Petak, 13 Juna, 2025
Subscribe
Pošalji vijest

Hazbija iz Krnje Jele: Vukovi mi jedu ovce, a niko ne dolazi da pomogne /VIDEO/

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
  • Zaboravljeno selo u srcu Sandžaka bori se s vukovima, neasfaltiranim putevima i zaboravom – ali i dalje gaji ovce i nadu.

U krševitoj ljepoti Gornje Pešteri, na visoravni gdje se nekada čuo dječiji smijeh, topot stoke i pjesma sa mobâ, danas odzvanja tišina. Krnja Jela, nekada živopisno selo, sada broji svega pet-šest stanovnika. Jedan od njih je Hazbija Turković – domaćin starog kova, jedini koji još gaji stoku u ovom kraju.

„Sve je otišlo. Za Njemačku, za Austriju, za Belgiju… Skoro selo prazno“, govori Hazbija. Njegov stariji sin je sa porodicom u inostranstvu, a mlađi ostao da „tera sa stokom“. Ali ni on, priznaje otac, ne zna koliko još može da izdrži.

Selo ima pašnjake – ali nema ljudi. Ima volje – ali nema puta.

„Asfalta nema. Svako selo je dobilo tunel, samo naše ništa. Svake godine kad treba glasati, mi ne glasamo“, kaže Turković. On ne traži luksuz, već osnovne uslove za život. „Djeca idu sama do škole, nema prevoza, ni šodera na putu. Ništa.“

Krnja Jela je selo koje bukvalno propada. A ono što preostane – raznose vukovi i čopori pasa.

„Dva puta su me napali prošle godine. Jednom u proljeće, drugi put u jesen. Ja sam jedini koji još drži stoku, ovce, jagnjad, dvije krave… I niko ne dođe da pomogne, da pohvata te pašće“, priča Hazbija, pokazujući pravac prema šumi iz koje često dolazi opasnost.

Biti pastir na Pešteri znači boriti se za svaki dan

„Čuvati ovce je najteži posao. Sam si, nema ko da pomogne. Moraš ih hraniti, voditi, vakcinisati, sve obavljati sam. I kad prodaš jagnjad, redovno ti ne plate. Ko voli veresiju? Niko“, kaže Turković.

I pored svega, domaćin ne gubi dostojanstvo. I dalje vjeruje da bi se neko vratio u selo – samo da se napravi put. „Kad bi samo asfalt došao, neko bi se vratio. Ovdje ima vode, ima pašnjaka, ima prostora za stoku. Ali nema pomoći. Opštinari nas ne čuju.“

Nekada je bilo drugačije.

Sjeća se Hazbija kako su nekada pastiri i pastirke čuvali desetine buljuka ovaca. „Djevojke, momci, smijeh, pjesma… Čuvalo se, igralo, pričalo. A danas? Sam si. Cijeli dan u tišini, bez koga da popričaš.“

Zaboravljena Krnja Jela – slika je mnogih sela Peštera.

Ovaj kraj je, poput mnogih sličnih, na granici izumiranja. Ali Hazbija, iako umoran i bolestan, i dalje čuva ovce, i dalje se nada – da će neko iz opštine doći, čuti, i pomoći. Ne traži mnogo. Samo put. Samo priliku da selo ne umre. Pogledajte video prilog ispod teksta.

Ekrem Gorčević je pravi sandžački domaćin /VIDEO/

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
  • Na vjetrovitim prostranstvima Pešterske visoravni, gdje se smjenjuju sunce i magla, Ekrem Gorčević iz sela Ugao ostaje vjeran stočarskoj tradiciji, uprkos godinama i zaboravu mladih.

Na visoravni između Karajukića Bunara i Ugla, gdje se zvuk zvona sa krava stapa s tišinom, živi Ekrem Gorčević – jedan od posljednjih čobana Pešteri. U godinama je, kako sam kaže, ali ne odustaje od života na pašnjacima, iako mladih nema ni na vidiku.

