Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
TUTIN – U tutinskom selu Bujkoviće danas je svečano otvorena renovirana škola, zahvaljujući inicijativi Humanitarne fondacije „Dobro Srce“, podršci brojnih donatora i pomoći Opštine Tutin. Učenici i nastavnici od sada imaju priliku da nastavu pohađaju u modernim i funkcionalnim prostorijama koje obezbjeđuju kvalitetnije uslove za obrazovanje.
Na otvaranju su prisustvovali i sami đaci, koji nisu krili zadovoljstvo.
„Sve je bolje, ono što je bilo u staroj školi, grejali smo se na peć. Sada je mnogo bolja škola, bolja tabla, sve je bolje“, rekao je učenik Ahmet Hot. Njegova drugarica Elmedina Rastoder dodala je da je sada i učenje lakše: „I nova škola, i još bolji drugari. Sve nam je ljepše.“
Posebno se obradovao i Vuk Palamarević, ističući da sada imaju „dobre table, lijepe učionice i mnogo bolju atmosferu.“
Direktorka škole Sadeta Nasufović podsjetila je da je zgrada škole sagrađena još 1972. godine i da je bila u veoma lošem stanju. „Uz pomoć humanitarne organizacije Dobro srce i brojnih donatora, danas smo otvorili školu u Bujkoviću koja je u potpunosti rekonstruisana. Djeca sada imaju pravo na iste uslove rada kao i njihovi vršnjaci u drugim sredinama“, istakla je Nasufović.
Učiteljica Milena Palamarević naglasila je da se odmah vidi radost na licima mališana:
„Znam kako je izgledala škola ranije. Sada imaju novo osvetljenje, inventar, zvono i tablu. Njihova sreća je i naša sreća.“
Fondacija „Dobro Srce“ i donatori: Zajedno za budućnost djece
Zamjenik predsjednika fondacije Nihad Hot izrazio je posebno zadovoljstvo što je projekat realizovan upravo u njegovom rodnom kraju: „Objekat je bio u lošem stanju, nisu postojali adekvatni uslovi za rad. Zahvaljujući ljudima dobrog srca i našoj dijaspori, uspjeli smo da ga obnovimo. Ovo je dokaz da zajedničkim snagama možemo mnogo toga učiniti.“
Svečanom otvaranju prisustvovalo je i rukovodstvo Opštine Tutin, koje je podržalo projekat i pohvalilo inicijativu fondacije i donatora. Ovaj primjer saradnje pokazuje koliko zajednički rad lokalne samouprave, humanitarnih organizacija i privrednika može donijeti trajnu vrijednost za čitavu zajednicu.
Renovirana škola u Bujkovićima sada je simbol nade i ulaganja u budućnost – jer svako dijete zaslužuje da uči u toplom, sigurnom i modernom prostoru. Pogledajte video ispod teksta.
Posebno istaknuto: period borbe muslimana s četnicima u Bihoru i Sandžaku (1941–1944)
PETNJICA/BIHOR – U 98. godini života, Faik Adrović (u dokumentima i Hadrović), predsjednik boračke organizacije u Petnjici, bivši privrednik i javni radnik, svjedoči jedan čitav vijek sjećanja. U razgovoru vođenom u njegovoj kući, Faik se vraća u vrijeme kada su muslimani Bihora i Sandžaka nosili teret okupacije, upada, odmazdi i straha – posebno tokom obračuna sa četničkim formacijama.
Rođen 1927. u Donjoj Vrbici, od oca Jupa i majke Drage (rođ. Cikotić iz Trpezi), Faik odrasta u kraju bez puteva i sa trgovinom koja se na konjima probijala do Ulcinja, Kotora i Dubrovnika. „Zemlja, stoka i znoj – to je bila naša trgovina,“ prisjeća se, navodeći da su šećer i so stizali na samarima, a petnaestak kilometara do Petnjice prelazilo se pješke ili na konju.
