Ovo je djevojčica (2) koja je umrla tokom posete zubaru: Obdukcija otkrila šokantne detalje

0

Nezapamćena tragedija potresla je Bukurešt nakon što je dvogodišnja djevojčica preminula tokom posjete privatnoj stomatološkoj ordinaciji. Iako se radilo o, kako su vjerovali, rutinskom zahvatu, slučaj je prerastao u dramatičnu i potresnu priču koja je otvorila brojna pitanja o procedurama sedacije kod djece, profesionalnoj odgovornosti ljekara i brzini reakcije medicinskog osoblja.

Prema do sada dostupnim informacijama, djevojčici je data intravenska sedacija kako bi se izveo planirani stomatološki zahvat. Međutim, tokom intervencije došlo je do iznenadnog kardiorespiratornog zastoja. Reanimacija je trajala puna dva sata, ali je, nažalost, završena bezuspješno.

Roditelji djevojčice tvrde da su ljekari ignorisali rezultate testova koji su ukazivali na ozbiljne probleme s funkcijom jetre. Zbog toga je majka, kako priča otac, dan ranije pitala stomatologa da li je bolje odgoditi intervenciju – ali joj je navodno rečeno da nema nikakvog rizika.

Tijelo djevojčice prebačeno je u Institut za sudsku medicinu, gdje je jutros obavljena obdukcija. Forenzički stručnjaci utvrdili su da je djevojčica patila od “složene hronične prethodne patologije”, no detalji dijagnoze za sada nisu objavljeni.

Tužilaštvo pri Bukureškom tribunalu potvrdilo je da je istraga u toku i da se prikupljaju sve medicinske dokumentacije i izjave.

Neutješni otac je u izjavi medijima rekao da je majka prethodno poslala stomatologu medicinske nalaze, među kojima i rezultate testova jetre koji su ukazivali da su neke vrijednosti bile i šest puta iznad normalnih.

  • „Pitala ga je trebamo li otkazati intervenciju. Doktor je rekao da je sve u redu, da je razgovarao s anesteziologom i da te vrijednosti ‘ne igraju nikakvu ulogu’. Nakon 20 minuta od uspavljivanja, moja kćerka je doživjela kardiorespiratorni zastoj“, kaže otac.

On tvrdi i da su roditelji o kritičnoj situaciji obaviješteni tek nakon sat vremena, te da hitna pomoć nije odmah pozvana.

„Nismo smjeli ni ući u ordinaciju. Ubili su je“, rekao je slomljeni otac, naglasivši da djevojčica, osim trenutnih nalaza, nije imala drugih zdravstvenih problema. Rumunski ministar zdravlja Aleksandru Rogobete kazao je da svaka opća anestezija nosi određene rizike, posebno kod male djece, ali je dodao da Ministarstvo do sada nije zaprimilo nijednu zvaničnu žalbu protiv ove privatne klinike. Rogobete je apelovao na javnost da se sačeka kompletna medicinska dokumentacija, kao i zvanični nalaz sudskih vještaka. Roditelji traže pravdu za svoju kćerku, dok javnost u Bukureštu zahtijeva temeljitu i transparentnu istragu.

Novopazarac donio ukus Balkana u Offenbach: Mustafa Kriještorac otvorio luksuzni restoran “El Toro”

0

U srcu Offenbacha, na adresi Bieberer Straße 84, prije tri mjeseca svoju priču započeo je “El Toro” – restoran koji spaja duh Balkana sa notama španske i meksičke kuhinje. Iza ovog ambicioznog ugostiteljskog projekta stoji Mustafa Kriještorac, Novopazarac s gotovo četiri decenije iskustva u gastronomiji.

Mustafa je rođen u Novom Pazaru i, kako kaže, “u njemu je proveo skoro cijeli život”, ali ga je ljubav prema ugostiteljstvu još davne 1987. odvela u Austriju, gdje je započeo svoj profesionalni put. Nakon toga uslijedio je period od 1995. do 2003. u Njemačkoj, zatim povratak u Srbiju, otvaranje restorana u Novom Pazaru i dva u Tutinu, pa ponovni odlazak u Njemačku – ovaj put u Offenbach.

