Prizemyslaw Jeziorski, ugledni profesor marketinga sa Univerziteta Berkeley, brutalno je ubijen 4. jula usred dana u atinskom predgrađu dok je dolazio po svoje dvoje djece. Umjesto uobičajene posjete bivšoj supruzi, Jeziorski je zatečen iz neposredne blizine rafalom hitaca, preminuvši na licu mjesta.

Prema policijskom izvještaju, napadač – maskirani muškarac – sačekao je Jeziorskog nedaleko od kuće bivše supruge i u nekoliko sekundi ispalio više metaka, nanijevši mu smrtonosne povrede. Dok su prolaznici pokušavali pomoći profesoru, ubica je pobjegao. Dvanaest dana kasnije, grčka policija je uhapsila osumnjičenog – sadašnjeg partnera bivše supruge.

Kako prenosi grčki ogranak CNN-a, osumnjičeni je tokom saslušanja priznao zločin, navodeći da ga je počinio kako bi zaštitio zajednički život sa svojom partnerkom i djecom. “Učinio sam to za nju i za djecu, da možemo živjeti mirno,” stoji u transkriptu njegovog iskaza. Posebno uznemirujuće je što su ti iskazi, i prije potvrđene optužnice, procurili u javnost.

Uloga bivše supruge, grčke državljanke, i dalje je pod istragom. Grčka policija razmatra mogućnost njenog poticanja na ubistvo, iako njen advokat kategorički odbacuje te optužbe.

Jeziorski je bio cijenjen kao stručnjak i predavač, poznat po svojoj skromnosti i privrženosti djeci. Rođen u Poljskoj, emigrirao je u Sjedinjene Američke Države 2004. godine, gdje je završio doktorat na Stanfordu, a potom radio kao profesor na prestižnoj Haas poslovnoj školi Univerziteta Kalifornija – Berkeley.

Sa bivšom suprugom se upoznao 2013. u San Franciscu, a ubrzo su se vjenčali i dobili blizance. Zajedno su vodili startup kompaniju za upravljanje nekretninama. Tokom pandemije su se preselili u Grčku, ali veza je pukla 2020. godine. Jeziorski je 2021. podnio zahtjev za razvod, a djeca su ostala sa majkom, uz dogovoreni režim viđanja.

Borba za starateljstvo trajala je godinama. Djeca su imala američko i poljsko državljanstvo, a grčko još nije bilo dodijeljeno. Jeziorski je želio da djeca pohađaju američku školu u Grčkoj, što je izazvalo nesuglasice s bivšom suprugom. Osumnjičeni je tvrdio da su se bojali da će ih otac odvesti u SAD i više ih nikada ne vratiti.

Presudni trenutak dogodio se dan prije ubistva, 3. jula, kada je sud donio odluku u korist oca – dozvolivši mu da djecu odvede na mjesec dana u Ameriku. Već sutradan, Jeziorski je ubijen.

Tragičan kraj jednog akademskog života i oca koji se borio za svoje pravo da bude prisutan u životima svoje djece potresao je i američku i grčku javnost. Mnogi se sada pitaju – da li je ovaj zločin mogao biti spriječen?

• Na Bandžovom brdu u Rožajama, vrijedne ruke Elife Bibić njeguju baštu koja je postala simbol ljubavi prema prirodi i cvijeću – sa preko 40 različitih vrsta, među kojima dominiraju ruže.

U podnožju Bandžovog brda, u mirnom dijelu Rožaja, nalazi se pravi cvjetni raj. To nije obična bašta – to je mjesto gdje mirisi ruža, boje hortenzija i šapat latica pričaju priču o posvećenosti, upornosti i neizmjernoj ljubavi prema prirodi. Glavni junak te priče je Elifa Bibić, žena koja je svoj život posvetila cvijeću.

Njena bašta krije više od 40 različitih vrsta cvijeća – od kraljice vrtova, ruže, pa sve do hortenzija, ljubičica i mnogih biljaka koje krase njeno imanje od ranog proljeća do kasne jeseni.

„Ljubav prema cvijeću rodila se još u djetinjstvu. Kao djevojčica sam sadila prve biljke i s godinama je to preraslo u pravu strast“, priča Elifa za Radio-televiziju Rožaje, s osmijehom koji otkriva iskrenu povezanost sa svakim listom i pupoljkom.

