U jednoj zgradi u Njemačkoj, u kojoj zajedno žive Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Albanci, Turci i jedna starija Njemica koja zna samo dvije balkanske riječi – „dobar dan“ i „rakija“, izbio je pravi međunarodni incident zbog – smeća.

Kako je opisao Tutinac Sead Sadiković u svojoj duhovitoj objavi na Facebooku, njegov sugrađanin Hafiz Vejselović i komšije iz svih dijelova bivše Jugoslavije završili su pred sudom zbog kazne od 2.500 eura. Razlog: neko je ubacio plastičnu bocu u pogrešnu kantu.

„Sastanak stanara kao sjednica Ujedinjenih nacija“

• „Živi moj brat Hafiz u zgradi u kojoj ima svega – od Bosanaca i Srba, do Turaka, Hrvata, Albanaca i jedne bake Njemice koja zna reći ‘dobar dan’ i ‘rakija’. Sve bi bilo idealno da nismo dobili kaznu od 2.500 eura zbog pogrešnog odvajanja smeća. Da, dobro čitate – dvije i po hiljade, jer je neko ubacio plastičnu bocu u bio kantu. I sad, naravno, niko nije kriv“, napisao je Sadiković.

Sastanak stanara, kako opisuje, podsjećao je na sjednicu Ujedinjenih nacija.

• „Svako priča na svom jeziku, svi se slažu da je sistem nepravedan, ali niko ne zna gdje ide staklo od ajvara. Jedan Turčin tvrdi da je plastika isto što i papir ‘ako je tanka’, jedan naš čovjek kaže da ‘smeće nema naciju’, a komšija iz Srbije objašnjava da je to ‘njihova taktika da nas oderu’.“

Gazda zgrade donio je objašnjenje boja kanti – Gelb, Braun, Blau – ali su stanari to, kaže, shvatili kao kviz bez pobjednika. Kad je stiglo pismo o ročištu, niko nije htio da plati kaznu.

• „U tom trenutku sam osjetio onu poznatu balkansku paniku: ‘Ma nisam ja, nego komšija na drugom spratu’. A komšija s trećeg odmah kaže: ‘To su sigurno ovi novi iz Bosne, oni još ne znaju sistem.’“

Jedan Hrvat je čak iznio fotografiju svoje kese kao dokaz da je „diplomirao ekologiju“, Turčin je predložio da se kazna podijeli na sve, Bošnjak je odlučno rekao: „Neću ja da plaćam tuđe plastike“, a starija Njemica uzdahnula: „In Deutschland gibt es Ordnung“ — na što su svi u glas odgovorili: „Znaaamo!“

Stanari sada drže kese u stanovima po tri dana jer niko više ne zna gdje šta ide.

• „Sinoć sam gledao u praznu čašu od jogurta i guglao: ide li jogurt čaša u žutu ili plavu kantu ako ima poklopac od aluminijuma? Nikad nisam osjećao toliku egzistencijalnu krizu zbog plastike“, piše Sadiković.

Niko se, međutim, i dalje ne usuđuje priznati. Svi se zaklinju „u djecu, pasulj i Allaha“ da nisu oni.

• „Sutra idemo na sud, i iskreno, ne znamo šta da kažemo. Ako pitaju ko je bacio pogrešno smeće, vjerovatno ćemo svi reći: ‘Nismo sigurni, ali vjerujemo da nije niko iz naše porodice.’ Neko će, možda, pokušati objasniti sudiji da kod nas kući sve ide u istu kantu i da nam je to u krvi. Ali eto — sad nam je u krvi i kazna.“

Sadiković dodaje da se nada da će im sud bar pomoći da konačno nauče gdje ide plastika, a gdje papir. „Ako ništa drugo, bar ćemo naučiti da u Njemačkoj i smeće ima zakon.“

A kod nas u Sandžaku…

U duhu ironije, Sadiković zaključuje poređenjem s rodnim krajem:

• „A kod nas u Sandžaku se isto smeće razvrstava – plastika i koža od kurbana idu u šumu, gume, kreveta i frižideri u rijeku, a građevinski materijal i stiropor na prvu livadu. Kante i šerpe završavaju u rijeku dok preradjeno ulje koristimo za grijanje zimi.“ CIjelu fb objavuSeada Sadikovića procitajte ispod teksta.

Legendarni pjevač Zdravko Čolić oprostio se od svog dugogodišnjeg prijatelja Halida Bešlića, koji je danas preminuo u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, ostavivši neizbrisiv trag u muzičkom svijetu i srcima publike širom regiona.

