U 33. godini, dok je s radošću čekala svoje četvrto dijete, Bojana Popović iz Brčkog suočila se s dijagnozom koja je zaledila cijelu porodicu – mikroinvazivni karcinom grlića materice, otkriven tokom rutinskog pregleda. Sve je počelo prošlog jula, u trećem mjesecu trudnoće, kada je nakon duže pauze odlučila da uradi Papa test. Posljednji nalaz bio je uredan, ali ovog puta rezultat je pokazao visokorizične promjene. Biopsija u Brčkom potvrdila je početni stadij karcinoma.

„Šokirala sam se. I ja i moja porodica. Imala sam u porodici slučajeve raka, znala sam koliko to može biti ozbiljno“, prisjeća se Bojana.

Ipak, jedna stvar za nju nikada nije bila opcija – prekid trudnoće.

„Na abortus nisam ni pomišljala. Dijete smo željeli. Vjerovala sam da će sve biti kako treba“, kaže odlučno.

Po preporuci ljekara, upućena je u GAK Narodni front u Beogradu, gdje ju je preuzeo tim na čelu sa direktorom ustanove, prof. dr Željko Miković. Plan je u početku bio da se uradi konizacija – hirurško uklanjanje dijela grlića materice. Međutim, zbog nisko postavljene posteljice zahvat je odgođen kako bi se izbjegao rizik za bebu. Umjesto toga, ljekari su mjesecima pažljivo pratili stanje.

Bojana je svakog mjeseca boravila u Beogradu po sedam dana, radila magnetne rezonance i prolazila konzilijarne preglede. Dobra vijest bila je da tumor nije napredovao. Pred sam porođaj, pred njom je bila najteža odluka – pokušati sa konizacijom dva mjeseca nakon porođaja ili odmah, tokom carskog reza, odstraniti matericu kako bi se maksimalno smanjio rizik od povratka bolesti.

„Imam četvoro djece. Želim da budem uz njih, da ih gledam kako rastu. Osjećala sam da ću biti sigurnija ako uklonim sve što može predstavljati rizik“, kaže Bojana.

Početkom decembra, dvije sedmice prije termina, porod je obavljen carskim rezom. Na svijet je stigao mali Miroslav – živ i zdrav. Odmah nakon porođaja, isti tim ljekara izvršio je proširenu operaciju – odstranjena je materica, jajovodi i uzeti su uzorci limfnih čvorova radi analize. Histopatološki nalaz pokazao je da se tumorsko tkivo nalazilo samo na dva mjesta, dok su limfni čvorovi bili čisti.

„Na posljednjoj kontroli rečeno mi je da je liječenje završeno operacijom i da su potrebne samo redovne tromjesečne kontrole“, kaže Bojana, koja se danas oporavlja i uživa sa suprugom i četvoro djece.

Njena priča danas ima i snažnu poruku.

„Stalno sam odlagala Papa test. Uvijek je bilo nešto preče – djeca, kuća, obaveze, muž na liječenju. Molim sve žene da redovno idu na preglede. Zdravlje ne smije čekati“, poručuje.

Direktor GAK-a „Narodni front“, prof. dr Željko Miković, ističe da se ovakvi slučajevi dešavaju rijetko – u prosjeku dva godišnje – ali da su timovi spremni za najdelikatnije zahvate.

„Operaciju karcinoma radimo zajedno sa carskim rezom. To je tehnički zahtjevnije i rizičnije, ali iskustvo koje imamo donosi dobre rezultate. Sve pacijentkinje su žive. Osim medicinske, pružamo i snažnu psihološku podršku, jer je stres ogroman“, naglašava Miković.

Bojanina priča je dokaz da rana dijagnostika, stručan medicinski tim i nepokolebljiva volja mogu promijeniti tok sudbine. U najtežim trenucima, između straha i nade, ona je izabrala borbu – i pobijedila.

Nekada je važio za jednog od najatraktivnijih i fizički najspremnijih učesnika regionalnog reality programa „Veliki brat“. Isklesano tijelo, definisani mišići i sportska disciplina učinili su Ervina Mujakovića simbolom savršene forme i zdravog načina života. Danas, međutim, njegova životna priča dobila je potpuno drugačiji tok.

Prema fotografijama koje su se pojavile na društvenim mrežama, Ervin je u jednom periodu dostigao težinu od čak 170 kilograma. Transformacija je mnoge ostavila bez riječi – od zavidne fizičke građe do znatno drugačijeg izgleda koji je izazvao lavinu komentara.

Ipak, iza svake promjene stoji lična priča. Javnost često vidi samo spoljašnjost, dok razlozi koji dovode do drastičnih promjena u težini mogu biti višeslojni – od privatnih izazova, stresa, promjene životnih okolnosti, pa do zdravstvenih faktora. O tim detaljima Ervin se nije previše javno oglašavao.

Zanimljivo je da se posljednjih mjeseci ponovo pojavljuju fotografije koje ukazuju na novu transformaciju i povratak treningu, što je dodatno podgrijalo interesovanje njegovih pratilaca. Mnogi se pitaju da li je riječ o novom početku i povratku discipline po kojoj je bio prepoznatljiv.

