Podgorički Osnovni sud izrekao je presudu dvadesetosmogodišnjoj ženi iz Plužina, koja je proglašena krivom za ubistvo novorođenog djeteta, počinjeno neposredno nakon porođaja. Sud je odlučio da joj izrekne kaznu od šest mjeseci kućnog pritvora, koju će izdržavati u svom stanu.

Riječ je o zakonski najblažoj kazni predviđenoj za ovo krivično djelo, budući da Krivični zakonik Crne Gore propisuje da majka koja liši života dijete za vrijeme ili neposredno nakon porođaja može biti kažnjena zatvorom u trajanju od šest mjeseci do pet godina.

Tragičan slučaj otkriven je u februaru prošle godine, kada je radnik gradskog preduzeća „Čistoća“ prilikom obavljanja redovnih poslova pronašao tijelo novorođenčeta u kanti za smeće u podgoričkom naselju Blok šest. O pronalasku je odmah obaviještena policija, koja je započela intenzivnu istragu.

Tokom policijskih aktivnosti, svega oko 200 metara od mjesta gdje je tijelo pronađeno, u jednom stanu zatečena je žena u teškom zdravstvenom stanju. U stanu su uočeni tragovi koji su ukazivali na to da je u tom prostoru nedavno obavljen porođaj.

Naknadnim medicinskim pregledom osumnjičene, kao i analizom prikupljenih dokaza, potvrđene su sumnje da je ona majka pronađenog novorođenčeta i da je odgovorna za njegovu smrt. Nakon sprovedenog sudskog postupka, sud je donio presudu kojom joj je izrečena mjera kućnog pritvora.

Presuda je izazvala snažne reakcije javnosti, posebno zbog visine kazne, dok iz suda poručuju da je odluka donesena u skladu sa važećim zakonskim propisima i utvrđenim okolnostima slučaja.

Velika tragedija potresla je istanbulsko naselje Pendik, gdje je u noći na utorak u požaru porodične kuće život izgubilo troje djece, dok je četvrto dijete teško povrijeđeno. Požar je izbio dok je majka bila odsutna zbog hitnog odlaska u bolnicu s jednim od djece, dok se otac u tom trenutku nalazio u pritvoru.

U požaru su stradali dvogodišnji Ozden Sepetči, petogodišnji Zulfikar Sepetči i devetogodišnja Džennet Čelikol. Njihov jedanaestogodišnji brat Muhamet Ali Čelikol zadobio je teške povrede i nalazi se na bolničkom liječenju. Informacije je potvrdio turski dnevnik Hurriyet. Požar je izbio oko 2:15 sati u prizemnom stanu dvospratne zgrade u ulici Uman, u naselju Fevzi Čakmak. Komšije su prve primijetile dim i plamen te odmah pokušale pomoći prije dolaska vatrogasnih i hitnih službi.

Jedan od komšija, Šukran Jenijajla, ispričao je da su razbijali metalne rešetke i prozore kako bi ušli u stan i izvukli djecu. Kada je uspio stupiti u kontakt s majkom, njen očajnički vapaj, kako kaže, i dalje mu odzvanja u ušima.

– Viknula je: “Sestro, molim te, spasi moju djecu” – ispričao je Jenijajla za medije.

Drugi svjedoci navode da je plamen bio izuzetno jak pri otvaranju vrata, te da su djecu pronašli na podu, bez svijesti. Jedno dijete je još pokazivalo znakove života i odmah mu je pružena prva pomoć do dolaska hitne službe. Sva četvoro djece prevezena su u bolnicu, ali su ljekari, uprkos naporima, mogli spasiti samo jedno.

Prema dostupnim informacijama, majka Selvi Sepetči je u trenutku izbijanja požara bila u bolnici s kćerkom Elom Nur, dok je otac djece, inicijala T.O., bio lišen slobode. Porodica se, kako navode komšije, u taj stan doselila prije svega dva mjeseca i živjela je u teškim socijalnim uslovima. Turski ministar unutrašnjih poslova Ali Jerlikaja oglasio se povodom tragedije, ističući da je cijela zemlja potresena ovim događajem.

• – Požar koji je izbio jutros u Pendiku slomio nam je srca. Nažalost, troje djece je preminulo, dok se jedno dijete i dalje bori za život. Izražavam duboko saučešće porodici i želim brz oporavak povrijeđenom djetetu. Istraga o uzroku požara je u toku – poručio je Jerlikaja.

