Join our community of SUBSCRIBERS and be part of the conversation.
To subscribe, simply enter your email address on our website or click the subscribe button below. Don't worry, we respect your privacy and won't spam your inbox. Your information is safe with us.
Milorad Dodik, kome je danas pravosnažno oduzet mandat predsjednika Republike Srpske (RS), poručio je da neće poštovati odluku Suda BiH i Centralne izborne komisije (CIK), ističući da ostaje na funkciji šefa entiteta jer ga je, kako tvrdi, izabrao narod.
„Neću poštovati. Poštovaću volju srpskog naroda. Bili ste bahati i osioni, a očekujete da ja budem pokoran. Neću biti. Ja sam predsjednik Republike Srpske, a vi pišite šta god hoćete. Izabrao me je narod, neće me smjenjivati strana vlada“, napisao je Dodik na društvenoj mreži Iks (X).
On je dodao da oni koji su donijeli odluku „nisu poštovali Ustav BiH i Ustav RS“, te da se od njega sada očekuje da prihvati „nepoštovanje svega“.
„Vi tjerajte po svome, mi ćemo po svome. Nadam se da nam se putevi neće ukrstiti“, zaključio je Dodik.
Apelaciono vijeće Suda BiH odbilo je žalbu Milorada Dodika na odluku CIK-a, kojom mu je, nakon pravosnažne presude, oduzet mandat predsjednika Republike Srpske.
CIK je ranije odlučio da Dodiku oduzme mandat, jer je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja zbog neizvršavanja odluka visokog predstavnika u BiH. Na tu odluku bilo je moguće uložiti žalbu, ali je Apelaciono vijeće danas potvrdilo presudu.
Time je pravosnažno utvrđeno da Dodik više ne obavlja funkciju predsjednika Republike Srpske, a CIK je u obavezi da u roku od 90 dana raspiše prijevremene izbore za ovu funkciju.
Beograd, 18. august 2025. – Ministar zdravlja Zlatibor Lončar obratio se javnosti povodom dezinformacija koje su proteklih dana kružile društvenim mrežama i medijima, a koje su se odnosile na navodnog šesnaestogodišnjeg pacijenta iz Valjeva. Kako je naglasio, takav slučaj nikada nije postojao.
„Danima smo izloženi najjezivijim napadima i lažima. Govorili su da je preminuo dječak od 16 godina, a mi smo jasno rekli da taj pacijent ne postoji. To je monstruozna izmišljotina“, poručio je Lončar.
Ministar je otkrio da ga je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tokom prethodnih dana više desetina puta kontaktirao, tražeći potvrdu da li je dječak pronađen. „Rekao sam mu da ne možemo da nađemo nešto što ne postoji. On je bio u šoku da se neko služi takvim lažima i tražio je da sve još jednom provjerimo“, izjavio je Lončar.
Dodao je da građani Srbije ne treba da nasjedaju na širenje panike i da sve zvanične informacije mogu dobiti od nadležnih institucija.
Lončar je tvrdnje o „dječaku iz Valjeva“ povezao s pokušajem destabilizacije države. „Ovo rade i pojedini ljudi iz Srbije i ljudi iz inostranstva. Opozicija i medijski tajkuni u zemlji, a izvan zemlje strane službe. To su scenariji obojenih revolucija, već viđeni širom svijeta“, rekao je ministar.
Podsjetio je i na ranije slučajeve, poput tvrdnji na Vidovdan da je policija pretukla studenta, što se, kako je naveo, kasnije pokazalo netačnim.
Komentarišući priče da je policija pretukla šezdesetosmogodišnjeg muškarca iz okoline Valjeva, Lončar je izjavio: „Istina je da je čovjek pao sa merdevina. Nikakve veze s policijom nema.“
Dodao je da je glavni cilj dezinformacija izazivanje haosa i pozivanje ljudi na proteste.
Lončar je istakao da su policajci mjesecima izloženi napadima, a da su sada počele da se plasiraju i lažne vijesti o ubijenoj djeci. „To im je potreban okidač, jer više nemaju čime da pozovu ljude. Treba im krv, pa izmišljaju najgore laži“, naglasio je ministar.
Oštro je kritikovao pojedine medije i novinare, navodeći da se služe panikom i manipulacijama. Posebno je prozvao Dražu Petrovića i medije pod kontrolom Dragana Šolaka. „Krivične prijave su podnesene i biće podnesene protiv svih koji šire laži i strah“, poručio je.
