Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
New York/Bogotá – Sjedinjene Američke Države odlučile su da ukinu vizu predsjedniku Kolumbije Gustavu Petru nakon njegovog obraćanja na propalestinskim demonstracijama u New Yorku. Petro je tom prilikom uputio oštre kritike na račun američkog predsjednika Donalda Trampa, što je izazvalo brzu reakciju Washingtona.
Tokom govora ispred zgrade Ujedinjenih nacija na Manhattanu, kolumbijski predsjednik poručio je američkim vojnicima da ne izvršavaju naredbe predsjednika Trampa ukoliko one vode protiv civilnog stanovništva.
– Ove snage moraju biti jače od onih koje posjeduje SAD. Zato, ovdje iz New Yorka, pozivam sve američke vojnike da ne uperuju oružje u ljude. Ne slušajte Trampova naređenja, već poslušajte čovječanstvo – rekao je Petro pred okupljenim demonstrantima.
Američki State Department saopćio je putem platforme X da će vizu kolumbijskom predsjedniku opozvati, navodeći njegove “zapaljive i neodgovorne izjave” kao razlog.
– Ranije danas, kolumbijski predsjednik Gustavo Petro govorio je na ulicama New Yorka, pozivajući američke vojnike da ne poštuju naredbe i podstiču nasilje. Njegovi postupci su neprihvatljivi – oduzet ćemo mu vizu – navodi se u objavi.
Gustavo Petro, prvi ljevičarski predsjednik Kolumbije, već duže vrijeme je poznat kao žestok kritičar američke vanjske politike i izraelskih vojnih akcija u Gazi.
Na zasjedanju Generalne skupštine UN-a, održanom ranije ove sedmice, Petro je Donalda Trampa opisao kao “saučesnika u genocidu nad palestinskim narodom”, čime je dodatno zaoštrio diplomatske odnose između Washingtona i Bogote.
Tragedija u bihaćkom naselju Pritoka potresla je cijelu Krajinu. Idriz Kišmetović (53), ratni veteran i vrijedni radnik, izgubio je život u nesreći na kamenolomu kada se prevrnula radna mašina kojom je rukovao. Njegova smrt, osim tuge, otvorila je i ozbiljna pitanja o položaju radnika i odgovornosti poslodavaca.
Prema prvim informacijama, nesreća se dogodila u srijedu, 24. septembra 2025. godine, u popodnevnim satima. Tokom obavljanja posla, radna mašina se iznenada prevrnula, a Kišmetović je, uprkos brzoj intervenciji kolega i hitne pomoći, preminuo na mjestu nesreće. Istraga o okolnostima koje su dovele do prevrtanja mašine i dalje je u toku.
Tragedija je dodatno obremenjena činjenicom da Idriz nije bio prijavljen kod poslodavca, niti je imao osiguranje. Ovaj podatak je izazvao ogorčenje javnosti i ponovo skrenuo pažnju na problem masovnog kršenja radničkih prava u privatnim firmama. Porodica i komšije naglašavaju da ovo, nažalost, nije prvi slučaj u kojem se radnici izlažu životnoj opasnosti bez osnovne pravne i zdravstvene zaštite.
Prijatelji i saborci iz Armije RBiH s tugom ističu da je Idriz preživio rat, ali da ga je život odveo na nesigurna radna mjesta gdje je pokušavao prehraniti porodicu. “Dao je najbolje godine u odbrani domovine, a na kraju je izgubio život boreći se da zaradi koru hljeba,” kazali su njegovi saborci.
Prema obavještenju porodice, dženaza će se klanjati u subotu, 27. septembra 2025. godine, u Konjodoru kod benzinske pumpe “Misal”, s početkom u 14:00 sati. Sahrana će krenuti ispred porodične kuće.
Ožalošćeni su supruga Emina, sinovi Ervin i Muhamed, kćerka Ervina, braća Nijaz i Ejub, sestre Šefika, Refika, Fikreta i Esma, kao i brojna rodbina, prijatelji i komšije.