Uzrok požara za sada nije poznat, a nadležne službe nastavljaju istragu kako bi se utvrdile sve okolnosti ove teške porodične tragedije.

U dvije koordinirane međunarodne policijske operacije, sprovedene uz podršku Europola, zadat je snažan udarac tzv. balkanskom kartelu – jednoj od najorganizovanijih kriminalnih mreža koje se bave krijumčarenjem kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Akcije su realizovane istovremeno u Španiji, Njemačkoj i Srbiji, a rezultirale su hapšenjima, zapljenom velike količine narkotika i oduzimanjem imovine stečene kriminalom.

Potpredsjednik Vlade Srbije i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić potvrdio je da su pripadnici Uprave kriminalističke policije MUP-a Srbije učestvovali u međunarodnoj operaciji zajedno sa policijama Španije, Kolumbije i Slovenije, uz operativnu podršku Europola. Tom prilikom, na teritoriji Španije uhapšeno je ukupno 17 osoba, među kojima osam državljana Srbije, dok je zaplijenjeno 1,1 tona kokaina, kao i veće količine oružja i novca.

Prema navodima policije, osumnjičeni su djelovali kao dio organizovane kriminalne grupe koja je obezbjeđivala logistiku za prihvat kokaina koji je brodovima stizao iz Kolumbije. Droga je potom skladištena u Španiji i, u saradnji s lokalnim kriminalnim grupama, distribuirana širom Evrope. Protiv još jednog državljanina Srbije, kao i više stranih državljana, izrečene su mjere zabrane napuštanja teritorije Kraljevine Španije, dok se istraga nastavlja.

Paralelno s ovom akcijom, sprovedena je i druga međunarodna operacija u kojoj su, pored Srbije, učestvovale policije Njemačke, Austrije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Pripadnici Službe za borbu protiv organizovanog kriminala MUP-a Srbije, u koordinaciji sa Javnim tužilaštvom za organizovani kriminal, izvršili su pretrese na više lokacija u Srbiji, pri čemu su oduzeli luksuzno vozilo marke „Mercedes“ i 16.000 eura u gotovini.

U Njemačkoj su u istoj akciji uhapšene tri osobe, među kojima jedan državljanin Srbije, dok je zaplijenjena imovina procijenjene vrijednosti oko pet miliona eura. U ovoj opsežnoj operaciji učestvovalo je oko 500 policijskih službenika, a izvršeni su pretresi na 45 lokacija. Istraga je obuhvatila krivična djela trgovine narkoticima u velikom obimu, pranja novca i ilegalne trgovine oružjem.

Policijski izvori navode da je koordinisana operacija bila usmjerena na osobe koje se smatraju ključnim figurama balkanskog kartela, a koje su djelovale iz Njemačke. Prema rezultatima istrage, razbijena kriminalna ćelija bila je odgovorna za isporuke više tona kokaina iz Kolumbije, dok je novac od prodaje droge pran putem privrednih društava i nekretnina u više država Evropske unije.

Ivica Dačić je istakao da se radi o izuzetno sofisticiranoj i dobro organizovanoj kriminalnoj mreži, naglasivši da će Ministarstvo unutrašnjih poslova Srbije nastaviti intenzivnu saradnju sa međunarodnim partnerima u borbi protiv svih oblika transnacionalnog kriminala.

Pred Specijalnim sudom u Beogradu trenutno se vode i sudski postupci protiv više pripadnika balkanskog kartela zbog sumnje da su učestvovali u krijumčarenju više od sedam tona kokaina iz Južne Amerike. Istražni organi poručuju da se aktivnosti na razbijanju ove kriminalne mreže nastavljaju i da su moguća nova hapšenja.

Izvor Kurir

Na objektu Islamske zajednice u Srbiji, u džematu Sombor, u petak 12. decembra 2025. godine ispisani su uvredljivi, šovinistički i fašistički grafiti, što je izazvalo uznemirenje i ogorčenje među vjernicima i širom lokalne zajednice. Ovaj vandalski čin predstavlja direktan napad na vjerski i ljudski integritet muslimana u Somboru, ali i ozbiljno narušavanje međuvjerskog suživota koji se u ovom gradu njeguje decenijama.

Prema navodima Islamske zajednice, napad se dogodio na objektu koji se trenutno nalazi u fazi adaptacije u molitveni prostor – mesdžid, pri čemu se svi radovi izvode u skladu s važećim urbanističkim i zakonskim propisima. Umjesto da se poštuje napor vjernika da sebi obezbijede dostojanstveno mjesto za molitvu i okupljanje, nepoznati počinioci odlučili su da putem simbola mržnje i fašizma pošalju poruku zastrašivanja i isključenja.

