Nema jednu nogu, drži 150 koza i traži treću ženu /VIDEO/

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Dok većina ljudi u osmoj deceniji života traži mir i oslonac u penziji, Zoran (73) iz sela Proboj kod Ljubuškog svaki dan započinje prije svitanja. Bez jedne noge, na štakama s metalnim nastavcima, već osam godina nije imao nijedan dan odmora. Njegova obaveza i snaga su stado od oko 150 koza, o kojima sam brine – bez pomoći, bez izgovora.

„Svaku večer vježbam da bih ujutro ustao u pet. U pet sam već na nogama“, govori Zoran mirno, gotovo kao da opisuje najobičniju rutinu. Kafu, alkohol i gazirana pića ne pije, lijekove uzima minimalno. „Dvadeset godina se nisam prehladio. Cijelu zimu radim mokar kao čep, a ništa me ne boli“, dodaje kroz osmijeh.

Zoran danas živi od oko 250 konvertibilnih maraka socijalne pomoći. Penziju, kaže, nije dobio. Niti mu je priznat invaliditet.
„Dođe papir kući i piše da mi ne priznaju invaliditet. Čovjek nema nogu, a invaliditet ne priznaju“, kaže bez gorčine, više kao činjenicu s kojom je naučio živjeti. Najveći trošak su mu hrana i briga o stadu. „Samo mekinje godišnje odu preko 5.000 maraka, a gdje je sijeno… Zadnju marku dajem njima. Neću da životinje pate“, govori odlučno.

Bez psa, priznaje, ne bi mogao. Vukovi su stalna prijetnja, a na hercegovačkom kršu nema prostora za greške. „Ko ima koze ili ovce – mora imati psa“, kaže. Bilo je i prijava i nesporazuma s ljudima, ali stado je ostalo na okupu. Kako, s jednom nogom, uspijeva okupiti koze i voditi ih po terenu? Odgovor je jednostavan i topao:
„Samo ih pozovem. One idu gdje ja hoću. Navikle su na mene. Ja njih volim, ali mora se znati i red.“

Cijene koza su posljednjih godina značajno porasle. „Danas je koza 350 do 400 maraka, a skotna ide i do 500. Prije je bila upola jeftinija“, objašnjava Zoran. Ipak, ni tržište ni godine ne mijenjaju njegov ritam rada. Zoran živi sam. Dvaput se ženio, a humor mu je, kako kaže, najbolji štit.
„Ako bude, oženit ću se i treći put. Evo prilike – neka se javi koja želi“, govori uz smijeh.

Na kraju, njegova poruka je jednostavna i snažna:
„Sve sam krvavo zaradio. Ne tražim od nikoga ništa. Samo da ljudi prepoznaju dobrotu.“ Priču o Zoranu objavio je Glas Hercegovine – kao podsjetnik da dostojanstvo, rad i upornost ne poznaju prepreke, pa ni one koje se mjere godinama i gubitkom. Pogledajte video ispod teksta.

TUGA! Na ahiret preselio Bajrić Merfin, iza njega ostala supruga i četvero maloljetne djece

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Džemat Gomjenica i šira prijedorska regija zavijeni su u tugu nakon vijesti da je u 35. godini života na ahiret preselio Bajrić Merfin, mladi suprug i otac četvero maloljetne djece. Merfinov prerani odlazak ostavio je duboku prazninu u porodici, ali i među komšijama, prijateljima i džematlijama koji ga pamte kao skromnog, vrijednog i porodičnog čovjeka. Iza njega su ostali supruga Selma i četvorica sinova: Rifet (10), Rasim (8), Suad (5) i Emin (2), kojima je otac bio oslonac i sigurnost.

U znak solidarnosti i podrške, porodicu Bajrić jučer su posjetili glavni imam Benjamin-ef. Hodžić i predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Prijedor Ermin Trnjanin. Tom prilikom izrazili su saučešće i riječi utjehe porodici, ističući da je gubitak voljene osobe uvijek težak, a posebno bolan kada život napusti mlada osoba, otac maloljetne djece.

  • „Svaki gubitak je težak, ali kada na ahiret preseli mladi čovjek, iza kojeg ostaju mala djeca, bol je nemjerljiva. Naša je dužnost da budemo uz ovu porodicu i da im pomognemo koliko god možemo“, poručili su iz Medžlisa IZ Prijedor.