Tragedija u Pritoci ponovo je otvorila javnu raspravu o nedovoljnom nadzoru nad firmama koje zapošljavaju radnike “na crno”. Građani Bihaća i Krajine poručuju da je krajnje vrijeme da institucije ozbiljno pristupe zaštiti radnika, jer ljudski životi ne smiju biti kolateral profitne pohlepe.
Prema savremenim izvorima, prvi poznati pokušaj atentata na gradonačelnika Novog Pazara i narodnog predstavnika Aćifa Hadžiahmetovića (Aćif-efendiju) dogodio se tokom leta 1933. godine. Napadač je, kako navodi sandžački istoričar Husein-aga Zatrić, bio lokalni srpski nacionalista Milojko Roginjac iz naselja Grlica. Roginjac je sačekao efendiju ispred njegove porodične kuće u tadašnjem Ćerćiskom sokaku (današnjoj ulici Gojka Bačanina) i noću ga sa leđa napao sjekirom. Ulice su bile slabo osvetljene, ali je Aćif-efendija na vreme opazio senku napadača, okrenuo se i uspeo da mu istrgne sjekiru iz ruke. Njegovi komšije brzo su istrčali i pritrčali u pomoć povređenom efendiji. Iako je zadobio teže povrede po glavi i ramenu, Aćif je preživeo napad.
Napad je izazvao buru tračeva – po tvrđenjima gradskih uznika, pored Milojka Roginjca u atentat su navodno umiješani i radnik Bako Marovac. Zvanična istraga nije uspijela da identifikuje napadače, ali je čaršija ubrzo za događaj saznala da je iza svega stajalo antimuslimansko djelovanje. O ovom događaju je pisao i bošnjački vjerski vođa Omer-efendija Koničanin u svojim sijećanjima, navodeći da su atentatori planirali da ubiju Aćifa, ali da im to nije pošlo za rukom. Prema njegovom izveštaju, nakon napada muslimani Novog Pazara su se još više solidarizovali sa efendijom kao vođom zajednice.
Atentat je imao značajne posledice po političku situaciju. Dogodio se neposredno pred lokalne izbore 1933. godine, i preko njega su brzinski prešla sva nadmetanja. Muslimanska populacija se u gradskim čaršijama ujedinila oko podrške Aćifu, videvši u njemu “ratnika i zaštitnika” svoje vijere. Neki izvori čak navode da su Albanci sa Kosova organizovali demonstracije solidarnosti sa ranjenim efendijom u Novom Pazaru, donoseći mu podršku protiv “ubica”. Aćif-efendija je potom iskoristio društveni naboj – podržao je na izborima kandidata Demokratske stranke Dušana Davidovića, koji je pobijedio rivala iz režimske Jugoslovenske nacionalne stranke. Incident je, međutim, dodatno zagrejao odnose Srba i Bošnjaka u Pazaru – najveći dio muslimana još jače je stao na stranu svog vođe, dok je izgred uticao na zaoštravanje međunacionalnih tenzija.
U međuratnom periodu Novi Pazar je bio multietnički grad sa sklonostima ka vijerskoj podeli i napetostima. Istorijski gledano, Sandžak je nakon Drugog balkanskog rata 1913. pripao Srbiji, a tom prilikom je došlo do prekida autonomije muslimanskog stanovništva. U Novom Pazaru su Bošnjaci i Albanci činili većinu stanovništva: po popisu 1931. u gradu je živelo oko 10.361 građana, uz postupno smanjenje stanovništva usled emigracija i siromaštva. Podaci iz kraja 1930-ih pokazuju da je čak oko 66% stanovnika novopazarsko-tutinskog vakufa bilo muslimanske vijeroispovesti. Mnoge bošnjačko-muslimanske porodice su se tada selile ili pripremale za preseljenje u Tursku zbog ekonomskih teškoća, a dobar dio je to i ostvario tokom 1920-ih i 1930-ih. Srpsko pravoslavni stanovnici činili su ostatak, često se osijećajući kao nacionalna manjina kojoj centar vlasti želi da utiče na Sandžak.
