Prije tačno 33 godine, jednog vrelog julskog dana 1992. godine, mladi Esko Halilović napustio je svoje rodno Godočelje u Bihoru i krenuo u nepoznato. Danas, decenijama kasnije, sa braćom vodi uspješnu firmu u Luksemburgu, ali srce mu je i dalje vezano za rodni kraj.

Ljeto 1992. u Bihoru bilo je kao i mnoga prije njega – radilo se u poljima, skupljala ljetina, pripremalo za dugu i oštru zimu. Ali porodica Halilović tog dana nije bila na njivi. Ispratili su sina prvijenca na dalek i neizvjestan put.

Dvadesetčetvorogodišnji Esko napustio je oca Meha, majku Ramizu, braću Haruna i Hajra, sestru Veziru i rodno selo. Krenuo je u Švedsku, u grad Norrköping, o kojem gotovo ništa nije znao. Nije imao rodbinu, nije imao oslonac. Imao je samo odlučnost i majčin amanet da nikada ne zaboravi ko je i odakle je.

U Švedsku je stigao kao izbjeglica. Smješten u kamp pun ljudi iz cijele bivše Jugoslavije, započeo je borbu za opstanak. Radio je u restoranima, prihvatao sve poslove koje je mogao dobiti.

„Mojoj sreći nije bilo kraja kada sam zaradio prvu platu i poslao je porodici“, prisjeća se.

Dok su drugi novac trošili na sebe, on je gotovo sve slao kući. U tim godinama pomaganje porodici bilo mu je najveća motivacija. Esko je u rodnom kraju završio osnovnu školu u Godočelju i Petnjici, potom Gimnaziju u Beranama, a diplomirao agronomiju u Prištini 1992. godine. U Crnoj Gori nije radio ni dana – odlučio je da ode, vođen tadašnjim okolnostima i željom da obezbijedi sigurniju budućnost.

Nakon što je regulisao boravak i savladao švedski jezik, dobio je posao u struci u renomiranoj kompaniji koja je proizvodila stočnu hranu i mineralno-vitaminske dodatke za goveda, svinje i konje. Bio je prvi stranac zaposlen u firmi staroj 80 godina. Tokom 11 i po godina rada postao je najbolji od 18 predstavnika kompanije u Švedskoj.

To više nije bila borba za opstanak – to je bio dokaz da se upornost i rad isplate. Sudbina ga je potom odvela dalje. U Belgiji je 1999. godine upoznao suprugu Arminu. Godinu dana kasnije zasnovali su brak, a danas imaju troje djece – Dalilu, Ines i Benjamina.

Braća Harun i Hajro u međuvremenu su se nastanila u Luksemburgu. Esko im se pridružio i zajedno su pokrenuli firmu „EHH LUX“. Kompanija se bavi uređenjem vanjskih prostora i infrastrukturom objekata, a posluje širom Luksemburga. U gradu Grevenmacheru Halilovići su poznati kao vrijedni i pouzdani ljudi.

Zajedništvo koje su ponijeli iz Godočelja pretvorili su u poslovni uspjeh. Esko je aktivan i u radu Zavičajnog kluba „Bihor“, koji okuplja iseljenike, čuva tradiciju, jezik i identitet. Ipak, bez obzira na uspjeh, emocije ostaju vezane za rodni kraj.

„Sve što sam postigao, nosi pečat Godočelja. Tamo sam naučio šta su rad, poštenje i porodica“, kaže Halilović.

Iako danas živi u Luksemburgu, srce mu je i dalje u Bihoru. Njegova najveća želja je povratak u rodno selo, da jednog dana život zaokruži tamo gdje je počeo. Jer neki ljudi odu daleko – ali nikada ne odu iz svog zavičaja.

Izvor Fokuspress.com

BIJELO POLJE – Prava drama odigrala se na regionalnom putu Slijepač Most – Tomaševo, kada je putnički automobil, iz za sada neutvrđenih razloga, sletio s kolovoza i završio u rijeci Ljuboviđi. U vozilu su se nalazile četiri žene, koje su nakon nezgode ostale zarobljene u automobilu.

U trenucima kada je svaka sekunda bila presudna, prvi u pomoć pritekao je Dragan Jeremić, vozač Opšta bolnica Bijelo Polje, koji se u tom trenutku vraćao sa terena. Primijetivši vozilo u rijeci, nije oklijevao – zaustavio je službeni automobil i spustio se niz strm i nepristupačan teren do mjesta nesreće.

Prema riječima očevidaca, Jeremić je pokazao izuzetnu prisebnost i hrabrost. Zajedno sa nekoliko građana koji su se zatekli u blizini, učestvovao je u izvlačenju žena iz oštećenog automobila, koji je prijetio da bude potpuno potopljen.

Zahvaljujući brzoj reakciji i zajedničkom naporu, sve četiri putnice su izvučene iz vozila i ukazana im je prva pomoć do dolaska nadležnih službi. Prema prvim informacijama, izbjegnuta je tragedija većih razmjera.

Ovaj događaj još jednom je pokazao koliko su humanost i spremnost na djelovanje u kriznim situacijama neprocjenjive. Dok se čeka zvaničan izvještaj o uzrocima nezgode, jedno je sigurno – da nije bilo brze reakcije vozača bolnice i građana, epilog je mogao biti mnogo teži. Nadležni organi obavili su uviđaj, a okolnosti pod kojima je došlo do slijetanja biće predmet dalje istrage.

Tuzlanski kanton suočen je s jednim od najtežih i najosjetljivijih sudskih procesa u posljednjih nekoliko godina. Ime Besima Kopića, policijskog službenika PU Kalesija, već godinama se provlači kroz različite prijave i predmete, ali je tek krajem januara ove godine protiv njega potvrđena optužnica za produženo krivično djelo trgovine ljudima, vezano za iskorištavanje dvije maloljetne djevojčice u svrhu prostitucije.