  • “Ugostiteljstvom se bavim od 1987. godine. Završio sam srednju ugostiteljsku školu, a potom i više škole u Beogradu, iako ih nisam sve priveo kraju. Ali iskustvo koje sam stekao u hotelu ‘Interkontinental’ i radu na Košutnjaku mi je otvorilo sva vrata. Kuhar sam već skoro 40 godina – i to dobar kuhar, mogu slobodno reći,” priča Mustafa.

Iako naziv “El Toro” asocira na Španiju, Mustafa objašnjava da je koncept restorana ipak zasnovan na jelima s Balkana, uz dodatak španskih i meksičkih specijaliteta.

  • “Htjelo se napraviti nešto drugačije. Da gost kada vidi naziv očekuje jedno, a onda se oduševi bogatom kuhinjom našeg podneblja. Ali nije lako – najteže je naći radnike. Dok se tim ne uigra, nema velikog proširenja menija niti ozbiljne reklame,” kaže on.

Uprkos tome, restoran se već prva dva mjeseca pokazao uspješnim, dok je treći, kako navodi, nešto mirniji – ali to ga ne brine. Mustafa je trenutno glavni i gotovo jedini kuhar. Hranu priprema isključivo svježu, po narudžbi, a posebno se ponosi domaćim mantijama, pitama, lepinama te tradicionalnim jelima koja su mnoge goste vratila u rodni kraj.

Na meniju su:

  • domaće čorbe,

  • domaći gulaš,

  • teleće pečenje i rolovano teleće pečenje,

  • punjene paprike i paprike u kajmaku,

  • specijaliteti sa roštilja,

  • lepine od pšeničnog i heljdinog brašna.

“Rad sa hranom je odgovoran. Higijena i kvalitet su na prvom mjestu. Dok ne steknem potpuno povjerenje u nekoga, ja sam glavni u kuhinji. Imam pomoćnika i veliku podršku supruge, ali kvalitet je nešto iza čega stojim svojim imenom,” objašnjava Kriještorac.

Prije “El Tora”, Mustafa je sedam godina uspješno vodio restoran “Balkan Haus” u Frankfurtu. Iako je radio odlično, odlučio je da se preseli u Offenbach, gdje je sada pokrenuo svoju novu gastronomsku priču. Njegov cilj ostaje isti – ponuditi najbolji balkanski ukus, onaj koji goste vraća u djetinjstvo i podsjeća na domaću kuhinju.

Doktorica Aida Salčinović ide na sud zbog nepropisnog ubrizgavanja filera

0

Općinski sud u Visokom potvrdio je optužnicu protiv Aide Salčinović, aktuelne ministrice zdravstva Zeničko-dobojskog kantona, zbog sumnje da je 2021. godine, kao doktorica urgentne medicine, nepropisno izvela estetski zahvat kojim je teško narušila zdravlje pacijentice.

Prema navodima Tužilaštva ZDK, Salčinović je 14. juna 2021. godine izvan medicinski opremljenog i licenciranog prostora izvršila aplikaciju dermalnih filera pacijentici I. B. – i to u toaletu jednog objekta, što je, kako se navodi, bilo u potpunoj suprotnosti sa medicinskim propisima i standardima.

Tužilaštvo tereti ministricu da za zahvat nije pribavila pisani pristanak, niti je osigurala higijenske i medicinske uvjete neophodne za izvođenje bilo kakve invazivne procedure. Posljedice zahvata, prema optužnici, bile su teške i trajne, ostavljajući pacijentici ozbiljna oštećenja zdravlja.

Salčinović je u vrijeme spornog događaja radila u Kantonalnoj bolnici Zenica kao doktorica urgentne medicine, dok je funkciju ministrice preuzela 2023. godine. Sada će se, nakon potvrde optužnice, naći na optuženičkoj klupi Općinskog suda u Visokom, gdje će biti utvrđeno da li je počinila krivično djelo koje joj se stavlja na teret.

Očekuje se početak suđenja, a slučaj je već izazvao veliku pažnju javnosti zbog činjenice da je optužena osoba na čelu zdravstvenog sistema jednog kantona.

/VIDEO/ Besim Mavrić tvrdi: „Policija me tukla pred gostima u lokalu, nisam pružao otpor“

0

Novi Pazar potresli su teški navodi o mogućoj prekomjernoj upotrebi sile tokom policijskih intervencija. Dva odvojena slučaja, koja su se dogodila istog dana, podigla su na noge porodice, građane, ali i lokalne organizacije koje godinama prate rad policijskih organa.