Centralna vlast Kraljevine SHS je sprovela agrarnu reformu i kolonizaciju po kojoj je značajne površine zemlje oduzeto od muslimanskih bega i aga i podeljeno hrišćanskim seljacima. Kritičari su o tom potezu govorili kao o „otimanju zemlje“ za korist srpskih seljaka. U Sandžaku nije bilo industrije i infrastrukture je bila slabo razvijena; stanovništvo je preživljavalo mahom od poljoprivrede uz oskudne uslove. Pod pritiskom najniže klase i obećanjima vlasti, neki od osiromašenih muslimanskih notabli su se povremeno priklanjali vlasti, ali je većina Bošnjaka gajila sumnju prema državnim strukturama koje su došle posle 1918. godine.
Politički, Bošnjaci i Albanci su nakon 1924. godine ostali bez svoje parlamentarne stranke. Aćif Hadžiahmetović je uvećao svoj ugled upravo kao vođa ilegalnih Bošnjačko-albanske zajednice. On je u Sarajevu i Beogradu bio poznat kao vođa Džemijeta (Džemijet-el-islami) koji je okupljao muslimane Sandžaka, Kosova i Makedonije. Režim kralja Aleksandra i premijera Pašića nasilno je rasformirao Džemijet 1924. godine – vlast je 28. maja 1924. god. zabranila rad te stranke nakon „velikog terora nad bošnjačkim stanovništvom Novog Pazara“. Za Bošnjake je nakon toga nastupio period bez političke stranke, pa su lokalni vođe poput Aćifa često samo preko gradskih izbora i drugih unutrašnjih mehanizama pokušavali da obezbijede jednak tretman. U toj atmosferi političkog ogorčenja, ekstremne nacionalističke ideologije dobijale su na privlačnosti. Nekoliko izveštaja tog doba pripisuje atentat upravo djelovanju velikosrpskih nacionalističkih krugova – iako su tačne veze nejasne, Savremeni navodi da su prvo dva pokušaja atentata planirana od „velikosrpskih nacionalista“ iz Beograda, dok je Roginjac bio lokalni izvršilac. Sve u svemu, Novi Pazar 1930-ih bio je grad dubokih podela među verskim i nacionalnim zajednicama, a neuspeli atentat na Aćif-efendiju bio je samo jedan od znaka sve većeg međunacionalnog razdora.
Rožaje – Rijeka Ibar, koja vjekovima hrani cijeli kraj i od čijeg izvorišta zavisi život gotovo cijelog grada, drugu godinu zaredom presušuje u svom donjem toku. Slike koje ovih dana stižu sa terena potresaju javnost – ribe uginule, korito suho, a ekosistem na ivici potpunog kolapsa. Građani i ribolovci pitaju se: da li nam se priroda revanšira za sve što joj činimo?
Suad Sutović iz Sportskog ribolovnog kluba „Ibar“ iz Rožaja opisuje prizore koje je teško zaboraviti:
– Rijeka je potpuno presušila od mjesta Bać do granice sa Srbijom, kod Špiljana. Nažalost, nismo mogli spasiti svu ribu. Iako smo organizovali sanacioni ribolov i prebacivali ribu u dio toka gdje još ima vode, veliki dio je uginuo preko noći. To su bile strašne scene – izjavio je Sutović.
On dodaje da su ribolovci mjesecima apelovali na nadležne institucije da se preduzmu preventivne mjere. – Zakasnilo se, reagovalo se kasno. Potrebna je ozbiljna studija i državna pomoć, jer je devastacija ogromna – naglašava on.
Geograf Eldin Brđanin pojašnjava da Ibar u Rožajama sada funkcioniše kao ponornica – rijeka koja u kraškom terenu nestaje u podzemlju.