  • – “Volim? Pa ne mogu reći da baš volim. Ali mora se. Mladi neće, pa sam se ja prihvatio,” govori Ekrem, dok stoji među kravama na jutarnjem suncu.

Njegov dan počinje oko sedam ujutru. Bez žurbe. Ustane, pogleda stoku, provjeri sve što treba. Mehanizacija mu jeste olakšala posao – koristi muzilice, traktor, više se ništa ne radi ručno. Ali jedno mu ne ide iz glave – gdje su nestali ljudi?

  • – “Nekad nas je bilo desetoro ovde. Danas sam sam. Mladi radije odu za dnevnicu, negdje po Srbiji ili vani, nego da čuvaju stoku. Kažu teško im je,” priča s tugom.

Iako prodaje mlijeko mljekarama, priznaje da su premije jedino što ih još održava. Bez državne podrške, sve bi propalo.

  • – “Nije velika zarada, ali imamo svoje. Čist vazduh, zdravu hranu, svoju volju – kad je ima,” kaže i spušta pogled.

Njegova žena je, kako s ponosom ističe, „planinka“. Zajedno vode domaćinstvo i čuvaju ono malo stoke što je ostalo. Kaže da imaju još stajskih prostora, ali su prazni. Nekad su boravili i po šest mjeseci u planinskim kolibama – danas sve zjapi prazno.

  • – “Ostale su zemlje, ostalo sve, ali ljudi – nema. Imam sina, sedamnaest godina, neće ni da čuje. Kaže: ‘Ne mogu ja to.’”

Sjeća se vremena kada su čobani igrali lopte na pašnjacima, smijali se, krave se znale izgubiti, ali bilo je radosti. Danas je tišina prekrila brda.

  • – “Lakše se danas živi. Mašine sve rade. Ali nešto fali. Nema više one sreće kao nekad – ne znam ni ja šta tačno fali, ali fali,” kaže zamišljeno.

Dok stoji kraj svoje skromne kuće, koju je sam izgradio, priznaje da nije siguran da li će do kraja života ostati tu. Njegova braća i sestre su razasuti, većina u gradovima. Roditelji su mu živjeli do duboke starosti, ali današnji naraštaji sve kraće ostaju na zemlji.

  • – “Na Pešteri se živjelo do sto godina. Zdravi ljudi, čisti. Sad mladi bježe. Neće da mirišu stoku, ali neće ni da žive u ovim ljepotama,” kaže.

Na kraju razgovora, Ekrem se nasmiješi televizijskoj ekipi:
– “Hvala što ste došli. Bar s nekim da progovorim. Inače, danima nemam s kim riječ da prozborim. Al’ što se mora – mora se.”

Franciska i Günter iz Njemačke oduševljeni Sandžakom: “Ovdje smo pronašli svoju drugu domovinu”

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Rožaje – U vremenu kada se turizam sve više pretvara u komercijalnu trku za profitom, priča o porodici Šormiler iz Njemačke vraća vjeru u autentično putovanje i iskreno prijateljstvo. Ova porodica, koja već 15 godina istražuje prirodne ljepote Crne Gore, Rožaje je prvi put posjetila 2015. godine – i od tada mu se redovno vraća, osjećajući ga kao “drugu kuću”, daleko od domovine.

Franciska i Günter Šormiler iz Augsburga otkrili su Rožaje slučajno, tokom jednog od svojih planinarskih putešestvija. U potrazi za mjestom za spavanje, upoznali su mještanina Feka, koji im je otvorio vrata svoje vikendice u selu Grope. Taj trenutak, kažu, bio je prekretnica – od tada, veza s ovim krajem traje bez prekida.

  • – “Na Hajli sam prvi put vidjela planinski runolist, koji ne raste nigdje drugo u Crnoj Gori. Odmah sam se zaljubila u planinu, cvijeće, ljude i mir koji ovdje vlada,” priča Franciska, gledajući ka vrhovima Hajle.