Na kraju obraćanja, Lončar je pozvao građane da imaju povjerenja u ljekare, policiju i državne institucije. „Naš posao je da pomažemo ljudima, da gradimo bolnice i nabavljamo opremu. Ovi napadi neće nas zaustaviti. Srbija neće podleći scenarijima obojenih revolucija“, zaključio je.
Topola, 18. august 2025 – Manifestacija koja je trebala biti večer druženja, kulinarstva i radosti pretvorila se u tragediju. U selu Junkovac kod Topole sinoć je oko 20 sati nasmrt pretučen 51-godišnji Miroslav G, učesnik i pobjednik takmičenja u pripremi najboljeg gulaša na „Junkovačkoj gulašijadi i pasuljijadi“.
Prema informacijama, Miroslav je nekoliko sati ranije osvojio prvo mjesto za najbolji gulaš, nakon čega je sa prijateljima ostao da proslavi uspjeh u dvorištu lokalne osnovne škole gdje je manifestacija održana. Međutim, veselje je ubrzo preraslo u tragediju.
Kako svjedoci navode, došlo je do dobacivanja i prepirke između dvije grupe muškaraca, što je ubrzo eskaliralo u fizički obračun. Na Miroslava je, prema nezvaničnim informacijama, nasrnulo četvoro do petoro muškaraca koji su ga više puta udarali pesnicama po glavi i tijelu. Napad je, prema riječima prisutnih, bio brutalan i bez prestanka.
Iako je teško povrijeđeni Miroslav odmah prevezen u bolnicu, ljekari nisu uspjeli da mu spasu život. Preminuo je ubrzo nakon prijema od posljedica zadobijenih povreda.
Policija je odmah izašla na lice mjesta i privela dvojicu muškaraca starosti 34 i 44 godine zbog sumnje da su učestvovali u ubistvu. Njima je određeno zadržavanje do 48 sati, nakon čega će biti privedeni na saslušanje u Više javno tužilaštvo u Kragujevcu. Potraga za ostalim učesnicima tuče se nastavlja.
Stanovnici Junkovca kažu da je Miroslav bio poznat i omiljen u selu, a vijest o njegovoj smrti šokirala je sve prisutne na manifestaciji. „Došao je da pokaže svoje kulinarsko umijeće, a završio je na najstrašniji način. Ne pamtimo da se ovako nešto desilo kod nas“, kazao je jedan od mještana.
Istraga je u toku, a manifestacija koja je trebala da promoviše zajedništvo i kulinarsku tradiciju završila je u znaku tuge i nevjerice.
Sarajevo, 18. august 2025. – Apelaciono odjeljenje Suda Bosne i Hercegovine odbilo je žalbu Milorada Dodika na odluku Centralne izborne komisije (CIK) kojom mu je oduzet mandat predsjednika Republike Srpske. Time je odluka CIK-a postala pravosnažna, a ovaj entitet ostao je bez svog dosadašnjeg predsjednika.
Sud je, uprkos argumentima Dodikovih advokata da postoje pravni osnovi za poništenje odluke, ocijenio da žalba nema utemeljenje. Ovim je otklonjena i posljednja prepreka za raspisivanje prevremenih izbora u Republici Srpskoj, koje je CIK sada obavezan da zakaže.
Uprkos sudskoj odluci, Dodik je ranije tokom dana u Banjoj Luci najavio održavanje referenduma krajem septembra. Građani RS-a, prema njegovim riječima, trebalo bi da odgovore na pitanja da li prihvataju odluke visokog predstavnika u BiH i da li priznaju presudu kojom je on smijenjen.
„U Republici Srpskoj neće biti prevremenih izbora“, poručio je Dodik, najavivši i drugi referendum u roku od 90 dana od prvog – ovaj put o pitanju secesije entiteta od Bosne i Hercegovine.
Odluka Suda BiH predstavlja jednu od najznačajnijih političkih prekretnica u posljednjoj deceniji, jer je Milorad Dodik gotovo tri decenije bio ključni politički akter na sceni Bosne i Hercegovine. Njegova smjena s funkcije otvara prostor za nove političke turbulencije, naročito imajući u vidu najavljene referendume i očekivane reakcije međunarodne zajednice.