1941–1944: Crni hod po Bihoru
Okupacijom 1941. godine prostor Sandžaka i Bihora našao se između italijanske i njemačke zone, a lokalne zajednice muslimana i Srba bile su izložene pritiscima i propagandi. Faik svjedoči da su četničke jedinice pod komandom Pavla Đurišića planirale „da se uništi Sandžak i spoji sa dijelovima Srbije, ‘da nema muslimana’“, dok su pojedini italijanski administrativni aranžmani potpirivali međunacionalne tenzije.
„Naši su ljudi tada bježali u brda, čuvali straže, palili vatre kao znak slobodne teritorije – noć za noć, da selo zna kuda se može proći“, kaže Faik, podsjećajući na 1943/44. i prolazak jedinica Peka Dapčevića ka Beogradu.
U tim godinama, napadi četničkih odreda i odmazde nad muslimanskim stanovništvom ostavili su duboke ožiljke. „Sandžak je tada hodao po staklu – svaki izlazak iz kuće mogao je biti posljednji,“ govori Faik, naglašavajući da su seoske straže, noćna dežurstva i snalazilačka mreža glasnika bili jedina zaštita „dok ne prođe zlo preko brda“.
Mladić koji je htio u brigadu
Iako „čoban koji muze koze“, Faik se kao mladić prijavljuje u narodnooslobodilačke jedinice. Porodične tragedije, pogibije rođaka i stalni strah nisu ga pokolebali. „Tetka me na prag vratila – bičem i suzama: ‘Ostaćemo sami’“, prisjeća se kroz osmijeh koji skriva težinu odluke. Rat, kaže, „niko ne bira, ali se biraju ljudi kakvi ćemo iz njega izaći“.
Nakon rata: škola, uniforma i služba narodu
Poslije oslobođenja završava školu rezevnih oficira, službuje od Negotina do Zaječara, napreduje do kapetana prve klase i odlazi na vježbe u Bileću, Sarajevo i Split. Vraća se kući – matičar, vojni referent, odbornik, čovjek koji na planini Savin Bor otvara prodavnicu i 16 godina snabdijeva sela, stižući konjima preko krševitih prevoja. Kasnije, kao privrednik, gradi „pjacu“ u Petnjici, dovlači robu „Slobode“ iz Novog Pazara i podiže kuću „za svu djecu i unučad – a danas je puna ključeva, prazna od koraka“, govori tiše. „Bihor se iselio – kuće su lijepe, a svjetla malo.“
Čuvar spomenika i datuma
Kao predsjednik Saveza boraca u Petnjici, Adrović godinama brine o spomen-obilježjima i memorijalnoj kulturi. Uporno traži da se dan oslobođenja Bihora precizno zabilježi, jer „ako nije zapisano – kao da nije ni bilo“. Više puta je, kaže, mijenjao i obnavljao ploče na Turjaku nakon polemika oko natpisa iz 1948. i uzroka stradanja – birajući istinu i pijetet, a ne dnevnopolitički jezik.
Porodica, ponos i tiha tuga Bihora
Sa suprugom (preminula 2015) iz Korača odgojio je veliku porodicu: pet sinova i četiri kćeri, rasute od Petnjice do Njemačke, Francuske i Luksemburga. Dvoje djece sahranio je u mladosti – „daleko je bila bolnica, a putovi još dalje“. Na stolu drži uredno složene fotografije i bilježnice: materijal za drugu knjigu sjećanja.
„Svi smo isti – svi nosimo majčino mlijeko i krv“, kaže. „Ako se sjećanje ne čuva, vjetar ga odnese.“
Poruka generacijama
„Vratite se zemlji ako možete,“ poručuje mladima. „Krave i livade ne lažu: vrate onoliko koliko u njih uložiš. Nije sramota čuvati svoje.“ A on će, kaže, „dok god noge slušaju“, obilaziti spomenike i zapisivati imena – „jer iza imena stoje životi“.