Od tada svako ljeto provode u Grahovači, odakle kreću na višednevne planinarske ture. Obišli su mnoge lokacije: Musinu jamu, Krstaču, Gradinu, jezero Ruište, ali se uvijek iznova vraćaju Hajli. Uživaju u jednostavnosti, sami spremaju obroke, ali kažu da nikada ne propuštaju priliku da probaju lokalne specijalitete.

  • – “Ljudi ovdje zrače dobrotom. U Njemačkoj često naiđemo na prepreke kada boravimo u prirodi, ali ovdje smo svuda dočekani raširenih ruku,” kaže Günter, koji i u 84. godini sam vozi svoj terenac marke Toyota kroz crnogorske planine.

Za Šormilere, Crna Gora nije samo destinacija. Proputovali su Afriku, Aziju, Evropu, popeli se na Kilimandžaro i Mon Blan, ali se ovdje, kažu, uvijek vraćaju zbog jedinstvenog spoja mora i planine, zbog tišine i čistog vazduha, i zbog toga što se, kako kažu, “ovdje zaista živi u skladu s prirodom.”

Njihovo prijateljstvo s porodicom iz Rožaja preraslo je u duboku porodičnu vezu. “Oni nisu turisti, oni su naši prijatelji. Ne dolaze da troše, već da dijele. Uljepšavaju nam dane,” kaže domaćin Feko, koji ih dočekuje iz godine u godinu.

Proslavili su i zlatnu svadbu – 55 godina braka – upravo u Crnoj Gori, zemlji koju smatraju svojim malim rajem.

  • – “Poruka mladima je jednostavna – poštujte prirodu. To je ono što ostavljamo budućim generacijama. A Crna Gora je pravo blago koje treba sačuvati,” zaključuje Franciska, zabrinuta zbog limenki i plastičnog otpada koji ponekad zateknu na planinarskim stazama.

Za njih, Rožaje je više od planine i rijeke – to je dom gdje se duša odmara.

Pucnjava u Sandžaku: Mladić (19) zapucao iz Golfa na V.M. (46) i nestao – Policija blokirala grad

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
pucnjava pistolj
pucnjava pistolj

BERANE – Policija intenzivno traga za devetnaestogodišnjim A.R. iz Berana, koji je danas, prema navodima Uprave policije, ispalio više hitaca iz vatrenog oružja na muškarca inicijala V.M. (46), a zatim pobjegao u pravcu Andrijevice.

Incident se dogodio ispred jednog poslovnog objekta u centru Berana, gdje se A.R. dovezao vozilom marke VW Golf V beranskih registarskih oznaka. Prema sumnjama, mladić je izašao iz automobila i zapucao prema V.M, koji se nalazio na stepeništu, nakon čega je pobjegao s lica mjesta.

Iako je više hitaca ispaljeno, u pucnjavi nije bilo povrijeđenih, potvrđeno je iz Uprave policije za agenciju RINA.

Nakon intenzivne pretrage terena, napušteno vozilo osumnjičenog pronađeno je u mjestu Gradinsko polje, opština Berane. Prilikom uviđaja, u automobilu su otkriveni lična dokumenta i mobilni telefon osumnjičenog, što je potvrdilo njegov identitet.

U cilju lociranja bjegunca, policija je odmah pokrenula opsežnu akciju blokade – zatvoreni su svi izlazi iz grada, nadgledani su lokaliteti za koje se sumnja da bi se A.R. mogao tamo skrivati, a granična policija dodatno nadzire državnu granicu.

U istragu su uključeni i svi resursi Regionalnog centra bezbjednosti „Sever“, koji su pružili operativnu podršku Odjeljenju bezbjednosti Berane, kako bi se što prije rasvijetlile sve okolnosti napada.

Po nalogu Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, protiv A.R. je podnijeta krivična prijava za pokušaj teškog ubistva u sticaju s nedozvoljenim držanjem i nošenjem oružja i eksplozivnih materija.

