Poznati pjevač iz Novog Pazara, Semir Džanković, zajedno sa suprugom Sanelom, nalazi se u svetom gradu Meki, gdje obavlja umru, veliko dobrovoljno hodočašće koje muslimani mogu obaviti tokom cijele godine.

Na društvenim mrežama su se pojavile fotografije na kojima se vidi Semir u ihramu, tradicionalnoj bijeloj odjeći koju muškarci nose tokom obavljanja obreda hadža, dok je njegova supruga Sanela na snimcima i fotografijama vidno dirnuta, odjevena u hidžab, u znaku dubokog poštovanja prema svetosti mjesta.

Njihova kćerka je na svom profilu podijelila fotografije roditelja, uz emotivnu poruku zahvalnosti:

“Zahvalna sam za svu ljubav, trud i žrtvu koju su mi moji roditelji pružili. Ponosna sam što su danas u Meki i što zajedno obavljaju hadž.”

Na jednoj od fotografija koje je objavio i sam Džanković, u pozadini se vidi Kaba, centralno svetište u Velikoj džamiji (Mesdžidul-haram), koju muslimani širom svijeta smatraju najsvetijim mjestom islama.

Za mnoge Novopazarce i Sandžaklije, putovanje Semira i Sanele u Meku ima posebnu simboliku — ne samo kao čin vjerske posvećenosti, već i kao primjer porodične duhovne povezanosti i zahvalnosti Bogu za blagodati u životu.

Kako navode bliski prijatelji pjevača, Semir je već duže vrijeme izražavao želju da obavi hadž. Njegova odluka da to učini ove godine doživljena je kao ispunjenje višegodišnjeg sna.
“Uvijek je govorio da će, ako Bog da, otići u Meku sa svojom Sanelom. Drago nam je što je to i ostvario,” kazao je jedan od njegovih prijatelja iz Novog Pazara.

Objave sa hadža izazvale su niz pozitivnih komentara i čestitki. Mnogi su mu poželjeli da mu hadž bude primljen i mubarek, te da se u Novi Pazar vrati zdrav, s duhovnim mirom i novom energijom.

Na graničnom prelazu Karakaj između Srbije i Bosne i Hercegovine, sinoć su zadržani pjevačica Emina Jahović i političar Čedomir Jovanović. Njih dvoje, koji su putovali odvojeno, proveli su više od sat vremena u razgovoru sa službenicima, a za sada nije poznato zbog čega je došlo do zadržavanja.

Kako saznaje redakcija, sve se dogodilo na prelazu između Loznice i Zvornika, a događaj je izazvao pažnju putnika koji su se u tom trenutku našli u koloni.
Prema riječima jednog očevidca, Emina Jahović je bila u luksuznom mercedesu beogradskih registarskih oznaka, dok je Jovanović pristigao nekoliko minuta kasnije u drugom vozilu.

„Porodično smo putovali za Sarajevo i ispred nas je bila Emina sa nekoliko ljudi u autu. Predali su dokumenta i službenici su im rekli da se sklone sa strane. Nakon toga su izašli iz vozila i razgovarali sa policajcima. Iza nas je bio i Čedomir Jovanović, kojeg je moja majka odmah prepoznala. On je takođe zaustavljen i razgovarao je sa službenicima duže vrijeme“, ispričao je svjedok događaja.

Očevidci navode da su svi ostali putnici u koloni brzo prošli kontrolu, dok su Emina i Jovanović bili predmet detaljnog ispitivanja.

Iako su oboje, prema nepotvrđenim informacijama, nastavili put nakon razgovora, razlog njihovog zadržavanja nije poznat.
Iz izvora bliskih graničnim organima nije stigla zvanična izjava, ali se pretpostavlja da je riječ o „rutinskoj provjeri dokumentacije i vozila“, koja se ponekad sprovodi nasumično.

Emina Jahović i Čedomir Jovanović ranije su viđani zajedno na javnim događajima, a njihovo pojavljivanje u istom trenutku na granici izazvalo je brojne komentare na društvenim mrežama. Neki korisnici pretpostavljaju da je riječ o slučajnosti.

„Svjedok“ – album koji svjedoči više o njegovom karakteru nego o vremenu u kojem je nastao

Novi Pazar – Bosanskohercegovački pjevač i kantautor Dino Merlin, čovjek čija se karijera prepliće s historijom naroda i zemlje iz koje potječe, ponovo je izazvao burne reakcije u javnosti. Ovog puta, ne pjesmom, već izjavom. U gostovanju u podkastu „Balkast“, Merlin se javno odrekao albuma „Svjedok“ iz 1993. godine — jedne od rijetkih ploča koja je nastala u najtežim trenucima rata u Bosni i Hercegovini, kao dokument vremena i simbol otpora.

Merlin je kazao da album „Svjedok“ „ne priznaje“ i da je „nelegalan“, tvrdeći da je objavljen bez njegovog znanja, dok je, kako kaže, boravio u Švicarskoj i čekao vizu. Navodi da su pjesme bile samo „demo snimci“ snimljeni u podrumu, a ne finalni materijal za objavu.

„To je moj neželjeni album i ja ga ne priznajem. Nelegalan je… Bio sam produktivan, snimio nekoliko pjesama, ali ih je neko bez mog znanja izdao“, rekao je Merlin.

No, ono što zabrinjava nije pravni status albuma, već emocionalni i moralni – kako čovjek koji je 1990-ih pjevao o ratu, žrtvi i Bosni, danas od svega toga pere ruke?

Album „Svjedok“ nastao je u vremenu kada se svaka riječ, svaka pjesma, svaki stih računao kao moralna podrška onima koji su gubili svoje domove i najmilije. Pjesme poput „Da te nije Alija“, „Vojnik sreće“ i „Korak do slobode“ nisu bile samo muzika – bile su dio borbe, nada i identiteta.

Danas, kada se Merlin ograđuje od tog perioda, djeluje kao da pokušava presjeći vlastite korijene – kao da mu je lakše živjeti u sjećanju na prepune arene i rasprodane koncerte, nego u sjećanju na godine kad se pjevalo da bi se preživjelo.
Njegovo objašnjenje o „nelegalnom albumu“ može se razumjeti s tehničke strane, ali ono što se teško može oprostiti jeste emocionalna neodgovornost prema generaciji koja ga je tada doživljavala kao glas Bosne.

Čini se da Dino Merlin danas vodi tihu bitku između umjetnika i javne ličnosti, između karijere i savjesti. Možda je album „Svjedok“ za njega nepoželjan jer podsjeća na ono što bi mnogi pjevači radije zaboravili — na vrijeme kada su pjesme imale miris baruta, a aplauzi su bili tiši od detonacija.

Ali, upravo tu se vidi koliko je jedan umjetnik labilan u svojim principima. Lako je pjevati o ljubavi kada dođe mir, ali teško je ostati vjeran istini koju si nekad otpjevao.

Danas, kada se u Bosni i Sandžaku ponovo vodi borba za identitet, jezik i dostojanstvo, Merlinovo odricanje od patriotskog albuma djeluje kao moralni poraz, a ne samo muzički nesporazum.

Dino može tvrditi da je album nastao bez njegovog znanja, ali narod se sjeća.
Sjeća se kako su se te pjesme puštale na linijama fronta, u podrumima, u izbjegličkim kućama širom Evrope. Te pjesme su, htio on to ili ne, dio kolektivnog sjećanja.

Možda Dino danas ima luksuz da se odrekne prošlosti, ali oni koji su je preživjeli – nemaju.