Ključni okvir: borba muslimana s četnicima u Bihoru/Sandžaku (1941–1944)
Kontekst: Okupacija i preklapanje interesnih zona; razorna uloga četničkih formacija u Bihoru i Sandžaku uz odmazde nad muslimanskim stanovništvom.
Faikovo svjedočenje: Organizirano zastrašivanje, paljevine, pritisci i planovi da se “očisti“ prostor; seoske noćne straže, znakovi „slobodne teritorije“ vatrom na uzvišenjima.
Ishod: Uporna samonikla odbrana sela do konsolidacije oslobodilačkih snaga i prolaska jedinica Peka Dapčevića; poslije rata – težak povratak normalnom životu, ali s trajnim ožiljcima i raseljavanjem. POgledajte cijelo svjedočenje ispod teksta.
Podujevo, 15. septembar 2025. – Teška saobraćajna nesreća dogodila se u ponedjeljak popodne u ulici “Skënderbeu” u Podujevu, kada je kamion sa srpskim registarskim tablicama udario u više vozila i ogradni zid tržnog centra ETC.
Prema zvaničnim informacijama, život je izgubio vozač kamiona, Nicević Bido iz Novog Pazara, dok su još četiri osobe povrijeđene i prevezene u bolnicu radi ukazivanja medicinske pomoći.
Portparolka Policije za region Prištine, Flora Ahmeti, potvrdila je za kosovske medije da se nesreća dogodila oko 17:30 sati.
– „U nesreći je učestvovalo jedno putničko vozilo i kamion u pokretu, nakon čega je došlo do udara u ogradu jednog objekta i nekoliko parkiranih automobila. Vozač kamiona je izgubio život na licu mjesta, dok su četiri osobe zadobile tjelesne povrede“, izjavila je Ahmeti.
Ekipe hitne pomoći i policija odmah su reagovale, a tijelo stradalog vozača prevezeno je na obdukciju.
Očevici nesreće navode da je vozač kamiona, zaposlen u novopazarskoj transportnoj kompaniji Inter Tas, najvjerovatnije preminuo od srčanog udara, zbog čega je izgubio kontrolu nad vozilom.
Nesreća je izazvala paniku i dramatične scene ispred tržnog centra, dok su snimci sa lica mjesta ubrzo počeli da kruže društvenim mrežama.
Vijest o iznenadnoj smrti Nicevića Bida pogodila je njegove sugrađane u Novom Pazaru, gdje je bio poznat kao vrijedan i pošten radnik. Kolege i prijatelji iz kompanije Inter Tas izrazili su saučešće porodici, ističući da je riječ o čovjeku koji je život proveo za volanom. Pogledajte potresan video ispod teksta, odmah nakon udesa.
Një i vdekur dhe katër të lënduar në një aksident në Podujevë
Objavljuje Raporto24 u Ponedjeljak, 15. rujna 2025.
Podujevo – Tragedija se dogodila u ponedjeljak popodne ispred tržnog centra ETC u Podujevu, kada je kamion sa srpskim registarskim tablicama udario u više parkiranih automobila. Nažalost, život je izgubio vozač kamiona, Nicević Bido iz Novog Pazara, koji je, prema prvim informacijama, tokom vožnje doživio srčani udar.
Prema svjedočenju očevidaca, kamion se iznenada počeo nekontrolisano kretati, udarajući u vozila na parkingu. U nesreći je povrijeđeno više osoba, kojima je hitna pomoć odmah ukazala medicinsku pomoć.
Vozač radio za firmu iz Novog Pazara
Preminuli vozač Nicević Bido vozio je za novopazarsku transportnu kompaniju Inter Tas. Njegovi sugrađani ga opisuju kao vrijednog i poštenog čovjeka, a vijest o njegovoj iznenadnoj smrti izazvala je veliku tugu u Novom Pazaru.
Policija i istražni organi obavili su uviđaj, a očekuje se da će detalji o zdravstvenom stanju vozača i precizan uzrok nesreće biti potvrđeni nakon završetka istrage.