Prema ranijim navodima medija, Kopić je zajedno s Miralemom Halilovićem, načelnikom Odjeljenja kriminalističke policije u Živinicama, te Jasminom Modrićem, Dževadom Požegićem, Šemsudinom Kadrićem, Zijadom Jagodićem, Sulejmanom Šehićem i Nedimom Avdićem, obuhvaćen optužnicom koja se odnosi na period od aprila 2024. do kraja jula 2025. godine.

Ono što dodatno uznemirava javnost jeste podatak da je Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona u periodu od 2011. do 2023. godine imalo ukupno šest predmeta po prijavama protiv Besima Kopića. Međutim, u svim slučajevima donesene su naredbe o neprovođenju istrage, uz obrazloženje da nisu utvrđeni osnovi sumnje ili da je nastupila zastara krivičnog gonjenja.

Prema zvaničnom odgovoru Tužilaštva TK, radilo se o prijavama koje su obuhvatale ozbiljne optužbe: krivotvorenje diplome, ugrožavanje sigurnosti policijskog službenika, neovlaštenu prodaju automobila i narkotika, spolni odnos s djetetom, otmicu, poreznu utaju i pranje novca.

Tokom 2011. godine Kopić je prijavljen zbog navodnog korištenja krivotvorene diplome iz 2000. godine, izdane u jednoj srednjoj školi u Tutinu. Međutim, za to djelo je nastupila zastara, nakon čega je resorno ministarstvo u Vladi TK poništilo diplomu i onemogućilo njeno dalje korištenje.

U periodu 2018. i 2019. godine donesene su tri naredbe o neprovođenju istrage – zbog navodnog ugrožavanja sigurnosti policijskog službenika te sumnji u neovlaštenu prodaju automobila i narkotika. Godine 2022. donesena je naredba o neprovođenju istrage u vezi s prijavama za spolni odnos s djetetom i otmicu, dok je 2023. godine zaključeno da nema dokaza za poreznu utaju i pranje novca.

Uprkos brojnim prijavama, Kopić je sve to vrijeme obavljao policijske dužnosti, a u jednom periodu i upravljao policijskom upravom. Upravo ta činjenica danas izaziva dodatna pitanja u javnosti – kako je osoba protiv koje su vođeni brojni predmeti mogla napredovati unutar sistema?

Iz nadležnih institucija za sada nema detaljnijih odgovora. Zvaničnici u Tuzlanskom kantonu nisu željeli komentarisati okolnosti pod kojima je Kopić obavljao rukovodeće funkcije.

Nakon potvrđivanja optužnice u januaru, Kantonalni sud u Tuzli donio je rješenje o produženju pritvora optuženima. U odnosu na Besima Kopića, Šemsudina Kadrića, Miralema Halilovića, Jasmina Modrića i Sulejmana Šehića pritvor može trajati najduže dvije godine nakon potvrđivanja optužnice, a prije izricanja prvostepene presude.

Za Zijada Jagodića, Dževada Požegića i Nedima Avdića pritvor može trajati najduže godinu dana. Sud je dužan svaka dva mjeseca preispitivati opravdanost ove mjere.

Kako je saopćeno iz Kantonalnog suda u Tuzli, pritvor je produžen zbog postojanja naročitih okolnosti koje ukazuju na bojazan od ponavljanja krivičnog djela, mogućnosti uticaja na svjedoke te opasnosti od narušavanja javnog reda i mira.

Sudski proces će, prema najavama, biti zatvoren za javnost zbog osjetljivosti predmeta i zaštite maloljetnih žrtava.

Dok Tužilaštvo TK provodi intenzivnu istragu i analizu materijalnih dokaza, građani Bosne i Hercegovine očekuju rasplet slučaja koji je uzdrmao povjerenje u institucije. Posebno zabrinjava činjenica da su ranije prijave protiv Kopića godinama završavale bez istrage.

Predstojeći sudski postupak trebao bi dati odgovore na pitanja koja se već dugo postavljaju – ne samo o odgovornosti optuženih, već i o eventualnim propustima unutar sistema koji su omogućili da ovakav slučaj traje godinama bez pravosnažnog epiloga.

Na magistralnom putu između Prijepolje i graničnog prijelaza GP Jabuka danas je došlo do saobraćajne nezgode u kojoj se prevrnuo kombi sa državljanima Narodne Republike Kine. Prema prvim informacijama i fotografijama sa mjesta događaja, vozilo je u otežanim zimskim uslovima sletjelo sa kolovoza i završilo prevrnuto na bok pored puta. Snijeg i led na kolovozu, uz niske temperature, najvjerovatnije su doprinijeli gubitku kontrole nad vozilom.

Na terenu su odmah intervenisale policijske ekipe koje obavljaju uviđaj i regulišu saobraćaj, dok se vozila na ovoj dionici kreću usporeno. Za sada nema zvanične potvrde o tome da li ima povrijeđenih, niti o težini eventualnih povreda putnika iz kombija.

Prema navodima sa portala 192, saobraćaj se odvija otežano zbog klizavog kolovoza i kontinuiranih snježnih padavina. Nadležne službe apelovale su na vozače da vožnju prilagode uslovima na putu, koriste zimsku opremu i izbjegavaju nepotrebna putovanja.

Podsjećamo da su posljednjih dana u Sandžaku zabilježene intenzivne padavine, koje su prouzrokovale niz manjih i većih saobraćajnih incidenata, posebno na planinskim dionicama i prilazima graničnim prelazima. Više informacija o uzroku nezgode i stanju putnika očekuje se nakon završetka policijskog uviđaja.