Novi Pazar – Ministarstvo prosvjete Srbije uputilo je školama uputstva da se Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave obilježava u svim odjeljenjima – od prvog razreda osnovne do završnih razreda srednjih škola. Odluka je obavezujuća i za đačka odjeljenja u kojima nema nijednog učenika srpske nacionalnosti.
Ovakva praksa posebno izaziva zabrinutost u Sandžaku, gdje su većina učenika bošnjačke nacionalnosti. Kritičari upozoravaju da je riječ o prisilnom nametanju identiteta jedne nacije drugima, što vodi ka asimilaciji i osjećaju otuđenja među djecom koja ne pripadaju srpskom narodu.
Prema dostupnim materijalima, ciljevi obilježavanja jasno se definišu kao „razvijanje osjećaja pripadnosti srpskom narodu“. Način sprovođenja u školama podsjeća na metodološke obrasce iz prošlosti, gdje je kroz lektire i pjesme djeci usađivana ideja o „jedinom pravom“ nacionalnom identitetu.
Nekada su generacije bile obavezivane da napamet uče pjesme iz pretkosovskog, kosovskog i postkosovskog ciklusa – od Smrti majke Jugovića do Starog Vujadina. Time se kreirala slika o vječnoj borbi Srba protiv „drugih“, gdje su muslimani i Bošnjaci najčešće predstavljani kao „Turci“, neprijatelji i izdajice.
Pedagozi i psiholozi upozoravaju da ovakav sadržaj ostavlja dubok trag na djecu. Epske pjesme kosovskog ciklusa oblikuju crno-bijelu sliku svijeta: s jedne strane su heroji i mučenici, s druge izdajnici i neprijatelji.
Za dijete bošnjačke nacionalnosti koje sjedi u klupi i sluša takve stihove, neminovno se postavlja pitanje: gdje sam ja u ovoj priči? U kolektivnoj svijesti srpske tradicije, njegovi preci nisu heroji, nego „Turci“ protiv kojih se junaci bore. Takvo učenje stvara osjećaj isključenosti i nepripadnosti.Pedagoška istraživanja pokazuju da djeca koja se rano susreću sa sadržajem u kojem se njihova grupa prikazuje kao negativna strana mogu razviti:
-
osjećaj srama i manje vrijednosti,
-
otpor prema obrazovnom sistemu,
-
pa čak i želju za potpunim odbacivanjem kolektivnog identiteta.
Od prošle godine, Dan srpskog jedinstva se obilježava istovremeno u Srbiji i entitetu Republika Srpska. Time se šalje politička poruka koja prevazilazi granice obrazovanja.
Na jednoj strani, takvo zajedničko slavlje degradira Bosnu i Hercegovinu kao međunarodno priznatu državu. Republika Srpska se kroz ovakve manifestacije prikazuje kao samostalna „država“ koja ravnopravno stoji uz Srbiju, iako je riječ o entitetu unutar BiH.
Na drugoj strani, Bošnjaci u Srbiji se dovode u paradoksalan položaj. Od njih se traži da slave „jedinstvo“ sa entitetom koji počiva na genocidu nad Bošnjacima Srebrenice, što kod bošnjačke djece stvara dodatnu traumu i osjećaj nepripadnosti.
Drugim riječima, bošnjački učenici u Sandžaku, umjesto da u školi uče univerzalne vrijednosti mira, poštovanja i jednakosti, postaju dio političkog projekta koji od njih zahtijeva da prihvate identitetsko i istorijsko nasljeđe koje negira njihovo postojanje.
Epske pjesme kosovskog ciklusa, kao i simboličko nametanje „dana jedinstva“, nisu bezazleni kulturni sadržaji – oni oblikuju identitet, percepciju drugog i društvenu dinamiku. Kada se ta tradicija nasilno prenosi i na djecu koja ne dijele srpski identitet, obrazovni sistem postaje instrument asimilacije i političke manipulacije.
Još opasnije, kada Srbija zajedno sa Republikom Srpskom obilježava isti praznik, tada se šalje poruka da je BiH samo prividna država, a da RS ima status prave republike. Time se ne samo narušava međunarodni poredak, već i dodatno ponižavaju Bošnjaci – i u BiH, i u Sandžaku.
Umjesto politike prisile, škole bi morale da njeguju pluralizam i međusobno poštovanje – da svako dijete, bilo bošnjačko, srpsko, albansko ili romsko, u učionici osjeti da je ravnopravan građanin ove zemlje.