Potpuni nemar zaposlenih u vrtiću u Vranju mogao je da se završi tragedijom kada je četvorogodišnji dječak samovoljno izašao iz objekta, a da niko od osoblja nije primijetio njegov nestanak.
Incident se dogodio u naselju Ledena stijena, gdje je mališan, obučen i spreman kao da ide kući, jednostavno išetao iz vrtića „Sunce“. Prošao je dio prometne saobraćajnice i stigao do obližnje benzinske pumpe.
Tamo ga je uočila jedna žena. Zabrinuta, otišla je u vrtić da pita da li je dijete njihovo, ali su joj zaposlenici uvjeravali da su „sva djeca na broju“. Tek naknadno se otkrilo da su pogriješili.
Policija je odmah izašla na lice mjesta i evidentirala slučaj, a ubrzo su stigli i roditelji dječaka. Iako je na sreću pronađen na vrijeme i bez povreda, čitav događaj uznemirio je ne samo zaposlene i djecu u vrtiću već i prolaznike koji su svjedočili prizoru.
Iz Predškolske ustanove rečeno je da se direktorica Lidija Petković nalazi na sastanku i da će se oglasiti kasnije. U Policijskoj upravi Vranje navode da je rad na slučaju u toku i da u ovom trenutku ne mogu davati detalje.
Ostaje otvoreno pitanje kako je moguće da dijete neopaženo napusti vrtić i prođe kroz naselje do benzinske pumpe, bez ičije reakcije.
„Izraelska vojska udara po terorističkoj infrastrukturi željeznom šakom“, poručio Katz.
Grad Gaza se nalazi pod neprekidnim udarima izraelske vojske. Prema izvještajima palestinskih i izraelskih medija, u toku su intenzivni zračni napadi praćeni ulaskom tenkovskih jedinica u grad. Stanovnici su zarobljeni u ruševinama, dok iz razorenih zgrada odjekuju jauci i pozivi u pomoć.
„U toku je teško, nemilosrdno bombardovanje grada Gaze. Opasnost se stalno povećava. Ljudi su zatrpani, čujemo njihove krike“, ispričao je Ahmed, 25-godišnji stanovnik Gaze.
Izraelska vojska saopštila je da je započela kopnene operacije sa ciljem preuzimanja grada. Posljednjih dana intenzivirani su zračni napadi u i oko Gaze, a sada se na meti našlo i gusto naseljeno sjeverno područje u kojem žive stotine hiljada Palestinaca.
Napade je potvrdio i izraelski ministar odbrane Israel Katz, ponavljajući retoriku kojom opravdava vojnu agresiju.
„Grad Gaza gori. Izraelska vojska udara po terorističkoj infrastrukturi željeznom šakom. Nećemo popustiti i nećemo odustati dok se misija ne završi“, poručio je Katz.
“ Dozens of people killed and injured as a result of Israeli shelling of the Sabra and Al-Daraj neighborhoods in the city of Gaza. “ pic.twitter.com/IbvTjXlT6I
Mevludin Mele Međedović, omiljeni sugrađanin iz Bijelog Polja, pokazao je nesvakidašnji talenat – zna gotovo sve glavne gradove država svijeta.
Njegovo znanje, koje već godinama izaziva divljenje poznanika i prijatelja, ovoga puta zabilježeno je i kamerom. U razgovoru sa novinarom Svetislavom Perišićem, Mele je bez zadrške odgovarao na pitanja i nabrajao prijestonice, potvrđujući da mu geografija nije samo hobi već i strast.
Sugrađani za Meleta imaju samo riječi hvale – opisuju ga kao dobrodušnog, skromnog i uvijek spremnog da sa osmijehom obraduje ljude oko sebe. Njegov talenat i upornost postali su tema razgovora ne samo u Bijelom Polju, već i šire, jer rijetko ko može ovako tečno i precizno nabrojati sve prijestonice svijeta. Video razgovora sa Mevludinom Meleom Međedovićem možete pogledati u nastavku.
