatna provjera diploma i svjedočanstava rektorice Zane Dolićanin, zbog, kako navode, „ozbiljnih sumnji u njihovu validnost i usklađenost sa zakonskim propisima“.

U pismu, koje je dostavljeno Ministarstvu prosvjete, premijeru Srbije Đuru Macuti i Nacionalnom tijelu za akreditaciju i osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju, sindikat naglašava da je u interesu države, studenata i akademske zajednice da se ovaj slučaj ispita nezavisno, transparentno i bez političkog uticaja.

„Smatramo da je u interesu države i akademske zajednice da inspekcija Ministarstva prosvjete pokrene nezavisnu i transparentnu provjeru validnosti navedenih diploma, radi očuvanja ugleda visokoškolskih institucija, zaštite studenata i jačanja povjerenja javnosti u akademski sistem Republike Srbije“, navodi se u saopćenju sindikata.

Tema validnosti diploma rektorice Dolićanin ponovo je dospjela u javnost nakon što su se na društvenim mrežama pojavile fotografije njenih diploma, među kojima i ona Medicinskog fakulteta, na kojoj se navodi da je fakultet upisala sa samo 16 godina.

Objava je izazvala burne reakcije u akademskoj i široj javnosti, a pojedini profesori i studenti smatraju da bi takve informacije, ukoliko su tačne, morale biti detaljno provjerene od strane nadležnih organa, jer se radi o pitanju integriteta same institucije.

Iz Sindikata „Nezavisnost“ poručuju da ovo nije lični napad, već borba za istinu i akademski integritet.
„Ova inicijativa ne treba da se shvati kao progon jedne osobe, već kao pokušaj da se uvede red i jasno definišu standardi u visokom obrazovanju. Ako želimo da naši studenti vjeruju u sistem, moramo prvo mi pokazati da u njemu nema nedodirljivih“, stoji u njihovom saopćenju.

Do trenutka objavljivanja ovog teksta, rektorica Zana Dolićanin nije se javno oglasila povodom najnovijih zahtjeva sindikata.

Očekuje se da Ministarstvo prosvjete u narednim danima odluči da li će pokrenuti inspekcijski nadzor i zvaničnu provjeru autentičnosti diploma, što bi moglo biti presedan za sve buduće slučajeve sumnji u validnost akademskih zvanja u Srbiji.

Čačani dočekali studente iz Novog Pazara: Marš nade i otpora na putu dugom 340 kilometara

0
killl

Topao aplauz, bakljada i skandiranja „Pumpaj, pumpaj!“ dočekali su sinoć studente Državnog univerziteta u Novom Pazaru koji već sedam dana pješače ka Novom Sadu, u znak sjećanja na 16 žrtava stradalih u padu nadstrešnice željezničke stanice 2024. godine.

Ispred čačanske gimnazije okupio se veliki broj građana koji su studentima priredili emotivan doček, uz baklje i vatromet. Događaj je organizovan na inicijativu studenata Fakulteta tehničkih nauka u Čačku, kao simbol podrške kolegama koji, kako kažu, „nose poruku nade, prkosa i jedinstva“.

„Ne znamo šta nas čeka – kiša, sneg, vetar, oluje – ali spremni smo na sve. Ovo nije samo šetnja, ovo je naš glas protiv nepravde i korupcije“, poručila je Emina Spahić, studentkinja DUNP-a, za N1.

Marš pod nazivom „16 dana za 16 žrtava“ započeo je 16. oktobra u Novom Pazaru, a studenti svakodnevno prelaze između 20 i 30 kilometara. Njihov cilj je Novi Sad, gdje će 1. novembra biti obilježena godišnjica tragedije koja je potresla Srbiju i probudila talas studentskih protesta širom zemlje.

Tokom puta, mladi iz Pazara su dočekivani u Raškoj, Ušću, Magliču, Kraljevu i Mrčajevcima, a jednu noć proveli su u konaku manastira Studenica. U znak međureligijske solidarnosti, doručak im je pripremljen „po muslimanskim običajima“, kako su sami naveli u objavi uz zahvalnost bratstvu manastira i arhiepiskopu žičkom Justinu.

Do Čačka, koji je udaljen oko 130 kilometara od Novog Pazara, stigli su bez policijske pratnje, vođeni entuzijazmom, vjerom i osjećajem odgovornosti prema žrtvama i društvu.

