Novopazarac Ake Alić ulovio kapitalnog smuđa od 8,38 kg na jezeru Gazivode

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Jezero Gazivode ponovo je pokazalo zašto važi za jednu od najbogatijih i najuzbudljivijih ribolovnih destinacija u regionu. Novopazarac Ake Alić ostvario je ulov života – smuđa teškog čak 8,380 kilograma, što je prizor koji je izazvao divljenje među ribolovcima širom Sandžaka i šire.

Fotografija na kojoj Alić ponosno drži kapitalca, snimljena na mirnoj površini Gazivoda uz sunčan zimski dan, ubrzo je postala hit na društvenim mrežama. Komentari podrške i čestitke nisu prestajali da se nižu, a ribolovci su posebno istakli da se ovakav primjerak viđa izuzetno rijetko.

  • „MashAllah!“, „Bistro i drugi put!“, „Svaka čast majstore“, „E to je ribetina!“ – samo su neki od komentara oduševljenih prijatelja i pratitelja na Facebooku.

Smuđ, poznat po svom oprezu i snazi, spada među najcjenjenije ribe u sportskom ribolovu. Uhvatiti primjerak ovolikih dimenzija zahtijeva ne samo iskustvo, već i vještinu, strpljenje i malo ribolovne sreće. Ake Alić je, sudeći po reakcijama, sve to imao – i više od toga.

Ovaj ulov potvrđuje da jezero Gazivode i dalje krije kapitalne primjerke te da predstavlja pravi raj za sportiste na vodi. Ribolovni entuzijasti kažu da je Alićev ulov jedan od najvećih zabilježenih ove godine.

„Ukusnije ribe nisam jeo nikad“, poručio je jedan od komentatora, dok su se drugi šalili da će Ake od sada imati pune ruke posla da objašnjava kako je uspio savladati ovakvog „kralja dubina“.

Bez obzira na šale, jedno je sigurno – ovaj impozantni smuđ ušao je u lokalnu ribolovnu legendu, a Ake Alić u red onih o kojima će se dugo govoriti na Gazivodama.

“To je nafaka”: Novopazarka ustupila porodičnu kuću izbjeglicama iz Palestine

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U vremenu kada vijesti o nepravdi, siromaštvu i stradanju dominiraju životima mnogih, priča iz Novog Pazara vraća vjeru u ono najvažnije – ljudskost, empatiju i spremnost da se pomogne bez kalkulisanja. Jedna Novopazarka, skromna žena velikog srca, otvorila je vrata kuće svojih rahmetli roditelja i ustupila je palestinskoj porodici koja je ostala bez doma, bez sigurnosti i bez igdje išta svog.

Njena odluka, kako sama kaže, došla je u trenutku – iz srca. Sve je počelo jedne večeri, sasvim slučajno.

  • „Te noći, igrom slučaja, devojke koje su angažovane u Svetioniku bile su kod mene. Ne čujem, stiže poruka – šta vam je to, šta kažu, traže smeštaj za palestinsku porodicu. Jedni su u kampu, drugi na liječenju…“
    U tom trenutku u njoj se probudila želja da učini nešto veliko, nešto ljudsko.
  • „Mene je odmah dirnula ta priča. Možda je to i njihova nafaka da tako bude. Rekla sam: Šta mislite da našu kuću gore probamo da osposobimo i ustupimo toj porodici?“

Kuća njenih roditelja, rahmetli Rahime i Saliha Karišika, ostala je prazna nakon njihove smrti. Ti zidovi, nekoć puni života, sada će ponovo imati smisao.

  • „Bolje da kuća bude nečiji topli dom nego prazna. Nama je zadovoljstvo što će se odžak ponovo zapaliti, što će pružiti nečiju toplinu… i, nadam se, mir.“

Njene sestre, kao i volonteri Svetionika, odmah su podržali ideju. „Hoćemo tetka, sve što treba! Svi će da ti pomognu“, rekli su joj. Ona skromno objašnjava svoju odluku ne kao herojstvo, već kao nešto što žene instinktivno nose u sebi.

  • „Mislim da je to u ženskoj prirodi – ta empatija, sažaljenje. Navikli smo mi uvijek da se žrtvujemo. Uvijek može da se pomogne.“

Ipak, priznaje da kuća zahtijeva pripremu. Nije korištena tri godine. Potrebno je osposobiti grijanje u svim sobama, sanirati zid oštećen pucanjem vodovodne cijevi i pripremiti dom za dolazak porodice pred zimu. Ova Novopazarka šalje poruku cijelom gradu:

  • „Oni su iz svoje zemlje pošli praznih ruku. Ako ljudi nemaju gdje da ih prime, uvijek ima sitnica koje znače. Nekad i najmanja stvar može da olakša nečiji početak.“

Ovo nije samo priča o jednoj kući. Ovo je priča o tome kako toplina jednog doma može ponovo zapaliti nadu. Priča o tome da je humanost najveće bogatstvo. Priča o jednoj ženi koja je odlučila promijeniti nečiji život. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

VIDEO snimak humanitarca Hida Muratovića otkrio drugu stranu nestanka Suanite Duraković

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Redakcija Sandžak Danas došla je do važnog video materijala koji baca potpuno novo svjetlo na slučaj nestanka Suanite (Anite) Duraković Murić iz sela Ćosovica kod Rožaja. Riječ je o TV prilogu humanitarca Hida Muratovića, snimljenom prošle godine, u kojem se prikazuje teško stanje porodice Murić – daleko prije aktuelne porodične drame koja je posljednjih dana podijelila cijeli Sandžak.

U snimku, koji je tada izazvao veliku humanitarnu mobilizaciju, vidi se Mersudin Murić sa suprugom Anitom, njegov brat sa šestoro djece, kao i njegova slijepa majka. Svi su živjeli u krajnje nehumanim uslovima: bez adekvatnog grijanja, bez kupatila, u trošnoj kući koja je prijetila da se uruši. Upravo u tom prilogu Mersudin hvali svoju suprugu Anitu kao vrijednu i požrtvovanu ženu koja, uprkos bijedi i teškim uslovima, uspijeva oprati, očistiti i održati domaćinstvo. Snimak jasno pokazuje i vidnu razliku u godinama između supružnika – Mersudin djeluje znatno stariji od svoje supruge.

Nakon emitovanja tog potresnog priloga, pokrenuta je velika humanitarna akcija. Zahvaljujući dobrim ljudima Sandžaka i dijaspore, sagrađene su dvije nove kuće – jedna za Mersudina i njegovu porodicu, druga za njegovog brata. Porodica je tako, nakon godina bijede, napokon dobila dostojanstven dom.

Međutim, upravo nakon preseljenja u novu kuću došlo je do preokreta koji je zaprepastio javnost. Prema tvrdnjama supruga i porodice, Suanita je napustila dom i otišla kod drugog muškarca, što je pokrenulo lavinu komentara, osuda, ali i poziva na razumijevanje. Dok jedni tvrde da je odlazak rezultat njenog ličnog izbora, drugi vjeruju da iza svega stoje problemi koji nisu bili vidljivi oku kamere. Posebnu težinu ovoj priči daje činjenica da je Anita, prema tvrdnjama supruga, godinama izdržavala najteže moguće životne uslove – što dodatno zbunjuje javnost koja sada postavlja pitanje: zašto je otišla tek nakon poboljšanja uslova?

Društvene mreže preplavile su burne reakcije. Jedni brane Anitu i tvrde da javnost ne zna šta se u njihovom domu zaista dešavalo. Drugi kritikuju njen potez, dok treći žestoko osuđuju supruga zbog javnog izlaganja detalja iz privatnog života, posebno uključivanja maloljetnog sina u svoje objave. Neki su otišli toliko daleko da su Mersudinu poručili da „porodične probleme ne treba prati na internetu“, uz konstataciju da će dijete najviše ispaštati. Drugi pak tvrde da je žena bila žrtva, te da je „možda konačno osjetila da ima pravo na svoj život“.

Slučaj porodice Murić tako se pretvorio iz humanitarne priče u regionalnu raspravu o braku, siromaštvu, mentalnom zdravlju, odgovornosti roditelja i ulozi žene u patrijarhalnim sredinama. Posebno interesantno jeste poređenje Anitinog života prije i poslije pomoći – izdržala je nehumane uslove i siromaštvo, a otišla tek kada je dobila nove uslove za život.

Policija Rožaja, prema tvrdnjama supruga, obavijestila ga je da je Anita pronađena i da boravi kod druge osobe, ali zvanično saopštenje policije još uvijek nije objavljeno. Javnost sa nestrpljenjem čeka potvrdu detalja kako bi se razriješila lavina kontradiktornih informacija. Dok se slučaj razvija iz dana u dan, jedno je jasno: snimak Hida Muratovića predstavlja ključni dokument koji otkriva pozadinu ove porodice i njihovu dugu borbu sa siromaštvom. Ovaj materijal otvara ozbiljna pitanja o tome šta se zapravo dešavalo unutar doma Murića – i da li je odlazak Suanite bio iznenadna odluka ili kulminacija dugogodišnjih, javnosti nevidljivih problema. Sandžak i dalje čeka odgovore. Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Tragedija u selu Kolare: M.M. poginuo tokom sječe drva – drvo ga pogodilo u glavu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
suma, drva, seca

Teška tragedija dogodila se danas u selu Kolare kod Jagodine, kada je muškarac star 57 godina izgubio život nakon što ga je prilikom sječe drva udarilo stablo koje je sam obarao.

Prema prvim nezvaničnim informacijama, stradali M.M. iz Kolarja radio je u šumi kada je došlo do nesreće koja mu je bila kobna. Drvo koje je sjekao krenulo je u neočekivanom smjeru i snažno ga udarilo u glavu, nanijevši povrede od kojih je preminuo na mjestu.

Na lice mjesta odmah su izašli policijski službenici i ekipa Hitne pomoći, ali, nažalost, čovjeku nije bilo spasa. Uviđaj je u toku, a tačne okolnosti nesreće biće naknadno utvrđene. Mještani sela Kolare u šoku su zbog iznenadne smrti komšije, ističući da je bio vrijedan i pošten domaćin koji je često radio u šumi kako bi obezbijedio ogrjev za svoju porodicu.

U STRAVIČNOJ NESREĆI POGINUO mladić (19), dvoje djece i roditelji teško povrijeđeni

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
najnovija vijest

Teška saobraćajna nesreća koja se danas oko podneva dogodila u Ovčar Banji potresla je cijelu Srbiju. U direktnom sudaru dva automobila život je izgubio devetnaestogodišnji mladić iz Požege, dok je četvoročlana porodica – otac, majka i dvoje male djece – hitno prebačena u Opštu bolnicu u Čačku.

Prema informacijama iz bolnice, majka starosti četrdeset tri godine i sedmogodišnja kćerka zadobile su teške tjelesne povrede i odmah su prebačene u Jedinicu intenzivne njege, gdje se ljekari bore za njihovo stabilno stanje. Otac, koji ima četrdeset četiri godine, primljen je na Odjeljenje opšte hirurgije sa serijskim prelomima rebara, dok je trogodišnja djevojčica smještena na dječiju hirurgiju radi praćenja, s lakšim povredama.

Scena na mjestu nesreće bila je zastrašujuća. Automobili su potpuno smrskani, dijelovi vozila razbacani po cesti, a spasilačke ekipe borile su se da povrijeđene izvuku iz deformisanih kabina. Očevici navode da se od siline udara čuo jak prasak, nakon čega je nastala potpuna panika. Dvije ekipe Hitne pomoći brzo su stigle na lice mjesta i prevezle povrijeđene u bolnicu, dok je policija obavila detaljan uviđaj koji bi trebalo da utvrdi tačan uzrok nesreće.

Nesreća je na više od sat vremena u potpunosti blokirala saobraćaj kroz ovaj dio magistrale, a mještani ističu da je riječ o dionici na kojoj se često vozi neprilagođenom brzinom. Zvaničnih informacija o uzroku nesreće još nema, ali se sumnja da su brzina i gubitak kontrole nad vozilom mogli presudno doprinijeti tragediji.

MAJKA IZ TRSTA NOŽEM USMRILA SINA (9): GODINAMA UPOZORAVALI DA JE OPASNA

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Strašan zločin potresao je Muggiu, gradić smješten između Trsta i slovenske granice, gdje je 55-godišnja Ukrajinka Olena Stasiuk brutalno ubila svog devetogodišnjeg sina Giovannija, prerezavši mu grkljan kuhinjskim nožem. Zločin se dogodio u srijedu navečer u stanu na trećem spratu zgrade na Piazza Marconi, a Italiju ponovo potresaju pitanja: kako je majka s ozbiljnim psihičkim problemima ostala sama sa djetetom?

Prema navodima istražitelja, Olena je dječaka usmrtila jednim rezom u vrat, nakon čega je pokušala oduzeti život sebi. Pronađena je u šoku, omamljena, s posjekotinama na ruci, te prevezena u bolnicu, a zatim uhapšena.

Ono što posebno šokira jeste činjenica da je Olena godinama bila psihijatrijski pacijent, liječena na Odjelu za mentalno zdravlje. Živjela je od povremenih poslova, vodila konfliktan život i postojala je duga istorija nasilja, prijetnji i zabrinutosti bivšeg supruga Paola Tramea, zaposlenog u lokalnoj firmi i vlasnika pansiona.

Njihov brak raspao se odmah nakon rođenja sina. Sudski spisi, u koje su talijanski novinari imali uvid, opisuju atmosferu ispunjenu sukobima i jezivim prijetnjama. Jedna od njih sada zvuči poput proročanstva:

„Ako ja umrem, Giovanni umire sa mnom – i nemoj misliti da se šalim.“

Prvi poznati incident dogodio se prije dvije godine kada je Giovanni ljekarima rekao da ga je majka držala za vrat. Na vratu su mu pronađene modrice. Nakon toga je sprovedeno kratko praćenje, ali bez ozbiljnijih mjera.

Paolo je u više navrata molio institucije da zaštite dijete.

  • „Ne ostavljajte mog sina s njom, opasna je“, upozoravao je u službenim dokumentima.

Iako je sud skrbništvo dodijelio ocu, Olena je imala pravo na viđanja – najprije nadzirana, a potom potpuno slobodna. Te kobne večeri Paolo je u 21 sat trebao doći po sina. Prethodno je u panici telefonirao pokušavajući saznati gdje su Olena i dijete. Župnik don Andrea Destradi vidio ga je kako očajnički poziva broj za brojem, ali nije ga uspio ni pozdraviti.

Oko 21:30 pozvao je hitnu pomoć. Policija i vatrogasci ušli su u stan kroz prozor pomoću ljestava. Slika koja ih je tamo dočekala opisuje tragediju jaču od svake riječi.

Nakon šoka, Italijom se širi val pitanja: ko je zakazao?

Lokalna zdravstvena uprava saopštila je da Odjel za mentalno zdravlje „godinama više nije bio nadležan“ za Olenu. Gradonačelnik Paolo Polidori tvrdi da su je socijalne službe nadzirale isključivo radi sprovođenja sudskih odluka, a ne zbog njenog mentalnog stanja.

Iako je godinama pokazivala ozbiljne znakove nestabilnosti, niko nije procijenio da bi mogla biti opasna – ni po sebe, ni po dijete. Župnik Destradi, koji je porodicu dobro poznavao, opisuje pokojnog Giovannija kao veselog dječaka, plave kose, koji je obožavao nogomet.

  • „Bio je dijete koje su svi voljeli. Paolo je bio potpuno posvećen sinu.“

Otac, koji je prvog dana nakon zločina kolabirao od šoka, danas prolazi najteže trenutke u životu.

Magistar Haris Hećimović: „Dokle ćemo strašiti vjernike kaburom i smrću, a ne spominjati drugu stranu?“

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Status koji je magistar islamskih nauka Haris Hećimović objavio na svom Facebook profilu izazvao je snažne reakcije javnosti, jer je otvorio jedno od najosjetljivijih pitanja u vjerničkom životu: zašto se vjernicima češće govori o kazni nego o Allahovoj milosti? Hećimović je svoj tekst započeo rečenicom koja je već postala viralna:

„Dokle ćemo strašiti vjernike kaburom i smrću ne spominjući drugu stranu?“

U nastavku se pita zašto se u vjerskim krugovima uporno potencira kaburski azab i kazna, a zanemaruje ono što islam donosi kao najveću nadu — milost Milostivog.

„Zašto se vjernicima ne govori o milosti Milostivog? Zašto se vjernik ne motiviše susretom sa Gospodarom koji nas je stvorio i koji nas voli?“

Hećimović ističe da se vjera ne može graditi na zastrašivanju, jer Allahova kazna nikada nije bila glavni instrument u odnosu prema ljudima. Podsjeća da se vjeroučitelji, predavači i daije trebaju zapitati zašto rijetko govore o drugačijem stanju u kaburu — o nagradi, ljepoti i rahatnosti koju vjernik može doživjeti.

„Gdje je opis stanja dobrih ljudi u kaburu kako bi se dao podstrek mnogima da budu takvi?“

U svom statusu donosi citat koji je mnoge vjernike posebno ohrabrio — kako će dobrim ljudima u kaburu biti rečeno:

„Istinu je rekao moj rob. Namjestite mu kabur džennetskom posteljinom, nahranite ga džennetskom hranom i otvorite mu vrata ka Džennetu.“

Taj opis, kaže Hećimović, daje snagu vjerniku da se raduje ahiretu, a ne da ga se plaši. Dodaje da će duše dobrih vjernika biti u društvu najbližih koji su preselili prije njih, te da će se međusobno radovati.

„Toliko će mu se radovati i pitati za žive koji su ostali iza njega, da će jedna od tih duša reći: Pustite ga neka se odmori, on dolazi sa dunjaluka u kome je puno brinuo i umarao se.“

Upravo ta slika rahatluka i susreta na ahiretu — dodaje — treba biti više prisutna u našim džematima, predavanjima i razgovorima. Jedan od najjačih dijelova njegovog statusa odnosi se na tretman ljudi koji griješe, a ipak traže povratak vjeri. Hećimović pita:

„Zašto one koji naprave neki grijeh izgonimo iz Allahove milosti kao da se radi o nevjerniku?“

Podsjeća na hadis o čovjeku koji je govorio:

„Tako mi Onoga u čijoj je moći duša moja, Allah će na Sudnjem danu toliko praštati da će se i sam Iblis ponadati oprostu.“

Hećimović ističe da je islam vjera nade, optimizma i radosti, a ne stalnog mraka i straha:

„Zaista je Islam došao sa nadom i spasom, pozivom u optimizam i pozitivnost. Došao je kao radost i podstrek na lijepe vijesti pokorima.“

Njegova završna poruka glasi:

„Vjernici i vjernice, trudite se i radujte se dobrim djelima, klonite se zabrana, pa raduj se milosti Gospodara i Njegovom Džennetu.“

Hećimovićev status izazvao je više od hiljadu reakcija i stotine dijeljenja.
Najčešći komentari ističu:

  • „To je moj Šejh. Allah te nagradio na ovako lijepim riječima.“

  • „Svaka čast za tekst.“

  • „Kako lijepo napisano, mašallah.“

Drugi su upozorili da se mora govoriti i o kazni i o milosti:

  • „Mnogi žele slušati samo o Allahovoj milosti, a alergični su na pomen o kaznama.“

  • „Mnogo mladih priča samo o Džehennemu i zabranama — hvala ti što si ovo spomenuo.“

Posebno se izdvojio komentar Masleše Zulkifla, koji je napisao detaljnu analizu, tvrdeći da neki vjernici prerano osjećaju sigurnost od kazne i time potcjenjuju ozbiljnost ahireta.
S druge strane, brojni čitaoci su naglasili da je Hećimovićev pristup uravnotežen, blag i potreban, posebno u vremenu kada se ljudi bore s depresijom, tjeskobom i strahom.

DOKLE ĆEMO STRAŠITI VJERNIKE KABUROM I SMRĆU NEPOMINJUĆI DRUGU STRANU

Zašto se potencira uvijek kaburski azab?…

Objavljuje Haris Hecimovic u Subota, 15. studenoga 2025.

Smrt malog Amara Rašketića potresla Crnu Goru

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

CRNA GORA U SUZAMA: MALI AMAR RAŠKETIĆ OTIŠAO PREBRZO – Zemlja se ujedinila u boli zbog dječaka koji je svima bio radost

Crna Gora ovih dana živi u tišini i nevjerici. Vijest da je mali Amar (Muharema) Rašketić, dječak koji je tek zakoračio u devetu godinu života, preselio na ahiret 15. novembra, potresla je cijelu Dobru Vodu, Bar i sve koji su čuli za njegovu preranu smrt.

