Četvrtak, 2 Aprila, 2026

/VIDEO/ Razorni zemljotres pogodio Avganistan: Sela sravnjena sa zemljom, stotine mrtvih i povrijeđenih

0

Avganistan je ponovo pogođen tragedijom. Snažan zemljotres jačine šest stepeni Rihterove skale pogodio je noćas istočni dio zemlje, blizu granice s Pakistanom, usmrtivši najmanje 610 ljudi, dok je više od 1.300 povrijeđeno, saopštilo je Ministarstvo unutrašnjih poslova pod talibanskom vlašću.

Epicentar se nalazio u provinciji Kunar, u blizini grada Džalalabada, na dubini od svega 14 kilometara, što je dovelo do ogromne materijalne štete i potpunog rušenja brojnih sela. Potres se osjetio od Kabula do pakistanske prestonice Islamabada, udaljene više od 300 kilometara.

Lokalni zvaničnici upozoravaju da bi broj mrtvih mogao rasti, jer spasioci još uvijek pokušavaju da dopru do udaljenih planinskih sela pogođenih klizištima i poplavama. Prema informacijama Agencije za upravljanje katastrofama u Kunar provinciji, sela u okruzima Nur Gul, Soki, Watpur, Manogi i Chapadare gotovo su potpuno uništena.

  • „Spasilačke operacije su još uvijek u toku. Nekoliko sela je sravnjeno sa zemljom, a medicinski timovi iz Kunara, Nangarhara i Kabula upućeni su u pogođena područja. Očekujemo da će se broj žrtava i povrijeđenih mijenjati iz sata u sat“, izjavio je Sharafat Zaman, portparol Ministarstva zdravstva.

Nakon prvog udara, uslijedilo je nekoliko naknadnih potresa, uključujući i jedan magnitude 5,2 po Rihteru, što je dodatno otežalo spasilačke napore.

Talibanska vlada pozvala je međunarodnu zajednicu i humanitarne organizacije da hitno pošalju pomoć. Veliki broj pogođenih područja može se dosegnuti samo zračnim putem, a nedostatak medicinskih resursa dodatno otežava situaciju.

BBC prenosi navode vlasti da su desetine kuća zatrpane pod ruševinama, dok je AP News izvijestio da su mnoga sela potpuno uništena.

Ovo nije prvi put da Avganistan pogađa razoran zemljotres. U oktobru 2023. godine zemljotres magnitude 6,3 odnio je hiljade života, a procjene o broju poginulih kretale su se od 1.500 (prema UN) do čak 4.000, prema talibanskoj vladi.

Sa slabom infrastrukturom, siromaštvom i velikim brojem kuća građenih od blatnih cigli i drveta, Avganistan ostaje jedna od najranjivijih zemalja na svijetu kada su u pitanju prirodne katastrofe.

Tri osobe povrijeđene u teškom sudaru kod Novog Pazara

0

Sinoć oko 22 časa u mjestu Varevo, na zaobilaznici oko Novog Pazara, dogodila se ozbiljna saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovala dva putnička automobila – marke Volkswagen i Audi. Fotografije sa lica mjesta svjedoče o silini sudara: oba vozila su znatno oštećena, a dijelovi karoserije razbacani su širom kolovoza.

Prema nezvaničnim informacijama, za volanom vozila marke VW, pazarskih registarskih oznaka, nalazio se F.E., dok je na mjestu suvozača bio B.R.. Drugi automobil, Audi beogradskih registracija, vozio je H.Š., poznati novopazarski biznismen koji živi i radi u ovom gradu. Automobil kojim je upravljao imao je beogradske tablice, iako je vlasnik iz Novog Pazara.

Kako saznajemo, u nezgodi su lakše povrijeđena dva lica, među kojima i oba putnika iz Volkswagena, dok je vozač Audija prošao sa težim povredama. Povrijeđeni su nakon ukazane prve pomoći prevezeni u Opštu bolnicu u Novom Pazaru, gdje su im konstatovane lakše tjelesne povrede.

Na terenu su odmah intervenisale ekipe hitne pomoći, vatrogasci i pripadnici saobraćajne policije. Saobraćaj je na ovoj dionici obilaznice bio privremeno obustavljen dok je trajao policijski uviđaj i uklanjanje havarisanih vozila.