Stanovnici Njemačke ubuduće će morati biti posebno oprezni kada je riječ o odlaganju vrtnog otpada. Naime, nove, strožije kazne predviđaju iznose i do 25.000 eura za one koji biljne ostatke bace na pogrešno mjesto – naročito u šumama.
Prema izvještajima njemačkih medija, nepravilno odlaganje vrtnog otpada predstavlja ozbiljnu prijetnju ekosistemu. Biljni ostaci, ukoliko se odbace u šumi, doprinose širenju tzv. “neofita” – invazivnih biljnih vrsta koje nisu autohtone. Njihovo širenje ugrožava domaće biljne vrste, remeti prirodnu ravnotežu i direktno prijeti biodiverzitetu.
Zbog toga je pokrajina Sjeverna Rajna-Vestfalija (NRW) odlučila uvesti najstrože mjere. Prema tamošnjem Zakonu o šumarstvu, svaki prekršilac može biti kažnjen iznosom do 25.000 eura.
Iako je NRW najrigoroznija, nije jedina koja uvodi novčane kazne. U Saarlandu se nepravilno odlaganje vrtnog otpada može naplatiti do 2.500 eura, dok u Tiringiji kazna doseže 1.000 eura.
Time njemačke vlasti šalju jasnu poruku: zaštita okoliša i očuvanje prirode nemaju alternativu.
Kako izbjeći kazne?
Građanima se preporučuje da manje količine vrtnog otpada odlažu u kante za organski otpad, dok se veće količine moraju odvoziti na specijalizovane deponije. U slučajevima nedoumice, savjetuje se kontaktiranje lokalnih komunalnih preduzeća ili nadležnih službi za zaštitu okoliša, koje pružaju informacije i pomoć u pravilnom odlaganju.
Na ovaj način, ne samo da se izbjegavaju drakonske kazne, već se i aktivno doprinosi očuvanju prirode i smanjenju negativnih posljedica klimatskih promjena.
Dnevnik koji je pred čitaocem predstavlja jedinstveno svjedočanstvo o burnim događajima u Novom Pazaru tokom jeseni 1941. godine. Tekst je objavljen u Novopazarskom zborniku, broj 36, a autor ostaje nepoznat. Uprkos anonimnosti, zapisi odišu snagom neposrednog svjedoka koji bilježi zbivanja iz dana u dan, sa osjećajem nesigurnosti, straha, ali i nade u preživljavanje bošnjačke zajednice.
Posebnu vrijednost dnevniku daje njegova hronološka preciznost. On prati dešavanja od 2. oktobra do 4. novembra 1941. godine, obuhvatajući trenutke povlačenja njemačkih jedinica, pokušaje pregovora sa komunistima, ulazak albanskih jedinica, borbe oko Đurđevih Stupova, paljenja sela, masovna stradanja i borbu lokalnog stanovništva da se odbrani od nadirućih četničko-komunističkih formacija.
Autor je, ostavši anoniman, možda želio da sačuva vlastitu sigurnost, ali i da svoje zapise podari kao kolektivno svjedočanstvo, a ne ličnu ispovijest. Upravo zbog toga ovaj dnevnik ima snažan dokumentarni karakter – on predstavlja glas Novog Pazara i njegovih stanovnika u jednom od najtežih perioda njihove novije historije.
Čitanje ovih zapisa vraća nas u atmosferu ratnog haosa, ali i odlučnosti da se odbrani vlastiti dom, narod i čast. Dnevnik nije samo hronika događaja, već i intimna slika jedne varoši na razmeđi velikih istorijskih lomova. Ovo je prvi dio, uskoroi i ostatak dnevnika.
Četvrtak, 2. oktobar 1941.
Poslije izvjesnog zatišja provedenog bez ikakvih naročitih događaja, desio se jedan značajan datum. Večeras su Nijemci napustili varoš Novi Pazar.
Dobivši brz javni nalog da se povuku, Nijemci su preko noći nestali. Sve glave, od najnižih do najviših, upregnule su svoje sposobnosti da protumače ovaj događaj, koji se desio noćas i ostao isto tako tajanstven kao i sama noć.
Ujutro su se našle samo prazne kasarne i polupana staklarija.
Iz Kosovske Mitrovice stizale su vijesti da se Nijemci tamo još uvijek nalaze.