Samir Dolovac, prema riječima njegove porodice, zadobio je ozbiljne povrede glave tokom policijske intervencije u naselju Šestovo. Odmah je prebačen u Klinički centar Kragujevac, gdje je operisan i nalazi se u komi, boreći se za život.

Istog dana priveden je i Novopazarac Besim Mavrić, koji tvrdi da je brutalan napad na njega počinjen u jednom lokalu blizini Petrove crkve. U razgovoru za TAKT, Mavrić je detaljno opisao trenutak kada je, kako tvrdi, bez povoda dobio prvi udarac.

„Inače sam neko ko je mnogo tih i nikad nisam imao probleme. Nemam razloga da izazivam bilo koga, a najmanje policiju. Ne razumijem zašto me udariše…“ – kaže on.

Prema njegovoj izjavi, sve se odvijalo brzo i bez ikakve najave:

„Sjediš, dođu policajci, traže ličnu kartu… ja vadim iz torbice da dam. Odjednom samo kažem: ‘Šta je ovo, brate?’ i tada sam dobio udarac sa lijeve strane u glavu.“

Mavrić tvrdi da je nakon toga uslijedio niz udaraca:

„Oborili su me, udarali, izveli napolje, nastavili da me tuku. I mene i mog prijatelja. Nisam ništa uradio, ništa rekao… Oni su tu da me štite, a ne da me biju.“

On ističe da je dijabetičar, imalinski penzioner, te da i danas ima jake bolove, modrice i otežano kretanje. Dolovac je, prema riječima porodice, zadobio unutrašnji hematom na glavi nakon što je priveden tokom policijske intervencije. U teškom stanju prebačen je u Kragujevac, gdje se i dalje bori za život.

„Samo molimo Boga da preživi i vrati se porodici“ – kazao je Mavrić, koji je s Dolovcem povezan kao poznanik.

Njegova porodica ne želi istupiti javno sve dok tužilaštvo ne završi prve korake u istrazi. Redakcija TAKT-a imala je uvid u nekoliko službenih dokumenata koji se odnose na oba slučaja. Policijskoj upravi Novi Pazar poslat je zvaničan upit i zatražen je komentar.

Do zaključenja teksta – odgovora nije bilo. Zbog toga javnost ostaje bez zvaničnog stava policije o navodima o brutalnom postupanju i mogućoj prekomjernoj upotrebi sile. Svi materijali proslijeđeni su tužilaštvu, dok se slučajem bavi i Sektor unutrašnje kontrole MUP-a, koji bi trebalo da utvrdi:

  • da li je upotreba sile bila opravdana,
  • da li su policajci prekoračili ovlaštenja,
  • te kako je moguće da dva čovjeka budu teško povrijeđena tokom iste noći.

Dok se Dolovac bori za život, a Mavrić oporavlja od povreda, Novopazarci sa strepnjom prate razvoj događaja. Pogledajte video ispod teksta.

TUGA DO NEBA: Poginuo Samir Husejnović, prijatelji i porodica u šoku

0

Jutro u Živinicama počelo je nezamislivom tragedijom. Na regionalnom putu Živinice – Banovići, u mjestu Rabića groblje, oko 7:10 sati život je izgubio 32-godišnji Samir Husejnović. Nesreća koja je šokirala cijelu zajednicu dodatno je produbila crnu statistiku na bh. cestama, koje su proteklih mjeseci odnijele previše mladih života.

Prema informacijama Uprave policije MUP-a Tuzlanskog kantona, Samir je bio sam u vozilu u trenutku nesreće. Iz još neutvrđenih razloga, vozač je izgubio kontrolu, sletio s kolovoza i udario u drvo. Nažalost, povrede su bile fatalne.

Glasnogovornica policije, Adnana Sprečić, potvrdila je da je u udesu učestvovalo samo jedno vozilo, te da je uviđaj završen u jutarnjim satima.

Vijest o Samirovoj smrti izazvala je lavinu emotivnih objava njegovih prijatelja, kolega i poznanika. Društvene mreže ispunile su poruke tuge, nevjerice i posljednjih pozdrava.

  • Ostade neispunjeno obećanje: ‘Vidimo se sljedeće sedmice’. Prerano, brate moj“, napisao je jedan od njegovih najbližih prijatelja.
    „Pamtit ćemo te kao vedrog i nasmijanog“, stoji u drugoj objavi.
    „Napustio nas je dobar momak. Lahka mu zemlja bosanska“, poručili su mnogi.