Policija utvrđuje sve okolnosti koje su dovele do sudara, a prema prvim informacijama, neprilagođena brzina i loši uslovi na putu mogli bi biti jedan od uzroka. Zvanične detalje istrage javnost će saznati u narednim danima.

Novi Pazar: Strašna saobraćajna nesreća na obilaznici – Automobili potpuno uništeni

0

Na obilaznici oko Novog Pazara sinoć, negdje oko 22 časa, dogodila se teška saobraćajna nesreća u kojoj su učestvovala dva putnička automobila. Fotografije s lica mjesta prikazuju stravičan prizor – oba vozila su gotovo potpuno uništena od siline sudara.

Prema nezvaničnim informacijama, u jednom od automobila, koji se sumnjiči da je izazvao sudar, nalazila se grupa mlađih muškaraca. Oni su, pod zasad nerazjašnjenim okolnostima, udarili u automobil jednog od poznatijih novopazarskih biznismena. Stepen povreda učesnika još uvijek nije zvanično potvrđen.

Policija i hitne službe odmah su izašle na teren, a saobraćaj je na ovoj dionici bio u prekidu duže vrijeme dok se nije završio uviđaj i uklanjanje vozila.

Zvanične informacije o uzrocima nesreće, kao i o zdravstvenom stanju povrijeđenih, očekuju se u narednim satima. Uskoro donosimo opširnije detalje.

 

 

Novopazarka pobijedila melanom: „Nisam mislila da ću gledati kćerku kako odrasta – danas živim punim plućima“

0

Novi Pazar – Kada je sa 35 godina primijetila promjenu na koži, Afrodita Ćeki iz Novog Pazara nije ni slutila da će to biti početak njene najteže životne bitke. Dijagnoza – melanom. Danas, deset godina kasnije, Afrodita (42) otvoreno govori o svom putu kroz bolest, strahovima, ali i nadi koju danas prenosi drugima.

„Svet mi se srušio. Mislila sam da je kraj i da neću gledati svoju kćerku kako odrasta. Ali kraj nije onda kada mi mislimo, već kada o tome odluči neko odozgo“, prisjeća se Afrodita trenutka kada je prvi put čula riječ melanom.

Prvi znak bio je mali, tamni mladež na lijevoj potkoljenici. Dermatolog iz Novog Pazara odmah je posumnjao na melanom i uputio je na dalje pretrage. Za samo deset dana Afrodita je završila na operacionom stolu na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.

  • „Da sve ide tako brzo, pomoglo je Udruženje pacijenata oboljelih od melanoma. Predsjednik udruženja, Savo Pilipović, koga do tada nisam poznavala, usmjerio me gdje treba da idem. Našla sam ga guglanjem, u očaju tražeći priče onih koji su pobijedili bolest.“

U trenutku suočavanja s bolešću Afrodita je najviše mislila na svoju kćerku.

  • „Moja prva misao bila je – kako će ona bez mene? Nisam se plašila za sebe koliko za to kako će se moja porodica snaći. Ja sam razvedena i bivši muž je došao iz Njemačke da bude uz mene. Rekao mi je: ‘Dijete ima i mene, a ti si sada prioritet da se izvučeš’. Te riječi su mi vratile snagu.“

Veliku zahvalnost duguje profesorici dr Lidiji Kandlov Sekulović, koja ju je odmah primila i poslala na operaciju. Afrodita kaže da je ona „majka svih pacijenata sa šifrom C.43“.

Pored porodice, prijatelji su je nosili kroz teške dane. „Nemam brata ni sestru, ali imam prijatelje koji me nikada nisu ostavili. Radica iz djetinjstva, Anela iz Sarajeva i moj drug Nedžo, svi su bili uz mene.“

U trenutku kada joj je melanom promijenio život, Afrodita je imala planiran put u Veneciju. Umjesto gondola i kanala, našla se u bolničkoj sobi.