Pad nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, u kojem je poginulo 16 ljudi, bio je okidač za talas antivladinih protesta i zahtjeva za odgovornost institucija.
Studenti su tada stali u prve redove, a njihova borba protiv nepravde prerasla je u širi društveni pokret koji i danas traje.

„Naš hod je simbol borbe za istinu i dostojanstvo. Ako smo mladi, nismo naivni. Želimo promjenu i ne odustajemo“, poručuju studenti u blokadi DUNP-a.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Ozon Press (@ozonpress)

Tuga u dijaspori: POGINUO vozač kamiona Amir Ručić

0

Bosanskohercegovačka zajednica vozača pogođena je novom tragedijom – u italijanskom mjestu Borgo Valsugana poginuo je Amir Ručić (46), vozač kamiona iz Banovića, poznat u dijaspori po svom radu i dobroti.

Prema informacijama portala Teretnjaci.ba, do nesreće je došlo tokom istovara materijala u fabrici “Acciaierie Venete”, gdje je Amir bio angažovan na poslovima transporta.

Prema prvim nalazima istrage, tragedija se dogodila u trenutku kada je utovarivač manevrisao unazad i pritom pritisnuo Ručića uz prikolicu dok je on zatvarao zadnji dio tovarnog prostora. Uprkos brzoj reakciji hitne pomoći, policije i vatrogasaca, njegov život nije bilo moguće spasiti.

Na licu mjesta je proglašena smrt, a italijanske vlasti pokrenule su detaljnu istragu o uzrocima i eventualnim propustima u sigurnosnim procedurama.

Vijest o smrti Amira Ručića brzo se proširila među vozačima širom Evrope, koji su putem društvenih mreža izrazili šok, nevjericu i tugu. Kolege ga opisuju kao vrijednog, nasmijanog i poštenog čovjeka, uvijek spremnog pomoći drugima.

“Bio je jedan od onih koji nikad nisu rekli ‘ne mogu’. Svakog je zvao ‘brate’ i svakome izlazio u susret. Teško je povjerovati da ga više nema”, napisao je jedan od njegovih kolega.

Porodica, prijatelji i sugrađani u Banovićima dočekali su vijest o njegovoj smrti s ogromnim bolom. Njegovi najbliži su u kontaktu s vlastima u Italiji kako bi se organizovao prevoz tijela u Bosnu i Hercegovinu i pripremila dženaza u rodnom mjestu.

Ovaj tragični slučaj još jednom je otvorio pitanje sigurnosti radnika u transportnom i industrijskom sektoru, posebno onih koji rade u inostranstvu. U posljednjih nekoliko godina zabilježeno je više sličnih nesreća u Italiji, Austriji i Njemačkoj, gdje brojni vozači s Balkana svakodnevno obavljaju teške i rizične poslove.

Amir Ručić bio je otac i uzoran radnik, a njegova smrt podsjeća koliko je tanko razgraničenje između svakodnevnog rada i tragedije.

Porodici Ručić, rodbini i svim prijateljima upućene su iskrene saučešće i riječi podrške iz cijelog regiona.

Sjenica: Mještani Bioca i Dolića bez vode, stočni fond ugrožen – „Plaćamo račune, a pijemo flaširanu vodu“

0

U selima Bioc i Doliće kod Sjenice već mjesecima vlada nestašica vode. Iako izvori u okolini, prema riječima mještana, imaju dovoljno vode da napoje „pet sela, a ne jedno“, slavine su i dalje suhe. Među najglasnijima koji upozoravaju na ovaj problem je stočar Muamer Dacić iz Bioca, koji kaže da su i on i njegovi komšije prepušteni sami sebi.

„I danas nemamo vodu. Ima kiša, ima izvora, voda otiče prirodnim padom, ali niko da povede računa. Imamo račune, plaćamo vodu, a pijemo flaširanu“, kaže Dacić.

Mještani navode da su se više puta obraćali lokalnim samoupravama u Sjenici i Tutinu, ali bez uspjeha.

„Niko ne dolazi, samo kažu – nismo nadležni. Kad odemo u kancelariju, nemaju ni vremena da nas saslušaju. Kažu žurimo, a mi kupujemo vodu za piće i vozimo cisternama za stoku iz okolnih sela“, priča Dacić.