Samir je, prema riječima poznanika, bio poznat po dobroti, srdačnosti i spremnosti da svakome pomogne. Ostavio je za sobom porodicu i zajednicu koja se teško miri s nenadoknadivim gubitkom.

Ovo je policajac koji je sinoć tragično poginuo: Prije 3 godine ujedinio je Srbiju

0

Novi Sad danas tuguje. Policajac Jovan Vasiljević (34), čovjek koji je prije samo tri godine svojim nesebičnim gestom ujedinio Srbiju i postao simbol ljudskosti, tragično je stradao sinoć u saobraćajnoj nesreći u blizini novosadskog aerodroma. Nesreća se dogodila nešto prije 19.30 sati, dok je bio van dužnosti. Udar je bio koban i Jovan nije preživio.

Vijest o njegovoj smrti šokirala je porodicu, prijatelje, kolege i građane koji ga pamte kao policajca velikog srca. Društvene mreže preplavljene su porukama oproštaja, a mnogi ističu da je Jovan bio “ljudska veličina” i “čovjek kakav se rijetko rađa”.

Jovanova priča ostala bi samo bolna i tužna vijest da on, tokom života, nije ostavio trag koji zaslužuje da se nikada ne zaboravi. Prije tri godine, dok je bio na dužnosti, pomogao je djevojci u invalidskim kolicima, Marini Minić, da pređe ulicu u Novom Sadu. Nije to bio samo uobičajen policijski postupak – Jovan je sišao sa ulice, podigao kolica, nosio je preko visokog trotoara i pazio da se osjeća sigurno. Njihova fotografija obišla je cijelu Srbiju, postavši simbol dobrote i empatije. Kasnije je saznao da Marina hitno treba finansijsku pomoć za liječenje na Tajlandu. Bez razmišljanja, odmah je odlučio da organizuje humanitarno veče.

  • To su stvari koje se podrazumijevaju. Kada vidite da je nekome potrebna pomoć, ne treba dilema. Takve stvari rade svi koji su lijepo vaspitani – govorio je Jovan tada.

Humanitarno veče zakazano je u hotelu “Vila Moskva”, a sav prihod od ulaznica bio je namijenjen za Marinin oporavak. Jovan je uvijek isticao da pomaganje drugima nije ni čin herojstva ni dužnost – to je, kako je govorio, “obaveza svakog čovjeka”.

Nakon njegove smrti, cijela priča dobija još dublju dimenziju. Ljudi se prisjećaju osmijeha, topline i iskrenosti kojima je zračio. Bio je policajac koji je svojim ponašanjem mijenjao sliku uniformisanih službenika, dokazujući da humanost uvijek stoji iznad propisa, a dobrota iznad funkcije.

Njegovi najbliži navode da je živio mirno, jednostavno i časno – baš onako kako je i radio.

Jovan Vasiljević otišao je prerano, ali njegova humanost ostaje trajna lekcija. U vremenu podjela i nemira, on je pokazao da je dovoljno samo malo pažnje da se svijet učini boljim.

Njegova priča živjeće kroz sve one kojima je pomogao, ali i kroz sve koji će se, inspirisani njim, odlučiti da učine dobro djelo onda kada je najpotrebnije.

Brakovi „pucaju“ zbog interneta, novca i novih društvenih vrijednosti: Novi Pazar bilježi rast razvoda, Tutin i dalje čuva „stari“ model porodice

0
vencanje, razvodi
vencanje, razvodi

U vremenu u kojem se brakovi sve češće raspadaju, sociolozi kao dva najveća „nevidljiva razarača“ porodičnih odnosa izdvajaju internet i nedostatak novca. Digitalna kultura koja stvara iluziju savršenih života i beskrajnih mogućnosti, uz ekonomsku nesigurnost koja pogađa mlade parove, postala je kombinacija koja razara bračne zajednice brže nego ikada prije. Ova pojava posebno je izražena u Sandžaku, gdje se jasno vidi kontrast između urbanog Novog Pazara, u kojem broj razvoda raste iz godine u godinu, i Tutina, koji i dalje čuva tradicionalniji model porodičnih odnosa.