Predsjednik Medžlisa, Ermin Trnjanin, tom prilikom uručio je porodici hediju kao simbol pažnje, podrške i zajedništva u ovim teškim trenucima. Prema informacijama porodice, dženaza-namaz se klanjala u petak, 16. januara 2026. godine, poslije džuma-namaza u 12:45 sati, ispred džamije u Gomjenici, dok će ukop obavljen na mezarju u Gomjenici. Molimo Svevišnjeg Allaha, dž.š., da Merfinu Bajriću podari Džennet, a njegovoj supruzi, djeci i porodici sabur i snagu da izdrže iskušenje koje ih je zadesilo.

Snijeg progutao gradove: Kamčatka ne pamti ovakvu zimu /VIDEO/

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
Screenshot

Petropavlovsk-Kamčatski, 16. januar 2026. – Poluostrvo Kamčatka suočava se s jednom od najtežih zimskih epizoda u posljednjim decenijama. Ekstremne količine snijega danima zatrpavaju naselja, parališu saobraćaj i otežavaju snabdijevanje, zbog čega su lokalne vlasti u glavnom gradu proglasile vanredno stanje.

Prema zvaničnim podacima, snježni pokrivač u pojedinim dijelovima dostigao je rekordne visine, zatrpavši kuće, ulaze i krovove zgrada. Ulice su neprohodne, javni prevoz funkcioniše ograničeno, a dostava hrane i goriva odvija se uz velike poteškoće. Tragičan bilans bilježi i ljudske žrtve – dvije osobe su izgubile život nakon što se snijeg obrušio s krovova.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Roya News English (@royanewsenglish)

Spasilačke ekipe su na terenu danonoćno, fokusirane na raščišćavanje glavnih saobraćajnica i prilaza zdravstvenim ustanovama. Meteorolozi istovremeno upozoravaju na povećan rizik od lavina u planinskim područjima i pozivaju građane na maksimalan oprez.

Iako je Kamčatka poznata po surovim zimama i vulkanskom reljefu, ovako intenzivne padavine rijetko su zabilježene. Stručnjaci navode da je riječ o snažnim ciklonima sa Ohotskog mora, a sve češće pojave ekstremnih vremenskih prilika dovode se u vezu s klimatskim promjenama na ruskom Dalekom istoku.

Uprkos teškim uslovima, snimci s društvenih mreža donose i prizore koji bude optimizam: djeca, umjesto straha, koriste snijeg za igru i maštovite „snježne čarolije“, gradeći tunele, tvrđave i skulpture. Dok se odrasli bore s posljedicama oluje, najmlađi podsjećaju da se i u najtežim zimama može pronaći razlog za osmijeh. Pogledajte video ispod teksta.

Rasplamsao se medijski rat sandžačkih Bošnjaka i Albanaca: Čiji je Ali-paša Gusinjski?

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Naizgled bezazlena objava na društvenim mrežama, povodom imenovanja ulice u Astoriji (SAD), prerasla je proteklih dana u pravi medijski i identitetski rat između Plavljana i Gusinjana, ali i između onih koji se danas nacionalno izjašnjavaju kao Bošnjaci i Albanci. Povod – pitanje koje u Sandžaku i širem regionu decenijama tinja: čiji je bio Ali-paša Gusinjski?

U središtu rasprave nalazi se historijska ličnost Ali‑paša Šabanagić, poznatiji kao Ali-paša Gusinjski (Gusinje, tada Osmansko carstvo, 1828 – Peć, 1888), jedan od najuticajnijih i najpoznatijih paša iz gusiњskog kraja, simbol otpora i borbe za Plav i Gusinje u drugoj polovini 19. stoljeća.

Rasprava je eskalirala nakon objava u kojima se upozorava da se Ali-paša „preknjižava“ na jednu naciju, dok se zanemaruje historijski kontekst vremena u kojem je živio. U komentarima se sudaraju suprotstavljeni narativi, često oštrim i uvredljivim tonom.

Hamid Cecunjanin, u jednoj od najkomentiranijih objava, poručuje da je Ali-paša bio Gusinjanin i da je „branio Plav, Gusinje i narod tog kraja“, naglašavajući da su tadašnji Bošnjaci i Albanci bili „jedan narod, jedna braća“, te da današnje podjele ne mogu biti mjerilo za 19. stoljeće.