Subota, 4. oktobar 1941.
Danas, između 10 i 11 časova, nastala je ozbiljna zbunjenost u varoši.
Poslije dva dana pune „samostalnosti“, stigli su komunisti iz Raške i uspostavili telefonsku vezu sa Novim Pazarom.
Govorio je Zenun Hasković, u ime svojih komunista, sa Jonuzom Hamzagićem, starijim intelektualcem i sudijom. Tema razgovora bila je: „da se varoš preda mirnim putem, kako bi se izbjeglo prolijevanje krvi, kao što se predala Raška“. Riječ je kasnije nastavljena u Okružnom sudu, gdje su Hasković kao Novopazarac i delegati boljševika, zajedno sa Jonuzom, nastavili pregovore.
Oko ikindije komunisti su odložili sastanak za 5. oktobar.
Večeras je, iza potištenosti i straha koja je obuhvatila varoš, zavladalo uzbuđeno naoružavanje. Haotična zbunjenost širila se pred prijetnjom divljaštva i surovosti boljševika.
Tada stiže radosna vijest: u žandarmeriji su javili da upravo dolaze Arnauti sa Italijanima iz Drenice i Kolašina, koji su poravnali put preko Rogozne ka Novom Pazaru. Za njima dolazi pet-šest ljudi da izvide situaciju u varoši i donesu municiju, jer se javljalo da Raška pada pod naletom divljačkih bandi.
Veselje nije imalo kraja. Noćna tišina bila je neprestano prekidana plotunima pušaka.
Nedelja, 5. oktobar 1941.
Danas, oko podne, začula se najprije pucnjava – nekoliko plotuna, a zatim jedan za drugim.
Tada se predao Biko (Bilal Ujkanović) iz Glogovika, koji je ranije, u izvjesno vrijeme, pobjegao iz zatvora. On se, na poziv bošnjačkih vođa, vratio da posluži svojoj varoši u ovim teškim trenucima.
Očekuje se rezultat pregovora između komunista i naših.
Ponedeljak, 6. oktobar 1941.
Otšla je jedna grupa u Kosovsku Mitrovicu po oružje i municiju. Kada su bili u planini Rogozni, prišuljali su se na njih i popalili kuće iz Rejetića. Delegati iz okruga tek što su otvorili vatru, dok je od njih neko čuo i dojavio o ovoj situaciji.
Tako je počeo pravi rat. Oni su, u svom bijegu, zapalili kuću popovu, kao i mnoge druge, i prošli kroz Mitrovicu gdje su uzeli oružje i municiju te ga donijeli u Pazar.
Utorak, 7/8. oktobar 1941.
Delegacija Novog Pazara otišla je u Pljevlja da pregovara sa komunistima iz Raške o nenapadanju.
U čitavom Pazaru vladala je ozbiljna zabrinutost da ne budemo napadnuti. U međuvremenu su poslati delegati – Bahrija (Abdurahmanović) i drugi – da se obrate albanskoj ili italijanskoj vojsci.
Četvrtak, 9. oktobar 1941.
Deveti oktobar protekao je u očekivanju dolaska pomoći i jačanja naše milicije od strane Albanaca.
Naše same odluke činile su izvjesne ispite i obaveze – obavljali smo poslove koji su pripadali policiji.
Da bi se održao red i mir, nastavljeno je sa vijećanjem, na kome su prisustvovali načelnik Ahmet Daca, Asim ef. Halihodžić – komandant žandarmerijske čete – i Jonuz Hamzagić, sudija.
Petak, 10. oktobar 1941.
Danas, od podne, očekivali smo dolazak Albanaca i spremali se za doček. Oni su krenuli iz Banjske kod Mitrovice, a stigli su kasnije, poslije iftara.
Narod ih je dočekao – išli su na konjima, na točkovima ili automobilima, pa su došli putem Trnave. Poslije iftara, kada su stigli, nastala je pucnjava.
Pred Narodom prvi govori Bahrija, koji je došao sa njima, i rekao:
„Uzevši stav kakvog vojskovođe u bijeloj albanskoj kapi na konju, ja u ime grupe junaka rasnih Dreničana dolazim da vas spasem. Oni su spalili Crnu Goru u krv, pepeo i prah, a sad dolazimo da vam donesemo mir, slobodu i red. Poslije će redarstvo učiniti svoje. Na srpsko izdajničko gnijezdo neće se smjeti dići glava.“
Zatim su govorili i drugi u ime Albanaca – tj. Arnauta i „velikog Ferhatbega Drage“, albanskog predstavnika naroda. Oni su se zahvalili Biku i njegovim drugovima što su pregazili Rogoznu.