Policija apeluje na građane da, ukoliko imaju bilo kakve informacije o kretanju osumnjičenog, to odmah prijave najbližoj policijskoj stanici ili pozivom na broj 122.

Tuga u dijaspori: U napadu u školi u Grazu ubijena Bošnjakinja Hana Akmadžić

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

GRAZ/Cazin – U današnjem tragičnom napadu koji se dogodio u srednjoj školi u austrijskom gradu Grazu, smrtno je stradala maloljetna djevojčica Hana Akmadžić, porijeklom iz Cazina. Vijest o njenoj smrti potresla je ne samo austrijsku, već i bosanskohercegovačku javnost, naročito među članovima dijaspore koji su duboko pogođeni ovim gubitkom.

Napad koji je austrijska policija preliminarno okarakterisala kao teroristički, unio je strah i tugu u obrazovnu ustanovu koja je trebala biti mjesto znanja, sigurnosti i budućnosti. Umjesto toga, školski hodnici danas su svjedočili tragediji koja je odnijela jedan mladi život.

Hana je bila dijete koje je tek započinjalo svoj put kroz život. Njena smrt simbol je nevine žrtve u svijetu koji sve više gubi osjećaj za sigurnost i humanost. Porodica, prijatelji, nastavnici i šira zajednica u Grazu i Cazinu ostali su u šoku.

Na društvenim mrežama brojne su poruke suosjećanja i molitve upućene porodici:

“Inna lillahi ve inna ilejhi radži’un – Zaista, Allahu pripadamo i Njemu se vraćamo.”

Društvo Bošnjaka u Austriji pozvalo je nadležne institucije da rasvijetle sve okolnosti napada i da se ojačaju mjere sigurnosti u obrazovnim ustanovama, kako bi se spriječile buduće tragedije.

U ovim trenucima neizmjerne boli, ostaje samo dova da Allah podari maloj Hani najljepše mjesto u Džennetu, a njenoj porodici snagu i sabur da prežive ovu nenadoknadivu tragediju.

Damir Gruda: “Potraga za izgubljenim Sandžakom” — dokumentarac koji spaja Pynchonovu poeziju, Ginsbergove stihove i Marvelove junake u ime Sandžaka

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
damir gruda
  • Od britanskog suda i orijentalne mistike, preko Woodstock festivala i njujorške rokenrol scene, do pop-arta i Marvelovih stripova – sve to se sliva u nesvakidašnji dokumentarni film Damira Grude.

Autor i univerzitetski profesor Damir Gruda predstavio je javnosti svoj novi dokumentarni film pod nazivom “Potraga za izgubljenim Sandžakom”, dostupan za online premijeru. Riječ je o slojevitom i multimedijalnom istraživanju koje Sandžak pozicionira kao kulturološki fenomen i geopolitičku tačku svjetskog značaja – ne kroz istorijske udžbenike, već kroz optiku književnosti, umjetnosti i pop-kulture Zapada.

Film je inspirisan kratkom pričom “The Lost Sanjak” engleskog pisca H.H. Monroea poznatog pod pseudonimom Saki, ali i zaboravljenim bendom neobičnog imena The Sanjac of Novipazar, koji je, kako film prikazuje, svojim nastupima bio uvod u čuveni Woodstock 1969. godine. Ta kombinacija mitova, ironije i stvarnih historijskih tragova postaje nit koja vodi gledaoca kroz priču o tome kako je Sandžak, iako gotovo nepoznat Zapadu, ostavio neizbrisiv trag u imaginaciji svjetskih umjetnika.

„Thomas Pynchon u Gravity’s Rainbow govori o Sandžaku kao o neuralgičnoj geostrateškoj tački cijele Evrope“, navodi Gruda, „dok Allen Ginsberg piše poeziju inspirisanu novopazarskim pejzažima, koji mu, kako je sam rekao, liče na ‘umorni New York’ iz snova.”