🔴 ВИДЕО: БЈЕЛОПОЉАЦ ЗНА СКОРО СВЕ ГЛАВНЕ ГРАДОВЕ ДРЖАВА
Бјелопољац Мевлудин Меле Међедовић зна скоро све главне градове држава.
Са овим омиљеним суграђанином за кога сви имају најљепше ријечи данас је разговарао Светислав Перишић.
Bijelo Polje – Sportski ribolovac Sajo Muratović iz bijelopoljskog naselja Rasovo upecao je pravog kapitalca – skobalja, jednu od najomiljenijih riba u ovom kraju.
Trenutak kada je Muratović izvlačio ribu iz vode zabilježen je na video snimku, koji je za kratko vrijeme postao hit među ljubiteljima ribolova. Na snimku se jasno vidi borba ribolovca i snažne ribe u bistroj vodi, kao i momenat kada trofejni primjerak izranja na površinu.
Kako je istakao za portal BP Megafon, Sajo je već dugi niz godina strastveni ljubitelj ribolova, a ovaj ulov će mu ostati u posebnom sjećanju: „Skobalj je oduvijek bio simbol naših rijeka. Upecati ovakvog kapitalca nije lako, ali upornost i ljubav prema ribolovu na kraju uvijek daju rezultat.“
Ovim ulovom, Muratović je još jednom potvrdio da su rijeke oko Bijelog Polja bogatstvo koje treba čuvati, kako za ribolovce, tako i za sve one koji uživaju u ljepoti prirode. Video snimak i fotografije upecanog kapitalca pogledajte ispod teksta.
🔴 ВИДЕО: САЈО УПЕЦАО КАПИТАЛЦА
Спортски риболовац Сајо Муратовић из Расова упецао је скобаља капиталца.
Видео снимак али и прелијепи примјерак омиљене бјелопољске рибе достављени су редакцији портала БП Мегафон.
Na visoravni gdje se vjetar nikada ne smiruje, ni ljeti ni zimi, prostire se selo Braćak, jedno od mjesta koje na poseban način čuva duh i nasljeđe Pešteri. Upravo ovdje, pored izvora poznatog kao izvor Alije Đerzeleza, ukršta se prirodna ljepota, bogata istorija i narodno predanje koje se prenosi s koljena na koljeno.
Peštersko polje, najveće kraško polje u Srbiji i na Balkanu, nekada je bilo veliko jezero čiji su ostaci i danas poznati pod nazivom Staro jezero. Nakon povlačenja vode, nikla je gusta borova šuma čiji tragovi i danas postoje u vidu dobro očuvanih stabala pronađenih u rudniku treseta. Upravo Pešterski treset, jedno od prirodnih bogatstava ovog kraja, spada među najkvalitetnije u Evropi i izvozi se širom zemlje.
Flora i fauna Pešteri dodatno naglašavaju vrijednost ovog prostora. Zbog svojih prirodnih osobenosti, Peštersko polje je 2016. godine proglašeno specijalnim rezervatom prirode, čime je privuklo brojne istraživače, biologe, arheologe i ekoturiste.
Narodno predanje kaže da je nekada u pešterskom jezeru živjela aždaha koja je svakodnevno odnosila ljudske žrtve. Kada je došao red na carevu kćerku, u pomoć je pritekao viteški junak Alija Đerzelez. On je, prema priči, savladao neman, a tragovi njegove borbe i danas žive kroz imena sela i mjesta na Pešteri.
Tako je selo Braćak dobilo ime nakon što je junak prvi put udario aždahu i ona se „bračaknula“. Naziv Krnja Jela potiče od mjesta gdje je neman oštetila jelu, dok su Bačica, Ninaja, Točilovo i Koštampolje toponimi vezani za njen bijeg i krvavi kraj.
