Njemačka – Alma Gudžević, porijeklom iz Novog Pazara, posljednjih 18 godina živi u Njemačkoj, gdje je svoju kuću pretvorila u pravu oazu mira i estetike. Njena životna priča utkala se u svaki detalj doma, a ljubav prema uređenju prostora prati je od najranijeg djetinjstva.

• „Dok su se drugi igrali lutkama, ja sam pravila zavjese i male kućice od kartona. Enterijer je za mene uvijek bio više od rasporeda namještaja – on stvara osjećaj doma“, priča Alma, koja je u Srbiji završila smjer vezan za tekstilni dizajn.

Njen stil teško je svesti na jednu etiketu. Spoj skandinavskog minimalizma i japanske filozofije wabi-sabi ogleda se u svakom kutku. „Pravi dizajn mora da se osjeti. Tek kad se prostoru doda duša, on postaje dom“, kaže ona.

Dnevna soba je centar topline – u njoj dominira bež sofa i masivni mermerni sto, dok apstraktne slike u toplim nijansama daju prostoru poseban sklad. Na policama i stolu nalaze se keramičke vaze nepravilnih formi, lampe i knjige koje cijeli ambijent čine toplim i harmoničnim.

Posebnu pažnju privlači trpezarijski sto od prirodnog drveta, okružen stolicama obloženim kožom u boji konjaka. „Za mene je sto investicija za cijeli život. Oko njega se stvaraju uspomene i čuva toplina porodice“, ističe Alma. Na stolu dominira velika vaza s bijelim cvijećem, jednostavna, a upečatljiva dekoracija.

Od proljeća do rane jeseni, njen omiljeni kutak je balkon, uređen poput malog italijanskog kafića. Tu su mermerni sto, stolice od kovanog gvožđa s jastucima, hortenzije, petunije i eukaliptus, dok loza duž ograde unosi osjećaj intime i prirodnosti. „Balkon je moja soba pod otvorenim nebom, moj mali vrt koji mi donosi mir“, naglašava Alma.

Ispred kuće nalazi se brižljivo uređena bašta s lavandom, zimzelenim biljkama i tujama. No, posebno mjesto zauzima impozantna maslina stara 80 godina. „Ona je simbol snage i korijena, povezuje prošlost i sadašnjost“, objašnjava domaćica.

Almin stil sazrijevao je s njom. Dugo je vjerovala da su bijeli zidovi najbolji izbor, ali je prošle godine hrabro unijela toplu bež nijansu. „Nevjerovatno je koliko mala promjena može donijeti novu emociju u prostoru.“

Za Almu luksuz nije skupocjenost, već osjećaj mira i topline. „Dom postaje topao ne zbog vrijednosti stvari, nego zbog pažnje i ljubavi koju unesemo.“ Male rutine, poput svijeće koja gori uveče ili šolje čaja na balkonu, za nju su posebni trenuci koji kuću pretvaraju u dom.

NOVI PAZAR – Kao veliki šeher Bosanskog ejaleta i značajan trgovački centar Osmanskog carstva, Novi Pazar je posjedovao bogatu mrežu pijaca, hanova i bezistana – pokrivenih prodajnih prostora u kojima se trgovalo najvrijednijom robom toga vremena.

Sam pojam bezistan potiče od arapske riječi bazz (platno, odjeća) i perzijskog sufiksa -stan, što u prevodu znači „mjesto trgovine tkaninama“. Bezistan je u osmanskim gradovima bio srce čaršije, natkriveni kameni bazar u kojem su trgovci nudili tekstil, svilu, nakit i druge dragocjenosti.

Prve pouzdane podatke o postojanju bezistana u Novom Pazaru donosi poznati osmanski putopisac Evlija Čelebija, koji je 1660. godine zapisao:
„Čorbadžijin han je bezistan varoši. U njemu se u bescijenje dobiva sva indijska, arapska i perzijska roba.“

Iz njegovog opisa jasno je da je objekat imao dvostruku namjenu – bio je i han i bezistan. Nalazio se u Tijesnoj čaršiji, na prostoru tadašnjeg Žitnog trga.

Godine 1689., tokom pohoda srpskih ustanika i austrougarske vojske, Novi Pazar je razoren i spaljen. Tada je stradao i Čorbadžijin han sa bezistanom. Preostali dijelovi objekta nikada nisu obnovljeni, već su u kasnijim stoljećima ugrađivani u nove objekte čaršije.

Zanimljivo je da su ostaci ovog najstarijeg novopazarskog bezistana sačuvani i u modernijem dobu. Jedan dio zidova i prostorija nalazio se u okviru nekadašnjeg poznatog restorana „Lipa“ i susjednih lokala, dok su manji ostaci postojali iza njih.

Arhitektonske karakteristike svjedoče o monumentalnosti: zidovi debljine gotovo 120 centimetara, ukupna dužina sačuvanog dijela preko 22 metra, sa pet prostorija – tri manja boksova, ulazni prostor i najveća ugaona prostorija. Pretpostavlja se da su boksovi služili kao magacini za robu, dok je prolaz između njih bio ulaz u sam han.

Iako danas više ne postoji u izvornom obliku, Čorbadžijin han sa bezistanom ostaje važan dio historijskog identiteta Novog Pazara. Njegovi sačuvani temelji podsjećaju na vrijeme kada je grad bio centar trgovine, kulture i susreta naroda Osmanskog carstva.

Fotografija korištena u tekstu preuzeta je sa Facebook stranice Esad Rahić