Jedno je sigurno – Ervin Mujaković i dalje izaziva pažnju javnosti. Njegova fizička transformacija postala je podsjetnik da život donosi uspone i padove, ali i da svaka faza može biti prilika za novi početak.

U petak, 13. februara 2026. godine, pred punom salom Kulturni centar Novi Pazar održana je promocija knjige „Pogled“, autora Zekerija Zekša Šaćirović. Ovaj književni događaj okupio je brojne ljubitelje pisane riječi, stvarajući atmosferu dijaloga, promišljanja i otvorene razmjene ideja o savremenoj književnosti.

O knjizi su govorili moderator večeri Hamza Halilović, dr Haris Plojović i profesorica Sehada Baždarević, koji su publici približili tematsku širinu i žanrovsku raznolikost djela. Istaknuto je da „Pogled“ predstavlja spoj introspektivnog i društveno osviještenog pisanja, u kojem autor kroz različite književne forme gradi prepoznatljiv i autentičan izraz.

Knjiga je strukturirana u tri cjeline, koje simbolično presijecaju tri ilustracije autora Demira Skenderovića. Prvi dio čini poezija, drugi donosi kratke priče, dok završnicu čine umotvorine – misaoni zapisi i aforističke refleksije koje zaokružuju idejnu nit djela. Kroz ove forme, Šaćirović tematizira unutrašnje dileme, moralna preispitivanja i kontraste savremenog društva, zadržavajući lični ton i izražajnu neposrednost.

Publika je s posebnom pažnjom pratila izlaganja, a promocija je protekla u dinamičnoj i sadržajnoj atmosferi, uz razgovor o ulozi autora, odgovornosti intelektualca i značaju pisane riječi u vremenu ubrzanih promjena.

O autoru

Zekerija Zekša Šaćirović rođen je 8. novembra 1988. godine u Novom Pazaru, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Bavi se pisanjem poezije, filmskom i književnom kritikom te fotografijom, kroz koje izražava kritički odnos prema društvenim i umjetničkim fenomenima.

Njegova prva zbirka pjesama „Delirijum“ objavljena je 2017. godine i sadrži 52 pjesme. U svom radu dosljedno se bavi temama samopreispitivanja, društvenih normi i introspekcije. Učestvovao je u kolektivnim književnim projektima „Garavi sokak“ (2015) i „Misli sandžačke omladine“ (2013), a njegovi radovi objavljivani su u časopisu „Bošnjačka riječ“ i magazinu „SAFF“.

Kupovina polovnog automobila do 2.000 eura danas je prava mala lutrija, posebno za mlade vozače, studente i porodice koje traže pouzdano, a jeftino prevozno sredstvo. U moru oglasa, jedno ime se iznova ponavlja – Dacia Logan. Automobil koji mnogi voze, ali rijetko ko istinski voli zbog skromnog dizajna i jednostavne unutrašnjosti.

Jedan vozač, tražeći benzinca bez turbine, dizni i skupih kvarova tipičnih za moderne dizelaše, razmatrao je više modela. Na listi su bili Opel Corsa C sa motorima 1.2 i 1.4, kao i Fiat Punto II 1.2 8v. Corsa je otpala zbog reputacije problematične elektronike i ograničenog radnog vijeka pojedinih motora, dok je Punto, iako štedljiv i mehanički jednostavan, kod brojnih vlasnika zahtijevao česte sitne popravke.

Prelomni trenutak dogodio se kada je naišao na oglas za Logan 1.4 benzin sa ugrađenim plinom. Iako nikada nije bio oduševljen izgledom ovog modela, racionalni argumenti su prevagnuli. Logan nema komplikovane sisteme, nema skupe komponente i poznat je po jeftinim rezervnim dijelovima koji su lako dostupni. Upravo zbog toga ga mnogi taksisti voze godinama i s njim prelaze stotine hiljada kilometara.

Vlasnik jednog primjerka iz 2008. godine navodi da je automobil u porodičnoj upotrebi prešao gotovo 300.000 kilometara uz minimalne troškove, osim redovnih servisa i zamjene kvačila nakon 280.000 kilometara. „Ide i radi, bez drame“, opisuje svoje iskustvo.

Naravno, Logan ima i svoje mane. Enterijer je skroman, plastika tvrda, zvučna izolacija prosječna, a udobnost na dužim relacijama ograničena. Ali u budžetu od 2.000 eura teško je očekivati luksuz. U toj klasi presudno je stanje konkretnog vozila, a ne logo na haubi.

Čak i modeli poput Audi A3 mogu se pokazati kao dobar izbor ako su pažljivo održavani, ali isto tako mogu donijeti i neplanirane troškove. Kod polovnjaka ove cijene najvažnije je provjeriti kada je rađen veliki servis, u kakvom su stanju kvačilo, trapovi i motor, te da li postoji uredna servisna istorija.

Možda ne osvaja na prvi pogled, možda „bode oči“, ali Dacia Logan ostaje jedan od najracionalnijih izbora za vozače koji žele jednostavan i pouzdan automobil bez skupih iznenađenja. Za 2.000 eura kupuje se funkcionalnost, a upravo tu Logan ima najjači argument.