Kako kaže, voda se za potrebe domaćinstva kupuje u flašama, dok za stoku mora da se dovozi iz sela Rakočkije, Cetanovića i Budjeva. „Desi se da nam se cisterne prevrnu, prospemo sve, i stoka ostane žedna“, dodaje on.

Nestašica vode ozbiljno prijeti opstanku stočarstva, koje je osnovni izvor prihoda za brojne porodice u ovim selima.

„Planirali smo da širimo stočni fond, ali ne možemo. Prošle godine sam imao 550 grla, a sad moram da smanjim. Nema sena, nema vode – ne može se tako raditi“, kaže Dacić.

Prema njegovim riječima, voda bi bila dovoljna „za cijelu Sjenicu, a ne samo za nekoliko sela“, kada bi se postojeći vodovodni sistem konačno rekonstruisao.

„Za to su pare uzete, ima ih. Vodovodna mreža duga je 81 kilometar. Tutin je odradio jedan dio, Sjenica jedan, ali taj dio nikad nije pušten u funkciju – već pet, šest godina stoji tako“, ističe on.

Dacić kaže da mještani redovno plaćaju struju, poreze i prireze, ali da zauzvrat ne dobijaju ni osnovne uslove za život.

„Nas država ne tjera da smanjujemo stoku, nego nas tjera opština. Umjesto da novac ulože u vodovod, oni će ga sutra dijeliti za socijalu, a mi od nečega moramo da živimo“, kaže on.

Porodica Dacić broji više članova koji svakodnevno rade u poljoprivredi i stočarstvu.

„Svi smo uključeni – žena, djeca, otac, brat. Kad ujutru ustanemo, nemamo vodu ni da se umijemo. Flašu uzmemo pa s flaše lice operemo“, opisuje Dacić svakodnevicu.

Na kraju, Dacić poručuje da bi bilo krajnje vrijeme da lokalna vlast ozbiljno shvati problem:

„Ako neće da puste vodu, neka makar dođu da donesu, da vide kako narod živi. Pošalju ponekad cisternu, ali rijetko – samo da zamažu oči.“

Informer i Pink udarili na studente iz Novog Pazara: Nazvali ih Hamasovcima i ekstremistima! /VIDEO/

0

Dok studenti iz Novog Pazara već danima pješače do Novog Sada kako bi 1. novembra odali počast žrtvama i simbolično skrenuli pažnju na društvene nepravde, provladini mediji pokušavaju da njihovu miroljubivu poruku pretvore u političku pretnju.
Informer i Pink prednjače u toj kampanji, iznoseći ne samo laži već i opasne kvalifikacije koje mladim ljudima, mahom studentima Državnog univerziteta u Novom Pazaru, praktično crtaju metu na čelo.

U svojim emisijama i naslovima nazivaju ih „zabrađenim Hamasovcima“, „prohamasovcima“, i „islamističkim ekstremistima“, povezujući ih sa ratovima, terorizmom i separatizmom — samo zato što dolaze iz Sandžaka i što među njima ima onih koji nose hidžab.

„Odglumili 16 minuta tišine, pa šatro pješke krenuli iz Novog Pazara…“ — rečenica je glavnog urednika Informera Dragana J. Vučićevića koja možda najbolje pokazuje dubinu moralnog posrnuća provladine propagande.
Ista osoba koja decenijama gradi karijeru na vređanju i targetiranju neistomišljenika sada se podsmeva studentima, njihovim molitvama i verskim simbolima.

„Palestinske zastave i simboli Sandžaka koji se vide među novopazarskim blokaderima šalju jasnu poruku – otcepiti Sandžak“, čulo se i na Pinku, u prilogu koji je, prema ocjeni medijskih analitičara, imao jasan cilj: raspiriti strah i podijeliti građane Srbije po vjerskoj i nacionalnoj osnovi.

Profesor u penziji Vladeta Janković smatra da je ovakvo targetiranje mladih i vjerskih simbola „užasno opasno i moralno neprihvatljivo“.

„Putem religije omalovažavati nečiju vjeru i praviti karikature od toga, to je više od podlosti. Kod dijela društva to budi otpor prema islamu, a to je direktno raspirivanje mržnje. Ti ljudi jednog dana moraju da odgovaraju“, poručio je Janković.