Dok se balkanska društva ubrzano mijenjaju pod uticajem tehnologije, ekonomskih pritisaka i novih rodnih uloga, Sandžak je postao prostor u kojem se mogu posmatrati dva suprotna procesa: brakovi u Novom Pazaru sve manje traju, dok se u susjednom Tutinu brak i dalje održava, često uprkos izazovima savremenog života. Taj kontrast otkriva dublje društvene trendove koji pogađaju ne samo Sandžak, nego i cijeli region — od Srbije do Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Prema zvaničnim podacima lokalnih službi, Novi Pazar je tokom posljednje pune godine zabilježio 989 sklopljenih brakova, ali i 134 razvoda. Godinu ranije sklopljeno je 635 bračnih zajednica, a 42 su okončane razvodom, što pokazuje da se raskidi često povećavaju u godinama kada raste i broj vjenčanja. Još 2018. godine grad je imao 692 vjenčanja i 121 razvod, što jasno ukazuje da Novi Pazar prati regionalni trend: bračne zajednice traju kraće, a odluka o razvodu sve je manje stigmatizovana.

Tutin, s druge strane, pokazuje sasvim drugačiju sliku. U istoj godini sklopljeno je 416 brakova, a razriješeno tek 17, dok se nekoliko godina ranije od 329 vjenčanja razvelo samo sedam parova. Tutin ostaje jedna od rijetkih opština u regionu gdje razvod i dalje predstavlja društvenu izuzetnost, a ne uobičajeni epilog.

Sociolozi ističu da se ovaj jaz ne može objasniti samo “mentalitetom”. Duboke društvene promjene već godinama potkopavaju stabilnost brakova u urbanim područjima. Profesor Rade Šarović objašnjava da je savremeni život potpuno promijenio smisao braka: „Brak više nije ekonomski savez i osnova porodične sigurnosti. To je danas emocionalni projekat i prostor lične sreće. Kada taj projekat prestane da ispunjava očekivanja, sve se brže raspada.“

Glavni okidač za razvod postala je ekonomska nestabilnost. Parovi, posebno mladi, žive u uslovima stalnih finansijskih pritisaka — nesigurna radna mjesta, krediti, visoke kirije, skupi troškovi života. „Umjesto da brak pruža ekonomsko utočište, on je postao dodatni rizik“, navodi profesor, ističući da se u urbanim sredinama, kao što je Novi Pazar, taj pritisak najviše osjeća.

Drugi ključni faktor je digitalizacija. Internet, društvene mreže, aplikacije za upoznavanje i savremena internet kultura stvorili su iluziju beskrajnih izbora. Supružnici danas provode sate na mrežama, posmatrajući idealizovane verzije tuđih života, što stvara nezadovoljstvo vlastitim brakom. „Digitalni svijet stalno šalje poruku da negdje postoji ‘bolji partner’, ljepši život ili lakša veza“, objašnjava Šarović. Za mnoge parove upravo ta iluzija „nečega boljeg“ postaje okidač za kraj braka.

Dodatnu težinu stvara promjena rodnih uloga. Patrijarhalni model koji je godinama dominirao u Sandžaku gotovo se potpuno urušio, dok novi sistem vrijednosti još nije izgrađen. Žene više nisu spremne da trpe podređenu poziciju, a muškarci se teže prilagođavaju novoj ravnoteži moći, što sve češće vodi u sukobe, nesporazume i prekid zajednice. U Novom Pazaru, gdje su žene obrazovanije, zaposlenije i izloženije drugačijim načinima života, te promjene vidljive su ranije i izraženije nego u Tutinu.

Sve to uklapa se u regionalni trend. Srbija bilježi oko 30.000 sklopljenih brakova godišnje i više od 10.000 razvoda — svaki treći brak se raspada. BiH ima oko 18 posto razvoda, ali sa godišnjim rastom. Crna Gora je već premašila prag od 30 posto, dok je Podgorica u pojedinim godinama imala skoro polovinu brakova okončanih razvodom. Novi Pazar se statistički približava tim evropskim brojkama, dok Tutin i dalje ostaje posljednja tačka tradicionalnog shvatanja porodičnih odnosa.

Iza svake brojke kriju se sudbine — djeca koja uče da žive između dva doma, supružnici koji traže novi početak, porodice koje se raspadaju i zajednice koje se mijenjaju. Brak u Sandžaku više nije onaj kakav je bio prije dvadeset godina. Promjene se ubrzavaju iz dana u dan, a društvo još uvijek nema odgovore na pitanje: može li porodica preživjeti moderno doba interneta i ekonomske nesigurnosti?