Film je prožet segmentima poezije, karikatura, pop-arta, Marvel stripova i muzičkih spotova snimljenih specijalno za ovu priliku. Gruda u filmu rekonstruiše i trag američkih umjetnika Mimi Gross i Reda Groomsa koji su 1968. godine boravili u Novom Pazaru i ostavili autentične likovne prikaze grada, od kojih je jedan danas dio stalne postavke Smithsonian muzeja u Washingtonu.

Jedan od najuzbudljivijih aspekata dokumentarca jeste otkriće da čak četiri Marvelova superjunaka potiču iz Sandžaka – među njima i Pietro (Quicksilver) i Wanda Maximoff (Scarlet Witch), usvojena djeca romskog para iz Novog Pazara, čiji trag vodi i do stripova u kojima se eksplicitno pominje pazar kao mjesto duhovne i mitske potrage za identitetom.

„Ne znamo prepoznati sopstvenu vrijednost dok je ne prepozna neko poput Ginsberga ili Marvela“, ističe jedan od sagovornika u filmu. Ova rečenica odzvanja kroz cijeli narativ, kao poziv na preispitivanje kolektivnog pamćenja i kulturnog identiteta.

Film se ne zadržava samo na estetskom doživljaju prošlosti – on otvara i kritički pogled na neuspješne infrastrukturne projekte, geopolitičke igre velikih sila, kao i ironičan odnos zapadnih karikaturista prema balkanskom mentalitetu, sve sabrano u Grudinoj prethodnoj monografiji “Sandžak i Bosna u svjetskoj periodici i karikaturi (1878–1918)”.

  • „Sandžak nikada nije bio samo geografski pojam – on je bio projektovana fantazma Evrope, fascinacija Orijentom, mjesto gdje se ogledala nemoć imperija“, zaključuje autor.

U vremenu kada se kulturni prostor Sandžaka često posmatra kroz prizmu folklora i zaboravljenih veza, Damir Gruda donosi rad koji vraća regiju u intelektualne i umjetničke tokove svjetskog značaja. “Potraga za izgubljenim Sandžakom” je više od filma – to je kulturna ekspedicija u kojoj se prošlost Sandžaka susreće sa stripovima, poezijom, pop-art ikonama i zvucima rock muzike. Pogledajte dokumentarni film Damira Grude ispod teksta.

Studenti DUNP-a pozivaju na bojkot ispitnog roka: “Za ispite ima vremena, za ovakvu državu nema”

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Novi Pazar – Grupa studenata i slobodnih profesora Državnog univerziteta u Novom Pazaru (DUNP) održala je danas performans ispred zgrade Univerziteta, pozivajući kolege na bojkot zakazanog ispitnog roka. Okupljeni su poručili da se neće povući sve dok se ne ispune njihovi zahtjevi za transparentno i zakonito funkcionisanje ove obrazovne ustanove.

U emotivnom obraćanju građanima, studenti su istakli da već više od pola godine insistiraju na pravdi, odgovornosti i sistemskim promjenama, koje, prema njihovim riječima, izostaju zbog samovolje uprave i rektorke Zane Dolićanin.

  • “Državni univerzitet u Novom Pazaru postao je prvi univerzitet u Srbiji na kojem je nametnuta tzv. online nastava bez saglasnosti nastavnog vijeća i studenata. Sada se bez konsultacija zakazuje nadoknada ispitnog roka iz januara, što je protiv svih akademskih i zakonskih normi”, navode organizatori okupljanja.

Posebno je istaknuto da su tri ključna studijska programa društvenih nauka ostala bez upisanih studenata već dvije godine, a studenti izražavaju sumnju u tvrdnje uprave da je u pitanju proces re-akreditacije.

  • “Možda se i desi da se programi akredituju, ali gdje je odgovornost za prethodne dvije godine izgubljenog obrazovanja?”, pitaju se studenti.

Jedan od glavnih zahtjeva je da se ispiti moraju održavati isključivo u objektima predviđenim dozvolom za rad, a ne, kako se spekuliše, u seoskim osnovnim školama.