  • „Imala sam osjećaj da lebdim i čekam smrt. To su osjećanja koja ne može razumjeti niko osim onih koji su prošli kroz isto.“

Ubrzo je uslijedila i druga operacija. Afrodita priznaje da je tada postala još bliža Bogu: „Mislila sam, ako ostanem sama, ostajem s Bogom. Ali nisam klonula duhom, kopala sam i nogama i rukama da se izborim.“

U vrijeme kada se liječila 2018. godine, u Srbiji nije bilo adekvatnih lijekova za fazu bolesti u kojoj se nalazila. Jedina opcija bila je hirurgija. „Zahvaljujući Udruženju i našim doktorima, Srbija je od tada uvela inovativne lijekove i danas pacijenti imaju nadu“, objašnjava Afrodita.

Tokom pet godina redovno je odlazila na kontrole – prvo na svaka tri mjeseca, potom na šest, a sada jednom godišnje. „Svaka kontrola nosi isti strah kao i prvi put. Srce uvijek lupa kao da će iskočiti.“

Kao bivša nastavnica hemije, Afrodita je svojim učenicima često govorila o opasnostima prekomjernog sunčanja i odlaska u solarijume.

  • „Nažalost, mlade djevojke i dalje žele da po svaku cijenu budu preplanule. Uvijek savjetujem – koristite kreme sa zaštitnim faktorom 50, izbjegavajte sunce između 11 i 17 sati i nikada ne idite u solarijume.“

Danas Afrodita priznaje da malo šta može da je poljulja. „Život me nije mazio, ali sam izgurala sve. Naučila sam da bolest dolazi nenajavljeno, bez muzike i doboša. A na nama je da nastavimo dalje.“

Kroz Udruženje pacijenata oboljelih od melanoma i regionalne skupove, Afrodita i dalje širi svijest o važnosti prevencije i ranog otkrivanja. „Svakog dana gubimo ljude, mlade ljude, i to me najviše boli. Zato želim da moja priča stigne do što više ljudi – da ne klonemo duhom, da se borimo i da vjerujemo u život.“

Izvor Kurir 

Djevojka nožem izbola mladića na Manjači

0

BANJA LUKA – Umjesto tradicionalnog sabora i veselja, Kočićev zbor na Manjači sinoć je završen haotičnim i potresnim scenama. Oko 19:35 sati policiji je prijavljeno da je tokom okupljanja došlo do ozbiljnog incidenta – djevojka je nožem ubola mladića iz Banje Luke.

Prema prvim informacijama, osumnjičena, čiji su inicijali S.Đ., nakon kraće verbalne rasprave napala je mladića za točilicom. Uslijedio je pravi šok među prisutnima, a okupljanje je odmah prekinuto.

Pokušala bijeg, pa uhapšena

Nezvanično se saznaje da je napadačica pokušala pobjeći s mjesta događaja, ali su je pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske ubrzo savladali i lišili slobode.

Mladić je u hitnom stanju prevezen kolima Hitne pomoći na Univerzitetsko-klinički centar Republike Srpske, gdje mu ljekari ukazuju pomoć. O stepenu njegovih povreda još nema zvaničnih informacija.

„Jedno lice lišeno je slobode. Policijski službenici se nalaze na licu mjesta i preduzimaju neophodne mjere i radnje“, saopštili su iz PU Banja Luka za ATV.

Područje je oblijepila žuta policijska traka, a uviđaj je u toku. Veliki broj pripadnika MUP-a RS izašao je na teren kako bi obezbijedio prostor i omogućio nesmetan rad istražnih organa.

Kako prenose banjalučki mediji, odmah nakon incidenta ozvučenje i svjetla su ugašeni, a publika se u panici počela razilaziti. Time je tradicionalni Kočićev zbor, koji se svake godine održava na Manjači i okuplja veliki broj posjetilaca, završen prije vremena i u atmosferi straha i šoka.

Za sada ostaje nepoznat motiv sukoba i napada, a istraga će pokazati okolnosti pod kojima je došlo do ovog krvavog događaja.