Na društvenim mrežama, Čolić je podijelio emotivnu poruku uz Halidovu fotografiju, ne skrivajući tugu zbog gubitka čovjeka s kojim ga je vezivalo dugogodišnje prijateljstvo i poštovanje.

„Halide, već nedostaješ… Naša nezaboravna druženja, putovanja i zapravo sve od 1985. godine, kada smo se upoznali. Ostaju tvoje pjesme kao lijek za dušu. Počivaj u miru, voli te tvoj Čoki“, napisao je Čolić.

Njihovo prijateljstvo, rođeno na zajedničkim nastupima i turnejama širom bivše Jugoslavije, preraslo je u trajnu povezanost dvojice umjetnika koji su obilježili epohu narodne i zabavne muzike. Publika ih je voljela kao simbole jednostavnosti, harizme i iskrene emocije koju su unosili u svaku pjesmu.

Smrt Halida Bešlića izazvala je lavinu reakcija širom regiona — kolege, prijatelji i obožavaoci izražavaju nevjericu i tugu, prisjećajući se njegove vedrine, topline i prepoznatljivog glasa koji je obilježio generacije.

Vidno potresen i sa suzama u očima, poznati pjevač Šerif Konjević govorio je za N1 o smrti svog dugogodišnjeg prijatelja i kolege Halida Bešlića, koji je preminuo danas.

• “Ovaj dan je tako tužan… oprostite mi, ne znam ni šta govorim, jako sam potresen”, rekao je Konjević kroz suze, dodajući da su on i Halid prijatelji još od 1974. godine.
• “Sad kada smo trebali malo uživati, kad smo sve pregrmjeli, on je otišao. Ostavio me ovdje, ali srest ćemo se i družiti na boljem mjestu”, kazao je slomljen pjevač, teško pronalazeći riječi.

Hiljade kolega, prijatelja i građana danas se opraštaju od Halida Bešlića – legende narodne muzike, čovjeka koji je pjesmom spajao generacije i granice. Njegova smrt ostavila je prazninu koju će, kako mnogi kažu, biti nemoguće popuniti.

Legendarna pjevačica narodne muzike Hanka Paldum u emotivnoj poruci oprostila se od svog dugogodišnjeg prijatelja i kolege Halida Bešlića, koji je preminuo nakon kratke i teške bolesti. Njene riječi dirnule su hiljade obožavatelja koji s tugom prate vijest o odlasku velikana bosanskohercegovačke muzike.

„Teško mi je, preteško i nemojte mi zamjeriti što nemam snage javljati se na mnoge telefonske pozive! Šta kazati… Kako iskazati bol na vijest da nas zauvijek napustio naš dragi Halid? Imam osjećaj da cijela planeta plače i boluje za njim! Trebalo mi je vremena da se malo priberem, da bih mogla smoći snage i reći nešto o čovjeku koga sam voljela kao brata rođenog, s kojim sam na samim počecima naših karijera dijelila i radost i tugu“, napisala je Paldum.

Kako je istakla, Halid je bio čovjek beskrajne dobrote i jednostavnosti, koji je uvijek više brinuo o drugima nego o sebi. „Često sam bila ljuta na njega jer nije vodio dovoljno računa o svom zdravlju. Šta ćete, Halid je bio takav – davao je sebe svima“, kazala je.

Posebno je dirljivo svjedočanstvo Hanke Paldum o njihovom posljednjem susretu, svega nekoliko dana prije njegove smrti.
„Ne znam da li mi je to utjeha, ali ostat će mi duboko urezano sjećanje kada sam prije četiri dana uspjela ga posjetiti, vidjeti, zagrliti i poljubiti. Ja njega u obraz, onaj njegov čist kao majčina suza, a on mene u vrat… I odakle mi krenu pjesma koju smo zajedno otpjevali, vjerujući da ga pjesma može podići, jer sam vjerovala da Bog čuda stvara“, emotivno je ispričala.

Hanka je dodala da je molila Boga da Halida izliječi i vrati njegovoj porodici — supruzi Sejdi, sinu Dini i unučicama koje je neizmjerno volio.
„Nažalost, nije se uspio izboriti s opakom bolešću. Dragi naš Halide, dušo plemenita, putuj i pronađi svoj smiraj u okrilju Premilostivog Gospodara. Tvojoj porodici i svima nama koji te volimo ostaje neizmjerna tuga i sjećanje na tvoj umilni lik i dobra djela, na koja će se ponositi cijela Bosna i Hercegovina“, završila je Hanka Paldum.