  • “Znamo da u prostorijama Univerziteta neće biti ispita jer su u blokadi. Osnovna škola u selu Šaronje nije sedište Državnog univerziteta. Za ispite ima vremena, ali za ovakvu državu više nema”, poručili su uz aplauze prisutnih.

U protestu su učestvovali i nastavnici koji podržavaju studentske zahtjeve. Jedna od profesorki istakla je da je tu da podrži studente u borbi koja se tiče svih – ne samo obrazovanja, već i borbe za dostojanstvo i pravdu.

  • “Nema nazad, samo naprijed. Moramo se boriti do kraja protiv svih loših stvari u ovom društvu”, zaključila je.

Za sada, uprava Univerziteta nije javno komentarisala protest, niti je objavila zvanične informacije o lokacijama održavanja ispita.

Maturantkinja iz Novog Pazara Sara Saračević oduševila Balkan svojom haljinom

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0
  • Dok su maturanti širom zemlje slavili u blještavilu, Sara iz Novog Pazara odabrala je da zasija drugačije — stilom koji govori o samospoznaji, znanju i unutrašnjoj snazi

U vremenu kada se maturske večeri često pretvaraju u takmičenje u ekstravaganciji i pokazivanju trendova, jedna maturantkinja iz Novog Pazara uspela je da izdvoji sebe — ne glasnoćom, već tišinom. Ne provokacijom, već dostojanstvom. Sara, učenica generacije, pojavila se u haljini koja nije bila samo modni izbor, već lična poruka.

Njen odabir dizajnerke pao je na Aišu Kačapor Mustajbegović, čije ime u poslednje vreme postaje sinonim za haljine koje nadilaze estetiku i prelaze u simboliku. Ono što je proizašlo iz njihove saradnje nije samo odeća — već haljina kao produžetak bića.
Sara, mlada djevojka iz Novog Pazara, na svojoj maturskoj haljini ponijela je simbol koji govori više od hiljadu riječi, Cvijet Srebrenice. Taj jednostavan, ali snažan znak postao je najposebniji detalj njene već zapanjujuće zelene haljine.

Haljina je bila glamurozna, dostojna crvenog tepiha, ali je tek simbol sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici učinio da ta noć dobije dublje značenje. Sara nije nosila samo svečanu odjeću, nosila je poruku, ponos, kulturu i sjećanje.

Zelena boja — duboka, smirujuća, simbol obnove i unutrašnjeg balansa — nije bila slučajan izbor. Gornji dio haljine ukrašen srebrnim vezom podsjećao je na zvjezdano nebo, dok su donji nabori tekli poput zelenih talasa. Haljina je disala s osobom koja je nosi, bez potrebe da ističe siluetu — jer snaga Sare nije dolazila spolja, već iznutra.

„Znam šta želim. I još važnije — znam šta ne želim.“

Dizajnerka Aiša je na svom Instagram profilu podijelila zanimljivu anegdotu: očekivala je da će razgovore voditi s majkom maturantkinje. Umjesto toga, pojavila se sama Sara. Odlučna, jasna, sa stavom koji nije tipičan za tinejdžerske godine. Pet minuta bilo im je dovoljno da dogovore koncept. Ostatak susreta provele su razgovarajući o svemiru, nauci, astronomiji, o svemu što nadilazi banalnost svakodnevice.

  • „Nisam imala osjećaj da pričam sa srednjoškolkom, već sa ženom koja zna ko je i kuda ide“, rekla je Aiša.

Haljina koju je Sara nosila postala je viralna tema na društvenim mrežama, ali ne zbog golotinje ili skupih etiketa — već zbog suštine. U moru instant glamura, ona je ponudila sadržaj. Njena pojava je bila sve suprotno od povodljivosti za trendovima: bila je to lekcija o samopouzdanju, tišini koja odzvanja i stavu koji ne traži potvrdu publike.