Nova.rs izmislila skandal: Djeca i žene iz Novog Pazara proglašeni „monstrumima“

0

Televizija Nova.rs ponovo je pokazala kako izgleda kada se novinarstvo pretvori u jeftinu propagandu. Pod bombastičnim naslovom – „Skandal u Novom Pazaru: Žene i deca monstruozno vređali igrače Zvezde“ – javnosti je servirana priča koja je od prvog do posljednjeg reda skandalozna, ali ne zbog događaja na stadionu, već zbog načina na koji se medij usudio da izvrne istinu.

Podsjećamo: zbog sramne kazne Fudbalskog saveza Srbije, navijačima Novog Pazara bio je zabranjen ulazak na tribine. Utakmicu su mogli pratiti samo djeca i žene.

Jedan od navijača Novog Pazara, kojem je zabranjen ulaz na stadion, ogorčeno je poručio:
„Nije fer da sada krive djecu i žene. Mi nismo smjeli ni da priđemo, a oni od toga prave skandal. To je sramota, a ne ponašanje naše publike.“

Međutim, Nova.rs odlučila je da od toga napravi skandal, bez ikakvih dokaza i konteksta, optužujući djecu i majke (!) da su oni ti koji su „monstruozno vređali“ protivničke igrače. Takva tvrdnja nije samo apsurdna, već i sramna uvreda svim ženama i djeci koji su bili na tribinama.

Postavlja se pitanje: da li je Nova.rs uopšte imala reportera na stadionu ili su svoje „informacije“ prepisali iz nečijih navijačkih kuhinja? Jer, jasno je svima koji su bili prisutni da je atmosfera bila korektna u okvirima sporta. Ako je poneki incident i postojao, odgovornost se ne može svaliti na djecu i žene, već na ovakve medije i one koji godinama šire mržnju prema Novom Pazaru – i na terenu i van njega.

Napad na grad, a ne na tribine

Ovakvi naslovi nisu udar samo na fudbalski klub Novi Pazar, već i na cijeli grad i njegove stanovnike. Kada se majke i djeca proglašavaju „monstrumima“, onda više nije riječ o sportskom izvještavanju, nego o političkom obračunu i stigmatizaciji.

Skandalozno nije ponašanje publike na Gradskom stadionu u Novom Pazaru. Skandalozan je pokušaj Nova.rs da još jednom demonizuje Pazar i njegove građane. Umjesto da se bave fudbalom, oni su odlučili da nastave politiku targetiranja i da cijeli jedan grad predstave kao problem.

Istina je jednostavna: na tribinama su bili samo djeca i žene, a sve drugo je – konstrukcija jedne opozicione televizije kojoj je važniji skandal od istine.

Beč postaje muslimanski grad: U školama najviše djece islamske vjeroispovijesti

0

Netom pred početak nove školske godine, Austrijski integracijski fond (ÖIF) objavio je podatke koji su izazvali veliku pažnju javnosti: u Beču su djeca islamske vjeroispovijesti po prvi put postala najbrojnija u javnim osnovnim i srednjim školama.

Prema statistici za školsku 2024/25. godinu, od ukupno oko 112.600 učenika u obveznim školama glavnog grada Austrije (osnovne, srednje, specijalne i strukovne), čak 41,2 % pripada islamu. Kršćanske denominacije zajedno čine 34,5 % učenika – najviše rimokatolička (17,5 %), zatim pravoslavna (14,5 %) i evangelička (1,7 %). Gotovo četvrtina djece, njih 23 %, nema nikakvu vjersku pripadnost.

Trend jači u srednjim školama

Podaci pokazuju da je razlika posebno izražena u srednjim i strukovnim školama: muslimanska djeca čine gotovo polovinu (49 %) učenika, dok je udio kršćana svega 31–33 %. U osnovnim školama, omjeri su nešto uravnoteženiji – 37,7 % islamske, 32,1 % kršćanske i 26,2 % djece bez vjere.

Promjena demografske slike Beča ogleda se i u činjenici da 54,2 % mladih ima migrantsko porijeklo. Svaka treća osoba rođena je izvan Austrije (prva generacija), dok su dvije trećine rođene u zemlji, ali sa roditeljima koji potiču iz inostranstva (druga generacija). Najbrojnije migrantske zajednice u Beču su Sirijci, Ukrajinci i Nijemci, prema podacima iz januara 2025.