S druge strane, Šaban Šabo Musić tvrdi da je Ali-paša bio Bošnjak i da pokušaji da se on prikaže kao Albanac predstavljaju „istorijski revizionizam“, navodeći primjere iz srednjovjekovne i osmanske historije Skadra i Peći. Njegova poruka – historijske ličnosti treba smještati „tamo gdje pripadaju“.

Najozbiljnije tvrdnje pojavljuju se u komentarima u kojima se navodi da je Ali-paša ubijen u Peći, jer, kako tvrde pojedini učesnici rasprave, „nije prihvatio da Albancima preuzima potpunu kontrolu i da Bošnjak ne može biti prvi u Peći“.

Ismet Redžepagić ide i korak dalje, tvrdeći da je Ali-paša ubijen „jer nije pristao na političke uslove nakon pobjede na Nokšiću“, dok Naksija Bašić Gjonbalaj osporava te navode, ističući da se historija Plava i Gusinja često pogrešno veže za novopazarski Sandžak i da je riječ o prostoru sa složenom administrativnom prošlošću u okviru Skadarskog sandžaka.

Gotovo svi učesnici rasprave, bez obzira na današnje nacionalno izjašnjavanje, saglasni su u jednom: Bitka na Nokšiću (1879/1880) bila je ključni historijski događaj u kojem su rame uz rame učestvovali muslimani različitog etničkog porijekla, braneći Plav i Gusinje od pripajanja Crnoj Gori nakon Berlinskog kongresa. U tom smislu, Ali-paša Gusinjski ostaje simbol zajedničkog otpora, a ne ekskluzivnog nacionalnog projekta.

Ono što ova polemika jasno pokazuje jeste da se historijske ličnosti 19. stoljeća ne mogu posmatrati kroz današnje nacionalne kategorije. U vrijeme Ali-paše, identitet se primarno gradio kroz vjeru, lokalnu pripadnost i odanost carstvu, dok su savremeni nacionalni identiteti oblikovani decenijama kasnije.

Ovakav pristup nije historiografija, već političko prisvajanje prošlosti. Ali-paša je bio dio osmanske elite u kojoj se identitet nije gradio na današnjim nacijama, branio je svoj kraj i interese lokalnog muslimanskog stanovništva, a ne bilo kakav nacionalni projekt. Posebno je problematično pojednostavljivanje i zamagljivanje okolnosti njegove smrti u Peći, gdje se među Bošnjacima sve otvorenije govori da je uklonjen jer nije pristajao na političku marginalizaciju i potiskivanje bošnjačkog faktora.

Zajednička borba u Bitci na Nokšiću, u kojoj su učestvovali muslimani različitog porijekla, ne daje pravo nikome da retroaktivno briše bošnjački identitet Ali-paše Gusinjanina. Zajednička borba ne znači zajedničko vlasništvo nad historijom, naročito ne jednostrano i bez dokaza.

Ali-paša Gusinjski ne treba tuđu etiketu da bi bio velik, ali je nedopustivo da se bošnjačka historija sistematski prazni i da se njene ključne ličnosti prepisuju drugima. To više nije rasprava o prošlosti, već otvoreni napad na historijsko pamćenje Bošnjaka – i o tome se više ne može šutjeti.

Za Sandžak Danas, Ali-paša Gusinjski ostaje ono što je bio i u svom vremenu – bošnjački paša iz Gusinje, vojskovođa i politička figura koja je branila Plav i Gusinje i ostavila dubok trag u historiji ovog kraja. Sve drugo – da li ga danas neko naziva Bošnjakom ili Albancem – više govori o nama danas, nego o njemu tada.

Promocija 48. broja “Novopazarskog zbornika” u Muzeju “Ras”

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
Promocija 48. broja “Novopazarskog zbornika” u Muzeju “Ras”

U prostorijama Muzeja „Ras“ u Novom Pazaru biće predstavljeno najnovije, 48. izdanje Novopazarski zbornik – publikacije koja decenijama zauzima važno mjesto u naučnom i kulturnom životu Sandžaka i šireg regiona.