Sindikat sudske vlasti Srbije također je reagovao, pozvavši javno tužilaštvo da ispita izjave i priloge u kojima se studenti targetiraju na osnovu vjere i porijekla.

„Na takve pojave pravosuđe ne smije da ostane nijemo. Svako raspirivanje vjerske i nacionalne mržnje mora se tretirati kao krivično djelo“, navodi se u saopštenju sindikata.

Student iz Novog Pazara Inas Hodžić kaže da su mladi svjesni u kakvom društvu žive, ali da ih uvrede samo dodatno motivišu.

„Svesni smo da pravde možda nećemo naći u institucijama, ali ćemo je tražiti. Oni koji nas napadaju godinama su koristili podjele kao politički alat, a sada im smeta što ih mi razbijamo svojim primjerom zajedništva i dostojanstva“, poručuje Hodžić.

Na videosnimcima i fotografijama koje su obišle Srbiju vide se studenti koji pješače, grle se, mole, smiju i pjevaju. Te slike, koje simbolizuju mir, vjeru i mladost, postale su najveća prijetnja onima koji vlast i kontrolu održavaju na strahu i podjelama.

„Studenti se sjajno drže. Vidite te zagrljaje – to je mladost koja ne zna za mržnju“, kaže Janković.

I možda baš zato, koga god da bole te slike, neka se zapita – ne boli li ga zapravo vlastita savjest? POgledajte prilog N1 ispod teksta.

Ljekari u šoku: Dječak (13) pobjedio neizlječivi rak mozga – nauka nema objašnjenje!

0

Redakcija | Sandžak Danas

U medicinskoj povijesti zabilježeno je čudo koje je zapanjilo svijet — trinaestogodišnji Lucas iz Belgije postao je prvo dijete ikada koje je uspjelo pobijediti najagresivniji oblik raka mozga, DIPG (difuzni intrinzični pontinski gliom), bolest koja se do sada smatrala gotovo uvijek smrtonosnom.

Lucas je imao samo šest godina kada je njegovoj porodici saopštena teška dijagnoza. Ljekari su tada rekli da nade gotovo nema. DIPG pogađa moždano stablo, dio mozga koji kontroliše osnovne životne funkcije — disanje, gutanje i kretanje. Tumor se ne može operisati, a klasične terapije, uključujući zračenje i hemoterapiju, rijetko daju rezultate. Prosječni životni vijek nakon dijagnoze obično ne prelazi dvije godine.

Uprkos sumornoj prognozi, Lucasovi roditelji nisu odustali. Prijavili su sina u eksperimentalni program liječenja u Parizu, koji je kombinovao inovativne imunoterapijske pristupe i precizno ciljanje ćelija tumora pomoću napredne genetske analize.

Tada se dogodilo ono što niko nije očekivao. Tokom kliničkog ispitivanja Lucasovo tijelo počelo je da reaguje na terapiju na način koji su ljekari opisali kao „bez presedana“. Tumor se postepeno smanjivao, dok nije potpuno nestao.

Još nevjerovatnije od samog izlječenja jeste činjenica da se rak nije vratio više od godinu dana nakon završetka terapije. Naučnici sada proučavaju Lucasovu genetsku strukturu i vjeruju da je upravo rijetka varijacija u njegovom DNK pomogla organizmu da se izbori s bolešću.

„Nikada do sada nismo svjedočili ovakvom odgovoru kod pacijenata s DIPG-om. Lucas nam otvara novo poglavlje u borbi protiv dječjih tumora mozga“, izjavila je dr. Marie Lefevre, voditeljica istraživanja u pariskoj klinici „Institut Gustave Roussy“.

Lucas danas živi kao zdravo i sretno dijete, a njegova priča ulijeva novu nadu hiljadama porodica širom svijeta koje se bore s ovom opakom bolešću. Njegovo ozdravljenje moglo bi postati prekretnica u medicini, jer naučnici sada pokušavaju razviti terapiju koja bi njegov uspjeh mogla ponoviti kod drugih mališana.

„Zahvalni smo Bogu i svim ljekarima koji nisu odustali. Ovo je čudo, ali i poruka da se nikada ne smije gubiti nada“, poručila je Lucasova majka.

Lucasov put od beznađa do ozdravljenja postao je simbol vjere, upornosti i moći moderne medicine. Ono što je nekada bilo nemoguće – sada je dokazano ostvarivo.