Potom je govorio i Akif Bluta, ispred Islamskih ustanova, riječima:
„Draga braćo! U prisustvu naše braće Albanaca iz Kosovske Mitrovice, skrušeno vas molimo da nam pomognete. Iza vas stoji tri miliona Albanaca. Novi Pazar je centar Albanije i mi ćemo stvoriti Veliku Albaniju. Nećemo stati, nećemo dati da se proliva krv, niti da se vodi nesretan rat, već ćemo odbraniti naš narod.“
Na kraju su svi prisutni povikali:
„Živjela Velika Albanija!“
U početku je tako teklo, upozorio na novopazarsku masu da su oni Albanci, a ne Bošnjaci, što u stvari i jesu
Subota, 11. oktobar 1941.
Danas vlada tišina. Do sada, tj. jedanaestog dana mjeseca, nije bilo ništa naročito.
Subota, 18. oktobar 1941.
Za ovu sedmicu nije bilo važnijih događaja osim opšte nervoze i nemira.
Sinoć je pozvana omladina da se od nje stvori jedna četa vojske, a izvršeno je razdvajanje na dvije grupe: grupa je razdijeljena na obavezne i dobrovoljce.
Večeras su oni stigli i zasjeli. Borba se vodi sjeverno od Đurđevih Stupova. Ranjenih je nekoliko, jedan žandar je ranjen, a jedan je ubijen. Četnici i komunisti zapalili su nekoliko muslimanskih kuća. Naše snage brzo su uzvratile i mase su se uzburkale.
Sahranjena su danas trojica poginulih na sjeveru Đurđevih Stupova.
Nedelja, 19. oktobar 1941.
Nedelja, 19. X 1941.
Kako je ponestalo municije, poslata je automobilska grupa od šest ljudi sa automobilom za Kosovsku Mitrovicu i to: Ahmed (Ahmo) Beširović, njegov pomoćnik Meho i još jedan građanin i Šuro Krnjafelac sa žandarmom. Na Rogozni su prišuljali plotuni iz zasede od strane četničkih ili komunističkih (srpskih) bandi i zaustavili automobil, ubili su šofera Ahma, njegovog pomoćnika Meha, a i još jedan žandar je uspio da se provuče kroz kišu metaka, ranivši se teško u desnu ruku – poginuo je, takođe, i treći civil, a iz četvrtih izvora je stigla potvrda u Pazar da neće kako su prošli.
Pošto su povjerovali u izvještaj žandarma poginulog, izazvali su ovim događajem Arnauti sa grupom naših otišli put Rogozne da otvore taj put za Kosovsku Mitrovicu i donesu municiju. Jedni su vodili borbu, drugi prošli i uzeli u Nijemaca oko stotinu sanduka municije koju je dopratio jedan njemački oficir sa trista Arnauta. Kada je došao ovaj oficir, održao je govor u kome je rekao: da ne smijete tražiti municiju u džepu nego da se puca na takvom odstojanju na kome će od deset metaka biti bar osam sigurnih pogodaka.
Iza toga je nastalo paljenje sela, pljačkanje stoke, sva žita i ostalih objekata. Svako svojevrsne mere, kaže se, nisu se poduzimale prije dolaska Arnauta niti bi se poduzimale, da nisu oni učinili takav presedan.
Srijeda, 29. oktobar 1941.
Danas je popaljeno nekoliko kuća u Netvrđa i sela oko njega – Cokovića i Poštenja. Organizovan je napad i od strane Srba na više sela.
I pored toga naši su uspjeli da ih potisnu i zauzmu nekoliko kuća. Noć je pala i naši su se morali povući, napustivši osvojene položaje.
Četvrtak, 30. oktobar 1941.
Jutros su Srbi ponovo prišli na osvojene položaje, ali su naši izdržali i nisu odstupili.
Večeras su Srbi spalili po nekoliko muslimanskih kuća u Jasenoviku, Velevru i drugim. Naši seljaci iz tih sela pa do Požege u kolonama sa stokom, kućnim namještajem, žitom itd. selili su se u varoš.