Oni su najmoćnija porodica u Evropi, kontroliše čak 250 MILIJARDI EVRA

0

Dinastija Valenberg, najuticajnija porodica u Švedskoj i jedna od najmoćnijih u cijeloj Evropi, već gotovo 150 godina upravlja ključnim industrijskim, finansijskim i tehnološkim sektorima nordijske ekonomije. Njihov diskretan, dugoročni pristup poslovanju, kao i mreža fondacija i holdinga, učinili su ih neizostavnim partnerom svakoj vladi — bez obzira na političku boju.

Ako bi se švedska ekonomija mogla predstaviti kao živi organizam, njegovo srce nesumnjivo bi kucalo u ritmu porodice Valenberg. Njihova holding kompanija Investor AB, osnovana još 1916. godine, danas kontroliše dijelove ili ključne udjele u kompanijama poput ABB, Atlas Copco, Ericsson, AstraZeneca, Saab, Electrolux, Nasdaq Nordic i SEB Bank. Procjenjuje se da vrijednost njihovog ukupnog portfelja premašuje 250 milijardi eura, što ih svrstava rame uz rame s globalnim gigantima i tehnološkim mogulima.

Za razliku od njih, Valenbergovi izbjegavaju reflektore. Nema skandala. Nema istupa. Nema sukoba na društvenim mrežama. Samo tiha, rigorozna, generacijski prenošena strategija.

Priča počinje 1856. godine, kada je Anders Oskar Valenberg, bivši mornarički oficir koji se vratio iz Amerike, osnovao prvu privatnu banku u Švedskoj — Stockholms Enskilda Banken, preteču današnjeg SEB-a.

Njegova vizija bila je jednostavna, ali genijalna: spojiti preduzetnike sa kapitalom koji im je nedostajao. Ta banka će kasnije finansirati kompanije koje će postati simboli modernog industrijskog razvoja Švedske.

No, nakon njegove smrti, uslijedile su godine porodičnih sukoba. Petorica sinova svađala su se oko nasljedstva, sve dok najstariji, Knut Valenberg, 1886. nije preuzeo vođenje banke i stvorio mrežu međunarodnih finansijskih veza koje će odrediti budućnost porodice.

Upravo Knutov potez da svoje bogatstvo prenese u fondaciju — što je tada izazvalo revolt među članovima porodice — kasnije će se pokazati kao strateški ključ opstanka i moći dinastije.

Danas 16 porodičnih fondacija upravlja kapitalom većim od 300 milijardi švedskih kruna. Njima rukovodi Peter „Poker“ Valenberg, predstavnik pete generacije, koji nadgleda raspodjelu sredstava u medicinska, tehnološka i naučna istraživanja.

Njihov model funkcioniše poput savršeno usklađenog mehanizma:

  1. Kompanije generišu profit

  2. Profit ide u fondacije

  3. Fondacije finansiraju razvoj nauke i industrije

  4. Švedska ekonomija jača — što opet jača kompanije

Ovaj zatvoreni ciklus pretvorio je porodicu u vrhunske „čuvarе“ švedskog kapitalizma. Nakon što je 1916. godine zakon zabranio bankama da posjeduju industriju, braća Knut i Markus Valenberg osnovali su Investor AB. Danas je to:

  • najtrgovanija dionica u Švedskoj

  • kompanija sa najvećim uticajem na ekonomiju države

  • entitet preko kojeg Valenbergovi ostvaruju kontrolu nad ključnim sektorima

Tri najveće fondacije porodice drže više od 23% kapitala i 50% glasačkih prava u kompaniji — a time i moć nad strateškim odlukama najvećih industrijskih giganata.

Svaka vlada u Švedskoj zna da mora sarađivati s Valenbergovima. To je u interesu države“, kaže istoričar Gunnar Wetterberg.

Porodica je danas u procesu velike generacijske smjene. Više od 30 članova pripada šestoj generaciji, a njih šestoro je nedavno formalno ušlo u takozvanu Vallenbergsfären — mrežu fondacija i kompanija pod porodičnom kontrolom.

Najistaknutiji među njima je Jakob Valenberg, predsjednik Investor AB i jedan od najuticajnijih poslovnih lidera Evrope. Njegova braća Markus i Peter vode druge ključne pozicije unutar sistema.

