Nakon smrti hafiza Halila Mehtića, društvene mreže su se usijale od rasprava. Šejh Seferagić je optužio hodže za nebrigu, dok mu je hodža Omer Bušatlić odgovorio emotivnim statusom o ljubavi i dostojanstvu Islamske zajednice.

Nakon smrti poznatog hafiza Halila Mehtića, na društvenim mrežama se razvila burna rasprava između šejha Fuada Abdullaha Seferagića, jednog od najpoznatijih islamskih učenjaka i predvodnika selefijskog pokreta u Bosni i Hercegovini, i imama Omera Bušatlića.

Sve je počelo Seferagićevom objavom, u kojoj je oštro kritikovao pojedine predstavnike Islamske zajednice, optužujući ih za nemar prema hafizu Mehtiću, čije liječenje, kako tvrdi, nije bilo podržano iz vakufskih sredstava.

Šejh Seferagić je u emotivnom statusu napisao:

“Sjatili su se k’o lešinari na hafizovoj dženazi, a marke nisu izdvojili iz vakufske kase za njegovo liječenje. Naprotiv, strpali su ga u kabur svojom nebrigom!
Zato se vožaju luksuzne limuzine i žderu bogati ručkovi na račun ‘firme’!!
IZ BiH je za njih ‘firma’, a ne vakuf svih nas!”

Njegove riječi izazvale su veliku buru i podijelile javnost. Dok su jedni isticali da šejh Seferagić ukazuje na duboke probleme unutar Islamske zajednice, drugi su njegov ton ocijenili kao pretjerano oštar i nedostojan vjerskog učenjaka.

Na ove optužbe ubrzo je reagovao hodža Omer Bušatlić, koji je na svom Facebook profilu objavio poduži status u kojem je izrazio bol zbog sve učestalijih napada na hodže i Islamsku zajednicu.

“Uvijek sam volio Islamsku zajednicu! Islamsku zajednicu, džamije i hodže sam zavolio od djetinjstva… Dedo Mehmed i babo Izet su nepopravljivo vjerovali hodžama i muderisima, i vjerovatno sam i ja zato kao tinejdžer upisao medresu da bih postao hodža.”

Bušatlić je u nastavku poručio da najviše prezira prema hodžama dolazi od “bivših hodža”, koje, kako je naveo, muči “sindrom mržnje”:

“Najodvratnije riječi o nama hodžama dolaze iz usta propalih hodža i hodža u pokušaju.
Iako i sam napišem pokoju kritiku, duboko mi bude žao svake riječi kad vidim koliko se snažno mrzi Islamska zajednica i hodže.”

U emotivnom završetku, Bušatlić je rekao da takve riječi mržnje “nisu dostojne ni jedne majke koja je izgubila dijete u genocidu”, te dodao:

“Ako umrem prije takvih ljudi, zabranite im da mi vide mezar i ne puštajte ih blizu!”

Ovaj javni sukob izazvao je mnoštvo reakcija u vjerskim i društvenim krugovima. Mnogi vjernici stali su na stranu Bušatlića, smatrajući da je smirenim tonom i dostojanstvom pokazao pravi duh vjere. S druge strane, Seferagićevi sljedbenici ističu da je šejh “glas istine koji bez straha ukazuje na licemjerje i zloupotrebe vakufa”.

Bez obzira na različite stavove, jedno je jasno — smrt hafiza Halila Mehtića otvorila je bolnu temu o odnosu Islamske zajednice prema svojim članovima, kao i o načinu na koji se vjerska kritika iznosi u javnom prostoru.

TUTIN – U jednoj od najljepših priča o Sandžaku i njegovom kulturnom naslijeđu, koja je sinoć prikazana u glavnim vijestima Radio-televizije Srbije, predstavljena je porodična kuća Hamzagića – simbol početaka i osnivanja Tutina. Ova stara orijentalna građevina, sagrađena davne 1908. godine, danas je pretvorena u muzej i čuva uspomenu na muftiju Šerif-agu Hamzagića, jednog od najuglednijih ljudi u historiji ovog grada.

Porodica Hamzagić smatra se osnivačem Tutina, što potvrđuju brojna dokumenta i fotografije iz 19. stoljeća, ali i sama kuća muftije Šerifa, najstarija u gradu. Iako je više od jednog stoljeća odolijevala zubu vremena, zahvaljujući potomcima, danas izgleda gotovo isto kao i prvog dana.

Pravunuk muftije, Nedim Hamzagić, ponosno je pred kamerama pokazao originalni mandal — stari mehanizam za zaključavanje vrata, koji je i dalje potpuno funkcionalan.
„Ovdje bi se stavio klin, vrata su bila debela i to je štitilo kuću od lopova. Odatle potječe izraz ‘mandaliti’,“ objašnjava Nedim, demonstrirajući stari sistem brave koji su koristile generacije njegovih predaka.

Kuća Hamzagića izgrađena je u tipičnom orijentalnom stilu, karakterističnom za bošnjačke domove tog vremena. Posebno se izdvaja divanhana — zatvorena terasa koja je služila kao dnevni boravak u ljetnim mjesecima, gdje se okupljala porodica i dočekivali gosti.

„Od izgradnje 1908. godine urađene su samo manje adaptacije krova i divanhane, ali je struktura ostala autentična,“ ističu iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture, koji je ovu kuću proglasio nepokretnim kulturnim dobrom.

Prema historijskim zapisima, prezime Hamzagić prvi put se spominje sredinom 19. stoljeća u engleskim putopisima, gdje se navodi da je od sedam tada zabilježenih kuća u Tutinu – šest pripadalo upravo ovoj porodici.

Šerif-aga Hamzagić bio je šerijatski pravnik, prvi koji je u Tutinu vjenčavao lica, a ujedno je imao i prvi han i prvi dućan u gradu. Njegov doprinos utemeljenju Tutina i vjerskom životu Bošnjaka ovog kraja i danas se poštuje.

„Očuvanje ovakvih objekata od izuzetnog je značaja za identitet bošnjačkog naroda i stanovnika Tutina,“ poručili su iz Turističke organizacije Tutin, s kojom su Hamzagići dogovorili transformaciju porodične kuće u muzej 2023. godine.

Danas, kroz debeli zid od 80 centimetara i autentične drvene prozore, posjetioci mogu osjetiti duh jednog vremena kada su se u ovom domu donosile važne odluke za budućnost cijelog kraja. Kuća Hamzagića nije samo muzej – to je živa historija Tutina i spomenik njegovim prvim temeljima. Pogledajte tv prilog ispod teksta.