Jezik u kući – sve manje njemački

Dodatno, skoro svako drugo dijete u Beču (49 %) kod kuće ne govori njemački kao glavni jezik. U pojedinim četvrtima, poput Favoritena, taj broj prelazi i 72 %.

Ovi podaci dodatno podgrijavaju rasprave o integraciji, obrazovnoj politici i identitetu austrijske prijestolnice, koja se demografski ubrzano mijenja. Dok jedni ističu bogatstvo kulturne raznolikosti, drugi upozoravaju na izazove u očuvanju zajedničkog identiteta i jezične kohezije.

Izvor: Kroativ.at

Humanitarna akcija za Samera Suljića: Požar uništio senjak i sijeno, džemat Kladnica poziva na pomoć

0

U džematu Kladnica pokrenuta je humanitarna akcija za pomoć Sameru Suljiću, čiji je senjak sa kompletom sijena izgorio u požaru koji je izbio proteklih dana. Ovaj nesretni događaj ostavio je Samera i njegovu porodicu bez hrane za stoku i bez objekta koji im je bio od ključne važnosti za poljoprivredni život.

Kako svjedoče mještani, požar se brzo proširio zbog visokih temperatura i jakog vjetra, a vatrogasne ekipe nisu mogle spriječiti širenje vatre. Sjena je izbačeno što dalje od kuće i štale kako bi se spriječila još veća katastrofa. Samer u trenutku požara nije bio kod kuće jer, poput mnogih mještana, radi daleko od doma. O izbijanju požara obavijestile su ga komšije.

„Čovjek se muči, skuplja, sprema za zimu, a onda ga u ovako sušnoj godini snađe ovakvo iskušenje,“ kazao je jedan od mještana. „Na nama je da pomognemo koliko možemo – bilo u sijenu, balama, rolo kockama ili finansijski, da naš brat Samer ne ostane bez hrane za stoku i da mu se obnovi senjak.“

Džemat Kladnica preuzeo je na sebe da organizuje prikupljanje pomoći, a već se javljaju i ljudi iz dijaspore i susjednih sela. Pomoć se može uplatiti i u novcu, ali i donacijom u hrani za stoku, kako bi se što prije ublažile posljedice ove nesreće.

Akcija je još jedan primjer solidarnosti i zajedništva, vrijednosti po kojima su Sandžaklije prepoznate. „Naš narod uvijek pokaže da u teškim trenucima stoji jedni uz druge,“ poručili su organizatori akcije. Pogledajte video ispod teksta.

“TETKINO, NEKA TE ANĐELI ČUVAJU… DEČAČE NAŠ DOBRI!” Jovan (19) tragično stradao od strujnog udara

0

Glogovac kod Bogatića potresla je nezapamćena tragedija nakon što je 29. avgusta život izgubio devetnaestogodišnji Jovan Simeunović. Mladić je, prema prvim informacijama, stradao od strujnog udara dok je pomagao porodici u čišćenju svinjskog obora.

Kako se sumnja, nesreća se dogodila u trenutku kada je voda iz obora došla u kontakt sa neispravnim električnim instalacijama. Jovan se srušio na licu mjesta, a ljekari koji su ubrzo stigli mogli su samo da konstatuju njegovu smrt.

Dežurni tužilac naložio je obdukciju kako bi se utvrdile sve okolnosti tragedije.

Jovanova prerana smrt ostavila je porodicu, prijatelje i komšije u šoku i nevjerici. Društvene mreže preplavile su potresne poruke saučešća i oproštaja.

Tetkino, neka te anđeli čuvaju…“, „Dečače naš dobri, putuj spokojno“, „Neka ti Bog osvijetli puteve do raja“, samo su neki od oproštaja koji govore o tome koliko je Jovan bio voljen i poštovan među svojim vršnjacima i sugrađanima.

Jedna od prijateljica je napisala:
„Mislila sam da mladost i ljepota nemaju pravo na umiranje, ali sada vidim da Bog sebi bira one najbolje. Tvojim roditeljima saučešće, a tebi laka zemlja.“

Mještani Glogovca kažu da je Jovan bio vrijedan, skroman i omiljen mladić, te da je ova tragedija nenadoknadiv gubitak za cijelo selo.

„Bio je dijete za primjer. Ova nesreća nas je sve zavila u crno, ne pamtimo ovakvu tugu“, rekao je jedan od komšija.

Porodica Simeunović suočava se sa nezamislivim gubitkom. Njihov devetnaestogodišnji sin i brat, pred kojim je bio čitav život, otišao je na način koji niko ne može da shvati ni prihvati.

Harun Hadžić – čovjek koji je vjerovao u dostojanstvo Bošnjaka, a koga je historija nepravedno zaboravila

0
harun hadzic

Rožaje – Ime Haruna Hadžića, lidera iz najtežih devedesetih, danas se rijetko spominje. A upravo je on bio čovjek koji je, bez oružja i prijetnji, jasno i glasno izgovorio: „Mi smo Bošnjaci – narod koji ima pravo na svoje ime, vjeru, jezik i dostojanstvo.“

Njegova biografija svjedoči o rijetkoj hrabrosti, a sjećanja savremenika i onih koji su ga poznavali podsjećaju da se radi o lideru koga su izdali i njegovi najbliži saradnici, dok je narod ostao bez glasa u vremenu kada mu je najviše trebao.

Harun Hadžić rođen je 1954. godine u selu Balotići kod Rožaja. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, a potom i Pravni fakultet, gdje je doktorirao pravne nauke. Bio je univerzitetski profesor, intelektualac i čovjek duboke vjere.

Kao osnivač i prvi predsjednik Stranke demokratske akcije Crne Gore 1990. godine, Hadžić je ušao u historiju kao političar koji je prvi u Crnoj Gori smogao snage da progovori o bošnjačkom identitetu i pravima.

Vrhunac njegove političke borbe bio je referendum o autonomiji Sandžaka 1991. godine. Ogroman broj Bošnjaka izašao je i glasao „za“, ali je uslijedila represija, a međunarodna zajednica ostala nijema. Hadžić je, zajedno s drugim liderima, uhapšen i osuđen u čuvenom „bijelopoljskom procesu“. Gotovo dvije godine proveo je u zatvoru, od čega 17 mjeseci u samici – plaćajući cijenu slobode i dostojanstva cijelog naroda.

Njegovi najbliži saradnici nisu uvijek stajali uz njega. Naprotiv, kako je vrijeme prolazilo, Hadžić je bio suočen s unutrašnjim podjelama, ličnim ambicijama i razočarenjima. Godine 1997. povukao se sa čelnog mjesta u SDA, dostojanstveno i tiho, a u narodu je ostao upamćen kao „preblag za politiku u vremenu grubosti“.

„Najveći udarci dolaze iz kuće“, riječi su koje i danas odjekuju među onima koji su ga s poštovanjem pominjali.

U Skupštini, pred međunarodnim forumima, ali i u sandžačkim mahalama, Hadžić je bio isti – dosljedan, pravedan i blizak narodu. Ipak, danas ga se rijetko ko sjeti. Malo je onih koji podsjećaju na njegove govore i viziju Sandžaka, na čovjeka koji je vjerovao da se dostojanstvo brani riječju, a ne puškom.

Njegovo ime polako blijedi u vremenu, ali oni koji su ga poznavali i koji su osjetili njegovu moralnu snagu, ostavljaju opomenu:
„Izdadoše i uništiše ovog našeg dobrog i poštenog Bošnjaka.“

To nisu samo riječi tuge – to su riječi mudrosti i poziv da se ponovo uči iz primjera ljudi koji su vodili narod srcem, znanjem i vjerom.

Biografija

  • Rođenje: 1954, selo Balotići kod Rožaja

  • Obrazovanje: Gazi Husrev-begova medresa, Pravni fakultet, doktor pravnih nauka

  • Politički angažman: Osnivač i predsjednik SDA Crne Gore (1990)

  • Referendum: Glavni organizator referenduma o autonomiji Sandžaka (1991)

  • Zatvor: Uhapšen i osuđen u „bijelopoljskom procesu“, proveo skoro dvije godine u zatvoru (17 mjeseci u samici)

  • Povlačenje: 1997. povukao se iz politike, ostavši simbol dostojanstva i mirne borbe