Vjernici ističu da se ne radi samo o ispisanim parolama na zidu, već o ozbiljnoj poruci netrpeljivosti koja ne smije ostati prešućena. Ipak, naglašavaju da ovakav čin ne predstavlja volju većinskog stanovništva Sombora, grada u kojem muslimani stoljećima žive u miru, poštovanju i dobrim komšijskim odnosima sa pripadnicima drugih vjera i nacija. Iz Islamske zajednice poručuju da šovinizam i vandalizam nemaju ni vjeru ni moral, te da se ovakvi incidenti moraju jasno i odlučno osuditi. Posebno upozoravaju da bi šutnja društva i institucija na ovakve pojave mogla poslati opasnu poruku da je govor mržnje dopušten i nekažnjen.

Džemat Sombor, Medžlis Islamske zajednice Subotica, Muftijstvo novosadsko i Mešihat Islamske zajednice u Srbiji uputili su jasan zahtjev nadležnim organima da hitno reaguju, identifikuju počinioce i procesuiraju ih u skladu sa zakonom. Kako ističu, samo brza i efikasna reakcija države može pokazati da su prava manjinskih zajednica zaštićena i da fašistička ikonografija, prijetnje i zastrašivanje nemaju mjesta u savremenom i demokratskom društvu. Islamska zajednica pozvala je i sve građane, bez obzira na vjeru i naciju, da dignu glas protiv mržnje i nasilja, kako bi se sačuvalo povjerenje i suživot koji su decenijama gradili ljudi dobre volje u Somboru i širom Srbije.

U vremenu kada su rat i strah preplavili Balkan, a ljudski životi postali taoci mržnje i podjela, rijetki su bili oni koji su imali hrabrosti da ostanu – ljudi. Jedna od takvih priča dolazi iz 1992. godine i govori o Dušanu, Srbinu iz malog sela, koji je u najtežim trenucima rata učinio ono što su mnogi smatrali nemogućim: rizikovao vlastiti život da bi spasio druge. Dok su se vijesti o progonima i zločinima širile od kuće do kuće, Dušan je shvatio da su njegovi komšije Hrvati u neposrednoj opasnosti. Nije razmišljao o naciji, vjeri ili politici. Vodila ga je samo savjest. U tišini i bez velike pompe, otvorio im je vrata svog doma i ponudio jedino sigurno mjesto koje je imao – tavan.

Na tom skromnom prostoru, skrivenom iznad svakodnevnog života, utočište je pronašlo trideset ljudi: muškarci, žene i djeca. Dani su prolazili u strahu, tišini i neizvjesnosti. Dušan je svakodnevno rizikovao izlazeći iz kuće kako bi obezbijedio hranu i osnovne potrepštine, pazeći da ništa ne izazove sumnju. Svaki korak, svaki pogled, mogao je biti koban.

Najopasniji trenuci dolazili su s povremenim pretresima i dolascima naoružanih grupa. Jednom prilikom, vojnici su se pojavili pred njegovim pragom s namjerom da pretraže kuću. Tada je, kako se kasnije prisjećao, presudila smirenost. Uvjerio ih je da je kuća stara i nesigurna, te da bi odlazak na tavan mogao završiti povredama. Njegova prisebnost i mir u glasu bili su dovoljni da odustanu. Mjeseci skrivanja prošli su sporo, ali svi koji su se nalazili na tavanu dočekali su trenutak kada su mogli sigurno napustiti kuću. Svi su preživjeli. Zahvaljujući jednom čovjeku.

Danas, oni koji su tada spašeni, o Dušanu govore s dubokim poštovanjem i zahvalnošću. On, međutim, svoj čin nikada nije smatrao herojstvom.
„Ljudskost nema vjeru ni naciju. U tim trenucima nisam gledao ko su oni, već šta mogu učiniti da ih spasim“, govorio je.

Priča o Dušanu ostaje snažno svjedočanstvo da i u najmračnijim vremenima postoje ljudi koji biraju dobro. Njegov tavan nije bio samo skrovište – bio je simbol nade, hrabrosti i vjere u čovjeka. Takve priče zaslužuju da se pamte, jer podsjećaju da rat ne mora uvijek pobijediti čovječnost.