– Na tom dijelu erodirao je šljunkoviti i pjeskoviti sloj, ostao je čisti krečnjak koji je otvorio put vodi da nestane pod zemljom. Tu je ulogu imao i čovjek – pretjerana eksploatacija pijeska i šljunka dodatno je oslabila korito. Danas imamo situaciju da je Ibar nestao u kraškom ponoru – objašnjava Brđanin.
On ističe da je jedino rješenje državna intervencija i detaljna morfometrijska analiza ponora, kako bi se moglo planirati eventualno izmještanje toka i sanacija terena.
Iz Ministarstva poljoprivrede Crne Gore potvrđuju da su inspektori izlazili na teren, ali zvanična procjena štete još uvijek nije urađena. Ipak, jasno je da se radi o velikim ekološkim gubicima, koji će se osjećati godinama. Za sada, odgovornost i teret spašavanja života u rijeci uglavnom nose ribolovci i ekolozi, dok se čekaju konkretne mjere države.
Rijeka Ibar nije samo voda – ona je simbol Rožaja i cijelog Sandžak, izvor života i dio identiteta našeg naroda. Njeno presušivanje upozorava da se klimatske promjene, ljudska nebriga i ekološka devastacija spajaju u jednu ozbiljnu prijetnju. Ako se ne reaguje, pitanje je hoće li generacije koje dolaze uopšte imati rijeku kakvu su pamtili njihovi preci.Pogledajte prilog ispod teksta.
🔵Rijeka IBAR nam nestaje pred očima. Da li nam se priroda revanšira❓️
Rijeka Ibar sa čijeg se izvorišta napaja skoro cijelo Rožaje već drugu godinu za redom presušuje u određenom dijelu toka. Da li nam se priroda revanšira❓
Beograd – Brutalno ubistvo studenta Fakulteta bezbjednosti, Vukašina Stankovića (23), koje se dogodilo u noći između 30. i 31. augusta na Vračaru, potreslo je javnost u Srbiji. Njegova majka, Ana Jović, u potresnoj ispovijesti otkriva nepoznate detalje o kobnoj noći i svom životu nakon gubitka sina jedinca.
Vukašin je tog dana položio tri ispita i odlučio da sa prijateljem proslavi uspjeh. – “Čuli smo se oko 1.20 poslije ponoći, rekao mi je da uskoro dolazi kući. Nisam ni slutila da će to biti naš posljednji razgovor”, prisjeća se majka Ana.
Ujutro je, umjesto sina, dočekala jeziva vijest – njen Vukašin je izboden nožem. Njegov prijatelj M. R. (23) preživio je napad i nalazi se u bolnici.
Istraga je pokazala da je do sukoba došlo potpuno slučajno. Vukašin i prijatelj sjedili su u kladionici kada su im nepoznati mladići dobacivali. Nakon što su izašli, napala ih je četvorka – dvojica maloljetnika od 17 godina i dvojica starijih, oko 19 godina. – “Ubili su mi sina jedinca. Nikada nije ni vidio te momke. Moj život se pretvorio u pakao”,kroz suze govori majka.
Troje napadača je uhapšeno, dok se četvrti, J. Đ. (19), i dalje nalazi u bjekstvu. Prema podacima istrage, Vukašin je zadobio 19 uboda nožem. Ljekari su ga pokušavali oživjeti sat i po, ali bez uspjeha.
Na njegovoj sahrani okupio se veliki broj prijatelja, kolega i poznanika. – “Bio je skroman i dobar, dijete za primjer. Svi su ga voljeli. Oduzeli su mu budućnost, a meni život”, priča neutešna majka. Istraga koju vodi Više javno tužilaštvo u Beogradu je u toku, a javnost očekuje da će odgovorni za ovaj svirepi zločin biti najstrože kažnjeni.
Bosanski Petrovac je zavijen u crno nakon teške saobraćajne nesreće koja se dogodila sinoć na dionici puta Vrtoče–Krnjeuša. U nesreći je život izgubio sedamnaestogodišnji Filip Plotan, učenik trećeg razreda Mješovite srednje škole “Bosanski Petrovac”.