Iako se mnogi dive raskoši njenog vrta, malo ko zna koliko truda stoji iza svakog procvjetalog cvijeta. Cvijeće zahtjeva redovno okopavanje, zalivanje, uklanjanje precvjetalih cvjetova i pažljivo praćenje njegovih potreba. „Neke vrste ne uspijevaju u našem podneblju zbog niskih temperatura, poput bogumile koju bih voljela imati, ali mi hladne zime to ne dozvoljavaju.“

Za Elifu, vrt nije samo ukras dvorišta – on je terapija. „Koliko god bila umorna, kad zakoračim među svoje cvijeće, sve nestaje. Tu se odmorim, pronađem mir, to je moj bijeg i moje utočište.“

Njen vrt nije ostao neprimijećen ni u lokalnoj zajednici. Komšije i gosti rado svraćaju, dive se, traže sjeme, sadnice ili jednostavno žele upiti ljepotu i spokoj njenog cvjetnog carstva. „Volim dijeliti sadnice i sjeme. Ako mogu, sa svakim bih podijelila po dio ove ljubavi, neka se širi.“

Elifa posebno ističe ružu kao biljku koja je najbolje opisuje. „Ruža je kraljica cvijeća. Elegantna, mirisna, dostojanstvena – ona me opisuje.“

Za sve one koji misle da je gajenje cvijeća gubljenje vremena, Elifa ima jasnu poruku: „Probajte. Zasadite makar jednu biljku. Osjetićete koliko to ispunjava čovjeka.“

Uprkos izazovima, Elifa ne planira stati. Svake godine pronalazi nove vrste i unosi svježinu u svoj vrt, neprestano učeći i šireći cvjetnu porodicu. I dok se mnogi pitaju kako cvijeće uzvraća ljubav – Elifa zna odgovor: „Uzvraća mirisima, bojama, snagom da vam uljepša dan. I zato mu se uvijek vraćam.“ Pogledajte tv prilog ispod teksta.

Na nedavno završenom Evropskom prvenstvu u atletici za mlađe seniore (U23), održanom u norveškom gradu Espo, turski reprezentativac Ismail Nezir osvojio je srebrnu medalju u disciplini 400 metara s preponama, još jednom potvrdivši status jednog od najperspektivnijih atletičara Evrope.

Iza ovog sjajnog rezultata krije se priča koja prevazilazi sportski podijum — priča o porijeklu, upornosti i vezi sa rodnim krajem svojih predaka. Iako danas živi i trenira u turskom Izmiru, Ismail Nezir vodi porijeklo iz Sandžaka, iz sela Suhi Do kod Tutina. On je unuk poznatog mještanina Smailsa Kolića, te ponosno ističe svoje korijene.

U Espou je trku završio s vremenom 49.19 sekundi, što mu je donijelo srebrnu medalju u snažnoj konkurenciji evropskih atletičara. Njegov lični rekord iznosi 48.72 sekunde, ostvaren na Svjetskim univerzitetskim igrama u Kini, što ga svrstava među najbrže mlade hurdlere na kontinentu.

Trener Güner Güngör i klub Galatasaray Athletics prepoznali su njegov talenat i pružili mu podršku na putu ka vrhunskim rezultatima. Ali bez obzira na boje dresa koji nosi, Ismailovo srce i dalje je povezano s brdima i ljudima Sandžaka.

Njegov uspjeh nije samo medalja — to je most između sela Suhi Do i evropskih stadiona, između tradicije i modernog sporta. Ismail Nezir danas je simbol inspiracije za mlade u Sandžaku, primjer da veliki snovi mogu imati korijene u malim mjestima.

Berane, 14. juli 2025. – Teško nevrijeme koje je u nedjelju popodne iznenada pogodilo područje oko Berana odnijelo je jedan život i ostavilo više osoba povrijeđenim. Đorđije Mihailović iz sela Zagrađe smrtno je stradao nakon što je grom udario u kolibu u kojoj se skrivao od oluje. U istom incidentu, lakše povrede zadobio je Aleksa Cikić, dok su još dvije osobe prošle sa ogrebotinama i šokom.

Prema riječima očevidaca, nevrijeme je počelo iznenada, bez prethodne najave. Mihailović i još nekoliko osoba potražili su zaklon u drvenoj kolibi u planinskom dijelu iznad sela, gdje ih je zatekla oluja. U trenutku kada je grom udario, Đorđije je stajao uz drveni stub i na licu mjesta je izgubio život.

Ekipe hitne pomoći brzo su stigle na lice mjesta, ali su mogle samo da konstatuju smrt Mihailovića. Povrijeđeni su zbrinuti u beranskoj bolnici, gdje su van životne opasnosti.

Meteorolozi su nakon incidenta upozorili na sve češće pojave naglih i intenzivnih oluja u planinskim krajevima Crne Gore, te apelovali na građane da izbjegavaju boravak na otvorenom tokom grmljavinskih nepogoda i da se ne sklanjaju pod drveće ili u improvizovane objekte poput drvenih koliba.