Izvor Đerzeleza, poznat i kao Đurđev izvor, takođe se povezuje s ovim junakom. Predanje kaže da je Đerzelez mačem udario u stijenu, nakon čega je potekla pitka voda koja nikada nije presušila. U kamenju pored izvora i danas se vide udubljenja koja narod vjeruje da su otisci kopita njegovog konja.
Na samo nekoliko kilometara od izvora uzdiže se brdo Trojan na 1351 metru nadmorske visine. Prema narodnim vjerovanjima, car Trojan je upravo tu pronašao savršeno mjesto za nadzor trgovačkih karavana koji su prolazili putem od Dubrovnika prema istoku.
Danas, ovaj vidikovac pruža jedan od najljepših pogleda na nepregledne pešterske pašnjake i stada ovaca, a turisti ga nazivaju „pogledom od milion dolara“.
Svake godine 2. avgusta na Pešteri se održava čuveni vašar Alidjun, poznat i kao „vašar na jezeru“. Ova manifestacija okuplja hiljade ljudi iz Sandžaka i dijaspore, postajući mjesto susreta porodica, prijatelja i poslovnih partnera. Posebnu pažnju turista privlače nevjeste koje u svečanim nošnjama nose i po nekoliko desetina hiljada eura vrijedno zlato.
Medijske kuće iz zemlje i inostranstva redovno izvještavaju s ovog događaja, a Alidjun je postao i simbol očuvanja tradicije i kulturnog identiteta Pešteri.
Selo Braćak nije samo mjesto legendi o junaku Đerzelezu, već i prostor u kojem se prošlost i sadašnjost susreću. Izvor žive vode, priče koje inspirišu, bogatstvo prirode i događaji poput Alidjuna čine ga jednim od najvažnijih simbola Pešteri – visoravni koja i danas priča svoje priče onima koji žele da je čuju. Pogledajte prilog Pešter televizije ispod teksta.
Na 1100 metara nadmorske visine, na prostranstvima Pešterske visoravni, rađa se posebna priča o stoci i ljudima. Jagnjad ovdašnje sjeničke pramenke pasu čajeve, ljekovito bilje i majčinu dušicu, što mesu daje jedinstven ukus i miris koji se ne može naći nigdje drugo.
Pastiri ističu da ovakav spoj čiste prirode, planinskog vazduha i bistre vode danas predstavlja rijetku privilegiju. To bogatstvo Peštera čini osnovom za kvalitetnu jagnjetinu, ali i nadaleko poznati sjenički sir.
„Na Pešteru sve ima poseban ukus, jer ovdje priroda nije dotaknuta hemijom i industrijom. Naša jagnjad pasu na pašnjacima koji su puni ljekovitog bilja, a to se prenosi i u meso“, kažu mještani.
Klimu Peštera često opisuju poređenjem – zimi je ovo „balkanski Sibir“, dok se ljeti može uporediti sa stočarskim krajevima Evrope. Po surovosti, ali i lepoti, Pešter je „srpski Tibet“. Međutim, zbog tradicionalnog uzgoja stoke, sira i mesa, nerijetko se naziva i „srpska Andaluzija“.
Kao što Andaluziju krasi merino ovca, tako Pešter ima svoju sjeničku pramenku. Ona možda nema svjetsku prepoznatljivost, ali je neuporedivo otporna na surove zime i vjetrove. Daje dovoljno i mlijeka i mesa, što je za ovdašnje uslove dragocjeno.
„Pramenka je ovdje opstala vijekovima i ostala vjerna čovjeku, baš kao što su i ljudi ostali vjerni njoj“, dodaje jedan od pešterskih stočara.
Za Pešterce, jagnjetina nije samo hrana, već i dio identiteta, običaja i gostoprimstva. Pešterska pramenka je dokaz da se priroda i čovjek mogu nadopunjavati – da se tradicija može sačuvati, a kvalitet prenijeti na generacije koje dolaze. POgledajte video ispod teksta.