Malo iza toga su došli dva kurira na konjima, od Džemaila Koničanina (bivšeg žandarma koji je kao hrabri Sandžaklija ubio jednog četvorničkog muslimana i poslije pobjegao i obrazovao svoju četu, za odbranu od četnika i komunističkog napada), pokazao se vrlo agilan i poštenim ne dajući svojim da vrše pljačku i ostala nedjela, i postao radi toga, i svog junaštva, vrlo popularnim i obljubljenim, da sačuva municiju, jer je on branio Požegu od srpske bande, koja je silazila od Jasenovika i ostalih sela na zapadu i severu od Požege, a koja su redom htjela da pretvore u pepeo, nestala.
Na toj strani napad je odbijen.“
Ponedeljak, 3. novembar 1941.
Za ova tri–četiri dana bilo je obilnih događaja na Đurđevim Stupovima sa Srbima – ustašama.
Prije podne ubili su dvojicu žandarma (Ibra i Nasira Gurdijalića) i ranili jednog civila.
Borbe su se vodile cijeli dan i naši su uspjeli da izdrže. Na tom dijelu bile su intenzivne borbe sve dok se Srbi nisu povukli.
Prvog i drugog dana mjeseca naši su se borili i kod Trnave. Na tom dijelu vođene su žestoke borbe.
Utorak, 4. novembar 1941.
Aćif Hadžiahmetović zajedno sa najuglednijim Pazarcima pred Drugi svjetski rat
Juče su naši vodeći politički krugovi poslali poruku ustanicima – govor Nedićevog predsjednika vlade – sa porukom da se predaju i da prestane krvoproliće, jer je zavladao osvetnički duh između strana, u kojem se sela pale, a ljudi međusobno ubijaju i kolju.
Ova poruka je poslana njihovim posredstvom preko dvije srpkinje – kćerke Felčera i kćerke Nade. One su prenijele odgovor da neće prestati ako naši ne polože oružje, te da će u protivnom Turci položiti oružje, a Srbi zauzeti varoš.
Mi smo se spremili i zauzeli položaje svuda oko varoši i izjutra oko šest časova počeo je veliki napad sa njihove strane.
Borba je bila žestoka sve do devet sati. Kuršumi su sijevali po čaršiji. Rezultat borbe bio je šest mrtvih i trideset ranjenih na našoj strani: Muro (građanin-policajac), Abdulhaga Rožajac ef., Reko Ahmeta Košute, Izo Pučić, Reko Rebronja, dva Šiptara, tri Biševca, Mehmed Hajdaragić, Žani i dvadeset pet ranjenih.
Sa srpske strane poginulo je oko trideset i pet ljudi. Tijela su odnesena u Sopoćane. Taj dan je bio utorak.
Srbi iz varoši su otvorili vatru na muslimane po brdima oko Pazara. Arnauti su tada izvršili pretres srpskih kuća i pobili oko sedam–osam Srba: Stevo Basarević, Šunac, Mitrović koga Aleša Baječić, Stevan Marjanović (mesar), Filip (pekar) i drugi.
Srbi su na bojištu kod „Jaklja“ doživjeli poraz i otjerani su.
Varoš je bila nespremna oružjem. Dosta je mali broj naših ljudi davao otpor.
Pričalo se da je borba završila u korist naših mula–Jakup Kadrović iz Vuče, koji je doveo pedeset milicionera dobrovoljaca iz tutinskog i rožajskog kraja.
Ja sam utorak izašao oko podne na selo, da pozovem Pešterce u pomoć. Kad sam došao u Gluhavicu, bjegunci s ‘fronta’ na Jaklji, da bi opravdali svoje napuštanje položaja, rekli su da je Pazar pao. Seljaci svi bijahu spremni za evakuaciju. Ja sam obišao sva sela preko Škrijelja do Čukota i Melaja i pozivao da se siđe u Novi Pazar
U mirnom selu Kijevo, nedaleko od Sanskog Mosta, nastaje priča koja svjedoči o snazi vjere, ljubavi i porodičnog zajedništva. Naime, porodica Agić odlučila je da u svom dvorištu izgradi džamiju – kao trajni spomenik preminulom sinu i dar rodnom kraju.