Dok su storiji i snimci drugih maturanata prikazivali euforiju i ekstazu jednog poglavlja života, Sarin izbor haljine podsetio je da slavlje može biti i tiho. Može doći iz osećaja postignuća, sigurnosti u svoje vrednosti, i hrabrosti da budeš svoj — čak i kad se svi trude da budu isti.

Sara iz Novog Pazara nije samo maturantkinja. Ona je simbol jedne nove generacije — one koja bira znanje umesto trenda, autentičnost umesto imitacije i sadržaj umesto forme.

/VIDEO/ Masakr u Grazu: Bivši učenik škole počinio krvavi pohod – Najgori napad u povijesti Austrije

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

U utorak, 10. lipnja 2025. godine, austrijski grad Graz potresla je tragedija koja će zauvijek ostati urezana u povijest zemlje. Oružani napad u srednjoj školi BORG Dreierschützengasse izazvao je šok i nevjericu, ostavljajući iza sebe desetero mrtvih i brojne povrijeđene.

Napad je počeo oko 10:00 sati kada je napadač, bivši učenik škole, ušao u zgradu s pištoljem i sačmaricom. Počeo je pucati u dvije učionice, uključujući onu u kojoj je nekoć bio učenik. Učitelji i učenici brzo su pozvali policiju, a odmah su stigle brojne patrole i specijalna jedinica Cobra. Okolno područje bilo je blokirano, a učenici su počeli bježati u obližnje trgovine i zgrade tražeći zaklon. Svjedoci su govorili o desetak pucnjeva i paničnim vrištanjima, dok su se sirene hitne pomoći i policijski helikopteri čuli u okolini.

Policija je brzo preuzela kontrolu, a specijalci su ubrzo ušli u školu, evakuirajući djecu i osoblje na sigurno. Do 11:30, cijela škola je bila evakuirana, a napad je bio pod kontrolom. Tijelo napadača pronađeno je u školskom WC-u, gdje je počinio samoubojstvo prije nego su specijalci uspjeli intervenirati. Prema policijskim informacijama, napadač je djelovao samostalno, a nije bilo drugih napadača.

Tragedija je rezultirala desetero mrtvih i najmanje 28 ozlijeđenih osoba. Među žrtvama su osmero učenika i jedan nastavnik, dok je deseta žrtva bio sam počinitelj. Ozlijeđeno je više od dvadeset osoba, a 12 njih je zadobilo teže ozljede, od kojih je nekoliko u kritičnom stanju. Zdravstveni kapaciteti u Grazu bili su stavljeni u stanje pripravnosti kako bi se nosili s velikim brojem ranjenih. Ovaj napad smatra se najgorim školskim masakrom u povijesti Austrije.

Napadač je identificiran kao 22-godišnji Artur A., bivši učenik škole BORG Dreierschützengasse. Iako su izvještaji bili podijeljeni, neki su naveli da je maturirao 2023. godine, dok drugi sugeriraju da nije završio školovanje u toj školi. Poznato je da je tijekom školovanja bio povučen i nenametljiv, bez ikakvih prethodnih incidenata.

Istragom je utvrđeno da je Artur A. legalno posjedovao vatreno oružje, uključujući pištolj i sačmaricu, koje je kupio neposredno prije napada. Nije imao kriminalni dosje, niti je bio poznat policiji zbog nasilničkog ponašanja. Motivi napada još uvijek nisu potpuno jasni, ali neslužbene informacije sugeriraju da je Artur A. trpio psihološko zlostavljanje (mobbing) tijekom školovanja, što bi mogao biti okidač za njegovu osvetu. Nije poznato da je tražio psihološku pomoć prije napada, a istraga je u tijeku.

Austrijske vlasti odmah su reagirale. Više od 160 pripadnika hitnih službi i 65 vozila sudjelovalo je u evakuaciji i pružanju pomoći žrtvama. Krizni timovi, uključujući psihologe, bili su odmah na terenu kako bi pružili podršku preživjelima i njihovim obiteljima. Kancelar Christian Stocker označio je ovaj napad kao “nacionalnu tragediju” i hitno otkazao sve obaveze, putujući u Graz. U zemlji je proglašena trodnevna nacionalna žalost, a zastave su spuštene na pola koplja.