Porodica je prije sedam godina usvojila porodičnu povelju, dokument koji određuje vrijednosti, obaveze i pravila ponašanja, kako bi se izbjegle greške iz prošlosti i osigurala stabilnost u narednim decenijama.

Članovi se redovno sastaju:

  • jednom godišnje u maju u porodičnoj vili na ostrvu u Stokholmu

  • svakih šest sedmica, predstavnici sadašnje i šeste generacije održavaju strateške sastanke

Ova disciplina dio je formule uspjeha koja traje više od 150 godina. Valenbergovi su jedinstvena pojava u evropskom poslovnom pejzažu. Iako ne traže pažnju javnosti, njihov uticaj osjeća se u svakoj pori švedske ekonomije:

  • kontrolišu ključne industrije

  • postavljaju direktore

  • kreiraju poslovne strategije

  • utiču na državne ekonomske odluke

Njihova filozofija — tiho, dugoročno, stabilno — pokazala se uspješnom u svijetu globalnih turbulencija. Dok drugi ulagači jure kvartalne rezultate, Valenbergovi grade vizije za narednih 50 godina. Upravo zato se za njih kaže da su “vladari iz sjene” — jer iako rijetko govore, Švedska se pomjera kad oni odluče.

Harunu Kaji zapalili lokal, a sada mu se posao razradio i redovi nikada nisu bili duži!

0

Piše: Sandžak Danas

Nakon što je njegov mali restoran brze hrane u centru Bara krajem oktobra zapaljen Molotovljevim koktelom, turski državljanin Harun Kaja očekivao je najgore. Umjesto straha, zabrinutosti i odlaska mušterija – desilo se potpuno suprotno. Barani su pokazali solidarnost kakvu, kako kaže, “nije mogao ni da zamisli”.

  • Od požara do rekordnih gužvi: “Mislio sam da smo gotovi – a onda su ljudi dolazili sa riječima podrške, novcem i osmijehom”

Napad se dogodio 28. oktobra, kada je nepoznata osoba kroz razbijeno staklo ubacila Molotovljev koktel, pričinivši znatnu materijalnu štetu. Harun je već narednog jutra na vratima ostavio kratku, ali snažnu poruku:

  • „Ja ovdje zarađujem za svoju familiju. Ne pravim haos i ne svađam se.“

Njegove riječi dotakle su stotine građana. Prema njegovom svjedočenju, već narednih dana u lokalu se čekalo po pola sata da se naruči giros.

„Mislio sam da će sve krenuti nagore, da se iz ovoga nećemo izvući. Ali desilo se nešto predivno. Toliko ljudi je dolazilo da mi pruži podršku, da ostavi novac, da naruči giros, da kaže lijepu riječ… To mi je dalo snagu da nastavim“, kaže Kaja za Vijesti.

Neki su, kaže, račun od pet eura plaćali novčanicom od 20 ili 50 eura — i odbijali da uzmu kusur.

  • Grad pokazao lice solidarnosti: “Shvatio sam da nisam pogriješio što sam izabrao Bar za život”

Harun već dvije godine živi pod Rumijom, a hranu priprema preko puta OŠ “Blažo Jokov Orlandić”. Otac je tri djevojčice, a posao mu je primarni izvor prihoda.

  • „Ljudi iz Bara i stranci koji ovdje žive pokazali su toliko topline i dobrote da ne znam kako da im se zahvalim. Mislim da na svijetu ne postoji mjesto gdje bi me ovako podržali“, poručuje Kaja.

Poseban trenutak bio je susret sa Baraninom Srđanom Kosovićem, koji je pokrenuo spontanu humanitarnu akciju za pomoć državljanima Turske čiji su lokali uništeni u napadima.

Sličnu sudbinu doživio je i Džengiz Guzeli, čiji je ugostiteljski objekat u Makedonskom naselju zapaljen iste noći kao i Harunov. U početku je, kaže, bio potpuno sam — sve dok njegova priča nije dospjela u javnost.

Već sjutradan počeli su dolaziti građani, lokalne kompanije, predstavnici Opštine Bar… Donirali su materijal, usluge čišćenja, finansijsku i logističku pomoć.