Esad Agić već mjesecima radi na podizanju džamije uz pomoć svoje braće. Odluka da se upusti u ovaj neobičan, ali duboko ličan poduhvat, donesena je nakon sna njegove supruge Halime, koji su oboje doživjeli kao znak i inspiraciju.
– Naš sin je ubijen u Austriji 2005. godine, imao je samo 17 godina. Počeli smo praviti kuću, jedan sprat za nas, a jedan za njega. Kada se desila tragedija, morali smo nastaviti dalje. Prije šest mjeseci, dok smo sjedili, supruga mi je rekla da je sanjala kako gradimo džamiju. Odmah smo odlučili da krenemo u taj poduhvat – kazao je Esad.
Radovi su započeli u aprilu, a džamija je već podignuta od temelja do krova. Porodica sada priprema izgradnju munare visoke šest metara.
– Krov ćemo pokriti limom. U početku smo razmišljali o kupoli, ali smo odustali. Sada nam je cilj da što prije završimo i krenemo s gradnjom munare – objašnjava domaćin.
Porodica Agić više od tri decenije živi u Austriji, gdje su mukotrpnim radom stekli imetak. Dio tog bogatstva odlučili su uložiti u rodno selo. Tako je nikla prostrana kuća s uređenim dvorištem, punim cvijeća i ukrasnih detalja, a tu se nalazi i zatvoreni bazen. Najveća zasluga za ljepotu doma pripada Halimi, koja s ponosom ističe da svaka ideja dolazi od nje.
– Mogu da kažem da sam ja sve ovo projektirala. Ideje mi dolaze preko noći i trudim se da svaki dan uradim nešto novo – kaže Halima.
Esad i Halima, nakon odlaska u penziju, planiraju povratak u Kijevo, gdje će u miru provesti starost. Nova džamija u njihovom dvorištu, kažu, biće trajni podsjetnik na sina kojeg su prerano izgubili, ali i poklon rodnom selu i svima koji žele stati na namaz i sjetiti se prolaznosti i vrijednosti života.
Sudija Osnovnog suda u Bijelom Polju Radomir Kljajević izrekao je mjeru bezbjednosti G.A. iz Pljevalja, osumnjičenom da je motikom pretukao svog amidžu J.A. Sukob se, prema navodima istrage, dogodio nakon što je amidža osumnjičen da je izazvao požar u selu Bijov Grob.
Sud je G.A. zabranio prilazak i kontakt sa amidžom na udaljenosti manjoj od 100 metara, uz upozorenje da mu u slučaju kršenja ove mjere može biti određen pritvor. Mjera je izrečena zbog sumnje da je počinio krivično djelo nasilja u porodici ili porodičnoj zajednici.
Prema krivičnoj prijavi, 10. avgusta oko 18 časova u mjestu Grab, opština Bijelo Polje, G.A. je nasilno obio ulazna vrata kolibe J.A., a potom i vrata od spavaće sobe. Tada je amidža zadobio više udaraca držalom motike po glavi i tijelu, pri čemu je zadobio lake tjelesne povrede.
Osumnjičeni je tokom saslušanja pred tužiocem negirao navode, izjavivši da je tog dana bio u Prijepolju, te da je tek nakon poziva drugog amidže saznao da je došlo do požara u selu.
J.A., koji je pretučen, sam je uhapšen zbog sumnje da je izazvao požar na otvorenom prostoru. Kako je saopštila Uprava policije, on se tereti da je zapalio suhu travu i nisko rastinje, a vatra se potom proširila na okolna imanja, pričinivši značajnu materijalnu štetu mještanima.
Vatrogasne ekipe su u više navrata uspijevale da lokalizuju požar, ali se on zbog nepovoljnih vremenskih uslova ponovo aktivirao, prijeteći i drugim domaćinstvima u mjestu Grab. Prema dostupnim informacijama, požar se u jednom trenutku širio i prema imanju G.A., što je, kako se vjeruje, dodatno podstaklo sukob.
J.A. je sproveden u bjelopoljsko Osnovno državno tužilaštvo zbog sumnje da je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Nakon saslušanja, on je pušten da se brani sa slobode, a istraga je u toku.
Rukovodilac ODT-a Bijelo Polje Vladan Đalović potvrdio je da se prikupljaju dokazi i izjave svjedoka kako bi se razjasnile sve okolnosti sukoba i požara.