Gradonačelnica Graza Elke Kahr izrazila je sućut i obećala pomoć žrtvama, a Štajerska pokrajina otkazala je sve planirane manifestacije. Ministar obrazovanja Christoph Wiederkehr najavio je da će škola biti zatvorena do daljnjeg, a nastava za preživjele učenike organizirat će se privremeno.

Austrijski mediji brzo su preuzeli izvještavanje o tragediji. Nacionalna televizija ORF obavijestila je javnost o napadu, dok su brojni novinari izvještavali uživo, donoseći informacije o žrtvama, počinitelju i reakcijama vlasti. Središnji fokus bio je na ljudskoj strani tragedije, uz izvještaje o herojskim postupcima poput profesora koji su spasili učenike zaključavajući vrata učionica.

Izvještavanje međunarodnih medija, uključujući BBC, Reuters i Washington Post, također je naglašavalo šokantnost ovog napada u zemlji koja ima vrlo nizak broj oružanog nasilja. Tragedija u Grazu postala je simbol nesreće i upozorenje na ozbiljnost problema vršnjačkog nasilja.

U javnosti su se pojavili pozivi za strožim nadzorom oružja, kao i za većim brojem školskih psihologa i socijalnih pedagoga, kako bi se spriječile slične tragedije u budućnosti.

Kaid Koca dvostruki prvak Srbije – Zlatni vikend za Novi Pazar u Kruševcu

By
Redakcija Sandžak Danas
-
0

Na Prvenstvu Srbije za mlađe juniore i juniorke, održanom u Kruševcu, mladi atletičari iz Novog Pazara ostvarili su sjajne rezultate, potvrđujući dominaciju svog kluba na nacionalnom nivou.

Najsjajnije medalje donio je Kaid Koca, koji je briljirao u trkama na 1.500 i 3.000 metara, osvojivši dve zlatne medalje. Na 1.500 metara slavio je s vremenom 4:24,70, dok je na 3.000 metara bio još ubedljiviji sa rezultatom 9:25,61 minuta.

Odličan nastup imao je i njegov klupski kolega Marko Mrlješ, koji je osvojio dve srebrne medalje – na 1.500 metara (4:26,01) i na 800 metara (1:58,36), čime je potvrdio odličnu formu.

Kod mlađih juniorki, u trci na 3.000 metara, slavila je Saida Mušović s vremenom 10:50,50, dok je njena klupska koleginica Aiša Zukorlić zauzela drugo mesto sa 11:14,07. Mušović je takođe bila druga na 1.500 metara, završivši trku za 4:56,73, dok je četvrta bila Medina Mekić sa 5:24,79. Mekić je nastupila i na 800 metara, gde je zauzela osmo mesto s rezultatom 2:26,89.

U bacanju kugle istakao se Tarik Papić iz Novopazarskog udruženja atletičara, koji je osvojio bronzu hicem od 15,53 metara. Njegove klupske kolege takođe su imali zapažene nastupe: Osman Đakovac bio je peti u bacanju diska sa 34,93 metara, dok je Boris Belojica zauzeo šesto mesto u bacanju koplja sa 45,30 metara.

Seid Bibić, takođe član Novopazarskog udruženja atletičara, trku na 800 metara završio je kao devetoplasirani s vremenom 2:14,73.

Rezultati iz Kruševca još jednom potvrđuju da Novi Pazar ostaje rasadnik atletskog talenta, s mladim sportistima koji već sada ostvaruju rezultate na koje klub i grad mogu biti ponosni.

1...345...3.167Page 4 of 3.167

Town Talk - Where voices unite, stories flourish, and community thrives through open dialogue and meaningful connections.

Company

U trendu

Kategorije

© Sandzak Danas 2025