Ovogodišnji broj donosi 18 naučnih i stručnih radova iz različitih oblasti, u kojima autori otvaraju aktuelna i značajna tematska pitanja, nude nova istraživačka saznanja i potvrđuju kontinuitet ozbiljnog naučnog rada koji Zbornik njeguje od svog osnivanja. Raznovrsnost tema i interdisciplinarni pristup još jednom potvrđuju njegovu ulogu kao pouzdanog izvora za istraživače, studente i sve zainteresovane za prošlost i savremene tokove ovog prostora.

Na promociji će o sadržaju i značaju 48. broja govoriti prof. dr Sait Kačapor, prof. dr Naka Nikšić i Dušan Popović, historičar umjetnosti, koji će iz svojih stručnih uglova ukazati na doprinos objavljenih radova i njihov značaj za dalja istraživanja.

Promocija će biti održana u petak, 23. januara 2026. godine, sa početkom u 19.00 časova, u prostorijama Muzej Ras. Ulaz je slobodan, a organizatori pozivaju sve ljubitelje nauke, kulture i istorije da prisustvuju ovom značajnom kulturnom događaju u Novom Pazaru.

Međedović jači od Navonea nakon tri sata borbe – Srbija ima predstavnika u 2. kolu AO

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
Hamad Medjedovic
Hamad Medjedovic

Hamad Međedović uspješno je započeo nastup na Australian Open, plasiravši se u drugo kolo nakon velike borbe i pobjede nad Argentincem Mariano Navone rezultatom 3:1 u setovima.

Meč prvog kola, odigran na tvrdoj podlozi u Melburnu, trajao je 3 sata i 4 minute, a Međedović je još jednom pokazao mentalnu čvrstinu i fizičku spremnost, presudnu u dugim i zahtjevnim duelima na grend slem sceni.

Iako je Argentinac uspio da izbori treći set u taj-brejku i na trenutak vrati neizvjesnost u meč, Međedović je u nastavku preuzeo potpunu kontrolu. U četvrtom i petom setu bio je agresivniji, sigurniji na servisu i konkretniji u završnicama gemova, čime je slomio otpor rivala.

Posebno vrijedi istaći da je novopazarski teniser u ovaj duel ušao kao ATP 90. igrač svijeta, dok je Navone rangiran na 74. poziciji, što pobjedi daje dodatnu težinu. Plasman u drugo kolo Australijan opena predstavlja snažan podstrek za Međedovića, koji je ovim trijumfom najavio da bi Melburn ove godine mogao biti poprište njegovog ozbiljnijeg iskoraka na najvećoj teniskoj sceni. Tačan tok meča – po setovima:

  • 1. set: Međedović – Navone 3:1

  • 2. set: Međedović – Navone 6:2

  • 3. set: Navone – Međedović 7:6

  • 4. set: Međedović – Navone 6:4

  • 5. set: Međedović – Navone 6:2

Tragedija u lovu: Okliznuo se, opalio iz puške i usmrtio drugog muškarca

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
hapsenje, uhapseni, policija, zatvor

Jedna osoba je izgubila život u tragičnom incidentu koji se dogodio jutros tokom ulaska lovaca u lovište u zaseoku Damjanovići, na području Gradiška.

Kako je saopšteno iz Okružno javno tužilaštvo Banja Luka, nesreća se dogodila oko 9:20 sati, kada se muškarac S. R. (1962) okliznuo na terenu u selu Dejanovići, usljed čega je došlo do nenamjernog opaljenja iz lovačke puške.

Tom prilikom pogođen je M. S. (1967), koji je zadobio teške tjelesne povrede. Uprkos brzoj reakciji prisutnih, povrijeđeni muškarac je preminuo od posljedica ranjavanja.

Uviđaj na licu mjesta obavio je dežurni tužilac Okružnog javnog tužilaštva Banja Luka zajedno sa pripadnicima Policijske uprave Gradiška. Tužilac je naložio preduzimanje svih neophodnih istražnih radnji i vještačenja radi potpunog rasvjetljavanja okolnosti ovog događaja.

Također, naređena je obdukcija tijela stradalog, koja će biti obavljena u Zavodu za sudsku medicinu Republike Srpske. Osoba S. R. je uhapšena i nalazi se na kriminalističkoj obradi, dok će dalja odluka o kvalifikaciji djela biti donesena nakon kompletiranja istrage.