Prema informacijama iz MUP-a Unsko-sanskog kantona, u nesreći je učestvovalo jedno vozilo, a pored nastradalog mladića povrijeđene su još četiri osobe. Jedna od njih nalazi se u izuzetno teškom stanju i ljekari se bore za njen život. Uviđaj je obavljen, a tačne okolnosti nesreće se i dalje utvrđuju.
Filipova škola oglasila se potresnim saopćenjem u kojem su naglasili koliko je bio voljen i cijenjen među vršnjacima i profesorima.
– Sa neizmjernom tugom primili smo vijest o tragičnom gubitku našeg učenika Filipa Plotana. Njegov prerani odlazak ostavio je neizbrisivu prazninu u našoj školi. Pamtićemo ga po njegovoj dobroti, vedrini i osmijehu koji je uljepšavao svakodnevnicu svima oko sebe. Njegovo ime i sjećanje na njega zauvijek će ostati urezani u naša srca. Porodici i prijateljima izražavamo najdublje saučešće. Neka mu je lahka zemlja. Počivaj u miru, dragi Filipe, naveli su iz škole.
Mještani Bosanskog Petrovca kažu da je Filip bio poznat kao skroman i vedar mladić, uvijek spreman da pomogne drugima i da razveseli društvo. Njegova prerana smrt ostavila je duboku prazninu ne samo u njegovoj porodici, već i u cijeloj zajednici.
Roditelji, prijatelji i sugrađani okupljaju se u tišini i nevjerici, pitajući se zašto je život mladog momka morao biti prekinut tako naglo.
Despotovac / Smederevska Palanka, 28. septembar 2025 — Posle masovnog šoka u selu Bogava kod Despotovca, misteriozne okolnosti dvostrukog ubistva otvorile su brojne pitanja o motivima, dugovima i misterijama koje su tinjale dugo.
U ranim jutarnjim satima policija je prijavila da je Miloš M. (39), osumnjičen da je ubio svoje bake i dede — Momčila R. (79) i Živadinku R. (76) — pronađen i uhapšen u Smederevskoj Palanci oko 9 časova. Prema izjavama nadležnih, on će biti predat jagodinskoj policiji na dalje procesuiranje.
Tragovi vodili do kocke i dugova
Iako još nije potvrđeno u zvaničnim izvorima, mediji prenose da su meštani sela Bogava i Duboka u kojima je osumnjičeni živeo, spominjali da se Miloš redovno zaduživao kod zelenaša i da je prodavao stoku i imovinu kako bi namirio dugove. Jedan meštanin navodi da mu je kamion zbog duga od oko 2.000 evra bio oduzet, a potom vraćen nakon namirenja dela obaveza.
Komšije kažu da je u poslednje vreme često obilazio babu i dedu, kako bi pokušao da ih ubedi da mu pozajme novac. Neki ističu da su bake i deca davali pomoć i ranije, ali da je poslednjih meseci situacija bivala sve napetija, jer odgovora i novca nije bilo.
U pojedinim izjavama pojavljuje se tvrdnja da je, navodno, osumnjičeni pokušao da proda ovce uzete od dede, ali da novac nikada nije dobio, što je podgrejalo sumnje da je sukob prerastao u tragediju.
Tela ubijenih supružnika pronađena su u kući u selu Bogava, gde je njihova ćerka, ne dobijajući odgovor na pozive, poslala nekoga da ih obiđe. Nalazišta ukazuju da su žrtve imale povrede nanete oštrim predmetom, najverovatnije nožem, a zatim su zaklane.
Nakon zločina, veruje se da je osumnjičeni pobegao dedinim automobilom, što je otežalo potragu. Policija ga je locirala i on se predao, saopšteno je iz izvora bliskih istrazi.
Iako medijske tvrdnje ukazuju na to da je kockanje i dug najveći sumnjivi motiv, zvanična istraga još uvek ne potvrđuje da su te tvrdnje istinite. Nema javnih podataka koji dokumentuju da je Miloš imao dokazive prihode koji bi pokrivali njegove navodne obaveze prema zelenašima.