Kompanija Eplus obezbijedila je kompletan materijal za krečenje, dok je Cerovo pokrilo troškove profesionalnog čišćenja objekta. Turskog državljanina posjetili su i ambasador Turske u Crnoj Gori Bariš Kalkavan i predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević. Lokalna vlast razmatra model kojim bi u narednih pet mjeseci pomogla vlasnicima oštećenih lokala da pokriju dio zakupa.

  • „Zadovoljni smo reakcijom Barana. Njihova solidarnost je poslala snažnu poruku“, poručio je Raičević.

Serija incidenata desila se nakon ranjavanja M. J. u Podgorici, za šta su inicijalno osumnjičeni turski državljani. Kasnije se ispostavilo da nisu krivi, a uhapšena su dvojica Azerbejdžanaca. Uprkos početnoj ksenofobnoj atmosferi, građani Bara pokazali su sasvim drugačiju stranu — stranu empatije, razumijevanja i potpune solidarnosti.

Harun danas kaže da je zahvalan što živi u ovom gradu.

  • „Otvorio sam radnju tri dana nakon incidenta. I od tada – nisam imao više posla u životu. Barani su me podigli kad sam mislio da je sve gotovo“, zaključuje on.

Srbija! Brutalno ubio majku pa pokušao sakriti tragove zločina – Godinama je zlostavljao

0
sud presuda pravda

Srbija – Marton Robotka (37) iz Srbobrana osuđen je na doživotnu kaznu zatvora zbog brutalnog ubistva svoje majke Mirjane Robotke (79), potvrđeno je iz Višeg suda u Somboru. Ova presuda predstavlja prvu doživotnu kaznu izrečenu na teritoriji Sombora, a ukupno trinaestu u Srbiji od uvođenja ove zakonske mjere.

Na glavnom pretresu održanom 14. novembra 2025. godine, vijeće Višeg suda oglasilo je Martona krivim za teško ubistvo. Prema rječima suda, okrivljeni je pokazao “potpuni nedostatak empatije i izrazitu brutalnost”, što je presudno uticalo na visinu kazne.

Uz doživotni zatvor, određena mu je i mjera obaveznog liječenja od alkoholizma, koja će se sprovoditi u zatvorskoj ustanovi ili specijalizovanoj klinici – koliko god bude potrebno. Prema optužnici, zločin se dogodio između 7. i 8. januara ove godine u njihovoj porodičnoj kući. Mirjana je pronađena mrtva ujutro, sa višestrukim povredama glave i tijela.

Komšija koji je tog jutra vidio Martona ispričao je da mu je prišao oko 6:30 i rekao da mu je majka “umrla”.

  • Bio sam u šoku kad mi je saopštio. Izjavio sam mu saučešće. Bio je hladan, zbunjen, ali tada nisam mogao ni zamisliti šta se zapravo desilo. Tek kasnije, kad je sve izašlo na vidjelo, shvatio sam da ni trunke kajanja nije pokazao – rekao je komšija.

Druga komšinica odmah je pozvala Hitnu pomoć, ali su ljekari mogli samo konstatovati smrt. Vidjevši povrede, obavijestili su policiju koja je ubrzo privela Robotku. Ovo nije bio prvi put da se Marton nasilnički ponašao prema majci. Prema podacima Osnovnog suda u Vrbasu, u proteklih sedam godina tri puta je osuđivan za nasilje u porodici – 2018, 2019. i 2022. godine. Uprkos mjerama zabrane prilaska, komšije tvrde da ih je redovno kršio.

  • Bio je agresivan, sklon alkoholu, pravio je haos u kući. Majku je često tukao, a onda bi je molio da ga brani. Ona ga je, jadna, uvijek opravdavala, govorila da će se promijeniti – ispričala je prijateljica ubijene Mirjane.

Tokom istrage Robotka je priznao da je udarcima usmrtio majku, ali je tvrdio da nije imao namjeru da je ubije. Međutim, težina i broj povreda bili su dovoljni da tužilaštvo kvalifikuje slučaj kao teško ubistvo. Sud je ocijenio da je zločin počinjen “sa posebnim oblikom brutalnosti” i da je okrivljeni “svjesno nastavio da nanosi udarce i nakon što je žrtva prestala da pruža otpor”.

Ova presuda još jednom otvara pitanje zaštite žrtava porodičnog nasilja i efikasnosti restriktivnih mjera koje se često krše. Mirjana Robotka, uprkos godinama zlostavljanja, nikada nije napustila sina – a na kraju je nastradala od njegove ruke.