Ko je bio Albanac kojeg su u Bijeljini ubili Arkanovi Tigrovi

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Jedna od najsnažnijih i najpotresnijih fotografija s početka agresije na Bosnu i Hercegovinu nastala je u maju 1992. godine u Bijeljina. Autor je američki ratni fotograf Ron Haviv, a kadar koji je zabilježio postao je trajni simbol zločina, straha i nemoći civila u prvim danima etničkog čišćenja.

Na toj fotografiji nalazi se Hajrush Ziberi, mladi Albanac koji je imao nepunih 24 godine kada su ga brutalno ubili pripadnici Arkanovi Tigrovi. Hajrush Ziberi rođen je u makedonskom selu Lakarci, u blizini Skoplja. U Bijeljinu je došao kao i mnogi mladi ljudi tog vremena – u potrazi za poslom i dostojanstvenim životom. Živio je u maloj ulici iza Gradskog parka, daleko od politike, nacionalizma i sukoba koji će ubrzo progutati grad.

Samo tri mjeseca prije smrti oženio se Hikmetom. Tog jutra, početkom maja 1992. godine, krenuo je na posao. Nikada se nije vratio. Zajedno s njim ubijena su i njegova dva prijatelja iz Albanije, Abdurahman i Bejtullah. Njihova tijela kasnije su pronađena u rijeci Savi. Hajrushovo tijelo izvučeno je 4. maja 1992. godine i sahranjeno kao NN osoba – bez imena, bez identiteta, bez pravde.

Tokom zatočeništva i mučenja Hajrusha Ziberija u Bijeljini nastale su dvije fotografije koje su obišle svijet. Jednu je snimila agencija Associated Press, na kojoj se vidi kako ga polijevaju vodom. Drugu, danas jednu od najpoznatijih ratnih fotografija, snimio je Ron Haviv. Haviv je kasnije svjedočio da je Hajrusha sreo u bijeljinskoj džamiji.

“Rekli su mi da je kosovski Albanac i pokazali njegovu ličnu kartu. Nakon što su ubili četiri civila, izveli su Hajrusha iz džamije i poveli ga prema svom sjedištu”, ispričao je Haviv.

U trenutku kada su ga gurnuli prema zemlji, Hajrush je podigao ruku i pogledao prema objektivu – pogled koji, kako kaže Haviv, nije bio prkos, već molba za pomoć. Hajrush je u jednom trenutku uspio pobjeći kroz prozor kuće u kojoj je bio zatočen, ali je brzo ponovo uhvaćen.

“Stajao mi je pred nogama. Polijevali su ga vodom i govorili da ga ‘krste’. Zatim su ga ponovo odveli unutra”, prisjeća se Haviv.

Nakon toga, Hajrush Ziberi je ubijen. Godinama kasnije, DNK analizom u Visokom potvrđen je njegov identitet. Posmrtni ostaci su 19. septembra 2004. godine prebačeni u njegovo rodno selo u Makedoniji, gdje je konačno dostojanstveno sahranjen. Fotografije Rona Haviva iz Bijeljine korištene su kao dokazni materijal pred Haški tribunal, svjedočeći o prvim danima etničkog čišćenja u Bosni i Hercegovini.

Hajrush Ziberi nije bio vojnik. Nije bio političar. Bio je mladić koji je tražio posao, porodicu i mir. Njegovo ime danas možda ne znaju svi, ali njegovo lice – zabilježeno u jednom jedinom trenutku – ostalo je trajni podsjetnik na zločine koji su počinjeni i na obavezu da se istina nikada ne zaboravi.

Zimska bajka iz Tutina: Spektakl iznad Drage ostavlja bez daha (VIDEO)

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Zimski prizori sa Draga, sela u Tutin, ovih dana obilaze društvene mreže i portale. Razlog je impresivan video koji je zabilježio Sportsko-planinarski klub Draga, predvođen predsjednikom Alden Pepić, tokom uspona i boravka na Planina Pogled – jednom od najviših i najsurovijih vrhova ovog kraja, na nadmorskoj visini od 2156 metara.

Na snimcima se vide netaknute snježne padine, zaleđene krošnje i ledeni vjetar koji nemilosrdno oblikuje pejzaž. Posebnu pažnju privlače kadrovi snježnih skutera na visokim nanosima, kao i trenutci čiste euforije nakon savladanih prepreka – prizori koji najbolje svjedoče o hrabrosti, kondiciji i ljubavi prema planini.

„Pogled je planina koja traži poštovanje. Zimi je surova, ali i nevjerovatno lijepa. Ovim videom željeli smo pokazati da Draga i Tutin imaju prirodno bogatstvo koje malo ko poznaje, ali i da u našem kraju ima ljudi spremnih da ga čuvaju i promovišu na pravi način“, rekao je Alden Pepić.

Pepić ističe da Sportsko-planinarski klub Draga ne njeguje samo adrenalinske aktivnosti, već i odgovoran odnos prema prirodi, sigurnost u planini i zajedništvo među članovima. Cilj im je, kako kaže, da mlade podstaknu na boravak u prirodi i da Sandžak prikažu kao prostor velikog turističkog potencijala – naročito u zimskim mjesecima.

Video sa Planine Pogled još jednom potvrđuje ono što planinari odavno znaju: kada snijeg prekrije okolne vrhove, ovaj kraj postaje prizor dostojan najljepših alpskih razglednica. Draga i njeni entuzijasti šalju snažnu poruku – priroda Sandžaka ima šta da ponudi, a ljudi koji je vole znaju kako da je pokažu svijetu. Pogledajte video ispod teksta.

Tuga od koje je zanijemio cijeli Sandžak – Gospodaru se vratio osmogodišnji Mirza

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Postoje vijesti koje se ne čitaju – one se osjete. One zaustave dah, stegnu grudi i ostave čovjeka nijemog pred činjenicom da je jedan nevini život prerano preselio. Takva je i vijest da se Gospodaru svome vratio Mirza Lugonja, dijete Priboja, dijete Sandžaka. Mirza Lugonja (sin Miralema), rođen 2018. godine, preselio je na Ahiret 15. januara 2026. godine, u svojoj 8. godini života. Vijest o njegovoj preranoj smrti potresla je ne samo njegovu porodicu, već i cijeli Priboj i Sandžak, ostavljajući tugu koju je teško pretočiti u riječi.

U trenucima kada je ova vijest stigla, činilo se kao da je svijet na trenutak zastao. Mirza je bio emanet – čisto, nevino srce povjereno roditeljima na kratko, a vraćeno Svome Gospodaru u najljepšem obliku, bez grijeha i tereta ovoga svijeta. Njegov odlazak nije samo rana jedne porodice; to je bol koja se prelila ulicama Priboja i tiho dotakla cijeli Sandžak. Jer kada preseli dijete, tuga nema granice.

U islamu, ovakvi trenuci nose i suzu i nadu. Poslanik, alejhi selam, obradovao nas je riječima koje roditeljima slomljenog srca daju snagu: djeca koja presele čekat će svoje roditelje na vratima Dženneta i biti razlog njihovog ulaska. To je utjeha koja ne briše bol, ali je čini podnošljivijom.

„A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,
pa uđi među robove Moje, i uđi u Džennet Moj!“

Dženaza-namaz je obavljena, a Mirza je ukopan uz dove, suze i tišinu koja govori više od riječi. Iza njega su ostali roditelji, porodica, komšije i prijatelji – svi oni koji će njegov osmijeh nositi u sjećanju, kao svjetlo koje se ne gasi.

Molimo Allaha, dželle šanuhu, da roditeljima podari sabur koji nadilazi bol, snagu koja dolazi samo od Njega, i smirenost u srcima u danima koji dolaze. Da Mirzu primi među Svoje najodabranije robove, a njegovoj porodici podari susret koji nikada više neće imati rastanak.

Priboj danas tuguje. Sandžak tuguje. Ali Mirza – Mirza je na mjestu gdje nema boli, nema straha, nema suza. Na mjestu gdje nevina djeca spavaju najljepšim snom.U neizmjernoj boli ostali su:
majka Emina, otac Miralem, brat Elijan, djedovi Dževad i Ismail, nane Fikreta i Fata, dajdža Alen, kao i ostala mnogobrojna rodbina, komšije i prijatelji.

1...268269270...3.818Page 269 of 3.818