Od ključnog značaja za rasvetljavanje ovog slučaja biće obdukcijski nalazi, analiza DNK tragova, forenzičke istrage na mestu zločina, kao i iskazi svedoka i očevica. Više javno tužilaštvo u Jagodini već je naložilo obdukciju i prikupljanje dokaza. Takođe je važno razjasniti šta stoji iza tvrdnji da je osumnjičeni rasprodao zemljište, stoku i imovinu — da li je to bio izgled spasenja od duga, ili čin predosećanja nečeg daleko strašnijeg.
Rožaje – Nekada pun dječije graje i života, ovaj sandžački grad danas sve više podsjeća na mjesto tišine i nostalgije. Proces iseljavanja, koji je počeo još pedesetih godina prošlog vijeka, i dalje traje, ostavljajući Rožaje bez mladosti i nade.
Bošnjaci iz Sandžaka, poznati po izreci “trbuhom za kruhom”, decenijama napuštaju svoj kraj. Tokom Jugoslavije, mnoge porodice iselile su se u Tursku, gdje su, kako kazuju sagovornici, bili primorani da se odreknu prezimena i identiteta. Oni koji su ostajali u domovini, iz Rožaja su prodavali imanja i odlazili u nepoznato – u Njemačku, Luksemburg, Švedsku, Holandiju… nadajući se boljoj budućnosti.
Ali, kako kažu oni koji su to prošli, bolji život nije ih čekao. Često su se borili za opstanak u surovim i kamenitim predjelima, daleko od roditelja i zavičaja.
Za posljednjih 25 godina, sjever Crne Gore izgubio je više od 50.000 stanovnika. Rožaje danas gubi svoje ljekare, pravnike i inženjere – djecu koja su roditeljima ostavila samo uspomene i čežnju. Rezultat je grad u kojem ostaju starci i penzioneri, dok se kuće prazne, a sela zarastaju u korov.
Jedan od mještana ističe: „Nije lako živjeti ovdje. Nema posla, nema perspektive. Djeca nam odu, a nama ostaje samo da čekamo poziv ili njihov dolazak na odmor. Novac koji pošalju ne može izliječiti dušu, niti zamijeniti njihovo prisustvo.“
Primjeri cijelih rodova najbolje oslikavaju razmjere iseljavanja. Porodica Murića, od 2003. godine do danas, izgubila je 141 člana koji su otišli u inostranstvo. Iz porodice Ramovića iselilo je više od 300 članova. Nekadašnje škole, koje su imale devet odjeljenja sa po 30 učenika, danas jedva skupe nekoliko đaka u razredu.
U jednoj mjesnoj zajednici, od 762 popisanih stanovnika 2003. godine, danas je zaposleno samo 12 ljudi. Broj stanovnika se od tada višestruko smanjio.
Roditelji iz Rožaja svoju starost provode u samoći, čekajući djecu da dođu na odmor, ili da ih barem vide preko video-poziva. Njihove ispovijesti su ispunjene tugom: „Za majku je najteže kad ne može vidjeti svoje dijete i unuče. Kada ih čekamo za Bajram, a oni ne mogu doći. Srce nam se ispuni srećom kada dođu, ali čim odu – ostaje praznina i suze.“
S druge strane, oni koji su otišli, iako su uspješni, priznaju da ih srce i dalje vuče nazad: „Lijepo je tamo, stvorili smo porodice i domove, ali pola srca mi je u Evropi, a pola ovdje, u Rožajama.“
Među rijetkima koji su odlučili da ostanu i budu oslonac roditeljima je Almin Murić, medicinski radnik iz Rožaja. „Moj brat je otišao u inostranstvo, a ja sam odlučio da ostanem. Nisam mogao da ostavim roditelje same. Radim u Domu zdravlja, imam porodicu, i ponosan sam što mogu biti podrška svom ocu i majci. Nema te plate koja može zamijeniti osjećaj da si tu, uz svoje najmilije.“
Sagovornici se slažu da bi mladi ostajali kada bi imali priliku za posao i pristojan život. Nekada je fabrika „Gornji Ibar“ zapošljavala hiljade ljudi, a danas je sve ugašeno. Mladi su prinuđeni da odlaze, a roditelji da starost provode u tišini i iščekivanju.