Novi Pazar – Poznata aktivistkinja i neumorni borac za ljudska prava Aida Ćorović oglasila se na svom Facebook profilu, povlačeći paralelu između ratnih zločina koje su srpski šovinisti i nacionalisti činili devedesetih godina i današnje represije koju, kako tvrdi, ista ideologija sprovodi nad sopstvenim građanima tokom protesta.
Ćorović podsjeća na užase rata, spominjući Zvornik i slične gradove i sela gdje je, kako navodi, „manijačka banda ubijala, silovala, pljačkala i klala“. Po njenim riječima, to se nije dešavalo stihijski, već sistematično i predano, uz aktivno učešće paravojnih i policijskih snaga.
„I stvarno ste mislili da će ove zvijeri i njihovi sinovi da prestanu da budu zvijeri, samo zato što danas, umjesto ‘balija’, ‘Šiptara’ ili ‘ustaša’ imaju srpsku djecu?!“ – piše Ćorović, dodajući da je iluzorno vjerovati da se ideologija koja je počivala na mržnji i zločinu može sama od sebe ugasiti.
Ona naglašava da su isti mehanizmi nasilja sada usmjereni i protiv sopstvenog naroda, kroz brutalne reakcije države na građanske proteste. Ćorović tvrdi da se isti obrasci ponašanja ponavljaju, samo u drugačijem kontekstu – umjesto protiv Bošnjaka, Albanaca ili Hrvata, sada protiv građana koji izlaze na ulice da traže svoja prava.
„Mi, ‘mrzitelji svega srpskog’, sada ćemo da ćutimo? Ja neću. Svaki put kad ustanem da branim ono ljudsko, dobijem šibu po leđima“, navodi Ćorović, podsjećajući da šutnja nikada nije bila rješenje.
U objavi je podsjetila da postoje hiljade svjedočenja i fotografija, kao i gomile dokumenata koji svjedoče o zločinima srpske vojske, policije i paravojnih formacija tokom ratova 90-ih. „To je najmanje što možete da uradite da bi Srbija počela da ozdravlja… ostalo otkrijte sami“, poručila je.
Objavu prati i fotografija iz ratnog perioda, koja, kako simbolično ističe, pokazuje ozloglašenu praksu u kojoj su djeca nerijetko bila žrtve ratnih igara i propagande.
Ćorović zaključuje da suočavanje sa prošlošću nije samo moralna, već i egzistencijalna obaveza, bez koje nema ni ozdravljenja društva. Njena poruka izazvala je brojne reakcije – od podrške do kritika – ali je, kako i sama navodi, sigurna da „ćutanje više nije opcija“.
‘vako je to bilo onomad, mislim da je bio Zvornik u pitanju. No, nevažno je, u krajnjoj liniji, kako se zvao grad ili…
Kažu da život piše romane, ali ponekad napiše i komedije koje nadmaše svaku maštu. Upravo takva priča, koja se nedavno dogodila u Zenici, postala je viralna i nasmijala hiljade ljudi na društvenim mrežama.
Prema riječima svjedoka i komentarima koji kruže internetom, žena iz Zenice odlučila je provesti nekoliko trenutaka sa svojim ljubavnikom te je naručila taksi. Ni slutila nije da će upravo ta vožnja postati događaj o kojem će pričati cijeli grad.
Naime, kada je vozilo stiglo, žena i njen pratilac udobno su se smjestili na zadnje sjedište, očekujući običnu vožnju. Međutim, šok je uslijedio već nakon nekoliko sekundi – vozač je bio njen muž.
Scena je, kažu oni koji prepričavaju događaj, izgledala kao kadar iz filma: muž za volanom, žena pokušava izbjeći pogled, a ljubavnik vjerovatno požalio što tog dana nije odlučio krenuti pješice.
Vožnja je, prema komentarima, protekla u potpunoj tišini. Muž je, sa ledenim osmijehom, odvezao “putnike” do željene adrese bez ijedne izgovorene riječi. Šta se dogodilo nakon toga u njihovom domu ostaje nepoznanica, ali jedno je sigurno – Zenica još dugo neće prestati prepričavati ovu neobičnu životnu epizodu.
Pouka? Ako mislite da vas prati loša sreća, sjetite se da uvijek može biti gore. Neko je jednom naručio taksi – i dobio vlastitog muža za vozača.