Osmijeh na fotografiji, dječija čistoća i nevinost, sada stoje kao nijemi svjedoci tuge koju jedna porodica – i čitava zajednica – nose na svojim plećima.

Amar nije bio samo nečiji sin, unuk, brat ili bratić.
Bio je svima dijete – onaj mali koji unese radost u svaku avliju, koji se nasmije na ulici i pozdravi svakoga kao da ga poznaje sto godina.

Njegovi drugovi pisali su poruke koje slamaju srce:
da im je Amar bio brat, da im je bio najdragocjeniji dio djetinjstva, da je otišao „dio njihove duše“.

Jedan drug ga je opisao kao „najboljeg druga kojeg sam mogao poželjeti“.
Takve riječi ne pišu se za bilo koga – pišu se za one koji svojom dobrotom ostave trag veći od svojih godina.

U osmrtnici stoje imena njegovog oca Muharema, majke Sanele, sestre Anide, nena, djedova, stričeva, tetki… Svako od tih imena je večeras ranjeno. Svaka kuća u njihovoj porodici je zamračena, svaka ruka spuštena, jer je najmlađi član – njihov Amar – otišao tamo gdje samo meleci i najčistije duše prebivaju.

“Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo” – riječi su koje nose cijela sela i gradovi kada tuga postane prevelika. Ali ništa ne može umanjiti bol roditelja koji su dijete ispratili prije vremena. Iako Amar nije bio poznata ličnost, čitava Crna Gora reagovala je kao da jeste. Na društvenim mrežama pojavile su se poruke sa svih strana:

  • „Neka te meleci čuvaju, mali anđele.“
  • „Ne mogu vjerovati da te više nema…“
  • „Tvoja radost živjet će u sjećanjima tvoje generacije.“

U vrijeme kada se ljudi sve manje osvrću jedni na druge, Amara su ispratili hiljade pogleda, misli i dova. Njegova smrt postala je zajednička bol.

Hatar se primao 15. i 16. novembra u gasulhani Dobra Voda, gdje je od ranih sati dolazio narod – poznat i nepoznat.
Dženaza je klanjana ispred džamije u Dobroj Vodi, gdje su se okupili rodbina, komšije, prijatelji, učitelji, dječija raja, čitave porodice…
Svi koji su ga voljeli, i oni koji su ga poznavali samo po njegovom lijepom osmijehu.

Otići sa devet godina – to je nešto što ljudsko srce ne može razumjeti. Ali postoji nešto što ostaje, jače od smrti: utisak koji je ostavio. Amar je za sobom ostavio ljubav. Ostavio je uspomene. Ostavio je suze, ali i pouku da je svaki dan dar i da dječija dobrota može biti najveće bogatstvo jednog kraja. Crna Gora će ga pamtiti. Neka mu Gospodar podari najljepše mjesto u Džennetu. Rahmetullahi alejhi rahmeten vasiah.

 

 

/VIDEO/ NEVIĐENI HAOS NA SVADBI – Mlada krenula da baci buket, a onda….

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Svadbe često donesu neočekivane trenutke, ali ono što se dogodilo na jednom vjenčanju u Posušju zasjenilo je sve klasične svadbarske iznenađenja. Umjesto uobičajenog bacanja bidermajera, mlada je priredila pravi filmski scenario – i to jedan koji niko u sali neće zaboraviti.

Naime, kada je došao trenutak da mlada baci buket, ona je umjesto toga prišla jednoj djevojci iz publike i direktno joj stavila bidermajer u ruke. U sali je zavladala tišina i lagani šapat – većina je pomislila da se radi o nekom simpatičnom gestu. Međutim, uslijedio je preokret decenije.

U trenutku dok je zbunjena djevojka držala buket, iza nje se pojavio njen partner. Kleknuo je, izvadio prsten i izgovorio sudbonosno pitanje. Sala je najprije utihnula od šoka, a zatim eruptirala od oduševljenja – aplauzi, suze, vrisci, smijeh, sve se pomiješalo u jedan emotivni haos. Djevojka, potpuno zatečena, kroz suze je izgovorila:
„Nije normalan… ali da!“

Kako prenosi Slobodna Dalmacija, čitava scena bila je pomno isplanirana u dogovoru s mladencima. Snimak ovog trenutka objavljen na društvenim mrežama muzičkog sastava „Mozaik bend“ postao je viralan u rekordnom roku i preplavio internet emotivnim komentarima.

  • „Ovo je najljepše što sam vidjela na svadbi!“ – pišu korisnici društvenih mreža.
    „Apsolutni hit! Ovako nešto se ne viđa svaki dan“, glasi jedan od komentara.

Ova nesvakidašnja svadba iz Posušja tako je još jednom pokazala da ljubav uvijek pronađe način da iznenadi – baš onda kada se najmanje očekuje. A svjedoci ovog trenutka pričat će o njemu još dugo. Pogledaj video ispod teksta.

 

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Mozaik Bend (@mozaik_bend)

null

Investitor ostao dužan, izvršioci zaplijenili stanove – stanari zgrade sada ostaju na ulici!

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Stanari zgrade u Ulici vojvode Stepe 198 u Beogradu danima ne spavaju mirno. Umjesto sigurnosti doma koji su, kako kažu, pošteno kupili, suočavaju se s mogućnošću da već 25. novembra – kada je zakazana druga javna prodaja zgrade – ostanu bez stanova u kojima žive godinama.

Razlog? Investitor, firma “Taš 011 Plus”, otišla je u stečaj. Njena imovina ide na prodaju, a zbog činjenice da stanovi nisu uknjiženi – i oni su se našli na spisku. Stanari tvrde da kupuju posljedice tuđih grešaka i dugova, i da su bačeni u pravni vakuum iz kojeg ne vide izlaz. Stanari su ogorčeni, zabrinuti i šokirani. Mnogi među njima u ove stanove uložili su svoju životnu ušteđevinu.

  • „Prodala sam mamin stan i kupila ovaj od 45 kvadrata da u penziji mirnije živim. Sada ostajem bez krova nad glavom zbog tuđeg duga“, priča jedna od stanarki, slomljenim glasom.

Drugi stanar dodaje da i dalje vjeruje u pravdu, iako situacija djeluje bezizlazno:

  • „Sve smo platili pošteno. Imamo ugovore. Ovo je nevjerovatno. Nadam se da će se nekako riješiti u našu korist.“

U zgradi kažu da su u pravnom labirintu koji traje godinama. Investitor je otišao u stečaj, kupac preduzeća nije vlasnik stanova, ali se izvršni postupak ipak vodi – i to, tvrde, bez ijedne informacije stanarima.

  • „Sprovodi se izvršenje protiv nekoga ko nije vlasnik. Sud donosi odluke iza naših leđa. Mi to saznamo tek kad bude kasno. Nemamo nikakav pravni lijek“, kaže predstavnik stanara Stevan Živković.

Građani koji žive u zgradi su, prema zakonu, tretirani kao treća lica – što znači da im je pravna zaštita ograničena.

  • „Od 2011. znamo da su treća lica najnezaštićenija – praktično se unaprijed tretiraju kao prevaranti. Propustili smo i ove godine da to popravimo izmjenama Zakona o izvršenju i obezbjeđenju”, kaže Ivan Zlatić iz Združene akcije ‘Krov nad glavom’.

Iako apsurdno, stanari se sada suočavaju s mogućnošću da – drugi put – plate svoje stanove. Komora javnih izvršitelja Srbije tvrdi da je rješenje upravo u otkupu potraživanja, odnosno duga investitora. Predsjednik izvršnog odbora Komore, dr Vujadin Masnikosa, ističe:

  • „Najrealnije rješenje je da stanari postignu sporazum sa izvršnim povjeriocem i otkupe potraživanje. Ne zvuči pravedno, ali jedino tako mogu sačuvati stanove.“

Dodaje da bi poslanici morali razmotriti izmjene zakona koje bi omogućile da se potraživanje najprije ponudi stanarima – pod istim uslovima kao i drugima. Zgrada u Vojvode Stepe 198 biće ponovo ponuđena na prodaju 25. novembra. Stanari strepe od ishoda i nadaju se da će država, pravosuđe ili zakonodavci reagovati i zaustaviti ono što nazivaju “nepravdom bez presedana”.

Do tada, kako kažu, ostaje im samo da čekaju – i da se nadaju da pravda ipak zna adresu njihova doma. Pogledajte prilog ispod teksta.

1...375376377...3.823Page 376 of 3.823