„Ako bi država stvorila uslove za zapošljavanje, niko ne bi odlazio. Svi bi ostali da žive ovdje. Ovako, Rožaje se polako gasi,“ poručuju naši sagovornici. Pogledajte emotivan prilog Munevere Sutović
Legendarni pjevač narodne muzike Halid Bešlić suočava se s teškom bolešću – dijagnosticiran mu je rak. Vijest je potresla javnost širom regiona, a potvrdu je emotivnom objavom na društvenim mrežama dao njegov blizak prijatelj, hafiz Nedim Botić.
U dirljivoj poruci Botić je podijelio vlastita zapažanja o ljudskoj prolaznosti i borbi sa bolešću:
– I još jedna poruka dolazi, mlada žena, djevojka – karcinom. Borba za život. Kažu i Halid Bešlić u bolnici, isto dijagnoza rak. Dijagnoza ne bira, mlado ili staro. Prevarimo se misleći – neće mene, to je tamo neko daleko. A onda nas život probudi… – napisao je hafiz.
On je naglasio koliko su važne nada, podrška i blizina porodice u ovakvim trenucima, ističući:
– Dok god u srcu ima barem trunka nade, dobro je. Koliko znači zagrljaj i podrška, koliko znače porodica i prijatelji. Biram molitvu, i dovu.
U nastavku objave, Botić je uputio iskrene dove za sve ljude koji prolaze kroz slične životne borbe:
– Molim Te, olakšaj svakom ko borbu sa bolešću vodi. Molim Te, olakšaj strahove svakom ko čeka rezultate analiza. Molim Te, olakšaj porodicama koje brinu za svoje najdraže. Molim Te, obraduj pacijente s dobrim vijestima.
Nakon što se vijest proširila, društvene mreže preplavljene su porukama podrške Halidu Bešliću i njegovoj porodici. Brojni fanovi, prijatelji i kolege ističu da je riječ o umjetniku koji je obilježio generacije i da sada on zaslužuje da osjeti snagu zajedništva i molitve.
Pjevač Šerif Konjević je u nedavnom razgovoru s Mirzom Vranjem govorio o Halidu Bešliću, a emocije su ga savladale i rasplakao se prisjećajući se njihovog dugogodišnjeg prijateljstva.
Halid Bešlić, čiji je glas postao simbol bosanskohercegovačke muzike i balkanske estrade, sada vodi najtežu životnu bitku – ali nije sam.
Novi Pazar, grad bogate istorije i živopisne kulture, nedavno je dobio neočekivanu promociju – iz ptičje perspektive. Na društvenim mrežama pojavio se snimak napravljen tokom leta avionom, a prikazuje grad u svoj njegovoj veličini i posebnosti.
Autor videa ostao je neimenovan, ali kadrovi koje je zabeležio privukli su veliku pažnju javnosti. Mnogi su istakli da ovakav pogled na Novi Pazar nije nešto što se često može videti, budući da iz aviona retko ko uspe da prepozna grad i njegovu strukturu.
“Velik je naš grad. Ima i stanovništva puno. Neka živi Novi Pazar”, “Najlepši na planeti”, “Ponos Sandžaka” – samo su neki od komentara koji su preplavili društvene mreže nakon objave snimka.
Snimak jasno prikazuje urbani deo grada i način na koji se ulice i naselja šire iz centralne tačke, dajući do znanja koliko je Novi Pazar izrastao u regionalni centar. Ovaj pogled iz aviona dodatno je podsetio stanovnike i dijasporu koliko je grad poseban, a mnogima je probudio nostalgiju i osećaj ponosa. Pogledajte video koji je oduševio mnoge:
